‘Razgovorom rješavajte probleme s djecom. Ne pretvarajte se u špijune.'

ZAGREB - Roditeljima u Britaniji jedna je telefonska kompanija obećala potpunu kontrolu njihove djece . Tako će roditelji moći čitati SMS-ove, pratiti razgovor, pa čak i isključiti mobitel svoga djeteta, bez obzira na to gdje se nalazi.

Tate i mame objeručke su prihvatili tu mogućnost, nadajući se da će tako zaštititi svoje dijete od bullyinga, nasilja među djecom, uvredljivih i opscenih poruka koje šalju njihovi vršnjaci ili, pak, od eventualnih seksualiziranih poruka, pa i ponuda.

Razne britanske udruge roditelja ni u jednom se trenutku nisu upitale hoće li postati špijuni vlastite djece, hoće li toliko duboko ući u njihov svijet da im neće ostaviti nimalo privatnosti i intimnosti. Je li to ipak previše?

Problem s roditeljem

Interesantno, i neki se hrvatski roditelji u principu slažu s njima i ne bi imali ništa protiv takve mogućnosti, iako tvrde da bi oni selektivno koristili “špijuniranje”.

No, psiholozi koje smo kontaktirali jednoglasno tvrde: mi smo protiv takvog pretjeranog kontroliranja djece. To ne vodi ničemu i to nije nikakva zaštita. Kakav je to odnos kada roditelj treba posegnuti za “policijskim metodama”? I takav brutalan ulazak u intimnost djeteta teško da može proći bez posljedica.

- Roditelj koji uopće razmišlja kako bi ugradio ‘čip’ kojim će u svakom trenutku znati s kim njegovo dijete razgovara već je u problemu. Njegov odnos s djetetom je poremećen, toliko loš ili nepostojeći da on bez špijuniranja ne može znati što se s njegovim djetetom događa - kaže psihologinja Lidija Rezić iz zagrebačke udruge Dijete prvo.

- Naravno da je bit odnosa u bliskosti i povjerenju, da dijete odmah dođe mami ili tati i kaže ‘dobio san ružne poruke, javio mi se nepoznati čovjek, što da napravim’. I da od roditelja traži pomoć, a ne da to skriva. Ili, da roditelj sam primijeti da nešto ne štima. Barem bi svake večeri prije spavanja morao odvojiti 15-ak minuta i popričati s djetetom. Dijete treba upozoriti na moguće probleme i opasnosti, a ne zastrašivati i pretjerano kontrolirati - objašnjava Rezić.

Zalaženje u privatnost

S njom se slaže i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece, dr. Gordana Buljan-Flander. Ona ističe da je najvažnije uspostaviti povjerenje s djetetom do njegove 12., 13. godine te mu usaditi osjećaj i dužnost da ako i doživi ili napravi nešto loše i neprimjereno, to i kaže.

- Kontroliranje djetetovih poruka i razgovora potpuno je zalaženje u njegovu privatnost, i to nikako nije dobro. Dijete moramo podučiti i uputiti kako da se obrani, a ne ga štititi tako što ćemo sve kontrolirati i sami upravljati - kaže dr. Buljan-Flander.

Psihologinja Iskra Pejić, koja radi u osnovnoj školi, apsolutno se protivi tako drastičnim mjerama.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA