ZAGREB -
Andrija
Hebrang, prvi čovjek hrvatskih komunista tijekom Drugog svjetskog rata, bio je žrtva progona i nasilja iz političkih i ideoloških razloga, a u provedenom postupku koji je vođen protiv njega prekršena su mu temeljna ljudska prava.
Sažetak je to rješenja Okružnog suda u Beogradu kojim je Hebrang nakon 60 godina rehabilitiran i s njega je sudskom odlukom skinuta svaka sudska i politička mrlja.
više iz
rubrike
VIJESTI
Rješenje je beogradski sud donio još 13. studenog prošle godine, nakon samo jednog ročišta. Uručeno je Dragoljubu Todoroviću, odvjetniku obitelji Hebrang, prošloga tjedna u Beogradu.
Zahtjev za rehabilitacijom podnio je 2007. sin Branko na temelju tamošnjeg Zakona o rehabilitaciji.
- Ne mogu biti potpuno zadovoljan odlukom, jer je prošlo 60 godina. To je samo djelomično priznanje zločina iz tog vremena - kaže on.
Rješenje o rehabilitaciji sud temelji na dokumentima iz Arhiva Srbije. Osim službenih spisa, uzeo je u obzir i druge tekstove o Andriji Hebrangu, pa i knjigu koju je objavio njegov isljednik.
Sin Branko Hebrang nezadovoljan je što sud nije ispitao i svjedoke.
Nezakonito hapšenje
- U Beogradu još živi Jovo Kapičić, Rankovićev pomoćnik iz 1948. godine, a i u Hrvatskoj ima živih koji su bili uključeni u istragu o Hebrangu, primjerice Josip Manolić - kaže Hebrangov sin.
Hebrang je u Hrvatskoj politički rehabilitiran još 1992. godine
Sud je ipak utvrdio da su i hapšenje i postupak protiv Andrije Hebranga provedeni nezakonito. Provela ih je Udba, “koja ni u kojem slučaju ne može biti, s obzirom na tadašnji jednopartijski sistem ‘jednoumlja’, nezavisni organ”, što je suprotno civilizacijskim stečevinama, upozorava se u obrazloženju.
Sud navodi i da Hebrang nije dobio rješenje o pokretanju kaznenog postupka i pritvoru, niti mu je omogućeno pravo na obranu.
Sumnje u samoubojstvo
No, Branka Hebranga muči i drugi dio priče o tome kako je stradao njegov otac i gdje je pokopan, što sud samo ovlaš spominje. Istina, sud indirektno dovodi u sumnju službenu verziju da je Hebrang izvršio samoubojstvo, jer navodi da od nadležnih institucija nije o tome mogao pribaviti nikakvu dokumentaciju.
Zbog toga zaključuje da se, “nažalost, ranija nedemokratska vlast očigledno pobrinula da niti jedan dokaz o načinu i vremenu smrti Andrije Hebranga i mjestu gdje je sahranjen ne budu dostupni”.
Sinu Andrije Hebranga to ipak nije dovoljno. Očekuje da stvar sada preuzme hrvatska strana.
Hrvatska treba zatražiti vraćanje posmrtnih ostataka
- Sud se samo jednostrano bavio time kako je stradao. Nije uvažio moje argumente da je otac ubijen. Nije se htio baviti time gdje je pokopan te narediti vraćanje njegovih posmrtnih ostataka, a što je i bio cilj cijelog postpuka.
Sada bi na potezu trebala biti hrvatska vlast, koja bi mogla pokrenuti postupak za povratak posmrtnih ostataka Hebranga u Zagreb - kaže Branko Hebrang.
Mogućnost odštete
O mogućoj odšteti koju bi sada, nakon rehabilitacije, mogla tražiti obitelj Hebrang, sin Branko za sada ne želi govoriti. Njegov beogradski odvjetnik Dragoljub Todorović kaže, međutim, da za to postoji mogućnost.
Andrija Hebrang bio je član KPJ od njezina osnutka 1919. i zbog svoje komunističke aktivnosti često je uhićivan i zatvaran. U zatvoru je proveo 12 godina.
Početkom rata 1941. Tito ga postavlja na dužnost načelnika Vojnog komiteta KPH. U veljači 1942. pada u ruke ustaškoj policiji, a tada je i ranjen. Prema jednoj verziji, nalazeći se u stupici pokušao se ubiti, a po drugoj je ranjen u okršaju s ustašama. Hebrangovo oslobađanje Titu je bio prioritet, a oslobođen je kroz razmjenu u rujnu 1942. uz odobrenje Pavelića.
Nakon razmjene postaje politički sekretar CK KPH te je na osobni Titov prijedlog kooptiran u Politbiro CK KPJ. U središtu njegove političke aktivnosti bilo je osnivanje ZAVNOH-a kao nositelja političke suverenosti Hrvatske unutar Jugoslavije.
Kao čovjek od Titova povjerenja, pred kraj 1944. bio je i kod Staljina! U prvoj Vladi Jugoslavije Hebrang je imenovan za ministra industrije, što se smatralo jednom od najvažnijih patrijskih dužnosti. No, ubrzo dolazi u sukob s Politbiroom oko koncepcije državnog i ekonomskog razvoja, ali i traženja veće samostalnosti Hrvatske unutar Jugoslavije.
Već 1946. godine je isključen iz Politbirao, a 7. svibnja 1948. uhićen i izveden na saslušanje pred partijsku komisiju. Bilo je to u jeku sukoba sa Staljinom. Tito se pribojavao moguće sovjetske intervencije i svoje smjene, a Hebranga smatra čovjekom s kojim možda Sovjeti računaju.
Partijska komisija lažno ga optužuje za suradnju s ustašama i da je ruski špijun. Hebrang nije priznao krivnju niti je podignuta optužnica. Točan datum smrti nije poznat niti se zna gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci, iako je 11. lipnja 1949. bilo priopćeno da je izvršio samoubojstvo u ćeliji.
U Jugoslaviji se o Hebrangovoj tragediji šutjelo ili je pak dodatno “osuđen” na neprestanu povijesnu difamacaju. (Vlado Vurušić)
Veronika Rešković
Sažetak je to rješenja Okružnog suda u Beogradu kojim je Hebrang nakon 60 godina rehabilitiran i s njega je sudskom odlukom skinuta svaka sudska i politička mrlja.
više iz
rubrike
VIJESTI
Rješenje je beogradski sud donio još 13. studenog prošle godine, nakon samo jednog ročišta. Uručeno je Dragoljubu Todoroviću, odvjetniku obitelji Hebrang, prošloga tjedna u Beogradu.
Zahtjev za rehabilitacijom podnio je 2007. sin Branko na temelju tamošnjeg Zakona o rehabilitaciji.
- Ne mogu biti potpuno zadovoljan odlukom, jer je prošlo 60 godina. To je samo djelomično priznanje zločina iz tog vremena - kaže on.
Rješenje o rehabilitaciji sud temelji na dokumentima iz Arhiva Srbije. Osim službenih spisa, uzeo je u obzir i druge tekstove o Andriji Hebrangu, pa i knjigu koju je objavio njegov isljednik.
Sin Branko Hebrang nezadovoljan je što sud nije ispitao i svjedoke.
Nezakonito hapšenje
- U Beogradu još živi Jovo Kapičić, Rankovićev pomoćnik iz 1948. godine, a i u Hrvatskoj ima živih koji su bili uključeni u istragu o Hebrangu, primjerice Josip Manolić - kaže Hebrangov sin.
Hebrang je u Hrvatskoj politički rehabilitiran još 1992. godine
|
Odluka Sabora:
|
Sud je ipak utvrdio da su i hapšenje i postupak protiv Andrije Hebranga provedeni nezakonito. Provela ih je Udba, “koja ni u kojem slučaju ne može biti, s obzirom na tadašnji jednopartijski sistem ‘jednoumlja’, nezavisni organ”, što je suprotno civilizacijskim stečevinama, upozorava se u obrazloženju.
Sud navodi i da Hebrang nije dobio rješenje o pokretanju kaznenog postupka i pritvoru, niti mu je omogućeno pravo na obranu.
Sumnje u samoubojstvo
No, Branka Hebranga muči i drugi dio priče o tome kako je stradao njegov otac i gdje je pokopan, što sud samo ovlaš spominje. Istina, sud indirektno dovodi u sumnju službenu verziju da je Hebrang izvršio samoubojstvo, jer navodi da od nadležnih institucija nije o tome mogao pribaviti nikakvu dokumentaciju.
Zbog toga zaključuje da se, “nažalost, ranija nedemokratska vlast očigledno pobrinula da niti jedan dokaz o načinu i vremenu smrti Andrije Hebranga i mjestu gdje je sahranjen ne budu dostupni”.
Sinu Andrije Hebranga to ipak nije dovoljno. Očekuje da stvar sada preuzme hrvatska strana.
Hrvatska treba zatražiti vraćanje posmrtnih ostataka
|
Želja obitelji:
|
- Sud se samo jednostrano bavio time kako je stradao. Nije uvažio moje argumente da je otac ubijen. Nije se htio baviti time gdje je pokopan te narediti vraćanje njegovih posmrtnih ostataka, a što je i bio cilj cijelog postpuka.
Sada bi na potezu trebala biti hrvatska vlast, koja bi mogla pokrenuti postupak za povratak posmrtnih ostataka Hebranga u Zagreb - kaže Branko Hebrang.
Mogućnost odštete
O mogućoj odšteti koju bi sada, nakon rehabilitacije, mogla tražiti obitelj Hebrang, sin Branko za sada ne želi govoriti. Njegov beogradski odvjetnik Dragoljub Todorović kaže, međutim, da za to postoji mogućnost.
Andrija Hebrang bio je član KPJ od njezina osnutka 1919. i zbog svoje komunističke aktivnosti često je uhićivan i zatvaran. U zatvoru je proveo 12 godina.
Početkom rata 1941. Tito ga postavlja na dužnost načelnika Vojnog komiteta KPH. U veljači 1942. pada u ruke ustaškoj policiji, a tada je i ranjen. Prema jednoj verziji, nalazeći se u stupici pokušao se ubiti, a po drugoj je ranjen u okršaju s ustašama. Hebrangovo oslobađanje Titu je bio prioritet, a oslobođen je kroz razmjenu u rujnu 1942. uz odobrenje Pavelića.
Nakon razmjene postaje politički sekretar CK KPH te je na osobni Titov prijedlog kooptiran u Politbiro CK KPJ. U središtu njegove političke aktivnosti bilo je osnivanje ZAVNOH-a kao nositelja političke suverenosti Hrvatske unutar Jugoslavije.
Kao čovjek od Titova povjerenja, pred kraj 1944. bio je i kod Staljina! U prvoj Vladi Jugoslavije Hebrang je imenovan za ministra industrije, što se smatralo jednom od najvažnijih patrijskih dužnosti. No, ubrzo dolazi u sukob s Politbiroom oko koncepcije državnog i ekonomskog razvoja, ali i traženja veće samostalnosti Hrvatske unutar Jugoslavije.
Već 1946. godine je isključen iz Politbirao, a 7. svibnja 1948. uhićen i izveden na saslušanje pred partijsku komisiju. Bilo je to u jeku sukoba sa Staljinom. Tito se pribojavao moguće sovjetske intervencije i svoje smjene, a Hebranga smatra čovjekom s kojim možda Sovjeti računaju.
Partijska komisija lažno ga optužuje za suradnju s ustašama i da je ruski špijun. Hebrang nije priznao krivnju niti je podignuta optužnica. Točan datum smrti nije poznat niti se zna gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci, iako je 11. lipnja 1949. bilo priopćeno da je izvršio samoubojstvo u ćeliji.
U Jugoslaviji se o Hebrangovoj tragediji šutjelo ili je pak dodatno “osuđen” na neprestanu povijesnu difamacaju. (Vlado Vurušić)
|
O Hebrangovoj se tragediji u Jugoslaviji moralo šutjeti
|
Veronika Rešković