Charlie Kaufman možda je i jedini suvremeni američki scenarist koji je uspio izići iz rezervata anonimnosti tipičnog za scenariste u filmskoj industriji. A uspio je naprosto zato što su mu scenariji bili drukčiji. Jer, njegovi filmovi poput “Biti John Malkovich” ili “Vječni sjaj nepobjedivog uma” imali su kudikamo manje veze s tradicionalnom filmskom kulturom i obrtom “script-writera”, a više s metafikcijskom prozom i autoreferencijalnim tekstovima pisaca poput Pynchona, Vonneguta ili Barthelmeja.
Ponovo priča o piscu
Sačinjeni kao komplicirani set babuški, Kaufmanovi tekstovi temeljili su se na arsenalu visokog postmodernizma: apsurdu, paradoksu, fikcionalnoj samosvijesti i zrcalnoj igri paralelnih svjetova.“Sinegdoha, New York” novi je Kaufmanov projekt, ujedno i prvi u kojem j
e i režirao vlastiti tekst. I“Sinegdoha” je priča o piscu. Taj pisac, Caden Cotard (Phillip Seymour Hoffman), provincijski je predavač drame koji postavlja komad u provincijskom gradiću Schenectady. Jednog dana, supruga mu najavi da ga napušta i ide za umjetničkom karijerom u Berlin. Istodobno, Cotarda obavijeste da je dobio unosnu stipendiju zaklade Mc Arthur pomoću koje može s ogromnim budžetom postaviti svoj novi komad. Iznajmi staro skladište na Manhattanu, okupi glumačku ekipu i počinju probe.
Ispostavi se da je taj novi komad zapravo simulacija njegovog života, u stvarnom smislu “sinegdoha” (dio koji predstavlja cjelinu). U skladištu počinje nicati paralelni svijet Cotardovog života, stvarni likovi počinju se križati s glumcima koji ih utjelovljuju, a Cotardov autobiografski monstrum pretvara se u beskonačni work in progress koji traje desetljećima, a premijere ni blizu. Optuži će me da sam konzervativant, no moram ispovjediti da nisam volio dosadašnje Kaufmanove filmove.
Metafikcijski trikovi
Oduvijek su mi se činili nategnuti i nepotrebno komplicirani, sačinjeni od metafikcijskih trikova smišljenih da ugode sveučilišnom seminaru, te - zapravo - previše filmovi o filmu, umjesto o životu. Paradoks je da je Kaufman trebao napraviti svoj najzakučastiji, najosobniji, najviše solipsistički film da bih ga prvi put - zavolio. “Sinegdoha, New York” SINEGDOHA, NEW YORK (Synecdoche, New York), Režija i scenarij: Charlie Kaufman, uloge: Phillip Seymour Hofman, Catherine Keneer, Samantha Morton, Michelle Williams, Emily Watson.
Ocjena:
sjajan je film, a volim ga zato što je sav metafikcijski arsenal u njemu usmjeren u nešto s čim se možemo identificirati: s prijesnim, tričavim osjećanjem tuge, straha od starosti i smrti.
Ta tema u filmu se fiksira rano: već u prvoj sceni, debeli, razočarani Cotard ustaje i na provincijskom radiju sluša pretencioznu emisiju o jeseni i umiranju koja ga baca u karikaturalni bed. Nakon tog jezivo smiješnog početka, u iduća dva sata gledat ćemo mukotrpnu borbu pisca da kroz modeliranje zbilje i fikciju učini od svog života nešto smisleno. Sve to vrijeme, film je duboko sjetan, ali i zeznuto duhovit. “Sinegdoha, New York” čudan je filmski monstrum, spoj Woodyja Allena i avangardne proze šezdesetih, metafilmske dosjetke i ispovjedi. Puno će ljudi mrziti Kaufmanov film, uostalom i u SAD-u je dobio neke od najotrovnijih kritika koje sam u životu pročitao. Za strpljivog gledatelja taj je film, međutim, pravo otkrovenje i inteligentni gušt.
Jurica Pavičić
Ponovo priča o piscu
Sačinjeni kao komplicirani set babuški, Kaufmanovi tekstovi temeljili su se na arsenalu visokog postmodernizma: apsurdu, paradoksu, fikcionalnoj samosvijesti i zrcalnoj igri paralelnih svjetova.“Sinegdoha, New York” novi je Kaufmanov projekt, ujedno i prvi u kojem j
e i režirao vlastiti tekst. I“Sinegdoha” je priča o piscu. Taj pisac, Caden Cotard (Phillip Seymour Hoffman), provincijski je predavač drame koji postavlja komad u provincijskom gradiću Schenectady. Jednog dana, supruga mu najavi da ga napušta i ide za umjetničkom karijerom u Berlin. Istodobno, Cotarda obavijeste da je dobio unosnu stipendiju zaklade Mc Arthur pomoću koje može s ogromnim budžetom postaviti svoj novi komad. Iznajmi staro skladište na Manhattanu, okupi glumačku ekipu i počinju probe.
Ispostavi se da je taj novi komad zapravo simulacija njegovog života, u stvarnom smislu “sinegdoha” (dio koji predstavlja cjelinu). U skladištu počinje nicati paralelni svijet Cotardovog života, stvarni likovi počinju se križati s glumcima koji ih utjelovljuju, a Cotardov autobiografski monstrum pretvara se u beskonačni work in progress koji traje desetljećima, a premijere ni blizu. Optuži će me da sam konzervativant, no moram ispovjediti da nisam volio dosadašnje Kaufmanove filmove.
Metafikcijski trikovi
Oduvijek su mi se činili nategnuti i nepotrebno komplicirani, sačinjeni od metafikcijskih trikova smišljenih da ugode sveučilišnom seminaru, te - zapravo - previše filmovi o filmu, umjesto o životu. Paradoks je da je Kaufman trebao napraviti svoj najzakučastiji, najosobniji, najviše solipsistički film da bih ga prvi put - zavolio. “Sinegdoha, New York” SINEGDOHA, NEW YORK (Synecdoche, New York), Režija i scenarij: Charlie Kaufman, uloge: Phillip Seymour Hofman, Catherine Keneer, Samantha Morton, Michelle Williams, Emily Watson.
Ocjena:
|
Ta tema u filmu se fiksira rano: već u prvoj sceni, debeli, razočarani Cotard ustaje i na provincijskom radiju sluša pretencioznu emisiju o jeseni i umiranju koja ga baca u karikaturalni bed. Nakon tog jezivo smiješnog početka, u iduća dva sata gledat ćemo mukotrpnu borbu pisca da kroz modeliranje zbilje i fikciju učini od svog života nešto smisleno. Sve to vrijeme, film je duboko sjetan, ali i zeznuto duhovit. “Sinegdoha, New York” čudan je filmski monstrum, spoj Woodyja Allena i avangardne proze šezdesetih, metafilmske dosjetke i ispovjedi. Puno će ljudi mrziti Kaufmanov film, uostalom i u SAD-u je dobio neke od najotrovnijih kritika koje sam u životu pročitao. Za strpljivog gledatelja taj je film, međutim, pravo otkrovenje i inteligentni gušt.
Jurica Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....