Sa 30-ak milijuna prodanih albuma, 15-ak hit-singlova, više od deset Grammyja i samo 27 godina, Alicia Keys doista je “Superwoman” pop-glazbe i jedna od najuspješnijih pjevačica u povijesti afro-američke glazbe čija je karijera počela nalik karijeri Arethe Franklin s kojom je zbog glasovnih i glazbeničkih kvaliteta mnogi i to opravdano uspoređuju.
- Nagrade mi ne predstavljaju opterećenje i mislim da je pritisak o kojem obično govore pop-zvijezde precijenjen. Meni taj pritisak odgovara jer mi predstavlja izazov. Vrlo sam svjesna svega što radim, u što vjerujem, ali i što predstavljam. Znači, ne mogu to ignorirati i moram paziti na svoje ponašanje. Možda biti pop-zvijezdom znači, kako vi kažete, starjeti brže. Na sreću, nisam velika obožavateljica klubova, no kad odem u neki klub sa svojim prijateljima, uspijevam organizirati da se dobro zabavimo - rekla je na konferenciji za novinare prije nekoliko godina u Beču.
Njezin život doima se poput idealnog filmskog scenarija. Odrasla je sa samohranom
majkom irsko-talijanskog podrijetla, povremenom glumicom Terry Augello, koja se od crnog stjuarda Craiga Cooka rastala kad su Aliciji bile samo dvije godine. Odrasla je na Manhattanu, u 42. ulici blizu 7. avenije, u kvartu punom prostituki, svodnika, dilera i pornokinematografa.
Već je u 11. godini prvi put doživjela pokušaj “vrbovanja” od jednog svodnika. “Stotinjak puta dnevno govorili bi mi ‘pleši za mene’, ‘dođi raditi za mene’ i tome slično”, izjavljivala je Alicia.
Odijevajući se u široku odjeću pokušala se dodatno zaštititi od nemoralnih ponuda, a oko sebe je podigla neprobojan mentalni zid. Taj zid joj je dobro došao i u 16. godini kad je ušla u svijet glazbenih profesionalaca koji su “bili više zainteresirani za seks, nego za glazbu”, baš kao i dok je dvije-tri godine ranije upijala ulični ritam njujorških kvartova Harlem i Hell’s Kitchen.
Njezin interes za glazbu počeo je još u vrtiću s pjesmom Judy Garland “Somewhere Over The Rainbow” iz filma “Čarobnjak iz Oza”.
Ubrzo je krenula na satove klavira. Godine 1985., s navršene četiri godine, pojavila se u seriji “Cosby Show”, kao prijateljica malene Rudy Huxtable.
Nakon završene škole Professional Performing Arts School, upisala se na sveučilište Colmubia koji napušta zbog glazbene karijere. Prva pjesma koju je objavila bila je “Dah Dee Dah (Sexy Thing)” za soundtrack filma “Ljudi u crnom” (1997).
Danas zvuči nevjerojatno, ali u diskografskoj kući Columbia i njezinoj podetiketi So So Def kao da nisu znali što bi s njom. Njezin ugovor otkupio je Clive Davis, stari diskografski lisac koji je svojedobno otkrio Janis Joplin i Whitney Houston.
Preuzevši brigu o Aliciji, Davis joj je omogućio snimanje pjesama “Rock Wit U” i “Rearview Mirror” za filmove “Shaft” (2000) i “Dr. Doolitle 2” (2001), a potom za novopokrenutu diskografsku kuću J Records objavio njezin debi album “Songs In A Minor” (2001), dopustivši joj da sklada i piše pjesme.
Umjesto da je zapakira poput još jedne R&B pjevačice ovisne o jeftinom seksepilu i hit-makerima najestradiziranijeg američkog glazbenog žanra, Davis je Aliciju predstavio kao modernu afro-američku pjevačicu u čijim se pjesmama ipak snažno reflektira soul-glazba ranih 70-ih.
Tron kraljice američke soul i R&B glazbe s kojeg su svojevoljno ili zbog problema abdicirale Erykah Badu i Lauryn Hill, a kojeg nisu uspjele osvojiti Macy Gray, Jill Scott i Angie Stone, munjevito je zauzela Alicia Keys. Nešto slično dogodilo se s Arethom Franklin u 60-ima.
Columbia Records godinama ju je pokušao “prodati” kao jazz-pjevačicu, a nakon šest ne baš uspješnih albuma pruzeo ju je Atlantic Records i “kućni producent” Jerry Wexler te Arethu predstavio kao soul-pjevačicu. Od tog trenutka Aretha je referenca s kojom uspoređujemo sve soul i R&B pjevačice. Na toj “skali” Alicia Keys je dospjela jako visoko.
Ipak, najvećim uzorima i glazbenicima koji su na nju najviše utjecali Alicia smatra Stevieja Wondera, Marvina Gayea i nedavno preminuloga Isaaca Hayesa. Marvin je “govorio o svakodnevnim stvarima, životu, ulici i borbi” i to ju je impresioniralo, iako ona u svojim pjesmama ne koristi današnji sleng i zvuči poput soul-zvijezde nekih prošlih, boljih vremena afroameričke glazbe.
- Isaac Hayes najveći je kuler na svijetu. Raditi s njim bilo je neopisivo iskustvo. Obožavam glazbu 70-ih i osjećala sam se polaskanom što sam uopće dobila šansu s njim razgovarati i raditi - pojasnila je na presici u Beču svoju vezu s crnačkom glazbom 60-ih i 70-ih.
Smatra da je “prije 40-50 godina bilo mnogo više dobre glazbe nego danas”. No, nije to bila izjava koja je uzburkala javnost, već ona u magazinu Blender, gdje je početkom proljeća 2008. rekla da je gangsta rap zavjera američke vlade kojom uvjeravaju crnce da ubijaju jedni druge.
U Blenderu su tvrdili da je Alicia rekla i da su “Tupac i Biggie žrtve atentata”, kako su “sve u vezi s tim ubojstvima napuhali vlada i mediji’, kako bi “spriječili pojavu crnoputog lidera”. Poslije, u pisanoj izjavi, rekla je da su njezine riječi bile pogrešno interpretirane.
No, već ranije počela se zanimati za crnačke političke pokrete iz prošlosti poput famoznih Crnih pantera. Uključena je u organizaciju Artists Against AIDS In Africa. Opijena naslijeđem Marvina Gayea iz “What’s Going On” perioda, Alicia bi mogla snimati i politički angažirane albume poput Boba Marleyja, smatra Davis.
To se još nije dogodilo, ali ne znači da neće, iako je govorila protiv rata u Afganistanu i Iraku. Snažno podržava Obamu s kojim dijeli neke sličnosti. Oboje su iz rasno miješanih brakova, oboje se podjednako dopadaju i crncima i bijelcima, oboje su popularni i omiljeni i izvan domovine.
Diljem svijeta zasad najviše je poznaju po ljubavnim pjesmama, no o svom ljubavnom životu nerado govori. I tu je podigla zid šutnje, a mediji spekuliraju da je Alicija lezbijka koja se još nije usudila “izaći iz ormara”.
- To mi ne smeta jer sam straight, a za gotovo svaku veliku, snažnu ženu ljudi misle da je gay.
Njezin treći studijski album “As I Am” nastao je nakon fizičkog i mentalnog sloma izazvanog s previše obaveza, nastupa, snimanja pjesama i filmova, ukratko stresa povezanog s osjećajem da se konstantno mora predavati poslu.
- Visjela sam na rubu ivice. Nešto sam morala odbaciti ili bih poludjela. Isključila je sve, čak i BlackBerry i odlutala u Egipat. Prosvjetljenje je doživjela na vrhu piramide, pjevajući iz sveg glasa i samo za svoj gušt.
Prije nekoliko godina u Beču oduševila me lakoća kojom pjeva, svira i izvodi svoje pjesme. Glasom je na trenutke podsjetila na nabolje trenutke Arethe Franklin i Diane Ross, a kad sjedne za klavir, teško je ne uočiti koliko je naučila od Wondera i Princea.
Nevjerojatno je seksepilna, ali ne na vulgaran, nego na senzualan način. Doista je jedna od najljepših žena svjeta, ali uživo ne zrači ohološću R&B dive nego pristupačnošću djevojke iz susjedstva.
Kao izvođačica, zastrašujuće je kompletna, baš poput Arethe Franklin, a kao pojava, neodoljivo zanosna, čak i ljepša od Halle Berry.
Njezine pjesme, istodobno i moderne i klasične, i urbane i retro, privlačne rock, pop, R&B i rap publiku, idu tragom koji su u povijesti afroameričke glazbe ostavili Stevie Wonder, Isaac Hayes, Curtis Mayfield, Aretha Franklin, Diana Ross, Dione Warwick i Prince, čak i kad je njihova produkcija previše mainstream ili preziheraška.
Nedavno je s Jackom Whiteom iz banda White Stripes zabljesnula u izvrsnom duetu “Another Way To Die” za novi film o Jamesu Bondu. Teško ćete danas naći pjevačicu koja se može pohvaliti da ju je Dylan uvrstio u pjesmu, kao što je to učinio s Alicijom u skladbi “Modern Times”. Večeras, u Zagrebu, znat ćemo je li Dylan bio u pravu kad je izjavio da je “toj djevojci nemoguće naći manu”.
2001. Songs in A Minor (11 milijuna primjeraka)
2003. The Diary of Alicia Keys ( 9 milijuna primjeraka)
2005. Unplugged (2 milijuna primjeraka)
2007. As I Am (6 milijuna primjeraka)
Aleksandar Dragaš
- Nagrade mi ne predstavljaju opterećenje i mislim da je pritisak o kojem obično govore pop-zvijezde precijenjen. Meni taj pritisak odgovara jer mi predstavlja izazov. Vrlo sam svjesna svega što radim, u što vjerujem, ali i što predstavljam. Znači, ne mogu to ignorirati i moram paziti na svoje ponašanje. Možda biti pop-zvijezdom znači, kako vi kažete, starjeti brže. Na sreću, nisam velika obožavateljica klubova, no kad odem u neki klub sa svojim prijateljima, uspijevam organizirati da se dobro zabavimo - rekla je na konferenciji za novinare prije nekoliko godina u Beču.
Njezin život doima se poput idealnog filmskog scenarija. Odrasla je sa samohranom
majkom irsko-talijanskog podrijetla, povremenom glumicom Terry Augello, koja se od crnog stjuarda Craiga Cooka rastala kad su Aliciji bile samo dvije godine. Odrasla je na Manhattanu, u 42. ulici blizu 7. avenije, u kvartu punom prostituki, svodnika, dilera i pornokinematografa.
Već je u 11. godini prvi put doživjela pokušaj “vrbovanja” od jednog svodnika. “Stotinjak puta dnevno govorili bi mi ‘pleši za mene’, ‘dođi raditi za mene’ i tome slično”, izjavljivala je Alicia.
Odijevajući se u široku odjeću pokušala se dodatno zaštititi od nemoralnih ponuda, a oko sebe je podigla neprobojan mentalni zid. Taj zid joj je dobro došao i u 16. godini kad je ušla u svijet glazbenih profesionalaca koji su “bili više zainteresirani za seks, nego za glazbu”, baš kao i dok je dvije-tri godine ranije upijala ulični ritam njujorških kvartova Harlem i Hell’s Kitchen.
Njezin interes za glazbu počeo je još u vrtiću s pjesmom Judy Garland “Somewhere Over The Rainbow” iz filma “Čarobnjak iz Oza”.
Ubrzo je krenula na satove klavira. Godine 1985., s navršene četiri godine, pojavila se u seriji “Cosby Show”, kao prijateljica malene Rudy Huxtable.
Nakon završene škole Professional Performing Arts School, upisala se na sveučilište Colmubia koji napušta zbog glazbene karijere. Prva pjesma koju je objavila bila je “Dah Dee Dah (Sexy Thing)” za soundtrack filma “Ljudi u crnom” (1997).
Danas zvuči nevjerojatno, ali u diskografskoj kući Columbia i njezinoj podetiketi So So Def kao da nisu znali što bi s njom. Njezin ugovor otkupio je Clive Davis, stari diskografski lisac koji je svojedobno otkrio Janis Joplin i Whitney Houston.
Preuzevši brigu o Aliciji, Davis joj je omogućio snimanje pjesama “Rock Wit U” i “Rearview Mirror” za filmove “Shaft” (2000) i “Dr. Doolitle 2” (2001), a potom za novopokrenutu diskografsku kuću J Records objavio njezin debi album “Songs In A Minor” (2001), dopustivši joj da sklada i piše pjesme.
Umjesto da je zapakira poput još jedne R&B pjevačice ovisne o jeftinom seksepilu i hit-makerima najestradiziranijeg američkog glazbenog žanra, Davis je Aliciju predstavio kao modernu afro-američku pjevačicu u čijim se pjesmama ipak snažno reflektira soul-glazba ranih 70-ih.
Tron kraljice američke soul i R&B glazbe s kojeg su svojevoljno ili zbog problema abdicirale Erykah Badu i Lauryn Hill, a kojeg nisu uspjele osvojiti Macy Gray, Jill Scott i Angie Stone, munjevito je zauzela Alicia Keys. Nešto slično dogodilo se s Arethom Franklin u 60-ima.
Columbia Records godinama ju je pokušao “prodati” kao jazz-pjevačicu, a nakon šest ne baš uspješnih albuma pruzeo ju je Atlantic Records i “kućni producent” Jerry Wexler te Arethu predstavio kao soul-pjevačicu. Od tog trenutka Aretha je referenca s kojom uspoređujemo sve soul i R&B pjevačice. Na toj “skali” Alicia Keys je dospjela jako visoko.
Ipak, najvećim uzorima i glazbenicima koji su na nju najviše utjecali Alicia smatra Stevieja Wondera, Marvina Gayea i nedavno preminuloga Isaaca Hayesa. Marvin je “govorio o svakodnevnim stvarima, životu, ulici i borbi” i to ju je impresioniralo, iako ona u svojim pjesmama ne koristi današnji sleng i zvuči poput soul-zvijezde nekih prošlih, boljih vremena afroameričke glazbe.
- Isaac Hayes najveći je kuler na svijetu. Raditi s njim bilo je neopisivo iskustvo. Obožavam glazbu 70-ih i osjećala sam se polaskanom što sam uopće dobila šansu s njim razgovarati i raditi - pojasnila je na presici u Beču svoju vezu s crnačkom glazbom 60-ih i 70-ih.
Smatra da je “prije 40-50 godina bilo mnogo više dobre glazbe nego danas”. No, nije to bila izjava koja je uzburkala javnost, već ona u magazinu Blender, gdje je početkom proljeća 2008. rekla da je gangsta rap zavjera američke vlade kojom uvjeravaju crnce da ubijaju jedni druge.
U Blenderu su tvrdili da je Alicia rekla i da su “Tupac i Biggie žrtve atentata”, kako su “sve u vezi s tim ubojstvima napuhali vlada i mediji’, kako bi “spriječili pojavu crnoputog lidera”. Poslije, u pisanoj izjavi, rekla je da su njezine riječi bile pogrešno interpretirane.
No, već ranije počela se zanimati za crnačke političke pokrete iz prošlosti poput famoznih Crnih pantera. Uključena je u organizaciju Artists Against AIDS In Africa. Opijena naslijeđem Marvina Gayea iz “What’s Going On” perioda, Alicia bi mogla snimati i politički angažirane albume poput Boba Marleyja, smatra Davis.
To se još nije dogodilo, ali ne znači da neće, iako je govorila protiv rata u Afganistanu i Iraku. Snažno podržava Obamu s kojim dijeli neke sličnosti. Oboje su iz rasno miješanih brakova, oboje se podjednako dopadaju i crncima i bijelcima, oboje su popularni i omiljeni i izvan domovine.
Diljem svijeta zasad najviše je poznaju po ljubavnim pjesmama, no o svom ljubavnom životu nerado govori. I tu je podigla zid šutnje, a mediji spekuliraju da je Alicija lezbijka koja se još nije usudila “izaći iz ormara”.
- To mi ne smeta jer sam straight, a za gotovo svaku veliku, snažnu ženu ljudi misle da je gay.
Njezin treći studijski album “As I Am” nastao je nakon fizičkog i mentalnog sloma izazvanog s previše obaveza, nastupa, snimanja pjesama i filmova, ukratko stresa povezanog s osjećajem da se konstantno mora predavati poslu.
- Visjela sam na rubu ivice. Nešto sam morala odbaciti ili bih poludjela. Isključila je sve, čak i BlackBerry i odlutala u Egipat. Prosvjetljenje je doživjela na vrhu piramide, pjevajući iz sveg glasa i samo za svoj gušt.
Prije nekoliko godina u Beču oduševila me lakoća kojom pjeva, svira i izvodi svoje pjesme. Glasom je na trenutke podsjetila na nabolje trenutke Arethe Franklin i Diane Ross, a kad sjedne za klavir, teško je ne uočiti koliko je naučila od Wondera i Princea.
Nevjerojatno je seksepilna, ali ne na vulgaran, nego na senzualan način. Doista je jedna od najljepših žena svjeta, ali uživo ne zrači ohološću R&B dive nego pristupačnošću djevojke iz susjedstva.
Kao izvođačica, zastrašujuće je kompletna, baš poput Arethe Franklin, a kao pojava, neodoljivo zanosna, čak i ljepša od Halle Berry.
Njezine pjesme, istodobno i moderne i klasične, i urbane i retro, privlačne rock, pop, R&B i rap publiku, idu tragom koji su u povijesti afroameričke glazbe ostavili Stevie Wonder, Isaac Hayes, Curtis Mayfield, Aretha Franklin, Diana Ross, Dione Warwick i Prince, čak i kad je njihova produkcija previše mainstream ili preziheraška.
Nedavno je s Jackom Whiteom iz banda White Stripes zabljesnula u izvrsnom duetu “Another Way To Die” za novi film o Jamesu Bondu. Teško ćete danas naći pjevačicu koja se može pohvaliti da ju je Dylan uvrstio u pjesmu, kao što je to učinio s Alicijom u skladbi “Modern Times”. Večeras, u Zagrebu, znat ćemo je li Dylan bio u pravu kad je izjavio da je “toj djevojci nemoguće naći manu”.
2001. Songs in A Minor (11 milijuna primjeraka)
2003. The Diary of Alicia Keys ( 9 milijuna primjeraka)
2005. Unplugged (2 milijuna primjeraka)
2007. As I Am (6 milijuna primjeraka)
|
Svi njezini albumi
|
Aleksandar Dragaš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....