Pobjeda Zorana Milanovića neće imati utjecaja na politiku Hrvatske prema Europskoj uniji, a time niti na tijek predsjedanja. Članstvo u EU i NATO-u i koristi od toga Milanović nije nikada dovodio u pitanje, a osobno je bio sudionik u procesu pristupanja tim organizacijama. Dvije teme koje je Milanović spominjao tijekom kampanje mogle bi stvoriti eventualne probleme, prije svega u javnoj raspravi.
Prva je najava da bi on povukao vojsku iz NATO-ove misije iz Afganistana, a druga je pozivanje na oprez od uvođenja eura. Oko oba pitanja očito je riječ o procjeni da bi takve poruke imale dobar odjek u javnosti, a Milanović sigurno zna da nije tako jednostavno povući se iz neke NATO-ove misije jednostrano bez konzultacija sa saveznicima.
Oko drugog pitanja Hrvatska i da hoće ne može ući nepripremljena u eurozonu jer je neće primiti. A argumenti za uvođenje eura su ipak jači nego oni protiv, i to Milanović kao dobar poznavatelj EU zna. Zna da se ne radi ne samo o zajedničkoj valuti nego i o političkom pitanju. Hrvatska je ušla formalno u EU kada je Milanović bio premijer i tim je članstvom prihvatila i obvezu uvođenja eura, što za nove države članice nije pitanje oko kojeg može zatražiti izuzeće. A buduće integracije unutar EU uglavnom će biti vezane uz eurozonu, a države koje neće biti u njoj i u zoni Schengena bit će neka vrsta periferije unutar EU.
Nema dvojbe da će i dalje glavnu ulogu u ime Hrvatske u EU imati Vlada, a ne predsjednik. Što se tiče NATO-a, uloga predsjednika kao vrhovnog zapovjednika oružanih snaga je nešto veća. Praksa je dosad bila da Hrvatsku na NATO-ovim summitima češće predstavljao predsjednik nego premijer.