BISER JUGA

Vinska tura na Pelješcu: jedan poluotok, tri vinarije i tri potpuno različite priče

U ovo carstvo plavca malog mnogi dolaze upravo zbog vina, a u toj uzbudljivoj vinskoj priči posebno se ističe ona o dingaču

Vinarija Matuško, Pelješac

 Fabijan Drnas/

Malo tko kroči na Pelješac, a da ne okusi barem kap tamošnjeg vina. Mnogi u to carstvo plavca malog dolaze upravo zbog toga, izbor je u tom pogledu doista velik, no je jedno se posebno ističe. Riječ je, naravno, o dingaču. Dugačka svega sedam kilometara, na južnim padinama Pelješca, riječ je o najmanjoj vinskoj regiji u Hrvatskoj zaštićenoj 1961. godine. Postup, prvi susjed Dingača, i kako mu znaju tepati "princ u sjeni dingača", zaštićen je tri godine kasnije. Riječ je o izuzetno zahtjevnim položajima, trsovi rastu na nevjerojatnim strminama, te su izloženi tzv. trostrukoj insolaciji - samoj svjetlosti sunca, a zatim i dodatnom odsjaju od mora i kamena. "Kad ideš tamo u berbu, bolje ti je skočit sa zgrade", govore nam neki od tamošnjih vinara. Naime, u tim vinogradima - zbog zahtjevnog terena - apsolutno sve se radi ručno, a najvažnije je pravilo: ako i padaš ne diraj trs! U svakom slučaju, ako se nađete na Pelješcu, ove tri vinarije nikako ne biste smjeli propustiti.

MATUŠKO
Ova vinarija iz Potomja (mjesta na Pelješcu koje ima kontinentalnu klimu), ispod zemlje skriva oko 1000 bačava i to u jednom od najvećih privatnih podruma Južne Dalmacije. Sama vinarija, ali i najstariji dio podruma, osnovani su 1998. godine, a do danas se njegova površina proširila na oko 2000 metara četvornih koje, u uobičajenim okolnostima posjećuju horde ljubitelja vina. naime, 2019. godine Podrumi vinarije Matuško znali su "progutati" i do 10 autobusa izletnika.

image

Vinarija Matuško, Pelješac

Fabijan Drnas/

Devedeset posto proizvodnje vinarije čine, logično, crna vina, i to sorta plavac mali. U okolici svoje baze, Potomja, dobivaju i po kilograma grožđa po trsu, no dingač daje puno manje - svega 70 dekagrama.

image

Vinarija Matuško, Pelješac

Fabijan Drnas/

"Sladovi su puno veći i vino je jače. Dingač ima minimalno 14 posto alkohola, a ide čak i do 16. To je vino koje uvijek čuvamo u bačvama i kojem treba par godina da dozre. Nikad se ne prodaje kao mlado vino", objašnjava Marjana Tomić, zaposlenica vinarije koja se bavi prodajom i degustacijama. Obitelj Matuško u svojom vinsko carstvu proizvede godišnje između 250 i 400 tisuća litara vina godišnje, i to zahvaljujući vlastitom grožđu (100.000 trsova), ali i otkupu. Izvoze po cijelom svijetu. Iza uspješne statistike stoji i lijepa obiteljska priča. Vinarijom se bavi cijela obitelj, priča nam 32-godišnji Mato Matuško.

image

Vinarija Matuško, Pelješac

Fabijan Drnas/

I on i njegov otac imenjak, inače jedan od najpoznatijih hrvatskih vinara, su enolozi. "Mama se bavi gostima, sestra knjigovodstvom, ja sam u proizvodnji, a otac se bavi svime zajedno... Samo molim boga da mi i sin bude razmišljao kao ja. Nije to lako, nisam ni ja tako razmišljao u početku, tek sad vidim što je otac htio kroz sve to vrijeme kad me učio", govori nam Mato, dodajući kako je to lijep posao. Praviš nešto što ljude čini sretnim, kaže.

KORTA KATARINA
Riječ je o imenu koje definitivno izlazi iz okvira Orebića, ali i Hrvatske, ako ništa drugo jer je njezin vlasnik s druge strane Atlantskog oceana. Naime, ovaj luksuzni kompleks - vinariju ali i vilu - iznjedrio je američki bračni par iz Minnesote - Lee Anderson (američki građevinar koji je svojedobno bio na 167. mjestu Forbesove ljestvice najbogatijih ljudi na svijetu) i njegova supruga Penny.

image

Vinarija Korta Katarina, Pelješac

Fabijan Drnas/

U hrvatska vina zaljubili su se 2001. godine dok su humanitarno pomagali u BiH. Kad su čuli da se posjed i zdanje iz 1920. godine kod Orebića prodaju, kupili su ga i započeli dugi proces renovacije koji je završen tek 2018. godine. U kompleks je uloženo najmanje 25 milijuna eura.

image

Vinarija Korta Katarina, Pelješac

Fabijan Drnas/

Prvu godinu se zdanje iznajmljivalo kao vila za najviše 20 osoba i to po cijeni od 25.000 dolara za noć, a danas funkcionira kao boutique hotel (inače član prestižne udruge Relais & Châteaux). Cijena za sobu ili apartman i dalje je paprena - oko 2000 dolara po noći. Na samom posjedu nalazi se i vinarija izgrađena 2008. godine, u kojoj se proizvode vrhunska vina. Sve je u vertikali, objašnjava nam Goran Tanić, glavni sommelier vinarije Korta Katarina. "Proizvodnja kreće na terasi i sve ide na slobodan pad. Ništa ne ometa kvalitetu vina u smislu strojeva koji bi na njega utjecali toplinom ili dimom", kaže. Godišnje proizvedu između 70 i 80 tisuća boca godišnje. "Osuđeni" su na plavac, kaže, ali igraju se s njime i pokušavaju pokazati njegovu lepezu potencijala (proizvode i roze od plavca), a vinograde imaju u dingaču i postupu. Dapače, jedni su od rijetkih koji su uspjeli spojiti te dvije susjedne pozicije. Osim "osnovnih paketa" degustacije, nude i ekstravagantnija gastroenološka iskustva - opcije kušanja vina uz pet ili pak devet sljedova hrane.

EDIVO
Ako tražite doista neobičnu bocu vina, ovo je adresa koja se mora naći na vašem itineraru. Ova vinarija poznata je, naime, po svjetskom originalu - Navis Mysteriumu (u prijevodu, brodska tajna), vinu odležanom na dnu mora. Originalno je i samo kušanje njihovih vina u wine baru u mjestu Drače. Riječ je o putovanju kroz tri okusa i boje - vino iz obične boce, vino iz boce iz mora i vino iz amfore u moru, ali i kroz cjenovne razrede (obična boca stoji 250 kuna, amfora 2100 kuna).

image

Vinarija Edivo, Pelješac

Fabijan Drnas/

U proizvodnji vina su već desetljećima, no revolucionarna ideja o kojoj su se raspisali najvažniji mediji svijeta, a njihovo vino dotaklo nepca najbogatijih ljudi na svijetu, primjerice Bill Gatesa, rodila se prije 11-ak godina. Ivo i Anto Šegović te Edi Bajurin krenuli su s eksperimentiranjem, koje je na kraju urodilo patentima i nevjerojatnim proizvodnim procesom. Dakle, nakon fermentacije i godine dana u bačvi, dio vina ide u more u običnim bocama (na dubinu od 50 metara), a dio se "pakira" u amfore koje se brtve posebnim silikonom i pastom.

image

Vinarija Edivo, Pelješac

Fabijan Drnas/

ba pripravka se suše po 15 dana, a nakon toga se amfore smještaju u posebnu metalnu konstrukciju i spuštaju na dubinu od 20 metara na dvije godine te se kontroliraju svakih mjesec dana. Nakon dvije godine se vade, čiste od kamenica ili dagnji, algi i trava (kojima amfore, ali i boce duguju svoj nevjerojatan unikatan, nature art, izgled) pa se 15 dana postavljaju u bazen sa slatkom vodom. Nakon toga slijedi sušenje te dodatna izolacija amfore kako bi bila spremna za transport. Ključ uspjeha njihova vina je, osim te unikatnosti, i njegovo izlaganje stabilnim uvjetima ispod mora - odležavanje u tami i konstantnoj temperaturi između 15 i 17 stupnjeva. Sama vinarija trenutno ima sedam farmi amfora, a same lokacije istih su tajne, osim one na kojoj nude i mogućnost izletničkog zarona do amfora na dubinu od 15 metara. "More je igra s godinama. Kad je vino u moru bilo pet godina, kao da je bilo deset. Vina brže stare u moru", objašnjavaju nam u wine baru.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. ožujak 2022 11:08