‘Mokrišta’ Radija 101

Žao mi je što niste bili s nama danas na Trgu bana Jelačića, gospođice Čuljak, ali da ste bili tamo, tada biste možda shvatili da je ovo bio povijesni trenutak i da se radilo ne samo o borbi za specifični slučaj i za koncesiju radija koji je mnogo toga mijenjao u ovoj zemlji, nego i o borbi za slobodu medija u demokratskoj Hrvatskoj, jer sloboda medija, a prije svega slobodni nezavisni elektronski mediji, prvi je korak u demokratizaciji jedne zemlje.

Ove je riječi Zrinka Vrabec voditeljici “Motrišta” HTV-a izgovorila 21. studenoga 1996., one večeri kada je 120 tisuća ljudi u središtu Zagreba demonstriralo protiv vlasti Franje Tuđmana, a u povodu odluke o oduzimanje koncesije Radiju 101.



Pritom je i pred kamerama HTV-a izrekla na Stojedinici lansiran i naširoko prihvaćen posprdni naziv “Mokrišta“ za emisiju koja je bila simbol propagandističkog medijskog služenja vlasti.

Zrinka Vrabec-Mojzeš prekjučer je na nečuven način u eteru zlostavljala predsjednika HHO-a Ivu Banca

A gdje su danas, što rade i govore ondašnji junaci i “junaci“ tih događanja? Dijana Čuljak-Šelebaj ponovo je važna figura na HTV-u, baš kao i njena ondašnja i današnja šefica Hloverka Novak-Srzić. Zrinka Vrabec-Mojzeš i dalje je na Radiju 101 u čijem eteru često i puno priča o samoj sebi kao o vječnoj i beskompromisnoj opozicionarki i braniteljici ljudskih prava.



Međutim, o tome sigurno sasvim drukčije mišljenje imaju slušatelji koji u emisijama, upravo zamišljenima kao glas naroda, pokušavaju izreći bilo što nepovoljno za predsjednika Mesića ili, primjerice, o ulasku Hrvatske u NATO ili dolasku Busha u Zagreb. No, njihovo hrvanje s grlatom Zrinkom nije ništa prema nečuvenom, bezobraznom zlostavljanju kojem je prekjučer izložila predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora Ivu Banca u vrlo popularnoj emisiji “Intervju tjedna”.



Ne znam ima li to veze s tim što je  PukanićevNacional sponzor jedne od glavnih dnevnih emisija Radija 101, ili s tim što tako misli i predsjednik Mesić, ali voditeljica emisije odmah se na početku ogradila već i od samog izbora gosta naglasivši da je on izbor urednika Željka Matića. Glavna je tema, naravno, bio slučaj Pukanić u čijem objelodanjivanju te u još uvijek presporom i nevoljkom rasvjetljavanju ključnu ulogu imaju upravo  Banaci HHO.

Ne znam ima li veze što je Pukanićev Nacional sponzor jedne od glavnih dnevnih emisija Radija 101

I to onaj isti HHO koji je s tadašnjim predsjednikom  Ivanom Zvonimirom Čičkom odigrao ključnu ulogu u demonstracijama 1996., osobito u trenucima kada su čak i vodstvu Stojedinice počela klecati koljena od straha pred razmjerima gnjeva javnosti čijem su oslobađanju bili povod. Voditeljica Vrabec Bancu je u emisiji otvoreno predbacila da je slučaj Pukanić iskoristio da bi se slikao po novinama te uporno vrijeđala zdravu logiku navodeći vodu na Pukanićev mlin tezom da ovo nije slučaj borbe za temeljno ljudsko pravo, važnije čak i od medijskih sloboda, nego neukusno zadiranje u intimu jedne nesretne obitelji. Rekla je i kako sama “ne bi voljela da je u trenutku dok izlazi iz ludnice dočekaju novinari“, premda je u ovom slučaju teško oštećena i zlostavljana osoba sama zahvalila medijima bez kojih bi, kao i bez Banca, od strane ravnatelja Vrapča doktora Jukića bila izručena pravo u ruke naoružanog supruga koji ju je tamo i spremio.

Pritom je upravo voditeljica, a ne u toj stvari krajnje dosljedan profesor Banac, spominjala privatne stvari, i to baš one koje i dalje najupornije javnosti plasira sam Pukanić u Nacionalu zlorabeći kao živi štiti ne samo svoju kćer nego i čitavu familiju, pa i svoje zaposlenike.



Potpuno je u pravu bio Banac primijetivši da mu se voditeljica ruga i izvrće njegove riječi. Bili su u pravu i zgroženi slušatelji kojima je voditeljica poput razjarene čavke uskakala u riječ i skidala ih iz etera.



Ovaj put je Zrinka Vrabec ta kojoj bi trebalo uputiti parafrazu njenih vlastitih riječi iz onih povijesnih “Motrišta” jer nije shvatila da se ovdje ne radi samo o borbi za jednu ženu, a ponajmanje u privatnom sukobu s mužem, nego o borbi za poštovanje temeljnog ljudskog prava pojedinca na slobodu koje krši represivni državni aparat upregnut u privatne interese.



To je pravo ne prvi korak, nego sam temelj demokracije jedne zemlje. Ali, to očito nikada nije jasno voditeljicama emisija koje zaslužuju naziv “Mokrišta“, a to je u ovom slučaju Zrinka Vrabec-Mojzeš.

Branimir Pofuk