Na prvu, dva recentna događaja mogla bi stvoriti dojam kao da se mijenja politika Katoličke crkve u Hrvatskoj.
“Trebamo dati posebnu pozornost onome što se događalo u našoj sredini, u Hrvatskoj, bez ikakve zadrške ističući istinu o strahotama Jasenovca i drugih logora, stratišta nevinih ljudi”, ozbiljnim glasom upozorio je kardinal Josip Bozanić na obilježavanju Međunarodnoga dana sjećanja na žrtve holokausta koje je u četvrtak organizirala Katolička crkva ispred zagrebačke katedrale.
Desetak dana ranije u Požegi su katolički biskupi i srpski pravoslavni episkopi iz Hrvatske donijeli istinski veliku izjavu u kojoj se kaže: “Svjesni smo da međusobnim optuživanjem, manipuliranjem povijesnom istinom, interpretacijom ratnih događaja za dnevnopolitičke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri, ostajemo zarobljenicima prošlosti i gubitnicima u sadašnjosti. Zauzimamo se da se znanstveno istraži i argumentirano utvrdi istina o stradanju za vrijeme II. svjetskog rata i u vrijeme rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. kako bi se prestalo licitirati s brojem stradalih”.
Radi se o dva važna događaja, međutim, možemo biti proglašeni pesimistima, ali duboko sumnjamo da će se nešto promijeniti u ovoj zemlji, a posebno politika Crkve. Koja je bila i bit će duhovni i materijalni zaštitnik desnice, konzervativizma, ali, nažalost, i onih kojima je u srcu NDH, zbog čega se u ovih dana objavljenoj studiji, koju je, među ostalim, sponzoriralo Sveučilište Yale, upozorava da je povijesni revizionizam koji sadrži negiranje ili umanjivanje holokausta najgori u novim članicama EU-a - Poljskoj, Mađarskoj, Litvi i Hrvatskoj. Pritom se eksplicitno apostrofira Crkva: “Katolička crkva u Hrvatskoj ‘zamolila je za oprost’ žrtve holokausta. U isto vrijeme, pojedini svećenici, kao što je Stjepan Razum, poznati su po revizionizmu”, stoji u studiji koja spominje i služenje misa za Antu Pavelića.
Nažalost, to je istina. Bozanić je zagrebački nadbiskup čija metropolija izdaje tjednik Glas Koncila, koji u redovitim razmacima plasira revizionističke pamflete, a ovo su samo neki od relativno novijih naslova: “Poimenični popis JUSP-a Jasenovac masovna je prijevara” (3. kolovoza 2017.) ili još svježiji intervju s Igorom Vukićem, koji Jasenovac opisuje kao logor u kojem su ustaše štitili zatočenike od ratnih strahota, logorska svakodnevica po njemu je izgledala tako da su “glazbeno-scenske priredbe, koje organiziraju zatočenici, čest dio logorskoga i zatvorskoga života”, a “slično kao s glazbeno-scenskim priredbama, zatočenici su se mogli u slobodno vrijeme, najčešće nedjeljom, baviti športskim aktivnostima, odbojkom i nogometom”. Ili još suspektnija zajednička izjava hrvatskih biskupa sa 53. plenarnog zasjedanja HBK, kada su ocijenili kako se “u posljednje vrijeme sve očitije nastoji manipulirati okolnosti i brojem žrtava u Drugome svjetskom ratu, osobito u iznošenju neistina i neutemeljenih tvrdnja glede logora u Jasenovcu”.
Strogo uzevši, izjava se odnosila na maligne laži koje se plasiraju iz SPC-a o 700 tisuća žrtava, no, u stvarnosti, biskupi su, kao i Glas Koncila, među osporavateljima službene brojke o 83.000 ubijenih. Baš kao i stavovi svećenika Stjepana Razuma, predsjednika Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, prema kojemu je “najveći grijeh NDH bila hrvatska nacionalna politika koja je bila brana, kako sovjetskoj i srbskoj politici s istoka, tako i britanskoj sa zapada”.
Baner na katedrali nije mala stvar, ali Katolička crkva će se početi mijenjati tek onoga dana kada kardinal Josip Bozanić ili neki njegov nasljednik u Jasenovcu progovori o Jasenovcu kao simbolu zla.