U carstvu ptica

Vransko jezero - tirkizni raj opasan gustim pojasom trske u kojem odzvanja ptičji pjev

Park prirode Vransko jezero idealna je destinacija za ljubitelje prirode i aktivnog odmora
 Ivana Nobilo/Cropix

Nismo trebali dugo čekati. Zapravo, ni sekunde. Čim smo zakoračili u nadnaravno lijepi svijet Vranskog jezera u kojem su glavni junaci pompozni ćubasti gnjurac, štioke, liske, trstenjaci, čaplje, kokošice, patke, ćurlini i druga krilata stvorenja, njegovi stanovnici odmah su nam dali do znanja da su tu, da nas motre i da su vrlo svjesni naše prisutnosti.

image
Jato mitskog crnog ibisa
Ivana Nobilo/Cropix

Mala bijela čaplja ponosno je stajala nasred poplavne livade, britki pjev “nevidljive” svilorepe odzvanjao je iz gustog trščaka, dok je maleno jato blistavih ibisa naglo promijenilo putanju svog gracioznog leta. Razlog smo, naravno, bili mi.
Tapkali smo, “naoružani” dalekozorima, po 600 metara dugačkoj drvenoj poučnoj stazi “Ptice Vranskog jezera”, odmah do info centra Crkvine, gutajući informacije o samom parku prirode i njegovu srcu: Ornitološkom rezervatu i unutar njega strogo zaštićenoj zoni u kojoj čovjek - s pravom - nije dobrodošao gost.

image
Vidikovac na Kamenjaku
Ivana Nobilo/Cropix

INFO CENTRI I CIJENA OSNOVNE ULAZNICE

U parku prirode Vransko jezero trenutačno postoje tri info centra - Crkvine, Kamenjak i Prosika. U svakom od njih mogu se dobiti korisne informacije o parku i odgovori na sve upite. Isto tako, tamo se mogu kupiti i suveniri, ali i ulaznice za sam park, čija je cijena doista pristupačna: za odraslu osobu 20 kuna, za djecu od 7 do 18 godina 10 kuna, a cijelu obitelj 50 kuna. U slučaju da ste se kao posjetitelj odlučili za neki od edukativnih programa, u njegovu je cijenu uvijek uključena i cijena osnovne ulaznice. Želite li detaljnije promotriti ptice koje obitavaju u parku, možete unajmiti dalekozor. Cijena je 15 kuna po satu.
Radno vrijeme: od 1. travnja do kraja lipnja te od rujna do kraja listopada od 10 do 18 sati, a tijekom srpnja i kolovoza od osam ujutro do 20 navečer

Ušli smo dakle na njihov teren, početak spleta gustih trščaka i poplavnih livada, sada ugroženih staništa koja su se nekada prostirala mnogo dalje i šire, na čak deset puta većoj površini. Stojeći na stazi, bili smo zapravo na granici onoga što je sada i što je bilo nekada. Naime, ispred nas, iza pojasa guste trske, prostiralo se slatkovodno prostranstvo predivne prljavo tirkizne boje, a iza naših leđa, dokle god je pogled sezao, oranice Vranskog polja.

image
Poučna šetnica "Ptice Vranskog jezera"
Ivana Nobilo/Cropix

Pokušavali smo zamisliti kako je to područje izgledalo prije 18. stoljeća, prije nego se čovjek počeo igrati s tamošnjom prirodom, kada su ga prekrivale močvare i vodom natopljene livade, tako rijedak prizor u mediteranskom kršu. No, biologinja Norma Fressel, viša stručna savjetnica za edukaciju u Parku prirode Vransko jezero te naš “privatni David Attenborough” taj dan, vratila nas je u sadašnjost - na činjenicu da te iznimno vrijedne i dragocjene ostatke ostataka treba čuvati pod svaku cijenu. Naime, bez te guste trske, bez te plitke, blago boćate vode i poplavljenih livada, neće biti ni njih - krilatih junaka vranske bajke koju pričaju svojim lepetom krila i pjevom. - Sva ta različita staništa, od trščaka do poplavnih livada, jako su važna za hranjenje čaplji i drugih ptica močvarica. Riječ je o pticama koje su baš vrlo usko vezane uz vodu te im je, da bi preživjele, hranile se i gnijezdile, potrebno upravo ovo stanište - objasnila je Norma.

image
Ivana Nobilo/Cropix

Sada, u travnju, dodala je, počinje ključno razdoblje. Ptice se već pripremaju, grade gnijezda, polako počinju formirati parove i ležati na jajima. Isto tako, objašnjava, Vransko jezero nezaobilazna je točka na njihovim seobama. Ako se ne uspiju nahraniti i odmoriti na tom velikom putu, upozorava Norma, neće biti dovoljno zdrave i snažne da osnuju obitelj. - Takve ptice trebaju sigurna i kvalitetna poplavljena staništa kojih je danas vrlo malo. Zapravo, gotovo ih više i nema jer su takve poplavne livade kroz povijest većinom bile isušivane, a to se dogodilo i u Vranskom polju - govori nam.

image
Predivan kontrast tirkizne boje Vranskog jezera i morskog plavetnila
Ivana Nobilo/Cropix

Sve se dakle promijenilo 18 godina dugim radovima na prokopavanju kanala Prosike, koji od 1770. godine spaja Vransko jezero s morem, na najužem dijelu krškog grebena koji razdvaja te dvije vodene mase, slatku i slanu. Razina Vranskog jezera tada se smanjila, spomenuto Vransko polje, odnosno kako su ga zvali Vransko blato, je isušeno, a nestala voda omogućila je iskorištavanje plodnog poljoprivrednog zemljišta, najplodnijeg iza doline Neretve. Nažalost, tim je zahvatom močvarni ekosustav doveden na rub opstanka. - O takvim staništima ne zna se puno i jako su rijetka. Na primjer, puno se govori o šumama, svi bi sadili stabla, ali trebamo se brinuti i o travicama”, poručila je sa smiješkom simpatična Norma.

image
Kapelica Svih svetih na Kamenjaku, podignuta iznad jame u kojoj je život izgubilo 50-ak ljudi
Ivana Nobilo/Cropix

Sam park prirode, površine 57 kilometara četvornih, proglašen je 1999., no njegovo je ‘srce’ - 8,83 kilometara četvornih velik Ornitološki rezervat na sjeverozapadnom dijelu Vranskog jezera - uspostavljen mnogo ranije, 1983. godine - objasnio nam je Danijel Katičin, ravnatelj Parka prirode Vransko jezero. - Zbog ornitološkog je rezervata došlo i do proglašenja parka, čiji je smisao, odnosno najvažnija zadaća štititi ostatak močvare - kaže i dodaje kako se nada da će u budućnosti uspjeti revitalizirati i jedan dio nekada isušenog područja i vratiti ga njegovim prvotnim stanovnicima - pticama.

image
Pogled na Vransko jezero s Osridka
Ivana Nobilo/Cropix

REKORDERI PARKA PRIRODE

Ćubasti gnjurac
Ova vrsta ptice, moglo bi se reći “najpompoznije” u parku, gradi plutajuće gnijezdo skriveno u trsci, a prilikom udvaranja mužjak privlači pozornost ženke svadbenim ruhom, odnosno šarenim i raskošnim perjem na glavi. Upravo po njemu - odnosno “ćubici” - dobio je i svoje ime, a kad je u opasnosti, sklon ju je priljubiti uz glavu. Ženke u rano ljeto mlade nose na leđima ili plivaju s njima. Ćubasti gnjurci su dugi između 46 i 51 centimetar, a raspon krila im je od 59 do 73 centimetra. Njihov zaron traje do jedne minute.

Siva čaplja
Siva čaplja rekorder je parka po veličini. Izraste do visine od 90 do 100 centimetara, s rasponom krila od 175 do 195 centimetara. Teška je od jednog do dva kilograma. Na glavi ima prepoznatljivu kukmu crne boje, a mužjak i ženka zajedno grade gnijezdo.

Zlatoglavi kraljić
Zlatoglavi kraljić najmanji je stanovnik parka, ali i najmanja ptica u Europi. Toliko je sitan da ga je teško čak i fotografirati. Dugačak je samo devet centimetara, a raspon krila mu je 16 centimetara. Ima žutu prugu na glavi. Najčešće se može vidjeti u jesen i zimu, kad sjeverne populacije migriraju u većim jatima na zimovanje. Pritom, unatoč svojoj veličini, prevaljuju velike udaljenosti.

Sivi sokol
Definitivni rekorder po pitanju brzine, ne samo u parku, nego je najbrža životinja na svijetu. Najveća zabilježena brzina sivog sokola iznosi nevjerojatnih 389 km/h. Inače naraste do 58 centimetara, a raspon krila mu iznosi do 120 centimetara. Mužjaci su teški do 750 g, a ženke čak dvostruko teže - do kilograma i pol.

Park prirode i njegova srčika, rezervat, danas predstavljaju nezamjenjivo utočište za stotine životinjskih vrsta. Cijelo je područje 2. veljače 2013. uvršteno i na popis svjetski važnih močvara, a štiti ga i ekološka mreža Natura 2000. Samo po sebi, Vransko je jezero neobičan i rijedak fenomen. Proteže se na površini od 30 kilometara četvornih te je kao takvo najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. Dugačko je 13,6, a široko do 3,4 kilometra te se pruža paralelno s morskom obalom.

image
Unutrašnjost kapelice Svih Svetih
Ivana Nobilo/Cropix

Riječ je u biti o krškom polju ispunjenom vodom i kriptodepresiji, a od mora ga dijeli samo prividno nepropustan i ponekad manje od kilometar širok greben prožet brojnim pukotinama u kojima se, ovisno o dobu godine i vremenskim prilikama, odvija konstantna borba za prevagu između slatke i slane vode. Dramatičnost tog sraza u posljednjih je nekoliko stoljeća dodatno naglasio ljudski faktor - prvo već spomenuto, u tadašnje vrijeme revolucionarno prokopavanje kanala prema moru, a sada - i sve izraženije - i klimatske promjene. - Svrstavamo se u skupinu malobrojnih močvarnih područja na Mediteranu, dakle mediteranske močvare i plitka jezera koja su jako nestabilna te imaju jako kompleksnu biologiju koja je pod utjecajem niza faktora - govori Norma. Nadovezuje se, s dodatnim objašnjenjem, i sam ravnatelj.

image
Ostaci kula na Osridku
Ivana Nobilo/Cropix

- Vransko jezero iznimno je ugrožen ekosustav baš zbog toga što je sve manje oborina, sve više bušotina vode, znači pritoci su sve slabiji. Sliv Vranskog jezera prostire se na 500 četvornih kilometara, riječ je o prilično velikom slijevu, no u njemu je sve manje vode iz više razloga. Primjerice, što je veća temperatura, to su veća isparavanja. Ljudi obično zaborave koliko su ona velika i koliko vode odlazi iz jezera. Ono je najveće u Hrvatskoj, ali je vrlo plitko tako da se suočavamo s većom ugrozom prodora slane vode u jezero. Ono je i sada boćato, ali primjerice 2012. godine imali smo veliki prodor slane vode i kroz kanal Prosika, ali i kroz prirodne pukotine između jezera i mora, što je dovelo u pitanje mnoge vrste. A to bi - da izgubimo ovaj ekosustav - bila ekološka katastrofa - objašnjava i dodaje da su se zbog toga i uključili u projekt “Change We Care”, u sklopu kojeg rade na akcijskom planu prilagodbe klimatskim promjenama. U sklopu njega nabavljena je i oprema za praćenje slanoće vode i drugih parametara koji ukazuju na stanje njezine kvalitete.

image
Ivana Nobilo/Cropix

Unatoč svim izazovima, Park prirode Vransko jezero danas je stanište za čak 260 različitih vrsta ptica. Od tog broja, njih 100-tinjak tamo se i gnijezdi, a 87 vrsta prezimljuje, dok sam park i rezervat tijekom proljetne i jesenske seobe privlači najmanje milijun ptica preletnica, koje tamo slijeću radi odmora i hrane.

Nažalost, mnoge vrste kojima je Vransko jezero stalni ili privremeni dom na popisu su ugroženih vrsta, neovisno da li na globalnoj, europskoj ili pak nacionalnoj, hrvatskoj razini. Takvih je čak 136, a u tu skupinu spadaju i same “zvijezde parka” - čaplja danguba, čiji lik krasi i logo parka, te mali vranac.

image
Maškovića han, nekadašnja rezidencija turskog admirala Jusufa Maškovića, danas je heritage hotel i restoran
Ivana Nobilo/Cropix

PRSTENOVANJE PTICA

Park prirode Vransko jezero mjesto je okupljanja ornitološke zajednice. Upravo se tamo svake godine, u ornitološkoj postaji, održava kamp u sklopu kojeg se od kolovoza do listopada vrši prstenovanje ptica. Ptice se hvataju u fine, za njih nevidljive mreže, utvrđuju se njihova vrsta, veličina i drugi parametri te im se na nožicu stavlja lagani aluminijski prsten s jedinstvenom šifrom na temelju koje se može pratiti njihovo buduće kretanje, primjerice trajanje i ruta migracije, gniježđenje te čak koliko su mase izgubile tijekom seobe. Zahvaljujući takvom istraživanju, potvrđeno je da je upravo Vransko jezero ključno odmorište i hranilište za brojne vrste ptica koje pristižu iz srednje, sjeverne i istočne Europe. Broj prstenovanih ptica ovisi o godini, i kreće se od nekoliko stotina jedinki do čak nekoliko tisuća.

U prstenovačkom kampu, logično, ne može sudjelovati svatko, nego ornitolozi ili pak ornitolozi amateri koji su za to posebno obučeni i koji u te vrste polažu poseban ispit (koji podrazumijeva da trebaju znati prepoznati baš svaku vrstu ptice koja obitava u Europi). Zainteresirani posjetitelji prstenovanju mogu prisustvovati eventualno uz najavu, i to u malim skupinama.

Čaplja danguba, tako nazvana zbog strpljivog i nepomičnog vrebanja plijena u plitkoj vodi, na Vranskom jezeru podiže mlade, nakon čega kreće na put prema Africi, gdje prezimljuje. U Parku se svake godine gnijezdi do deset parova čaplji dangubi. - Imamo malu populaciju čaplji dangubi i naše područje slovi kao njihovo stabilno gnjezdilište, no pitanje je hoće li tako i ostati. Njezino gniježđenje ovisi upravo o vodostaju i kvaliteti poplavnih staništa. Ona je relativno velika ptica i samim time treba više hrane i veći teritorij. Baš je zato i tako jako ugrožena, zato što ima sve manje mjesta gdje se može gnijezditi - dodaje Norma. I za malog vranca - najmanjeg od tri europska vranca, prepoznatljivog po dva i pol metra dubokom zaronu te naknadnom širenju krila kako bi osušio perje, Vransko jezero danas je jedino redovito gnjezdilište u Hrvatskoj. Na tom području gnijezdi se između 20 i 55 parova te vrste ptica.

image
Maškovića han, nekadašnja rezidencija turskog admirala Jusufa Maškovića, danas je heritage hotel i restoran
Ivana Nobilo/Cropix

Svi spomenuti stanovnici Parka prirode u njemu pronalaze savršene uvjete za život zahvaljujući različitim i specifičnim staništima koja im on nudi, od poplavnih livada i muljevitih plaža koje nastaju spuštanjem razine jezera (ponekad čak centimetar po danu) pa do trščaka, koji opasuje većinu jezera. Pojas te - za ptice, ali i cijeli tamošnji ekosustav - neizmjerno bitne guste trske najdeblji je upravo u samom Ornitološkom rezervatu, gdje šuplje stabljike ponekad dosežu visinu i od šest metara te predstavljaju idealno sklonište za gniježđenje ptica, pronalazak hrane, zaklon od vremenskih prilika i grabežljivaca. Uz to, trska - koja svake godine doživljava preobrazbu iz smeđih starih stabljiki u zelene, mlade izdanke - ima još jednu iznimno važnu funkciju, onu pročišćavanja vode i upijanja viška hranjivih tvari koje dolaze s poljoprivrednih površina u slivu jezera.

image
Park prirode Vransko jezero u jeku je realizacije dva velika europska projekta iz programa održivog razvoja u zaštićenim područjima. Jedan od njih naziva se revitalizacija i povezivanje atrakcija i parka prirode Vransko jezero, a drugi Centar za održivi i aktivni turizam Biosfera Biograd. U sklopu prvog projekta park prirode dobio je u nekim dijelovima ili nove sadržaje ili novo ruho
Ivana Nobilo/Cropix

Svako stanište neizmjerno je važno za osjetljivu ravnotežu i suživot životinjskih i biljnih vrsta koji je dizajnirala priroda. Krilati stanovnici parka koriste svaki njegov centimetar, svaki od njih specijaliziran je za određeno ili kombinaciju staništa i njemu je prilagođen izgledom, primjerice oblikom i duljinom kljuna ili plivačkim sposobnostima. - Svaka od ptica prilagodila se određenom centimetru obale i dubini vode, a međusobno si ne smetaju jer svaka ima svoju dužinu kljuna i ‘svoju dubinu’ te samim time ‘svog kukca i svoju ličinku’ - govori Norma.

Samo jezero, koje se nekada nazivalo Vedro blato, vrlo je plitko. Njegova maksimalna dubina iznosi pet metara, a ispod vodene mase ponekad je i do 30 metara dubok sloj mulja, ispod kojeg je pak nepropustan sloj fliš. Boju, koja je uvijek u dramatičnom kontrastu u odnosu na boju mora, mijenja se ovisno o dobu dana, količini sunca i jačini vjetra koji je miješa.

image
U parku prirode nalazi se i ornitološka postaja, ali i promatračnice za ptice
Ivana Nobilo/Cropix

Spomenuti kontrast - u trenutku našeg posjeta tirkizne boje jezera i intenzivne plave mora - u svoj svojoj ljepoti najvidljiviji je s najviše točke u Parku prirode Vransko jezero, 300-tinjak metara visokog Kamenjaka s kojeg se pruža predivan pogled na otoke šibenskog, zadarskog i kornatskog arhipelaga. Za lijepog vremena vidljiva je čak i 70-ak kilometara udaljena Jabuka, vulkanski otočić na pučini Jadranskog mora. Isto tako, s njega se pruža i pogled na Modrave, greben koji razdvaja jezero od mora s kompleksom starinskih maslinika premreženih suhozidima, a u kojima je nekada raslo 180.000 maslina, sve dok ih 1950-ih godina nije desetkovala za to područje neuobičajena hladnoća. Imali smo sreće tijekom posjeta Parku - i vidjeli sve opisano.

image
Predivna lučica Prosika nalazi se odmah do istoimenog, umjetno prokopanog kanala
Ivana Nobilo/Cropix

Da bismo stigli do Kamenjaka, udaljenog od infocentra Crkvine 15-ak kilometara, sjeli smo u automobil. Na putu do njega ukazivali su se dokazi burne prošlosti tog kraja, od one davnije - Turaka i Mlečana - do suvremene, odnosno rata o kojem dan danas zbore razrušene kuće. - U ovom kraju, koji je bogom dan u smislu plodne zemlje i vode, oduvijek su postojale civilizacije. Recimo, još su Rimljani ovdje imali važne gradove... Uvijek su naselja bila blizu vode, ona je uvijek bila preduvjet razvitka kulture. U tom smislu Vransko jezero obiluje nalazištima i spomenicima kulture - objašnjavao nam je ravnatelj dok smo se uspinjali cestom prema Kamenjaku, prolazeći pokraj velikih križeva izrađenih od bračkog kamena. Upravo taj dva kilometra dug put obiluje hodočasnicima svake godine na Veliki petak, a konačni im je cilj malena kapelica Svih svetih na samom Kamenjaku. Nažalost, ona, podignuta na kraju Domovinskog rata, skriva mračnu prošlost. Podignuta je iznad prirodne jame duboke 57 metara u koju je tijekom Drugog svjetskog rata bačeno u smrt 50-ak ljudi.

image
U parku prirode nalaze se tri info centra
Ivana Nobilo/Cropix

Prostor Kamenjaka, na kojem je još jedan od tri infocentra u Parku, prelijepo je mjesto. Informativni panoi daju informacije o brojnim atrakcijama parka, a osim kapelice, tamo je podignuto malo “tradicionalno selo” u kojem je i restoran. Isto tako, na ogromnu čistinu s koje se pruža predivan, prethodno opisani pogled, nadovezuje se još jedna od poučnih staza u Parku, ovaj put dugačka 200 metara. I ona svjedoči o srazu prošlih i sadašnjih vremena. - Ovdje je pet tisuća godina rasla šuma crnike, još prije eksploatacije Liburna i Rimljana koji su koristili drvo sve dok ga nisu posjekli. Tada se zemlja koju su ta stabla držala isprala u jezero i tijekom istraživanja mulja točno se, po polenu sačuvanom u mulju, utvrdilo što je ovdje raslo. Zato se i ovo cijelo brdo, ovaj niz vrhova zove Crnogorka - objasnila nam je Norma.

image
Izvor Pećine bio je izuzetno važan zbog bogatstva vode
Ivana Nobilo/Cropix

Područje parka i njegova neposredna okolica obiluju znamenitostima koje datiraju još od dvije tisućite godine prije nove ere. Primjerice, nalazišta obrambenih utvrda iz kojih su se nadzirali putevi s obale prema zaleđu i obrnuto - od ostavštine Liburna na Babinom škoju unutar samog jezera, sada otoku samo za iznimno visokog vodostaja, do ostataka kula i zidina na brdu Osridak, i danas arheološki još ne sasvim istraženom lokalitetu.

Najnovija istraživanja pokazala su da na Osridku, do kojeg je moguće doći i automobilom iako makadamska cesta oštećena oborinskim vodama povremeno predstavlja izazov, u prošlosti nisu postojale samo dvije kule, čiji se ostaci još naziru, nego čak tri i da je zapravo cijelo brdašce bilo promreženo zidinama i mnogo većim obrambenim kompleksom.

image
Ivana Nobilo/Cropix

No, djelovanje ljudi u tom području najdramatičnije dolazi do izražaja upravo u kanalu Prosika, u čijoj je neposrednoj blizini i pitoreskna istoimena lučica, privezište i baza za ribare. Dugogodišnji planovi o gradnji zapornice kojim bi se kontrolirao vodostaj jezera i prema potrebi spriječilo istjecanje slatke vode kroz oko kilometar dug kanal, još nisu ostvareni. Stoga Vranskom jezeru konstantno prijeti zaslanjivanje vode. Isto tako, miniranje kojim su se prokopavali kanali dovelo je i do nastanka dodatnih pukotina u “prozračnom” krškom terenu.

Jedno od dobro poznatih, potvrđenih, ali prirodno nastalih mjesta na kojima dolazi do tog prodora slane vode u jezero jest i lokalitet Jugovir u blizini lučice i kanala, a na putu do njega su dodatni dokazi prisustva ljudi i njihove domišljatosti - kamene vrše u zemlji koje podsjećaju na plitke bunare, a u kojima bi se hvatala riba, te banjevi, odnosno skloništa u kojima bi se od vremenskih nepogoda sklanjalo stanovništvo koje je obrađivalo maslinike i druge nasade. I vrše i banjevi građeni su bez ikakva vezivnog materijala.

image
S 300-njak metara visokog Kamenjaka pruža se predivan pogled na otoke
Ivana Nobilo/Cropix

Spomenuti Jugovir usko se povezuje i s još jednim neobičnim stanovnikom Vranskog jezera - europskom jeguljom. Ta misteriozna životinja upravo je tu pukotinu, kao i niz drugih koje se nalaze na području jezera i njegove obale, koristila za ulazak u jezero, gdje bi zatim živjela desetljećima, sve dok ne bi dosegla zrelost te ponekad narasla i do impozantnih dva metra. Upravo na Jugoviru još su davno sagrađeni bazeni za hvatanje te misteriozne, a danas strogo zaštićene vrste.

image
U starom gradu Vrani čuvali su se simboli hrvatske vlasti. Nažalost, danas su od njega ostale samo ruševine
Ivana Nobilo/Cropix

Naime, Europska jegulja još nije otkrila sve svoje tajne. - Poznate kao svjetske putnice, mlade jegulje, putuju na ove prostore u velikim klupkima iz Sargaškog mora, nošene Golfskom strujom te nakon tri godine dugog putovanja ulaze u rijeke i jezera, među ostalim u Vransko. Jednom kad ga se domognu, u njemu žive i nekoliko desetljeća, sve dok se ponovno ne otisnu na daleki put do Sargaškog mora. Na tom putu više ne jedu te izgube probavilo stvarajući mjesta za ikru. Nakon mrijesta, koji još predstavlja misterij jer se ne zna gdje se i kako točno događa, odrasle jedinke ugibaju. Nažalost i ta je vrsta iznimno ugrožena. Pretpostavlja se da je od nekadašnje populacije europske jegulje ostalo samo još jedan posto - objašnjava Norma.

image
Tradicionalni banj koji se koristio kao sklonište za vrijeme rada u maslinicima ili drugim nasadima
Ivana Nobilo/Cropix

Zbog svega opisanog - bogatstva flore i faune, ali i bogate kulturne baštine - park prirode Vransko jezero prepoznat je i kao važna turistička destinacija. Uopće se ne čudimo. Pohode je ljubitelji prirode, ali i zaljubljenici u aktivan odmor zbog brojnih sadržaja koje ono nudi. Idealno je to mjesto ne samo za one koji se žele opustiti u prirodi, nego i one koji žele naučiti više o njoj i njezinu očuvanju. Uostalom, zamislite kako bi tužno tih bio svijet bez ptičjeg pjeva.

RAJ ZA LJUBITELJE AKTIVNOG ODMORA

Park prirode Vransko jezero obiluje sadržajima za one koji su željni aktivnog odmora. Mogućnosti je doista mnogo, a na posjetiteljima je da biraju ovisno o tome što žele vidjeti i u kakvoj su fizičkoj spremi. Zbog svih spomenutih sadržaja, park prirode idealna je destinacija i za obitelji s djecom.

Pješačenje i planinarenje
Park prirode Vransko jezero ima brojne mogućnosti za pješačenje, ali i planinarenje. Od “pitomih” poučnih staza prepunih infotabli koje informiraju posjetitelje o glavnim obilježjima, atrakcijama i stanovnicima parka, do “neukroćenih” ruta. Za ljubitelje planinarenja posebno se ističe područje oko Kamenjaka. Naime, tamo počinje kružna botaničko-planinarska staza duga pet kilometara koja prolazi kroz kanjone Orlja Draga i Mernjača, a koji se protežu oko samog brda Kamenjak. Za prolazak te staze potrebno je oko dva sata.

Biciklizam
Park prirode Vransko jezero obiluje i biciklističkim stazama. Moguće je, dapače, napraviti cijeli krug oko jezera, u dužini od oko 50 kilometara. Ako se odvažite na taj pothvat, većinu ćete vremena provesti u netaknutoj prirodi, a samo jedan mali dio na magistrali (na koju staza u jednom trenutku izlazi). U samom parku mogu se unajmiti bicikli (među ostalim električni), u inofocentrima Prosika i Crkvine. Cijene najma bicikla za cijeli dan kreću se od 100 do 200 kuna, ovisno o vrsti bicikla, a po satu od 20 do 40 kuna. Imajte na umu da je vožnja cijelom ili pojedinim dionicama staze koja vodi oko jezera zahtjevan pothvat pa kilometražu i točan lokalitet odredite sukladno svojim fizičkim sposobnostima.

Vožnja jezerom
Za one koji se udobnije osjećaju na vodi, u parku postoji mogućnost najma kajaka i vožnje jezerom. Kajaci se mogu iznajmiti samo u infocentru Prosika, a na izbor su jednosjedi i dvosjedi, i to po satu ili na cijeli dan (sat vremena jednosjeda 35 kuna, cijeli dan 120 ili dvosjeda po satu 50 kuna te 180 kuna cijeli dan).

Sportski ribolov
U Vranskom jezeru, kao nekada najvećem ribogojilištu u Dalmaciji, obitava 20-ak morskih i slatkovodnih vrsta riba (od kojih je, osim strogo zaštićene jegulje, autohtona još samo vrsta riječna babica). Kao takvo predstavlja atraktivnu destinaciju i za zaljubljenike u sportski ribolov, ali po točno određenim pravilima. U ponudi su i kajaci za ribolov koji se mogu unajmiti u lučici Prosika.

Edukativne i volonterske radionice
Oni koji žele znati više ili su spremni pomoći, na području parka Vransko jezero mogu sudjelovati u edukativnim programima i radionicama, kao i volontirati. Radionice su vezane uz umijeće suhozidne gradnje ili samoniklo bilje, a što se tiče volontiranja, nedavno se radilo i na postavljanju, odnosno sadnji zelene barijere prema cesti kod infocentra Crkvine, kako bi se ptice zaštitile od buke automobila.

Edukativni programi organiziraju se za pojedince, ali i skupine, no uz prethodnu najavu. I tu je opcija mnogo, a sve pojedinosti o njima su na internetskim stranicama Parka prirode Vransko jezero. Variraju i cijene, ovisno o programu za koji se odlučite, no ako uzmete neki od njih, u njegovu je cijenu uvijek uključena i cijena osnovne ulaznice od 20 kuna za odraslu osobu.

Od edukativnih programa za grupe posjetitelja kao povoljnu, a prelijepu opciju izdvajamo primjerice obilazak “Tajne Vranskog jezera” koji uključuje poučnu šetnju na dva lokaliteta po izboru (vidikovac Kamenjak, lučica Prosika ili Ornitološki rezervat), uz stručno vođenje u trajanju od dva i pol sata (s tim da posjetitelji sami osiguravaju prijevoz između lokaliteta) ili pak obilazak pod imenom “Jezero na dlanu” koji uključuje poučnu šetnju na jednom lokalitetu u trajanju od 45 minuta. Cijena za odraslu osobu za prvu opciju iznosi 50 kuna, a za drugu 40 kuna. Najskuplja opcija u sektoru edukativnih programa jest birdwatching program (za jednu do četiri osobe), a koji uključuje promatranje ptica uz stručnog vodiča i opremu od izlaska sunca pa nadalje, idealno na proljeće i jesen, i traje pet sati. Cijena je 1000 kuna za cijeli paket.

Adrenalinski park i električni vlak
Riječ je o relativno novim sadržajima u samom parku, a koji bi mogli biti zanimljivi najmlađima. Adrenalinski park, smješten preko puta infocentra Crkvine, nudi dvije staze koje uključuju hodanje po visećim mostovima i mrežama, penjanje po umjetnoj stijeni te spuštanje ziplineom. Isto tako, nudi se i opcija vožnje električnim vlakom koji kreće iz obližnjih Pakoštana do Infocentra Crkvine.

KULTURNE ZNAMENITOSTI U PARKU PRIRODE I NJEGOVOJ OKOLICI

Osim što predstavlja pravu poslasticu za ljubitelje prirode, područje Parka prirode Vransko jezero i njegova neposredna okolica obiluju povijesnim i kulturnim nalazištima i znamenitostima. Dio njih prepušten je propadanju, dio je obnovljen i predstavlja vrijednu dodatnu turističku ponudu tom području.

Stari grad Vrana
Nastao u 9. stoljeću, ruševine starog grada Vrana ili “gradine” dan danas slove kao “grad kraljeva”. Stari je grad danas, nažalost, potpuno zapušten, od njega su ostale samo ruševine, no njegova je povijest iznimno bogata. U početku je bio sagrađen kao benediktinski samostan posvećen sv. Grguru, koji je kralj Zvonimir s cijelim posjedom i svim bogatstvom u njemu u povodu svoje krunidbe darovao papi. Time je Vrana postala stalno sjedište Vatikana na istočnoj obali Jadrana. Stotinu godina kasnije, tamo su svoj položaj učvrstili i vitezovi templari, koji su i podigli njegove bedeme i kule. U nastavku srednjeg vijeka bio je poznat kao “samostan svih samostana” koji je, nakon raspuštanja templara, bio u posjedu ivanovaca, no u 16. stoljeću Turci ga prenamjenjuju u svoju utvrdu koja je bila “dom” za 150 konjanika i 100 pješaka. Naposljetku, mletačka ga vojska razara 1647. godine, od čega se nikada više nije oporavio. Inače, u bogatoj riznici staroga grada čuvale su se i insignije, odnosno simboli vlasti, hrvatskog kraljevstva. Upravo zbog toga se hrvatsko-ugarski kralj Koloman krunio u Biogradu, najbližoj kraljevskoj rezidenciji.

Ako produljite ni kilometar iza utvrde, naići ćete pak na izvor Pećine, u kojem si voda probija put kroz velike stjenovite formacije. Sam taj izvor, i zahvaljujući njemu dostupnost vode, imali su utjecaj na odabir lokacije staroga grada, ali i Mašković hana u njegovoj blizini.

Maškovića han
Maškovića han, koji kao ni stari grad Vrana nije unutar granica parka prirode, ali je u neposrednoj blizini, najzapadniji je spomenik civilne islamske arhitekture u Europi. Njegova gradnja počela je još 1644. godine, po naredbi i sredstvima najuglednijeg Hrvata na turskom dvoru u to doba - Jusufa paše Maškovića, koji se rodio u Vrani. Njegov karijerni put bio je zavidan - počeo je kao vrtlar na sultanovu dvoru, a završio kao vrhovni admiral turske vojske, dok je han zamislio kao svoju osobnu rezidenciju u kojoj će provesti stare dane. Bio je to veliki građevinski pothvat. Na njemu, udaljenom samo 50-ak metara od staroga grada Vrane, doslovno nasuprot ceste, radilo je dnevno i 500 radnika. No, Mašković nikad nije ostvario svoje planove. Zamjerio se sultanu nakon što je osvojio Kretu i ovaj ga je pozvao na dvor i smaknuo. Maškovića han danas ponosno priča svoju priču. Obnovljen je 2015. godine (treba dovršiti samo hamam) te je pretvoren u heritage hotel i restoran.

Crkvine
Lokalitet Crkvine, skriven među poljima, a unutar granica parka prirode, dan danas je predmet zanimanja arheologa. Tamo je crkva i groblje srednjovjekovnoga grada Zablaća, a do 2015. godine istraženo je više od 100 grobova koji su nastali u razdoblju od kraja 12. do 15. stoljeća. U njima su pronađeni vrijedni arheološki ostaci, primjerice nakit i metalni dijelovi nošnji. Pronađen je, među ostalim, i olovni pečat pape Hadrijana IV. iz 12. stoljeća, što predstavlja najstariji arheološki nalaz papinske bule u Hrvatskoj. Otkrivena je i grobnica koja Crkvine dovodi u neposrednu vezu s templarima kojima je svojedobno sjedište bilo u Vrani. Isto tako, ostaci koji su pronađeni ispod samih temelja crkve upućuju na još starije oblike života, iz doba antike i ranog srednjeg vijeka.

image
Lokalitet Crkvine nalazi se usred granica samog parka prirode
Ivana Nobilo/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. listopad 2022 15:31