Kada ste posljednji put dignuli pogled i vidjeli noćno nebo u svoj njegovoj raskoši? Tamno, mračno platno načičkano tisućama zvijezda, toliko jarkih da se čini da ih, ako samo malo pružite ruku, možete dotaknuti? Ili, uostalom, jeste li ikada u svojem životu vidjeli Mliječnu stazu, našu galaksiju? Ako je odgovor na posljednje pitanje "ne", definitivno niste jedini. Većina ljudi nije.
Nažalost, čini se da je predivno noćno zvjezdano nebo ono što nas uvijek iznova nevjerojatno oduševljava, ali smo to skloni bezglavo uzeti zdravo za gotovo, ušuškani u prividnu udobnost naših gradskih, žarko osvjetljenih košnica. Srećom, postoje organizacije i pojedinci koji ne zaboravljaju tako lako, a među njima je i naš sugovornik, Dorian Božičević, glavni tajnik Hrvatskog astronomskog saveza.
Upravo od njega odlučili smo doznati kakvo je stanje noćnog neba u Hrvatskoj, koje su lokacije kod nas najbolje za gledanje zvjezdanog neba te ima li naša zemlja potencijal za razvoj astroturizma. Krenuli smo od ovog posljednjeg. "Astroturizam je potencijalno velika turistička niša ako imamo na umu da tek dvoje od desetero ljudi na Zemlji može vidjeti Mliječnu stazu iz mjesta u kojem živi te da je taj broj iz godine u godinu sve manji jer nam svjetlosno onečišćenje raste dva posto godišnje na globalnoj razini, a još imamo i jak trend migracije stanovništva u velike gradove, gdje je svjetlosno onečišćenje neizbježna svakodnevna stvarnost kao i drugi oblici zagađenja u velikim gradovima", kaže Božičević.
No, astroturizam je i vrlo širok pojam. "On ide od pojedinačnih turističkih posjeta astronoma amatera koji su željni vizualnog opažanja pa do posjeta onih koji se bave astrofotografijom. Osim toga, tu su općenito svi turisti koji posjećuju mjesto s astroturističkim sadržajima jer nikad u životu nisu bili u prilici vidjeti Mliječnu stazu ili motriti nebeska tijela teleskopom ili, pak, žele nešto više saznati iz astronomije. Na koncu, tu je dio astroturizma koji je povezan s obrazovanjem i znanošću, dakle, posjeti školskih grupa, ljetne škole astronomije, razni znanstveni kongresi, susreti astronoma amatera, star partyji..." kaže.
U Hrvatskoj je, tvrdi, astroturizam još u povojima. Razlozi su višestruki - primjerice, još nemamo dovoljno zaštićenih područja tamnog neba ni razvijenu ponudu, infrastrukturu te marketing u tom smislu. No, inicijative postoje i u Hrvatsku doista dolazi nešto turista s namjerom da vidi i doživi netaknutno zvjezdano nebo. S druge strane, Hrvatska, smatra on, ima velik potencijal za razvoj te grane turizma. Ona se može pohvaliti velikim brojem zaštićenih područja prirode, ali i ruralnim i brdskim područjima te otocima koji se mogu dobro štititi od svjetlosnog onečišćenja i biti oaze tamnog neba koje će ljudi željeti posjetiti.
No, potrebno je, kao što to i inače biva, uložiti mnogo truda i rada. "Ono što je presudno u ovom trenutku je zaštita od svjetlosnog zagađenja i stvaranje zaštićenih područja te razvoj infrastrukture i astroturističke ponude u tim područjima te na kraju marketing. Hrvatska na javnu rasvjetu po stanovniku godišnje troši pet puta više od Njemačke i ako ne okrenemo taj trend, ništa od astroturizma", upozorava.
Zanimalo nas je gdje se trenutno u Hrvatskoj, u kojoj se svijest o važnosti netaknutog neba tek budi u javnoj sferi, mogu najbolje vidjeti zvijezde, odnosno najbolje promatrati zvjezdano nebo.
"Najbolja mjesta za promatranje noćnog neba su uglavnom zaštićena područja prirode, znači nacionalni parkovi i parkovi prirode, ruralna i brdska područja te otoci. Kod otoka, tu poglavito mislim na srednji i južni Jadran jer smo bitku za očuvanje zvjezdanog neba iznad sjevernojadranskih otoka, nažalost, izgubili. Najbolja mjesta su prostori s minimalnom ili nikakvom umjetnom rasvjetom", govori.
Takvih je, na žalost, sve manje. "U proteklih tridesetak godina svjetlosno zagađenje u Hrvatskoj je znatno naraslo, poglavito radi nedostatka zakonske regulative, pretjeranog osvjetljavanja cesta i autocesta te pretjerivanja s dekorativnom i krajobraznom rasvjetom u turističkim područjima. U travnju 2019. godine na snagu je stupio novi Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, a 2020. i jedan od dva pravilnika predviđenih Zakonom te se čeka i drugi pravilnik", kaže.
S obzirom na sve navedeno, tvrdi da će Hrvatski astronomski savez u sljedećim godinama aktivno raditi s jedinicama lokalne samouprave na usvajanju principa dobre prakse kod postavljanja javne rasvjete, koje će jedinice lokalne samouprave usmjeriti na što bolju zaštitu noćnog neba, prirodnog okoliša i ljudskog zdravlja. Cilj je, među ostalim, i očuvanje neba na nekim mjestima gdje postoje turistički kapaciteti i standardna turistička ponuda, a kako bi - u konačnici - astroturizam bio još jedan razlog za to da ih se posjeti, ali i generator produženja turističke sezone.
U svakom slučaju, stvari su se počele micati s mjesta. Nažalost, polako i često s preprekama. Božičević objašnjava kako je prva inicijativa za proglašenje Međunarodnog parka tamnog neba bila pokrenuta 2005. godine na otoku Lošinju za područje brda Osoršćica, ali bezuspješno, s obzirom na nezainteresiranost lokalne samouprave. Tijekom 2009. i 2010. godine pokrenuta je inicijativa i za proglašenje parka tamnog neba na otoku Lastovu, ali je i taj projekt vremenom zamro. No, onda se dogodila 2019. godina. Tada su u Hrvatskoj, navodi Božićević, proglašena dva Međunarodna parka tamnog neba, i to Vrani kamen (Daruvar) i Petrova gora - Biljeg. Nažalost, ovom potonjem prijeti gubitak tog statusa radi tamo nedavno postavljene rasvjete, upozorava Božićević, ali odmah nastavlja u pozitivnijem tonu.
"Tijekom 2019. godine na poziv Turističke zajednice Općine Jelsa pokrenuta je inicijativa za proglašenje Općine Jelsa prvom međunarodnom zajednicom tamnog neba u Hrvatskoj te bi se taj projekt trebao nastaviti u smjeru proglašenja Međunarodnog parka tamnog neba na području oko eko-etno sela Humac. U međuvremenu su 2020., na poziv Turističke zajednice Općine Lastovo, ponovno oživljeni projekt 'Lastovo otok zvijezda' i inicijativa za proglašenje Međunarodnog parka tamnog neba na Lastovu. Nedavno je pokrenuta i inicijativa za park tamnog neba na otoku Biševu", nabraja. Ostali smo pomalo zbunjeni. Park, zajednica... Koje su razlike, pitali smo ga, tražeći da nam objasni pozadinu klasifikacije.
"Međunarodna organizacija za zaštitu noćnog neba (International Dark Sky Association) ima program koji se zove Područja tamnog neba (Dark Sky Places), a taj program ima više kategorija: Međunarodni park tamnog neba (International Dark Sky Park), Međunarodna zajednica tamnog neba (International Dark Sky Community), Utočište tamnog neba (Dark Sky Sanctuary) i Rezervat tamnog neba (Dark Sky Reserve). Sve ove kategorije odnose se na to koliko je nebo tamno i koliko se zvijezde dobro vide. Međunarodni park tamnog neba je, primjerice, određeno područje koje se odlikuje odličnom ili izvrsnom kvalitetom zvjezdanog noćnog neba i noćnog krajobraza i posebno je zaštićeno zbog svoje znanstvene, prirodne obrazovne i/ili kulturne i baštinske vrijednosti i/ili posjeta javnosti. Utočište tamnog neba je još viša kategorija zaštite područja koje ima još kvalitetnije noćno nebo od parka tamnog neba, dok je zajednica tamnog neba općina, grad ili slični politički entitet koji je pokazao izvanrednu posvećenost očuvanju tamnog neba kroz implementaciju kvalitetnih politika rasvjetljivanja, edukaciju o očuvanju tamnog neba i podršku građana idealu očuvanja tamnog neba. Zajednica je najniža kategorija, s najmanjim zahtjevima, ali je namijenjena područjima lokalnih samouprava, dok su sve ostale kategorije predviđene za već zaštićena područja prirode, odnosno gdje već postoji neka razina zaštite. Najviša kategorija od svih je rezervat tamnog neba", pojašnjava.
U tom se kontekstu dotaknuo i Jelse na Hvaru, gdje su nedavno lokalne samouprave - odnosno Općina Jelsa i Općina Sućuraj, Grad Stari Grad i Grad Hvar te Općina Bol s Brača - potpisale memorandum o suradnji za smanjenje svjetlosnog onečišćenja i očuvanje prirodnog zvjezdanog neba. "U prijavi za proglašenje Općine Jelsa međunarodnom zajednicom tamnog neba jedna su od važnih komponenti uključenost građana i obrazovne aktivnosti za djecu, odnosno tzv. public outreach. Dakle, nemoguće je proglasiti jednu zajednicu tamnog neba bez organizacije brojnih aktivnosti za građane, osobito djecu", kaže.
Što se tiče svih kategorija zaštite noćnog neba pod okriljem Međunarodne organizacije za zaštitu noćnog neba - dakle, parkova, rezervata, utočišta i zajednica - njih na globalnoj razini ima samo 170. U Europi ih je ukupno 18. Mađarska, primjerice, ima tri parka, Danska, Španjolska, Irska, Sjeverna Irska, Wales i Austrija imaju po jedan, a Engleska, Nizozemska, Njemačka, Škotska i Hrvatska, kao što smo već spomenuli, dva.
"Mi imamo priliku, s obzirom na naše uvjete, zaštititi i osnovati više takvih, mogli bismo čak i prednjačiti, ali problem je da i dalje divljamo s rasvjetom, s kojom nam se događaju neke stvari kao i s bojenjem tunela. Također, Hrvatska zbog svoje pozicije i prirodnih ljepota može prednjačiti u Europi te postati najvažnija astroturistička destinacija u Europi ako krenemo u kvalitetnu zaštitu područja i razvoj astroturističke ponude", zaključuje Božičević.