PLANINARENJE

Viševica: nerazvikana planina s jednim od najljepših vidikovaca Gorskog Kotara

Viševica je jednako udaljena od Velebita, Bjelolasice, Risnjaka, Učke i vrhova na sjevernim jadranskim otocima
 Martina Hrupić

“Ajde kopati, a ne hodati”, vikala je, smijući se, u smjeru naše male planinarske družine jedna gospođa, držeći u rukama lopatu i stojeći usred svog povrtnjaka, nedaleko od planinarskog doma Vagabundina koliba. Smijali smo se i mi s njom, “ujedinjeni” u nepodopštini. Naime, svi smo redom - i ona, ali i mi - kršili glavno pravilo tog dana, a što bi bio “odmor”. Ona je to činila lopatom, mi hodanjem. Što drugo reći nego da nas je na ovogodišnji Praznik rada, umjesto roštilja, ipak više zvao novi, nama neosvojeni vrh. Bio je to zov Viševice.

OSNOVNO O IZLETU

RUTA:
RAVNO (PLANINARSKI DOM VAGABUNDINA KOLIBA) - VRH STRILEŽ (1369 M) - VIŠEVICA - RAVNO (VAGABUNDINA KOLIBA)
TRAJANJE:
OTPRILIKE TRI SATA USPONA, DVA SATA SILASKA
ZAHTJEVNOST:
UMJERENO ZAHTJEVNA (NARAVNO, KAO I KOD SVAKOG PLANINARSKOG IZLETA, IMAJTE NA UMU VLASTITU KONDICIJU I FIZIČKU SPREMNOST). ISTO TAKO, NIŠTA BEZ PRIKLADNE OPREME I OBUĆE
OZNAČENOST: VRLO DOBRA

iskreno, nisam znala apsolutno ništa o toj planini i, zapravo, nisam ni htjela znati. Nisam pogledala nijednu sliku, nijednu stazu, nijednu preporuku... Neopterećena odabirom i planiranjem izleta (srećom, to su radili drugi iz naše družine), dala sam se potpuno iznenaditi. Bio je to pun pogodak: Viševica me dočekala potpuno “neokaljana” prethodnim istraživanjima, sasvim novi, neistraženi teren.

image
Martina Hrupić

U biti, znala sam samo jednu stvar. “Pazite se mišje groznice”, napisala mi je prijateljica, priključujući toj rečenici nakešeni smajlić, prije nego što smo krenuli na sam izlet. Naime, tih su dana novinski naslovi vrištali o počasti te bolesti i nevjerojatno brojnim malim glodavcima.

Ubrzo se pokazalo da su natpisi sasvim opravdani. Naime, tek smo što smo zagrabili po našoj ruti, mala slatka lica, sivkasta klupka dlake ukazivala su se na svakom koraku, bježeći pred nama u svoje duplje pa provirujući iz njih sumnjičavo. Takvi pogledi pratili su nas svako malo, praktički sve do samog vrha.

image
Martina Hrupić

Istodobno, cijelu je šumu kojom smo hodali ispunjavao, na mahove, vrlo jak miris medvjeđeg luka. Prekrivao je mjestimično cijeli šumski svod, poput gustog, debelog tepiha, izazivajući još uspavana stabla svojim jarkim zelenilom da se probude, govoreći im da više doista nemaju što čekati.

Uživala sam u doslovno svakom koraku našeg uspona pa i onom kad bi bol proparala kroz noge. Kasnije, nakon povratka, kad sam iščitavala materijale o toj planini, začudila me informacija da Viševica baš i ne slovi kao popularno planinarsko odredište. Potpuno nezasluženo, rekla bih.

image
Martina Hrupić

Navodno su joj prilazi razmjerno dugi i strmi, no dojam koji sam ja stekla, ali i ostali iz naše ekipe, bio je upravo suprotan - poštena je to šetnja, no ništa nemoguće ni prezahtjevno. Opet, ta je informacija objašnjavala činjenicu da smo cijeli izlet proveli gotovo u osami, da su šuma i padine Viševice bile samo “naše”. Na putu smo, naime, sreli samo još jednu grupicu planinara.

Što se tiče samog vrha, a on broji 1428 metara, jedan je od najudobnijih na kojem sam boravila u posljednje vrijeme. Obrastao niskom travom, prepun odličnih vidika na sve strane (uključujući i na more) te niz drugih planinskih vrhova, dočekao nas je potpunim miran, bez daška vjetra ili bilo kakve druge “smetnje”. Dugo smo se tamo zadržali, izležavajući se, uživajući u zagrljaju netaknute prirode u tom, kako govore za taj vrh, središtu velikog prirodnog amfiteatra.

image
Martina Hrupić

Naime, vrh Viševice tako opisuju jer je ona podjednako udaljena od Velebita, Bjelolasice, Bijelih stijena, Risnjaka, Učke i vrhova na sjevernim jadranskim otocima. Pogled puca daleko i neprekinuto, iznad velikih krošanja guste bukove šume i predstavlja savršenu nagradu nakon trosatnog uspona. Zasluženo ga hvale kao jedan od najljepših vidikovaca Gorskog kotara. Negdje u daljini, daleko ispod naših nogu i mora medvjeđeg luka te posljednjih ostataka tvrdoglavih nakupina snijega, čekale su nas predivne Fužine, mjesto koje je, baš kao i Viševicu, šteta propustiti.

Poznato i nepoznato o Fužinama i okolici

1. Fužine su nastale u 17. stoljeću, kada su Zrinski tamo počeli iskopavati željeznu rudu. Mjesto je po tome navodno dobilo i ime - “fužinarstvo” je pojam koji označava iskopavanje i preradu rude.

2. Fužine su već dugo omiljena turistička destinacija. Godine 1874. tamo je zabilježen prvi organizirani dolazak gostiju s Hrvatskog primorja. Prva odmorišta, uz Karolinsku cestu, postojala su i 100 godina prije. Stoga se Fužine smatraju jednim od najstarijih turističkih mjesta Kvarnera, Hrvatske, ali i srednje Europe.

3. Špilja Vrelo slovi za najveću atrakciju Fužina i okolice. Otkrivena je slučajno, 1950-ih, tijekom nastanka akumulacijskog jezera Bajer. Procjenjuje se da je stara oko četiri milijuna godina. Inače je dugačka 300-tinjak metara i u njoj se nalazi i jezero s gorskim potokom.

4. Crkva sv Antuna Padovanskog u Fužinama gradila se od 1808. do 1833. godine, a u povijesti je zabilježena kao najveća crkva u Gorskom kotaru. Njezinu unutrašnjost krase slike, mramorni oltari i freske.

5. Svetište Majke Božje Snježne u Ličkom polju, pokraj mjesta Lič, popularna je hodočasnička destinacija. Na toj se lokaciji 1733. Gospa navodno ukazala u snijegu.

6. Jezero Bajer najstarije je akumulacijsko jezero od tri takva jezera u okolici Fužina. Nalazi se u nekadašnjoj dolini rijeke Ličanke, a duboko je od dva do sedam metara. Druga dva jezera zovu se Lepenica i Potkoš.

7. Fužine, kojima se tepa “mala gorska rivijera za veliki odmor”, nalaze se na nadmorskoj visini od 730 metara. Tamošnje zime često su hladne i obiluju snijegom.

8. U Fužinama se rodio prvi predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dr. Franjo Rački.

9. Fužine su vrlo dobro prometno povezane. Smještene su u neposrednoj blizini autoceste Zagreb - Rijeka, a vrlo su blizu i moru. Od prvih plaža dijeli ih samo 30-ak kilometara.

10. Fužine imaju niz opcija za aktivni odmor - od pješačkih, planinarskih i biciklističkih staza do vodenih sportova.

11. Školu su Fužine dobile 1785. godine, kao jednu od najstarijih u tom dijelu Hrvatske.

12. Na području općine Fužine govori se štokavsko, čakavsko i kajkavsko narječje.

13. Kaubojsko selo - City of Roswell umjetni je kaubojski filmski gradić sagrađen 2015. godine na Špičunku, lokaciji u šumi udaljenoj desetak kilometara od Fužina. Nastao je za potrebe snimanja filma o Winnetouu, a za javnost se otvorio 2018. godine.

14. U mjestu Lič nalazi se Kulturno-povijesna zbirka Lič koja sadrži više od 500 predmeta kao što su oruđe, alati, dokumenti i fotografije pronađeni na tom području.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 01:05