U Vodnjanu čak i u ljetnoj žiži turističke sezone vladaju pravi mir i spokoj. Pravo je odredište za je bijeg od stresa i gužvi s prenapučene obale, a posebno osvaja njegova pomalo mistična povijest koja jednostavno izvire iz svake ulice, grba, pročelja, vrata.
Do jačanja Pule Vodnjan je bio glavni administrativni i trgovački centar juga Istre. Vidi se to po ulicama, trgovima i sada napuštenim radnjama. No, danas ne možete vidjeti baš svu povijest Vodnjana na njegovim ulicama. Primjerice, grad je nekada krasio kaštel. Bio je smješten na glavnom trgu do kojeg vodi dugačka Trgovačka ulica, a danas od njega ne možemo vidjeti ništa jer je srušen na početku 19. stoljeća.
Ali, zahvaljujući digitalnoj tehnologiji i kreativnim rješenjima tamošnje turističke zajednice dovoljno je da uključite svoj mobitel, učitate QR kod ili, pak, odete na aplikaciju TaleUp i evo vas u srednjovjekovnom Vodnjanu. Novi je to turistički proizvod koji su Vodnjanci razvili kako bi sve svoje posjetitelje zaintrigirati za svoju povijest i pričice te kroz proširenu stvarnost pokazali svoj grad, priče, legende, povijest i predaju. U turističkom uredu, uz aplikaciju, obavezno uzmite i strip Vodnjanske šorice koji je uvod u razgledavanje grada uz pomoć proširene stvarnosti. Uzmite si vremena, sjednite na kavu na glavnom trgu i pročitajte strip koji donosi niz vodnjanskih priča i legendi te zanimljivih likova. I potom krenite u istraživanje jer ćete putem susretati likove iz stripa i družiti se s njima.
Za početak ne morate daleko. Ako pijete kavu na lijepom vodnjanskom trgu, već ste na prvoj lokaciji. A to je lokacija nekadašnjeg vodnjanskog kaštela koji dominira gradom. Odjednom se na trgu stvori kamena utvrda u koju možete i ući. U dvorištu je cisterna. Pazite da se ne zanesete previše jer vas virtualni kaštel toliko može opiti da zaboravite na druge prolaznike i automobile koji prometuju glavnim trgom. Koja šteta da kaštela više nema na glavnom gradskom trgu koji krase povijesne palače poput neogotičke vijećnice, kuća Benussi i Bembo te palače Bradamante.
Ovaj kameni srednjovjekovni mastodont sagrađen je oko 1300., a porušen je po nalogu Giovannija Andree Dalla Zonce godine 1808., za vrijeme Napoleonove uprave u Istri, kako bi ustupio mjesto središnjemu gradskom prostoru. Prema tlocrtu njegovih ostataka iz 1849. godine zna se da je to bio velik kompleks u obliku izduženog četverokuta trapeznog tlocrta koji je imao kulu te prostrane dvokatne palače. Svojedobno je to bio najveći kaštel na ovom području, u koji su se preselili žitelji obližnjih mjesta zbog ratova između pristaša akvilejskog patrijarha i Mletaka. Upravo se oko kaštela razvio grad usmjeren na trgovinu, i to sve do današnje glavne ceste. Labirint je to starih gradskih kamenih kuća, palača, volti, uskih prolaza, crkvica, gradskih dvorišta, staja.
Pravi uvid u stari dio grada dobit ćete kada nakon glavnog trga krenete prema najužoj ulici u gradu, kamo će vas aplikacija s kartom grada odvesti. Tu ćete vidjeti pravi čar starog Vodnjana. Kroz staru voltu dolazite na kamenom popločen trg, a ako se dobro zagledate u pod, vidjet ćete i nekoliko udubina u kamenu. Mjesta su to gdje su Vodnjanci davali svojim kućnim ljubimcima piti. Čim prođete voltu, pogledajte lijevo. I evo vas u najužoj i najkraćoj ulici u gradu. Široka je samo 80 centimetara, a dugačka 20 metara. Odjednom će vam se na ekranu ukazati debeli policajac. Pogledajte malo bolje. Policajac ganja mršavog mladića. Da, toliko je mršav da je uspio umaknuti policajcu, i to kroz najužu ulicu. Spasila ga je glad zbog koje je ukrao kruh na obližnjem štandu, kao i ova najuža ulica.
Kroz labirint uličica vraćamo se ponovno na glavni trg i put nas dalje vodi prema poznatoj crkvi svetog Blaža uz koju je sagrađen najveći crkveni zvonik u Istri, visok 60 metara. Stoga ćete ju i bez karte teško promašiti. Jer ovaj se zvonik nadaleko vidi kilometrima. Još kola predaja da se tako velik zvonik podigao kako bi bio dostojna konkurencijama zvonicima u obližnjim mjestima. I cilj je postignut. Kada ste, primjerice, na nekom od vidikovaca pokraj Rovinja za burnog vremena, predivno se vide svi zvonici u okolici - od rovinjskog zvonika Svete Eufemije do vodnjanskog na jugu. Ovaj zvonik izgledom i graditeljskim elementima podsjeća na zvonik Sv. Marka u Veneciji. Počeo se graditi 1815. nakon posjeta cara Franje I. koji je za njega položio kamen temeljac. Zbog nedostatka novca zvonik je dosegnuo 35 metara, a dovršen je tek 1882. prema projektu baljanskog arhitekta Antonija de Perrisa.
Kuriozitet ove lokacije i sama je crkva svetog Blaža, koja krije posebnu sakralnu zbirku poznatu po takozvanim vodnjanskim mumijama, odnosno mumificiranim tijelima svetaca. Sačuvana su tijela trojice svetaca - sv. Leona Bemba, sv. Giovannija Olinija i sv. Nicolose Burse - te dijelovi tijela sv. Sebastiana i sv. Barbare. Ukupno je u vodnjanskoj stolnoj crkvi pohranjeno i popisano 370 relikvija ili zemaljskih ostataka 250 svetaca. To je jedna od najvećih vrijednosti ovoga grada i Istre.
A onda su nam se ispred crkve svetog Blaža ukazali Marino i Alberto s kozom. Gledaju prema zvoniku. Njih je, naime, gradonačelnik unajmio da očiste raslinje na vrhu ovog visokog zvonika, pa su Marino i Alberto, veliki inovatori svojeg doba, odlučili to riješiti na vlastiti način. Konopom su podignuli kozu na sam vrh zvonika. Koliko im je to bila pametna zamisao, doznajte u stripu.
Šetnja nas dalje vodi sve do bivšeg kapucinskog samostana, odnosno danas velikog gradskog parka. Ovaj je samostan otvoren 1748. godine, a gradnju i zemlju financirali su sami Vodnjanci. No, nakon samo 60 godina samostan su ukinuli Francuzi, pa je samostan ustupio mjesto vojnoj bolnici, sve do 1894. godine. U toj je fazi služio i kao karantena za bolesnike oboljele od malarije. Postoji vjerovanje ili priča koja govori da je samostan nastao na mjestu gdje su nekada davno bila gradska vješala. Nakon Drugog svjetskog rata srušen je visoki zid koji je okruživao samostan i tu je nastao gradski park. Ovdje smo susreli, pak, nonu i dva dječaka. Ona im je ispričala legendu zašto se Vodnjanci kolokvijalno nazivaju Bumbarima.
Kada smo i to razjasnili, krenuli smo uz nekadašnje gradsko kino i tržnicu put Zagrebačkog trga i ulice Pian. Tu ćete sresti barba Bepa i malenu djevojčicu kako su u narodnim nošnjama i sređeni krenuli u crkvu u grad. Likovi se vežu za legendu o tome kako je barba Bepo uz pomoć kolaca znao kada je koji dan sve dok jednom subotu nije zamijenio nedjeljom. Svi su stanovnici Piana tada pohrlili u crkvu iako im se činilo da je tjedan malo kraći nego inače, dok nisu naletjeli na zatvorena vrata svetog Blaža i porugu ostalih Vodnjanaca. Tada je barba Bepo ukrao milodare i kupio kalendar, pa do zabune više nije došlo.
I tu završava naša zanimljiva potraga za likovima iz vodnjanskog stripa, ali ne i otkrivanje ovog gradića. Sada je vrijeme da se slobodno izgubite ulicama grada bez ikakve karte. A one će vas iznenađivati ne samo svojom tajnovitim prošlošću nego i muralima. Često kada sam u Vodnjanu idem u takozvani lov na murale. Ima ih po cijelom gradu, a nastali su za vrijeme Boombarstick festivala i Street Art festivala. Na festivalima su sudjelovali domaći i inozemni ‘‘street art‘‘ umjetnici i glazbenici te za svojeg boravka oslikali fasade vodnjanskih kuća. Na različitim su lokacijama u gradu, često u skrivenim uličicama i trgovima.
A onda slijedi bonus. Jer virtualno upoznavanje Vodnjana i njegovih posebnosti još nije gotovo. Uz pomoć QR kodova upoznat ćete bolje tri poznata Vodnjanca - Erminija Vojvodu, postolara i modnog kreatora mnogih modela visoke mode onog vremena čije skice i nacrte nalazimo u najznačajnijim europskim modnim časopisima koji su izlazili u Parizu, Londonu, Beču i Milanu, zatim skladatelja Antonija Smeregliu te industrijalca i osnivača lokalne tvrtke za distribuciju električne energije Pietra Marchesija. Osim njihove priče, ukazat će vam se i oni sami.
