BORIS VLAŠIĆ Mandatar Tihomir Orešković neće stići razgovarati sa svih 60 kandidata. Kakvu će Vladu, ustvari, sastaviti?

Čuj, ti... Za razliku od većine koji sa strepnjom i strahom, užasom i nevjericom slušaju vijesti i otvaraju dnevne novine ne bi li saznali koga će uvaliti u kabinet, sam se javljam. Jednostavno je, treba izabrati dvadesetoricu ministara pa sam odlučio biti jedan od te dvadesetorice. Kao prvo, znam da sve razgovore započinjete s ‘čuj, ti’. Tko drugi to zna? Nije li to dokaz pripremljenosti, uklopljenosti u ekipu, srođenosti sa šefom? Dakle, odgovaram poslu. Dodatno, ni jedan od šezdeset intervjua koliko bi trebao obaviti, a to je približan broj po formuli za svako ministarstvo po tri kandidata, neće biti ni kvalitetan ni dovoljno iscrpan nego tek formalan, pa sam stoga odlučio napisati motivacijsko pismo. Je li to učinio netko drugi? Nije. Dakle, u prednosti sam. Naravno da nisam u stranci. Nije ni Dinko Čutura, ni Buljević, Ilčić, Davor Romić, Tomislav Mihotić ni bilo tko koga ponude.

Everybody lies je bitna misao na početku našeg mandata. S obzirom na činjenicu kako je tko došao do ministarske pozicije, sasvim je jasno da sve što će vam reći o drugima i što će drugi reći o sebi, ne vrijedi ništa, a kamoli respektabilnog položaja. No, budući da nas dvojica znamo da svi lažu i da će to raditi do zadnjeg trenutka svog mandata, najbolje je da budem u najužem timu. Primjereno je potpredsjednik i ministar bez portfelja. Sa mnom ste barem na sigurnom da neću lagati poslije mandata i onda pričati kako ste bili neozbiljni na poslu koji ste neozbiljno primili.

Ah, da. Da ne ispadne kako se nismo razumjeli, ministarska pozicija i potpredsjedničko mjesto, bez obzira što neću portfelj i sve cirkuse koji idu s time, ne idu bez Audija, ureda i tajnice po izboru. Mojem. Za zelenilo u uredu mi se živo fućka, nisam alergičan.

Neće ostati go’ kamen na kamenu je princip svake reforme. Narodna uzrečica vam možda nije toliko poznata, ali za koji tjedan ćete skužiti o kakvom je lokalizmu riječ i koju poruku nosi. To je idealna formula za otpuštanje ljudi, tako ćemo smanjiti trošak, a Hrvatima ćemo prodati bajku o nažalost, teškim vremenima u kojima smo morali neke otpustiti. Kada radimo po principu “neće ostati go’ kamen na kamenu”, to znači da tjeramo sve koji su se zaposlili iz SDP-a ili uz njihovu pomoć. O HNS-ovim članovima ćemo razmisliti.

Keep calm and carry on će nam biti vodilja, ako nas provale da muljamo pa krenu s time da je mandatar osoba koja ima dva državljanstva a nije u stanju odreći se onog nehrvatskog, pa da je to neozbiljno, zajebancija i slično. Ili, ako netko, ne daj Bože, skuži da se samo zezamo s glavnim ciljem - nahraniti naše.

Ono, da se ponašamo kao pri podjeli ratnog plijena. U svim tim kriznim situacijama držimo se plana i tjeramo dalje.

I don’t give a fuck nam je isto kao i ovo prethodno, ali samo za uži kabinet Vlade. Nećemo tako govoriti po vani.

Frankly my dear, I don’t give a damn, tako razmišljamo kada Petrov skuži da ga tretiramo kao strano i neželjeno tijelom, nešto nalik trinaestom prasetu ili koju već uzrečicu koriste Hrvati. Isto, samo na hrvatskom razmišljamo o Hrvaticama i Hrvatima kada skuže da je zdravstvo poskupjelo, da nema više abortusa, da su smanjeni standardi sloboda, a povećano razumijevanje i poslušnost Domovini. Ne, nisam mislio na d.o.o. nego na sveti pojam Domovine. Nije teško, vidjet ćete.

Put the right people on the bus je ono što nam treba, ali to možemo u ovom mandatu zaobići. U zemlji u kojoj je najbitnije imati veći auto od susjeda ionako nitko neće primijetiti kako je trebalo raditi, a kako se u stvari radi.

May the Force be with you je moja najiskrenija želja. Trebat će, kao i svaka pomoć. Nažalost, u svakom slučaju.

You talkin’ to me? - rečenica je kojom ćemo razgovarati s medijima i svom javnosti, osobito sa SDP-om u Saboru. Uvijek će se naći neki pametnjakovići koji će glumiti da znaju. Ne znaju. Da je drukčije, bili bi na našem mjestu. YOLO!