U ovoj je priči zvijezda - Jeno. Lagotto Romagnolo, šarmantnog brka, s njuškom vrijednom zlata. Dvije i pol su mu godine. Tartufi su njegova strast i njegov čovjek kaže da je jedinstven. Vole se njih dvojica, Stjepan Hrvoić i Jeno. Mjesec dana rade zajedno.
Iako je Stjepan čovjek, a Jeno pas, Jeno je glavni. Da nema četveronožnog, kovrčavog šarmera izvrsnog njuha, ne bi bilo ni izleta u lov na tartufe u Možđenec kod Novog Marofa.
Svaki od njih on je pronašao. Prirodni je talent, kaže ponosni Stjepan.
- Svi mogu igrati nogomet, ali jedan je Luka Modrić - opisuje Stjepan nogometnim žargonom Jenov dar.
Iako se ta pasmina, koja potječe iz talijanske pokrajine Romagne, od 15. stoljeća koristi za lov na vodenu divljač, tijekom povijesti dokazali su se i kao odlični psi tartufari po čemu su i danas najpoznatiji. Stjepan i Jeno tartufe traže u šumama po brdima oko ruralne Kuće za odmor Pijevci.
Nije ovo prvi put da smo bili u ovoj kući ponad Marofa. Jer, o jedinstvenim Kućama za odmor s pričom Varaždinske županije ne može se pisati, a zaobići Pijevce. Nije lako upasti u elitno društvo. Za titulu Kuće za odmor s pričom Varaždinske županije valja se potruditi. Pedesetak je kriterija koje treba ispuniti. Te su kuće same za sebe turistička destinacija. Ruralne, a dovoljno luksuzne. Tradicionalnog, domaćeg štiha, ali sa svim blagodatima modernog života.
S Jenom su se Pijevci uspeli i stepenicu više. Lov na tartufe novi je turistički adut sjevera. Neočekivani. U Zagorju ćemo očekivati branje vrganja, odlazak u berbu grožđa i najfiniju puricu s mlincima. Tartufi nam tu nisu na pameti. Pomislimo li na tartufe, mislima smo u Istri. Nitko izuzev Istrana u Hrvatskoj se ne brendira uz tartufe. Dosad.
Hrabro je to. Tražiti tartufe u Zagorju. A nije da ih nema, ima ih po šumama cijele Hrvatske, no nitko, osim Istrana, nije na njima izgradio turističku priču. Pa su se tome domislili Marofčani. Nema Novi Marof turističku tradiciju, nema ni hotel. Veseli se obilaznici i ima mladog, ambicioznog gradonačelnika, polako raste, a s njim i turizam. Može i obrnuto - raste turizma, a s njim i grad. Priča o tartufima nova je i zanimljiva.
Snježana Jakopović, gazdarica Vile Pijevci, prava je štreberica. Kad nešto počne, želi sve. Dobro nije dobro, treba biti najbolje. Pa korak po korak grabi i gradi jedinstvenu ponudu imanja Pijevci. A to je dobro za cijelu turističku priču Varaždinske županije.
Izlet “Lov na tartufe”. Gordo zvuči. Gordo i jest. Trebalo se osmjeliti početi priču o zagorskim tartufima pa na brijeg ponad Novog Marofa pozivati goste na jednodnevni izlet sa Stjepanom i Jenom. Zna Stjepan da je on sporedan lik.
- Pas je vrhunski. Uzeo sam ga sa samo tri mjeseca. Nekoliko mjeseci mi je spavao doslovno na glavi i stvorili smo bliski odnos. Sad su mu dvije i pol godine i vrhunska je njuška. Traži i vadi podzemne gljive čak i ako su još zelene i nemaju miris. Jednostavno je stvoren za to - ponosan je Stjepan.
Zanimanjem je informatičar, a u gljivarstvu radi više od 15 godina. Počeo je iz ljubavi, no danas su mu gljive i posao.
Neće se ni Mario Vlašić naljutiti što ga tek sad spominjemo. A i on je u priči jednako važan. Pasionirani je tartufar, stručan, s akademskim zvanjem. Postdiplomski rad pisao je o tartufima pa jako dobro dođe kao znanstvena potvrda cijele priče.
Nije ova storija s tartufima pala s neba. To je promišljena studija.
- Varaždinska županija je 2019. godine prva u Hrvatskoj provela istraživanje podzemnih gljiva u svojim šumama. Rezultat je utvrđivanje četiri vrste komercijalnih, crnih tartufa. Znanstveni dokaz imamo, što je odlično za ulazak u turističku priču s naglaskom na tartufe - ističe Mario. Ovim se poslom bavi iz čistog gušta, a za život zarađuje nevezano uz tartufe.
Istraživanje je platila županijska Turistička zajednica.
- Projekt je trajao četiri mjeseca i rezultati su odlični. Pojedine naše šume, prije svega kalničkog i ovog gorja ovdje, izuzetno su bogate desecima vrsta jestivih podzemnih gljiva, osobito tartufom. Posebno veseli što je tu i zimski tartuf, Tuber brumale, specifičan za Varaždinsku županiju. Ideja je brendirati ga kao Varaždinski tartuf - ispričao nam je Miran Bojanić Morandini, ravnatelj Turističke zajednice Varaždinske županije.
Marofčani su, ubacuje se Renata Horvatić, voditeljica Ureda Turističke zajednice Novi Marof, još 2015. godine na Danima vrganja u Paki prezentirali pokaznu vježbu traženja tartufa i organizirali stručne skupove na temu tartufa.
Nisu to bijeli, najskuplji tartufi, ali vrijede zlata kad se ovako upakiraju u kreativnu turističku priču. S licenciranim psom i tartufarom kao vodičem.
Jeno je strašan. Dok pun adrenalina neumorno trči, tu i tamo počne mahnito kopati, osluškuje, njuši... gotovo je. Zatelebani ste. Pa shvatite da je zbog njega valjalo potegnuti na put. Naglo stane. I u trenutku se posve umiri. Nježno šapom pokrije tlo i legne. Čeka Stjepana.
- Našao je tartuf. Kad mahnito kopa, to su miš ili voluharica. S tartufom je nježan, da ga ne ošteti. Ne stavlja ga u usta, tako smo se dogovorili - ponosan je Stjepan.
Pronađeni tartuf je sorte Tuber brumale ili, pučki, zimski crni tartuf. Onaj koji Varaždinci namjeravaju brendirati.
Tuber brumale, poznat i pod nazivom muškatni tartuf, vrsta je podrijetlom iz južne Europe. Prirodno je prisutan u tlima mnogih voćnjaka. Ne spada u skupe sorte, ali registrira li se brend Varaždinski tartuf, vrijednost će mu značajno porasti.
Zimski crni tartuf je omiljen Nijemcima, a baš su oni, s čak 40 posto u dolascima, najvjerniji gosti Varaždinske županije.
Prijepodnevni izlet “Lov na tartufe” završava kako i priliči nakon šetnje šumom po svježem zraku - za stolom.
Od tartufa koje Jeno pronađe dva će vrhunska chefa varaždinskog restorana Bedem, Anđelko Levanić i Zlatko Novak, spraviti fini obrok u pet sljedova. I Michelinova preporuka njihovu restoranu uz same zidine varaždinskoga Starog grada jamči da su znalci. I nisu se dečki opustili, štoviše - žele zvjezdicu.
To što dvojac uvršten u najprestižniji gastro vodič na svijetu kuha na izletu u Možđencu daje ekstravagantni, elitistički ton tom turističkom novitetu. Punog trbuha delicija koje su pripremili pomislimo da su ju i zaslužili.
Na meniju su bili carpaccio od goveđeg filea s jestivim ugljenom od borovih iglica, svježim varaždinskim tartufom i mikrobiljem, janjeći kare na ječmotu od tartufa, file smuđa na pireu od buče s pjenastim umakom od varaždinskog tartufa, juha od dimljenog češnjaka i čokoladni mousse punjen karamelom i semifredom od tartufa i lješnjaka.
Izvrsna hrana na ručku u novim, luksuznim kvadratima imanja. Bivši je to štagalj, a danas lijep prostor namješten s nekoliko starinskih, restauriranih komada. Prostorijom dominira dugačak hrastov stol za blagovanje. I baš je to poanta ovog izleta.
Idealno za druženje manje skupine ljudi. Intimno i mirno. Zanimljivi turistički predah sa sadržajem, na šumskom zraku uz izvrsni gastronomski doživljaj, fino vino i novog najboljeg, četveronožnog prijatelja.
