ANALIZA

STATUS KAPTOLSKOG MAJSTORA TAKTIKE ČVRST JE POPUT STIJENE Insajderski izvještaj s Kaptola, evo zašto Vatikan neće smijeniti Josipa Bozanića

Sibenik, 250716.
Katedrala Svetog Jakova. Redjenje mons Tomislava Rogica za 49. biskupa sibenskog, u prepunoj katedrali redjenje su predvodili Josip Bozanic , Marin Barisic i Ante Ivas. Na fotografiji: Kardinal Josip Bozanic.
Foto: Nikolina Vukovic Stipanicev / CROPIX
Nikolina Vukovic Stipanicev / CROPIX

Josip Bozanić

Nevoljkost da ulazi u sukobe s Rimom kardinalu je tijekom godina priskrbila kritike i s desnice i s ljevice, ali se pokazala i kao ključna komponenta njegove opstojnosti na najvišoj crkvenoj poziciji u Hrvatskoj

Ako u Hrvatskoj postoji javna osoba čiji se odlazak najavljuje iz godine u godinu, ali nikako da se realizira, onda je u pitanju zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. Ili, preciznije, kontinuirano se najavljivalo sve do iznenadne Bozanićeve izjave žaljenja zbog zločina nad Židovima, koja je pozitivno odjeknula i izvan Hrvatske.

“Kardinal Bozanić s Kaptola uskoro odlazi u Vatikan”, najavili su domaći dnevnici sredinom 2011. i ista se vijest periodički ponavljala, da bi eskalirala prošle godine kada nije bilo portala, novina i televizije koji nisu najavili da je “papa Franjo odlučio smijeniti Bozanića”, a hrabriji su najavili kako “Hercegovac postaje novi zagrebački nadbiskup”, misleći na Dražena Kutlešu.

Po starom običaju, nadbiskup se nije oglašavao, osim poslije mise u Slavonskom Brodu, s pune dvije rečenice: “Ne treba sve vjerovati medijima, ostajem tu, ja sam zagrebački nadbiskup. Samo Papa može odlučivati o tome, a ne mediji”, rekao je Bozanić.

O Bozanićevu odlasku spekulira se posljednjih petnaestak godina, s tom razlikom da se posljednjim godinama pontifikata Ivana Pavla II. vjerovalo (ili su te priče širili pojedini svećenici s Kaptola) kako zagrebački nadbiskup ima zajamčeno važno mjesto u vatikanskoj kongregaciji, dok se otprije dvije-tri godine priča promijenila i sada se svodi na to da ga papa Franjo namjerava maknuti. Onda su jesenas hrvatski biskupi pohodili Vatikan, Franjo je najprije u privatnu audijenciju primio porečko-pulskog biskupa Dražena Kutlešu, a tek idući dan je pozvao kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkog. Kada je vijest puštena u eter, nije bilo medija ili analitičara koji nisu spekulirali o Bozanićevu umirovljenju.

 

Nije kao Franjo Kuharić

Zapravo nitko ne zna što će se dogoditi, u neformalnim će razgovorima potvrditi informirani svećenici s dobrim vezama u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Međutim, dojam je da crkveni insajderi drukčije gledaju događaje u Crkvi, nego što to rade mediji, pa tako i priče o Bozanićevu premještaju ili smjeni, kako god. “On sasvim sigurno nema nekakav velik utjecaj u Rimskoj kuriji, ali to ništa ne znači. Papa nema pojma tko su stotine nadbiskupa pa ih ne smjenjuje jer to se radi jedino ako naprave nekakav veliki prekršaj kao što je zataškavanje pedofilije. Bozanić nikad nije bio ni približno popularan kao Franjo Kuharić, ali nešto mu ne možete osporiti - zna se snaći, i promijeniti taktiku, kada je to potrebno”, rekao je crkveni izvor.

“Da, mislim na Bozanićev nedavni govor o holokaustu, kao i to što je progutao ponos i pristao na Papin zahtjev da hrvatski biskupi o Stepincu pregovaraju s vodećim mitropolitima Srpske pravoslavne crkve. On nije radikalan kao neki biskupi, ali sasvim sigurno mu ide na živce kada episkope SPC-a mora uvjeravati da je blaženi Stepinac pozitivna ličnost, a ne nekakav srbomrzac, makar zna da priča u vjetar. No, ako želiš biti kardinal, tada moraš slušati Rim, a ne vlastite osjećaje”, dodaje sugovornik Jutarnjeg lista.

A Bozanić je često vrludao s desna do umjerenih istupa, ovisno o osjećaju hoće li u Vatikanu pustiti da govori što želi ili ne.

Tako je u božićnoj homiliji 2012., u jeku konzervativnog buđenja u Hrvatskoj, žestoko optužio Milanovićevu Vladu da “svom silinom u hrvatski školski sustav želi nametnuti sadržaje koji pokazuju značajke antropoloških otklona od judeokršćanskih, ali i širine religijskih polazišta. Na više smo načina i dosad upozoravali na štetnost takvih poteza vlasti za hrvatsku kulturu i hrvatsko društvo jer oni u sebi kriju metodu koja se ne osvrće na primjereno postupanje po traženju općega dobra”, izjavio je zagrebački nadbiskup.

Ali već 2013., nakon što je Franjo postao papa, Josip Bozanić se brzo prilagodio novim okolnostima i u božićnoj homiliji ne samo da je katoličke vjernike poučio kako trebaju biti otvoreni za susrete s drugima i drukčijima, nego i zavapio kako u Hrvatskoj nedostaje javni dijalog. “Osjećamo da nam u Crkvi, a posebice u hrvatskome društvu trebaju istinski susreti, razgovori, zajednička traženja i nastojanja. Suočeni smo s novim potrebama za susretima, iskrenim dijalogom. Dobro je izaći iz sebe i povezati se s drugima. Susret zahtijeva odricanje od sebičnosti, veće poznavanje drugih, blagost i dobrostivost, jasnoću vlastitoga identiteta”, poput janjeta, blago, zborio je nadbiskup zagrebački.

 

Ne vole ga, ali ga slušaju

Jednostavno, Bozanić nikada nije želio ulaziti u sukobe s Vatikanom, čak ni u slučajevima kada je zbog toga u ovdašnjim crkvenim krugovima optuživan za izdaju nacionalnih interesa. Bio je član vatikanske Komisije za Međugorje, kojom je predsjedao kardinal Camillo Ruini, a jedan od članova je i sarajevski nadbiskup (kardinal) Vinko Puljić. Komisija je u siječnju 2014. Papi dostavila mišljenje o međugorskom fenomenu, a kakvo je bilo, moglo se razaznati iz Franjinih opaski iz kojih je bilo vidljivo da duboko sumnja u ukazanje Majke Božje tamošnjim vidiocima. A Međugorje predstavlja jedan od glavnih kultova, ne samo za hercegovačke franjevce, nego i za cjelokupnu desnicu. Također, Bozanić je 2011., unatoč zamalo općoj pobuni ovdašnjeg svećenstva, podržao i vatikansku odluku o vraćanju istarske župe Dajla u vlasništvo talijanskih benediktinaca.

Od dolaska u Zagreb Bozanić nije omiljen u vlastitoj nadbiskupiji gdje ga većina svećenika ne voli. “Ne vole ga, ali ga slušaju. Bozanić je u neku ruku čak i omražen, posebno kod starijih svećenika, koji su oponenti još od njegova izbora za prvog čovjeka najveće crkvene provincije u Hrvatskoj”, ispričali su prije deset godina dvojica zagrebačkih svećenika. Zagrebačka nadbiskupija ima oko 400 svećenika i vjerovalo se da će netko od njih postati nasljednik Franje Kuharića, no Vatikan se odlučio za malo poznatog krčkog biskupa i taj je izbor izazvao konsternaciju, ali i komentare kako im šalju svećenika čija biskupija ima manje vjernika od nekih zagrebačkih župa.

Uslijedila je propovijed u kojoj je sintagmom “grijeh struktura” isprovocirao tadašnji režim Franje Tuđmana, ali i Crkvu koja je stubokom bila uz HDZ. Da ga ostali biskupi trpe samo zato što moraju, vidjelo se još 2007. kada je otišao s položaja predsjednika HBK. Opravdanje je glasilo kako se radilo o redovitoj smjeni, no desno biskupsko krilo ga nije voljelo otkako je nešto ranije eksplicitno podržao ulazak Hrvatske u EU, kao i procesuiranje svih koji su počinili zločine u ratu.

Pritom ne treba mistificirati Bozanićevo ponašanje. Iako pripada u umjerenu biskupsku struju, on nikada nije pokušao zaustaviti desnicu u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj gdje se na najvišim razinama propovijeda kako “ustaštvo nije bilo fašizam nego organizirano vojno djelovanje u obrani Hrvatske kao države, o čijoj su se naravi kao državi pozitivno izrazili i blaženi Alojzije Stepinac i dr. Franjo Tuđman, ali te su postrojbe to činile svim “dopuštenim i nedopuštenim sredstvima”, što je bio dio njihove zakletve”, što je dio izlaganja Vlade Košića, sisačkog biskupa. Košićevo zagovaranje NDH nije rijetkost u Katoličkoj crkvi; Luka Prcela, koji je jedan od najpoznatijih splitskih svećenika, više puta je hvalio Antu Pavelića, dok Glas Koncila objavljuje feljtone u kojima se negiraju i minimaliziraju ustaški zločini u koncentracijskom logoru Jasenovac.

 

Povijesni nastup

A onda je 24. siječnja Bozanić ispred zagrebačke katedrale organizirao molitveno-komemorativni susret prigodom Međunarodnoga dana sjećanja na žrtve holokausta na kojem se sjetio žrtava neljudskog postupanja i osudio pokušaj da su uništi židovski narod, što su nazočni predstavnici židovske zajednice ocijenili povijesnim događajem. Pritom je upozorio kako treba dati posebnu pozornost onome što se događalo u našoj sredini, u Hrvatskoj, bez ikakve zadrške, ističući istinu o strahotama Jasenovca kao najstrašnijem stratištu Židova, Srba, Roma i Hrvata u NDH.

“Iskreno, nedugo prije tog događaja sam saznao što će se događati. To je nadbiskupova odluka, a koliko vidim, odjeci su pozitivni. Pretpostavljam da je to i bio cilj”, kaže sugovornik iz Nadbiskupije.

Kardinalovo ponašanje pažljivo se prati i u visokim političkim krugovima. U razgovorima koje smo vodili s dvojicom dugogodišnjih političara koji su dobro upućeni u unutarcrkvena pitanja, nameće se očigledan zaključak kako je Bozanić saveznik i s Banskim dvorima i s Pantovčakom, a njegov spomenuti istup posvećen holokaustu ocijenjen je kao nešto po čemu će ostati zapamćen.

“Taj nastup ima povijesnu vrijednost. Ponajprije zato što je došao iz usta najvažnije osobe u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, koja je nedvosmisleno dala na znanje da Crkva odlučno i bez iznimke osuđuje strašne zločine koji su počinjeni nad židovskim narodom. Osim toga, Bozanić je jasno osudio NDH, ali i podsjetio kako se i kardinal Alojzije Stepinac suprotstavljao zločinima koje su činili ustaše. Židovi u Hrvatskoj, ali i izvan naše zemlje su jako dobro prihvatili Bozanićeve riječi i mislim kako će posljedica ovog nastupa biti ta da se međunarodni židovski krugovi u budućnosti više neće suprotstavljati Stepinčevoj beatifikaciji”, smatra političar koji je u dugogodišnjoj karijeri kontinuirano surađivao sa Svetom Stolicom.

No, još je zanimljivije to što je sugovornik Jutarnjeg lista decidirano odbacio učestala nagađanja u medijima prema kojima u Vatikanu planiraju maknuti Bozanića s položaja zagrebačkog nadbiskupa, a na njegovo mjesto dovesti pulskog biskupa Dražena Kutlešu ili nekoga drugog. “Vjerujte mi na riječ, status Josipa Bozanića je čvrst poput stijene i nema govora da će biti smijenjen. U stvarnosti, u Vatikanu nikada nije bilo govora o tome, nego je riječ o ovdašnjim tračevima iza kojih stoji nekolicina kanonika i prebendara. Nadbiskup ih je financijski razvlastio i više ne mogu upravljati golemim novčanim iznosima kako im se prohtije pa ga tračaju i puštaju spinove u medije”, ispričao je taj državni dužnosnik.

Treba obratiti pažnju na prvi dio njegova odgovora u kojem spominje Stepinčevu kanonizaciju. Stepinac je bio i ostao kamen spoticanja u odnosima između ovdašnje Katoličke crkve i SPC-a sve govori da u doglednoj budućnosti ne treba očekivati dogovor. A to jako ljuti Kaptol i, šire, HBK. Za hrvatski kler Alojzije Stepinac je simbol otpora komunizmu i već desetljećima se ulažu golemi napori da ga Vatikan proglasi svecem, ali - uzalud. Zna se tko je kriv za ovakvu situaciju.

“SPC ima puno bolje diplomate nego što su to naši biskupi. Osim toga, nekoliko vatikanskih kardinala doslovno radi prema instrukcijama iz SPC-a, a i ovaj Papa slično razmišlja”, rezignirano je komentirao visokorangirani svećenik iz Zagreba. Koji je, ipak, odlučio ostati tajanstven jer je odbio novinarsko pitanje na koje kardinale misli: “Od mene to nećete čuti. Neke stvari treba zadržati za sebe”.

Kao kuriozitet navedimo kako je prije 25 godina, tijekom posjeta Argentini, ondašnji šef diplomacije Mate Granić cijeli školski sat objašnjavao kakve su prilike na Balkanu tada malopoznatom pomoćnom biskupu koji se zove Jorge Bergoglio. “Bio je izuzetno ekumenski raspoložen, ali, znate, ljudi u Argentini u to vrijeme nisu puno znali o ovdašnjim okolnostima”, prisjetio se Granić.

Prema riječima naših sugovornika, Josip Bozanić nedvosmisleno podupire nedavno publicirano pismo hrvatskih biskupa od 18. studenoga 2018., koje su uputili Irineju, patrijarhu Srpske pravoslavne crkve. U njemu se kritizira Irinejeve istupe uz argument kako takav pristup u hrvatskom društvu izaziva otpore prema nastupima “Vaše Svetosti, budi nepovjerenje prema njemu i prema SPC-u te prema samim srpskim građanima u Hrvatskoj, te produbljuje ranjenosti iz ratnoga vremena koje još nisu ozdravljene i potiče mržnju”.

Umjesto službenog odgovora, beogradski dnevnik Večernje novosti, koji je jako blizak vrhu SPC-a, prije desetak dana objavio je članak u kojem se tvrdi kako je Stepinac najkasnije početkom 1942. znao za svirepa ustaška ubojstva Srba, žena i djece. Prema Večernjim novostima, “potresno svjedočenje o ustaškim zločinima u vrijeme NDH kardinalu Alojziju Stepincu 1942. poslao je svjedok koji se potpisao kao “katolik hrišćanin, pa tek onda Hrvat”. Njegovo pismo prevedeno na njemački jezik, zavedeno je u dokumentaciji čelnika njemačke obavještajne službe 8. veljače 1942. godine i “predstavlja samo dio dosjea Gestapa o ustaškim zločinima nad Srbima i Jevrejima, počinjenim 1941. i 1942. u logorima u Jasenovcu i Novoj Gradiški i na drugim područjima tadašnje ustaške tvorevine NDH”.

 

Neće u Jasenovac

Tekst je problematičan jer se, recimo, postavlja pitanje zbog čega bi anonimni Hrvat pisao Stepincu na njemačkom jeziku. No, bit je ovog pisma kako bi se u Srbiji osnažilo ionako prevladavajuće vjerovanje da je Stepinac bio suučesnik u ustaškim zločinima, što bi ga, potpuno razumljivo, diskvalificiralo u procesu proglašenja svecem.

U Bozanićevu okruženju na Kaptolu vlada snažna tjeskoba oko kanonizacije jer “od toga neće biti ništa u pontifikatu pape Franje”, kako smatra jedan vrlo dobro upućen svećenik. Ovaj sugovornik nije direktno kritizirao Bozanića, ali očito je kako smatra da se zagrebački nadbiskup nikad nije htio upustiti u sukob s Rimom ni oko čega pa ni Stepinca: “On je takav. Ako na jednoj strani imate biskupa Košića, koji je potpuno desno, dok je na drugoj biskup Anton Škvorčević, Bozanić će uvijek biti negdje između i ne izlagati se napadima. Zato mu i u Vatikanu ništa ne mogu, iako bi ga se rado riješili”.

A što bi se dogodilo kada bi, nakon što je izrazio tugu zbog židovskih žrtava u NDH, kardinal Josip Bozanić na proljeće otišao u Jasenovac i sličan pijetet izrazio za žrtve nekadašnjeg ustaškog logora?

“To ne treba očekivati. Dovoljno je da se mjesni biskup Škvorčević svake godine moli za ubijene, ali Bozanić neće u Jasenovac”, prognozira političar.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo