Nerijetko se događa da građani Republike Hrvatske, koji imaju i državljanstvo drugih zemalja nastalih nakon raspada Jugoslavije, to dvostruko državljanstvo iskoriste kao mogućnost da se "sklone" pred hrvatskim pravosuđem.
Tu je priliku ovaj tjedan iskoristio i Zdravko Mamić. On je Hrvatsku napustio kao slobodan čovjek. Pritom nije kršio niti zaobilazio zakon. U trenutku prelaska iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, dan ili dva uoči objave presude na Županijskom sudu u Osijeku, za njim nije bila na snazi nikakva posebna sudska mjera koja bi ga ograničavala u kretanju. Također, prema zakonu nitko nije mogao niti smio unaprijed poduzimati bilo kakve represivne mjere prema njemu zbog predstojeće presude. Nitko, osim tročlanog sudskog vijeća osječkoga Županijskog suda, nije mogao niti znati hoće li Mamić biti proglašen krivim i hoće li eventualno dobiti kaznu od pet ili više godina zatvora, što, pak, automatski znači da mu se određuje istražni zatvor do pravomoćnosti presude.
Mamić je, prema slovu zakona, postao bjegunac pred hrvatskim pravosuđem tek nakon izricanja presude. Sada će pravomoćnost presude, prema svemu sudeći, čekati u susjednoj BiH, i to na slobodi.
Raspisivanje međunarodne tjeralice za Zdravkom Mamićem je u tijeku. Kad nadležna tijela BiH zaprime obavijest da je Republika Hrvatska za njim raspisala tjeralicu, može se očekivati da će Mamić biti priveden. Ako se utvrdi da Mamić uistinu ima državljanstvo BiH, od njegova izručenja Hrvatskoj vjerojatno neće biti ništa. Hrvatska i Bosna i Hercegovina imaju, doduše, potpisan međudržavni ugovor o izručenju (potpisan 2012., a na snagu stupio 2014.), kojim je predviđeno i izručenje vlastitih državljana ako su ispunjeni određeni uvjeti. Između ostaloga, ako je riječ o kaznenim djelima organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca. Međutim, primjena tog sporazuma u slučaju Zdravka Mamića nije baš vjerojatna.
S jedne strane, kaznena djela za koja je Mamić osuđen ne mogu se svrstati među ona predviđena člancima ugovora koji se odnose na izručenje vlastitih državljana. S druge strane, primjena tog ugovora u praksi zapravo zapinje. Prema dostupnim podacima, čini se da još nitko iz BiH u Hrvatsku, a ni u suprotnom smjeru, nije izručen temeljem tog ugovora. Iako je postupaka bilo i iako su nadležni sudovi u pojedinim slučajevima pravomoćno utvrdili da su ispunjeni uvjeti za izručenje vlastitih državljana upravo na temelju tog međudržavnog ugovora.
Tako Zdravko Mamić može računati da će, ako uopće i bude priveden u BiH, nakon provjere državljanstva biti pušten.
Ako Vrhovni sud RH potvrdi osuđujuću presudu, što se može očekivati eventualno za godinu i pol do dvije, Hrvatska može od BiH tražiti da preuzme i provede tu presudu, odnosno da Mamić ide na izdržavanje kazne u BiH. U tom slučaju hrvatsku presudu najprije bi morao preispitati nadležni Sud Bosne i Hercegovine, koji visinu kazne može i korigirati.
Promet nije jednosmjeran: Bjegunci se sklanjaju i u Hrvatsku
U Bosnu i Hercegovinu privremeno su se znale "skloniti" i druge osobe s dvojnim državljanstvom za kojima su tragale hrvatske vlasti, primjerice kontroverzni poduzetnik Blažo Petrović, Dražen Golemović i okrivljeni razbojnik Željko Vrbat. U Srbiji, pak, već deset godina živi poznati tajkun Josip Gucić kojemu je njihovo državljanstvo pomoglo da izbjegne postupke i pravomoćne kazne u Hrvatskoj.
Ima i onih koji su išli u suprotnom smjeru te su pred pravosuđem BiH pobjegli u Hrvatsku. Najpoznatiji je bivši član Predsjedništva BiH Ante Jelavić koji je dolaskom u Hrvatsku izbjegao kaznu od deset godina zatvora u BiH.
Branimir Glavaš
Uoči izricanja prvostupanjske presude na zagrebačkom Županijskom sudu 2009. godine Branimir Glavaš napustio je Hrvatsku i nastanio se u Drinovcima u susjednoj BiH. Glavaš je tada za ratni zločin osuđen na deset godina zatvora. Vrhovni sud mu je poslije ublažio kaznu na osam godina zatvora, koju je potom u postupku preuzimanja kazne potvrdio i Sud Bosne i Hercegovine. Glavaš je kaznu služio u Zenici i Mostaru dok mu Ustavni sud RH nije ukinuo presudu, nakon čega se vratio u Hrvatsku.
Miroslav Kutle
Miroslav Kutle
Pred hrvatskim pravosuđem u BiH se sklonio i Miroslav Kutle protiv kojega se u Hrvatskoj vodi cijeli niz postupaka za zloupotrebe, a prije osam godina u jednom je predmetu pravomoćno osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora. S obzirom na to da ima državljanstvo BiH, tamošnje vlasti nisu ga htjele izručiti Hrvatskoj, a na kraju nije išao ni na izdržavanje spomenute kazne po pravomoćnoj presudi. Naime, nakon cijele pravosudne peripetije zauzet je stav da ono za što je Kutle osuđen, u BiH ne predstavlja kazneno djelo.
Jozo Ćurković
Dvostruko državljanstvo pomoglo je i vlasniku Salonita Jozi Ćurkoviću da izbjegne zatvaranje u Hrvatskoj. Protiv njega se u Hrvatskoj i dalje vode sudski postupci za gospodarski kriminal, a vlasti BiH slobodu su mu oduzele samo nakratko 2008. godine, privevši ga zbog međunarodne tjeralice RH. No, ubrzo je pušten jer se potvrdilo da ima državljanstvo BiH.
Ognjen Šimić
Ognjen Šimić
U BiH je završio i poznati riječki kardiokirurg Ognjen Šimić, i to također neposredno prije izricanja prvostupanjske presude za primanje mita. Županijski sud u Rijeci ga je tada osudio na devet godina zatvora. Vrhovni sud RH kaznu mu je smanjio na pet godina, a Sud BiH na kraju je i tu kaznu prepolovio.
Preminuo je na izdržavanju kazne u BiH.