PROPAST

PONOS I DIKA ŠOKADIJE PRED NESTAJANJEM Prošle godine su proslavili sto godina, ali proslava je bila tmurna i depresivna: 'Sami smo krivi'

Vlado Kos / CROPIX

 

Gusta magla i inje okovali su Slavoniju posljednjih dana. Sve je nekako, što bi se reklo, muljavo, a atmosfera depresivna, pa i premda nije ekstremna zima, studen se ipak uvlači u kosti. Kao da ni to nije dovoljno, u Vinkovcima, najstarijem europskom naselju i srcu Šokadije, dodatno je depresivno i hladno oko srca svima kojima ono kuca za Cibaliju. Tu 101 godinu staru damu, koja je eto cijelo stoljeće često odolijevala izazovima i predrasudama, nekada sjajila poput najsjajnijeg slavonskog dukata, a počesto i završavala u slavonskom glibu, no uvijek je znala naći izlaz iz njega i ponovno zasjati. Aktualni trenutak vinkovačkog nogometnog kluba, za koji će njegovi najvjerniji navijači reći da je njihov ponos i dika, upravo je takav kakvo je i vrijeme posljednjih dana u Slavoniji – tmuran, depresivan, pesimističan...

Prošla godina trebala je biti slavljenička i pobjednička, kako i priliči 100. godišnjici osnutka kluba koji je svoje zvjezdane trenutke doživio 1982. Godine kada je generacija predvođena trenerom Tonkom Vukušićem i igračima poput Nenada i Srećka Lušića, Sulejmana Halilovića, Ivice Tunjića... ušla u 1. jugoslavensku ligu u kojoj se zadržala pet sezona, a onda je administrativnim putem izbačena.

Brojna su velika nogometna imena prošla kroz Vinkovce, Halilović i Davor Čop bili su najbolji strijelci bivše lige, Ivan Bošnjak najbolji igrač HNL-a..., no danas o tome govore samo fotografije na zidovima stadiona. Cibalia se danas bori za golo preživljavanje na zadnjem mjestu 2. HNL. Godine nemara i lošeg upravljanja, prije svih lokalne politike koja je svih ovih godina hrvatske neovisnosti kadrovirala ljude koji su vodili klub, došle su na naplatu, a sada nisu uspjeli ni u pronalasku strateškog partnera iako se činilo da je stvar riješena i da će Grad Vinkovci, većinski vlasnik, napokon sa sebe skinuti taj teret.

No, strateški partner kojeg je predstavljao Miroslav Bičanić, naš bivši nogometaš, a sada menadžer, odustao je. Iako su i fizički bili u klubu šest mjeseci i radili na projektu preuzimanja, na kraju su odustali, jer im Grad nije mogao omogućiti i kupovinu stadiona i okolnog zemljišta, gdje su htjeli u novi stadion, ali i gospodarske objekte uložiti 45 milijuna eura. No, od toga neće biti ništa, a Cibalia je ostala kao čardak ni na nebu ni na zemlji. Gradonačelnik Ivan Bosančić za Sportske novosti je izjavio kako je “ovo veliki problem, situacija nije sjajna, ali se mora riješiti i radimo na tome od prvoga dana otkako sam preuzeo dužnost gradonačelnika”.

Smanjivanje duga

- Grad se kao većinski vlasnik od 2011. nosi s nagomilanim problemima. Imajući u vidu povijest, tradiciju i brend koji Cibalia ima, odlučeno je da se pod svaku cijenu izbjegne stečaj koji je opasno prijetio i da se učini sve moguće kako bi se klub spasio od najgoreg scenarija. Prvi korak je bio maksimalno smanjenje svih troškova i traženje partnera za privatizaciju kluba. Racionalnom potrošnjom i planiranjem svih troškova u 2019. godini smanjili smo dug za oko tri milijuna kuna. No, to nije dovoljno.

Nužni su još oštriji rezovi, odluke u kojem smjeru ići dalje, kao i segmentiranje rada kluba. Nadam se da će ponovljeni poziv za kupnju dionica do kraja ovog mjeseca dobiti svoj pozitivan epilog i da ćemo do kraja veljače imati strateškog partnera. No, jasno je kako moramo imati opciju i ako ga ne pronađemo – rekao je Bosančić za SN.

Mijat Kurtušić, inače direktor prijevozničke tvrtke Polet Vinkovci, već je godinu i pol dana predsjednik Cibalije. U klub je došao kada su svi od njega digli ruke, nakon izbacivanja u 3. ligu.

Vlado Kos / CROPIX

Mijat Kurtušić, predsjednik HNK Cibalije: Na žalost, imovina koja je u vlasništvu Grada nije bila na prodaju, nije došlo do dogovora i sada moramo ići dalje. Ne žalim za proteklih šest mjeseci, jer smo nešto morali pokušati učiniti. Uvjeren sam da će Cibalia biti spašena i da zainteresiranih ima.

 

- Tada smo si postavili četiri cilja – okupljanje domaćih igrača, plasman u 2. ligu, jer Cibaliji, uz dužno poštovanje svima, prema 100-godišnjoj tradiciji i povijesti nije mjesto u 3. ligi. To smo i ostvarili uvjerljivo. Sljedeći cilj bio je riješiti problem licence, zbog koje smo i izbačeni u 3. ligu, pa smo i to ostvarili, a način na koji smo to realizirali postao je uzorak za druge klubove u sličnim problemima. I četvrti dio je naša Škola nogometa, odnosno povratak naših mlađih kategorija u 1. HNL i to smo uspjeli s kadetima i pionirima, a s juniorima nismo. No, u međuvremenu smo znatno oživjeli Školu nogometa u kojoj trenira oko 400 djece, a to je najvažnije za opstojnost i budućnost kluba. Bez toga nijedan klub nema svoju svrhu – kazao nam je Kurtušić.

Peti cilj, koji mu tada nije bio prioritet, nametnuo se ulaskom u 2. ligu, a to je prodaja kluba ili pronalazak strateškog partnera kao nužnost financijskog oporavka kluba koji je nakon okončanja predstečajnog postupka ostao u dugovima od 14,8 milijuna kuna (neki kažu da je to i 18 milijuna, op.p.), zbog čega su morali podići i kredit od pet milijuna kuna. No, većina tog duga odnosi se na dugoročne obveze, pa je nekome tko sada želi ući u Cibaliju dovoljno i 3-4 milijuna kuna za podmirenje tekućih obveza, a ostatak bi se rješavao tijekom više godina i na rate. Konkretno, za predstečajnu nagodbu to je dva puta godišnje po 400.000 kuna i tako do kraja 2022. godine. Puno su u Cibaliji, čiji je godišnji proračun 4-5 milijuna kuna, očekivali od ovog, sada propalog, natječaja.

Imovina u vlasništvu Grada

- Na žalost, ljudi koji su bili zainteresirani sada su izjavili da su odustali, ali ja se ne bih previše time bavio, jer su to bili širi razgovori s Gradom Vinkovci, a koji se ne tiču samo sportskog dijela, nego i gospodarskog, odnosno njihovih planova za ulaganja u primjerice Autobusni kolodvor, što je na neki način logično i pozitivno, jer je uz taj gospodarski dio siguran i ovaj sportski. Na žalost, imovina koja je u vlasništvu Grada nije bila na prodaju, nije došlo do dogovora i sada moramo ići dalje – kaže Kurtušić.

Ne žali za proteklih šest mjeseci, jer nešto su, kaže, morali pokušati učiniti, ali uvjeren je da će Cibalia biti spašena i da zainteresiranih ima. No, nisu svi u Vinkovcima suglasni u tome da će Cibaliju spasiti neki strateški partner. Jedan od njih je i Mile Petković. Naš poznati nogometni trener, vrsni stručnjak, ali i uspješni poduzetnik koji bi svojim ogromnim znanjem i iskustvom trebao biti ‘in’. No, Petković je neovisan i brutalno iskren, ne libi se stvari nazvati pravim imenom, a onda je kao takav politici nepodoban. Osobno ga to ne smeta, ali mu je žao što je Cibalia već godinama moneta za potkusurivanje.

Vlado Kos / CROPIX

Mile Petković, nogometni trener: Možda ću mnoge koji kažu da Cibalia ovo nije zaslužila okrenuti protiv sebe, ali ja mislim da je Cibalia to zaslužila jer to nije došlo odjednom. To je posljedica neodgovornog ponašanja. Nije problem zadnje mjesto, nego devastacija kluba i sporta.

 

- Geneza ovog problema je u momentu privatizacije 2011. godine, nakon što je država svim klubovima otpisala porezne dugove i vlasništvo, a time i novu šansu dala lokalnim zajednicama. Tada su oni koji su bili u klubu trebali prepoznati situaciju. Cibalia je, dakle, privatizirana još 2011. s većinskim vlasništvom Grada. No, problem je što tadašnja politika nije vodila klub u skladu s vlasničkom strukturom. Ako je Grad imao 56 posto, a privatnici 44 posto, onda se tako trebao slagati i Nadzorni odbor, a ne da u njemu sjede samo oni iz politike, a privatnici koji su dali svoj novac se zanemare – kaže Petković i nastavlja.

Puno loših ugovora

- Dečki su se vrlo brzo zaigrali i već za četiri godine dolaziš u situaciju da si u predstečaju. Po meni, svi koji su u tom periodu bili nositelji nekih funkcija trebali bi odgovarati, pred Bogom, narodom ili ogledalom. Puno toga je u tom razdoblju učinjeno na štetu kluba. Napravljeno je puno loših komercijalnih ugovora, puno transfera koji nisu uprihodovani, ali i ugovora koji su kaznena djela. Ovdje su se radili ugovori da igrač ide za 0 kuna ako klub ispadne iz lige, ugovor da se Pescari oprosti 15.000 eura... Gdje toga ima? U kojoj tvrtki možeš nekome oprostiti dug? Možeš staviti u sporna potraživanja, ali ne i oprostiti. To je geneza problema. Tu je više ljudi i više čimbenika – smatra Petković.

Po njemu, osnovni je problem “što se ponašamo kao da će doći neki stric iz Amerike i nešto nam donijeti i pokloniti, a on nije ni otišao u Ameriku”.

- Ova priča o dokapitalizaciji je smiješna. Koji bi to vrhunski menadžer uložio 15 milijuna kuna u bilo koji klub? Kad bi tako nešto napravili recimo otac i sin Naletilić koji su pojam u tom svijetu? To je, dakle, smiješno. Ovi koji su vodili tu priču ili ne znaju zakonitosti ekonomije i sporta ili ne znaju hrvatske zakone vezano uz sportsku infrastrukturu. Apsolutno sam za to da dođe tko god ima novac, jer je ovo pat situacija u koju smo se sami zapetljali i daj Bože da netko dođe, ali mislim da to nije realno – istaknuo je Petković.

- Možda ću s ovime mnoge Vinkovčane koji kažu da Cibalia ovo nije zaslužila okrenuti protiv sebe, ali ja mislim da je Cibalia to zaslužila, jer ona nije fatamorgana i to nije došlo odjednom. To je posljedica neodgovornog ponašanja i ekonomskog i sportskog. Nije problem zadnje mjesto, nego devastacija kluba i sporta – kazao je Petković, koji krivce vidi samo u Vinkovcima.

- Ne možemo se mi ljutiti ni na koga, ni na Osijek, ni na Dinamo... nego na sebe, jer se nismo organizirali. To je naš problem. Ako to shvatimo, onda imamo šansu, a budemo li i dalje čekali strica iz Amerike, onda nemamo šanse. Rješenje je uvijek bilo ovdje i danas je ovdje – zaključio je Petković. Legendarni igrač Nenad Lušić, pak, nema lijepe riječi ni za sadašnju vodeću garnituru Cibalije. Ogorčen je, jer su ga, kako kaže, nakon 40 godina u klubu što kao igrač, što kao trener, “izbacili na ulicu i poslali u mirovinu od 2000 kuna”.

- Svi ovi koji se sada vrte oko Cibalije zapravo su lažni prijatelji Cibalije. Nema tu interesa da se spasi klub. Teško mi je gledati sve što se događa, jer je Cibalia moja velika ljubav – kaže čovjek koji je bio igrač, a onda i voditelj te uspješni trener Škole nogometa.

- Tko je ikad odgovarao za tolike dugove. Ne mogu vjerovati da Grad Vinkovci kao vlasnik kluba i najveći financijer nikada nije tražio ičiju odgovornost, da se nikada nije postavilo pitanje gdje je završila svaka lipa – ogorčen je Lušić, koji dolazak privatnog kapitala smatra jedinim rješenjem.

Stotine utakmica u Cibalijinom dresu ima i Ivica Aničić. Ali, ovaj 46-godišnjak nije igrao na travnjaku nego je bitke bio na tribinama. Riječ je o jednom od najistaknutijih navijača “nebeskoplavih”, koji je 2005. napisao i knjigu o klubu i njegovim navijačima “Najvjerniji”. I on upire prstom u politiku.

Ivica Aničić, navijač HNK Cibalije: Problem je stvaran zadnjih 20 godina. Sve te predsjednike u većini slučajeva nije bilo briga za Cibaliju. Žmirili su na probleme, pravili su se dugovi, igrači su odlazili bez odšteta, transferi su bili pod velom tajne... i minus se samo gomilao.

 

- Nije ovo problem zadnjih par godina i predsjednika, nego zadnjih 20 godina. Sve te predsjednike u većinu slučajeva nije bilo briga za Cibaliju. Žmirili su na probleme, pravili su se dugovi, igrači su odlazili bez odšteta, transferi su bili pod velom tajne... i minus se samo gomilao. Tu je bilo trenera koji su radili za plaću od 24.000 kuna neto i imali su zaštitu da ih se u slučaju smjene vrati u Školu nogometa s istom plaćom. Gdje je tu logika?

Cibalia je u biti sama kriva za situaciju u kojoj se našla, a najodgovorniji su lokalni političari, jer su oni svih ovih godina bili ti koji su odlučivali o klubu, birali predsjednike, određivali strategiju, a zna se tko su oni bili. Na kraju su nam ostali dugovi, oni klubu nisu ništa dali, a njima je klub poslužio kao dobra odskočna daska. Za naše okvire Cibalia je velik klub i zato joj treba pomoći – kazao je Aničić, koji žali što nije prošla priča s inozemnim strateškim investitorom, ali se nada da to još nije gotovo i da će se oni vratiti u pregovore.

Kritična masa navijača

- Cibalia je fenomen koji može skupiti 5000 ljudi, što više ovdje ne može ni Goran Bare. Cibalia je, što mi kažemo “zadnja na tablici, ali prva u srcu”, svaki dan je u medijima. Da ozbiljni ljudi to poslože, za tri godine bi vratili novac, a onda počeli zarađivati, jer je ovdje ogroman bazen – smatra Aničić, koji je razočaran i vinkovačkim nogometnim veteranima, za koje smatra da se nisu dovoljno uključili i digli glas kada je trebalo, ali i HNS-om. Ipak, optimist je.

- U ovom gradu uvijek je bila i bit će kritična masa navijača koja neće dopustiti da klub propadne. Cibalia nikada neće propasti, makar bila i u 5. ligi, ali mi se nadamo da se to neće nikad dogoditi i da ćemo se kad-tad vratiti u 1. ligu – zaključio je Aničić, a novi trener, inače bivši igrač, Petar Tomić ovih dana momčad priprema za ostanak u 2. ligi. On je inače Cibaliju s klupe i uveo u 2. ligu prošle sezone, a onda je postao pomoćnik dosadašnjem treneru Mladini, koji je povukao odlaskom potencijalnih investitora, a Tomić ponovno dobio “vrući krumpir”.

Vlado Kos / CROPIX

Petar TomIć, trener HNK Cibalije: Unatoč situaciji u kojoj se nalazimo, ovo je klub koji je voljen i koji ima budućnost. Naravno, treba raditi onako kako se 20 godina nije radilo, a to znači pokriti se onim koliko imaš, biti racionalan. Nije sramota biti ni u 3. ligi. Sramota je ljudima lagati i muljati ih.

 

- Situacija nije bajna, ali nije sve ni tako crno. Cibalia je moja ljubav, zaposlenik sam kluba i tu sam da pomognem. Jesmo zadnji, ali uvjeren sam da uz dobar rad i pristup možemo ostvariti cilj i ostati u 2. ligi. Unatoč situaciji u kojoj se nalazimo, ovo je klub koji je voljen i koji ima budućnost. Naravno, treba raditi onako kako se 20 godina nije radilo, a to znači pokriti se onim koliko imaš, biti racionalan. Nije sramota biti ni u 3. ligi. Sramota je ljudima lagati i muljati ih. To se više ne smije događati – kazao je Tomić, koji je uvjeren da će ostvariti cilj. Pitanje je samo hoće li ga ostvariti čelnici kluba, koji bi, ne pronađe li se ubrzo rješenje, mogao završiti u stečaju.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo