Robert Earl, osnivač Planet Hollywooda i vlasnik kasina u Las Vegasu, četvrti najbogatiji Britanac Philip Green, vlasnik Richemont grupe Johann Rupert i još nekolicina njihovih prijatelja s Forbesove liste 100 najbogatijih ljudi svijeta osnivaju fond Teuta koji bi trebao uložiti nekoliko stotina milijuna eura u razvoj turizma u Hrvatskoj i Crnoj Gori.
- Projekt će se zvati 'Adriatic Dream'. Svi oni na Jadran dolaze jer sam ih uvjerio da se u njega isplati ulagati. O tom projektu uskoro ćete moći čitati u Financial Timesu - tu pomalo nevjerojatnu najavu u svom dvorcu pokraj Milana prije nekoliko dana izrekao nam je Čedo Komljenović.
Sa svojim prijateljima planiram u Hrvatsku i Crnu Goru uložiti milijardu eura
Čedo Komljenović
Iako je njegov lik većini poznat samo kroz maglu, malo je ljudi u Hrvatskoj koji bi znali točno odgovoriti na pitanje tko je on zapravo. U svijetu bi na to pitanje još i manje ljudi znalo nešto reći. No, kada se tamo spomene Monty Shadow, stvari se naglo mijenjaju.
Već 30 godina, otkad je kao mladi fotograf Sportskih novosti socijalističko sivilo Zagreba zamijenio modnim pistama Milana i crvenim tepisima Los Angelesa, vjerojatno niti jedan bitniji događaj iz svijeta glamura nije prošao bez tog čovjeka.
Kako bi poradili na njegovu imidžu, kolege iz Sunday Timesa tada su mu čak promijenili i ime. Shadow je bila njihova verzija izgovora imena Čedo, a Monty je došlo iz njegove korpulentnosti i crnogorskog podrijetla. Zagrebački student Filozofskog fakulteta tako je zauvijek nestao, a umjesto njega "rodio" se čovjek koji je tijekom nadolazećih godina spojio Slavicu i Bernieja Ecclestonea, otkrio Charlise Theron te davao medijske savjete Silviju Berlusconiju.
Montyju je cijeli život fotoaparat bio u rukama. Više od 2000 naslovnica raznih svjetskih magazina koje je potpisao, svakako potvrđuju koliko je u tome dobar. Prijateljstvo s Naomi Campbell, Sylvestrom Stalloneom, Bruceom Willisom i brojnim drugim istinskim zvijezdama današnjice govori da Monty nikad nije bio samo fotograf.
Na dogovorenom intervjuu, za koji je odmah rekao da je rijetkost jer mu publicitet ne treba, dočekao nas je u 6000 četvornih metara velikom i oko 500 godina starom dvorcu San Nanzzaro Sesia u talijanskoj pokrajini Piemonte. Ispred ulaza u zaista impresivno zdanje stoji parkirano nekoliko Mercedesa AMG, a u garažama je kolekcija Ferrarija.
Čime se Monty bavi i što zapravo znače titule guru luksuza, marketinški mag ili čovjek koji rješava stvari, koje su mu nadjenuli prijatelji i poznanici, bilo je naše prvo pitanje.
- Fotografijom, koja je još uvijek moja najveća ljubav, ne bavim se već osam godina. Imam još nekoliko studija, ali sada u njima rade petorica mlađih fotografa. Bavim se svim i svačim. Marketing i PR su također moja velika ljubav. No, kada je riječ o poslu, trenutačno sam član Uprave AMG divizije Daimler-Chryslera i umjetnički direktor Rishemont grupe. Riječ je o 16-ak milijardi eura vrijednoj kompaniji koja objedinjuje neke od najluksuznijih svjetskih brandova. Među njima su Cartier, Mont Blanc, Dunhill, IWC i Panerai. Za Richemont sam počeo raditi kada su mi vlasnici tvrtke Anthony i Johann Rupert dali vrlo zanimljivu ponudu. Budući da ne bih mogao sjediti u uredu, a to sam im odmah rekao, predloženo je da putujem svijetom i tražim iznimne, naravno luksuzne, proizvode. Zbog toga su me nazvali 'Truffleman' po onima koji traže rijetke i skupe gljive tartufe. Danas vrlo popularnu i cijenjenu marka satova Panerai osobno sam otkrio za Richemont. Sada mi je, po istom principu, cilj pomoći hrvatskom turizmu te u zemlju dovesti prave, istinske ulagače koji mogu promijeniti negativne trendove koji kod nas vladaju - počeo je Monty.
On je čovjek koji za sebe kaže da živi "dvjesto dana u avionu i isto toliko na telefonu. Samo u jednoj godini." Danas u Italiji, sutra u St. Moritzu, sljedeći tjedan u Americi. I tako već godinama. Smatra li stoga uopće Hrvatsku svojom zemljom ili je uspomene na djetinjstvo u Karlovcu odavno prekrila zvjezdana prašina? Odgovori koji je ponudio, nemalo iznenađuju jer je tek njima pokazao svoj temperament.
- Smatram se većim domoljubom od svih političara koji se pretvaraju da su veliki Hrvati. Za razliku od njih, ja za Hrvatsku nešto i radim. Nikad to nisam pričao, ali sam upravo ja na Jadran prvi put doveo Carolinu od Monaka, Paula Allena i Roberta De Nira. Nisam želio od toga raditi dramu i sve sam prešućivao. A sada se treba pitati kako je hrvatski turizam to iskoristio. Nikako, to odgovorno tvrdim. Umjesto da upravo na tim ljudima gradimo turizam, mi od Dubrovnika do Istre nemamo pravi hotel s pet zvjezdica. Kakva žalost. Svi ljudi koje sam doveo na Jadran, a među njima su neki grčki brodovlasnici koji imaju više brodova od Onasisa, i vlasnici najboljeg hotela u St. Moritzu, imaju samo riječi hvale za nas. Priroda je divna, more fenomenalno, ali nešto ne štima. Naime, nitko od njih nije našao ozbiljnog sugovornika koji bi bio kadar reći gdje i kako uložiti. Htjeli su nešto na Brijunima, i to vlasnici najelitnijeg hotela u St. Moritzu, Badrutt's Palacea, ali nije išlo. Željeli su napraviti ljetnu bazu za svoje elitne zimske goste, ali ne, mi nismo zainteresirani. Na jugu je ista situacija. Svi moćnici kod nas samo gledaju koliko će oni dobiti od svega. I zato smo sve to odlučili sami promijeniti fondom Teuta. Projekt 'Adriatic Dream' uz Greena, Ruperta i Earla napravit će promjenu. Riječ je o mojim prijateljima i ljudima koji su se dokazali u nizu najvećih svjetskih projekata. Oni su jamstvo uspjeha - najavio je Monty i pritom pokazao memorandume na kojima zaista stoje navedene namjere imenovanih, kao i ciljani iznos ulaganja. Od njega se, pak, vrti u glavi. Dosad osigurani fond iznosi oko 600 milijuna eura, a želja je nevjerojatnih milijardu. Naravno, treba reći da je dio novca namijenjen i za crnogorsko primorje. Na našu žalost, svi preliminarni razgovori kod naših južnih susjeda prošli su mnogo bolje nego u Hrvatskoj, što i ne iznenađuje previše.
S obzirom na niz loših iskustava koje su obostrano imali i domaći turistički radnici i potencijalni kupci njihovih objekata, koji su dolazili u Hrvatsku s ovakvim najavama, malo se vjeruje. Umjesto razglabanja o njima, Monty je stoga samo najavio: - Ubrzo će sve biti puno jasnije.
Strast kojom je izgovorio te riječi odagnala je svaku sumnju, barem kad je riječ o dobrim namjerama. Uostalom, što god bio predmet razgovora o Hrvatskoj, on jednako reagira.
- Nije čudno što je nedavno srpski tenisač Đoković pri dodjeli pehara prozvan Hrvatom. Mi uopće ne znamo koliko smo jak brand. To se posebno odnosi na sport. Goran Ivanišević pobjedom u Wimbledonu ili Janica Kostelić za promociju Hrvatske besplatno su napravili više nego sve kampanje koje smo platili. Sve to samo treba znati iskoristiti. Treba i od Dušana Džamonje napraviti brand jer on to zaslužuje - ustvrdio je Monty.
Kako je svaka druga riječ koju spominje marketing ili imidž - koje i sam njeguje do najmanjeg detalja, što se vidi od cipela koje nosi, lampe koja svijetli na njegovu stolu do kave koju pije - objasnio je svoje mišljenje o tome što se oko nas događa, a većina ništa ne primjećuje.
- Siguran sam da je lik Romana Abramoviča vješto smišljen marketinški trik. Rusi su mogli potrošiti stotine milijuna dolara za 'peglanje' svog imidža i ne bi postigli ništa od ovoga što im je Roman donio. Zbog njega je percepcija 'novog Rusa' u svijetu sjajna. Što god taj čovjek napravi, sve završi na naslovnicama. Drugi primjer su Victoria i David Beckham. On je običan dečko, ali žena mu je genijalka. Uspjela je postići to da zarađuje novac doslovno svakim njegovim izlaskom iz kuće. Genijalka! Brad i Angelina u istom su štosu, iako mi se taj baš ne sviđa. Možda je i Severinin film samo jedan dobar marketing - objasnio je Monty.
Budući da su se njegovi telefoni tijekom cijelog našeg razgovora uspjeli užariti od silnih poziva, Monty je predložio da nastavimo pričati u uredu jedne od tvrtki koje vodi u Milanu. Treba li uopće reći da je i ta lokacija bila više nego prestižna. Piazza san Marco, moderan ured i dvije prekrasne, vrlo mlade tajnice. Svaki detalj odisao je luksuzom nepoznatim većini. Prošetali smo i do vinoteke koju posjeduje u blizini. Desetak tisuća boca, sve birana vina. Kada je u rukama zavrtio bocu Dom Perignona vrijednu točno 10.000 eura, sljedeće pitanje nametnulo se samo po sebi. Koliko Monty zapravo ima novca ako ga uopće nije strah da ona boca ispadne iz ruku? Kako je zaradio prvi milijun?
- To meni uopće nije bitno. Zarađivao sam i trošio. Nije bitno koliko imam dok god imam dovoljno da mogu živjeti kako želim i da mojoj kćeri Poloni ništa ne nedostaje. Ja sam sretan čovjek, i to jedino bitno. Prošli tjedan imao sam humanitarnu večer u Monte Carlu, a sljedeće godine organiziram festival kulture u St. Moritzu. Poslat ćemo pozivnice na 10.000 adresa, i to samo istinskoj eliti. Na koncertu bi Bill Clinton trebao svirati saksofon, a Bruce Willis kontrabas. Od toga se ne zarađuje. U tome se uživa - naglasio je Monty. Čovjek koji je u fotografskoj karijeri ispred svog objektiva uspio skinuti neke od najljepših žena svijeta baš i nije onaj kojemu bi supruga domaćica mogla ili trebala vjerovati. U braku je bio samo jednom, s poznatom slovenskom manekenkom Mojcom Platner, ali unatoč ljubavi, nije išlo. Sam kaže da bi s njim bilo tko teško izdržao, pa je i danas sam. Je li i on doživio svoje sponzoruše?
- Znate, ja sam uvijek bio profesionalac i nisam miješao poslovni i osobni svijet. Žene su bile božanstvene, ali često samo izgledom. Nisam koristio svoju poziciju i danas napokon mogu reći da su se od mog posla i reputacije među modelima puno više okoristili moji prijatelji, nego ja sam - iskreno je priznao.
S obzirom na njegove godine, a ima ih 60-ak, i činjenicu da je "rasprodan" mjesecima unaprijed, morali smo ga na kraju upitati žali li za bilo čim i misli li uopće stati.
- A za čime bih žalio? Napravio sam gotovo sve što sam htio. Ono što nisam, još stignem napraviti - zaključio je Monty.
Osnivanje sportske nagrade Laureus, koju je osvojila i Janica Kostelić, u čijoj su mu realizaciji pomogli Richemont grupa i Kneževina Monako, Montyja je gurnulo pod lupu svijeta vrhunskog sporta. Priznanje ovog njegovog djela nedavno je došlo iz Pekinga. Uz Sergeja Bubku i Iana Tiriaca, Monty je od tamo dobio pozivnicu za članstvo u Počasnom forumu Organizacijskog odbora Olimpijade 2008. Bez obzira što je navikao na priznanja ova činjenica ipak ga nije ostavila ravnodušnim.
- Kinezi su dobro shvatili značaj marketinga i stvaranja branda. Sve je u imidžu i oni to očito znaju. Uz još 14 poznatih ljudi iz svijeta sporta poput Sergeja Bubke i Iana Tiriaca, pozvali su me u taj Champions forum. Činjenici da su me pozvali kumovalo i moje prijateljstvo s poglavarom Shaolin centra, mjesta u kojem ne samo da je rođen kung-fu već i kineska filozofija življenja. S poglavarom sam se upoznao u Italiji kada je posjetio Vatikan i ostali smo u dobrim odnosima. On je za Kineze poput Pape za katolike - kaže Komljenović.
Poglavar Shaolin centra s kojim se Komljenović upoznao u Vatikanu
Krešimir Raguž
- Projekt će se zvati 'Adriatic Dream'. Svi oni na Jadran dolaze jer sam ih uvjerio da se u njega isplati ulagati. O tom projektu uskoro ćete moći čitati u Financial Timesu - tu pomalo nevjerojatnu najavu u svom dvorcu pokraj Milana prije nekoliko dana izrekao nam je Čedo Komljenović.
Sa svojim prijateljima planiram u Hrvatsku i Crnu Goru uložiti milijardu eura
Čedo Komljenović
|
Već 30 godina, otkad je kao mladi fotograf Sportskih novosti socijalističko sivilo Zagreba zamijenio modnim pistama Milana i crvenim tepisima Los Angelesa, vjerojatno niti jedan bitniji događaj iz svijeta glamura nije prošao bez tog čovjeka.
Kako bi poradili na njegovu imidžu, kolege iz Sunday Timesa tada su mu čak promijenili i ime. Shadow je bila njihova verzija izgovora imena Čedo, a Monty je došlo iz njegove korpulentnosti i crnogorskog podrijetla. Zagrebački student Filozofskog fakulteta tako je zauvijek nestao, a umjesto njega "rodio" se čovjek koji je tijekom nadolazećih godina spojio Slavicu i Bernieja Ecclestonea, otkrio Charlise Theron te davao medijske savjete Silviju Berlusconiju.
Montyju je cijeli život fotoaparat bio u rukama. Više od 2000 naslovnica raznih svjetskih magazina koje je potpisao, svakako potvrđuju koliko je u tome dobar. Prijateljstvo s Naomi Campbell, Sylvestrom Stalloneom, Bruceom Willisom i brojnim drugim istinskim zvijezdama današnjice govori da Monty nikad nije bio samo fotograf.
Na dogovorenom intervjuu, za koji je odmah rekao da je rijetkost jer mu publicitet ne treba, dočekao nas je u 6000 četvornih metara velikom i oko 500 godina starom dvorcu San Nanzzaro Sesia u talijanskoj pokrajini Piemonte. Ispred ulaza u zaista impresivno zdanje stoji parkirano nekoliko Mercedesa AMG, a u garažama je kolekcija Ferrarija.
Čime se Monty bavi i što zapravo znače titule guru luksuza, marketinški mag ili čovjek koji rješava stvari, koje su mu nadjenuli prijatelji i poznanici, bilo je naše prvo pitanje.
- Fotografijom, koja je još uvijek moja najveća ljubav, ne bavim se već osam godina. Imam još nekoliko studija, ali sada u njima rade petorica mlađih fotografa. Bavim se svim i svačim. Marketing i PR su također moja velika ljubav. No, kada je riječ o poslu, trenutačno sam član Uprave AMG divizije Daimler-Chryslera i umjetnički direktor Rishemont grupe. Riječ je o 16-ak milijardi eura vrijednoj kompaniji koja objedinjuje neke od najluksuznijih svjetskih brandova. Među njima su Cartier, Mont Blanc, Dunhill, IWC i Panerai. Za Richemont sam počeo raditi kada su mi vlasnici tvrtke Anthony i Johann Rupert dali vrlo zanimljivu ponudu. Budući da ne bih mogao sjediti u uredu, a to sam im odmah rekao, predloženo je da putujem svijetom i tražim iznimne, naravno luksuzne, proizvode. Zbog toga su me nazvali 'Truffleman' po onima koji traže rijetke i skupe gljive tartufe. Danas vrlo popularnu i cijenjenu marka satova Panerai osobno sam otkrio za Richemont. Sada mi je, po istom principu, cilj pomoći hrvatskom turizmu te u zemlju dovesti prave, istinske ulagače koji mogu promijeniti negativne trendove koji kod nas vladaju - počeo je Monty.
On je čovjek koji za sebe kaže da živi "dvjesto dana u avionu i isto toliko na telefonu. Samo u jednoj godini." Danas u Italiji, sutra u St. Moritzu, sljedeći tjedan u Americi. I tako već godinama. Smatra li stoga uopće Hrvatsku svojom zemljom ili je uspomene na djetinjstvo u Karlovcu odavno prekrila zvjezdana prašina? Odgovori koji je ponudio, nemalo iznenađuju jer je tek njima pokazao svoj temperament.
- Smatram se većim domoljubom od svih političara koji se pretvaraju da su veliki Hrvati. Za razliku od njih, ja za Hrvatsku nešto i radim. Nikad to nisam pričao, ali sam upravo ja na Jadran prvi put doveo Carolinu od Monaka, Paula Allena i Roberta De Nira. Nisam želio od toga raditi dramu i sve sam prešućivao. A sada se treba pitati kako je hrvatski turizam to iskoristio. Nikako, to odgovorno tvrdim. Umjesto da upravo na tim ljudima gradimo turizam, mi od Dubrovnika do Istre nemamo pravi hotel s pet zvjezdica. Kakva žalost. Svi ljudi koje sam doveo na Jadran, a među njima su neki grčki brodovlasnici koji imaju više brodova od Onasisa, i vlasnici najboljeg hotela u St. Moritzu, imaju samo riječi hvale za nas. Priroda je divna, more fenomenalno, ali nešto ne štima. Naime, nitko od njih nije našao ozbiljnog sugovornika koji bi bio kadar reći gdje i kako uložiti. Htjeli su nešto na Brijunima, i to vlasnici najelitnijeg hotela u St. Moritzu, Badrutt's Palacea, ali nije išlo. Željeli su napraviti ljetnu bazu za svoje elitne zimske goste, ali ne, mi nismo zainteresirani. Na jugu je ista situacija. Svi moćnici kod nas samo gledaju koliko će oni dobiti od svega. I zato smo sve to odlučili sami promijeniti fondom Teuta. Projekt 'Adriatic Dream' uz Greena, Ruperta i Earla napravit će promjenu. Riječ je o mojim prijateljima i ljudima koji su se dokazali u nizu najvećih svjetskih projekata. Oni su jamstvo uspjeha - najavio je Monty i pritom pokazao memorandume na kojima zaista stoje navedene namjere imenovanih, kao i ciljani iznos ulaganja. Od njega se, pak, vrti u glavi. Dosad osigurani fond iznosi oko 600 milijuna eura, a želja je nevjerojatnih milijardu. Naravno, treba reći da je dio novca namijenjen i za crnogorsko primorje. Na našu žalost, svi preliminarni razgovori kod naših južnih susjeda prošli su mnogo bolje nego u Hrvatskoj, što i ne iznenađuje previše.
S obzirom na niz loših iskustava koje su obostrano imali i domaći turistički radnici i potencijalni kupci njihovih objekata, koji su dolazili u Hrvatsku s ovakvim najavama, malo se vjeruje. Umjesto razglabanja o njima, Monty je stoga samo najavio: - Ubrzo će sve biti puno jasnije.
Strast kojom je izgovorio te riječi odagnala je svaku sumnju, barem kad je riječ o dobrim namjerama. Uostalom, što god bio predmet razgovora o Hrvatskoj, on jednako reagira.
- Nije čudno što je nedavno srpski tenisač Đoković pri dodjeli pehara prozvan Hrvatom. Mi uopće ne znamo koliko smo jak brand. To se posebno odnosi na sport. Goran Ivanišević pobjedom u Wimbledonu ili Janica Kostelić za promociju Hrvatske besplatno su napravili više nego sve kampanje koje smo platili. Sve to samo treba znati iskoristiti. Treba i od Dušana Džamonje napraviti brand jer on to zaslužuje - ustvrdio je Monty.
Kako je svaka druga riječ koju spominje marketing ili imidž - koje i sam njeguje do najmanjeg detalja, što se vidi od cipela koje nosi, lampe koja svijetli na njegovu stolu do kave koju pije - objasnio je svoje mišljenje o tome što se oko nas događa, a većina ništa ne primjećuje.
- Siguran sam da je lik Romana Abramoviča vješto smišljen marketinški trik. Rusi su mogli potrošiti stotine milijuna dolara za 'peglanje' svog imidža i ne bi postigli ništa od ovoga što im je Roman donio. Zbog njega je percepcija 'novog Rusa' u svijetu sjajna. Što god taj čovjek napravi, sve završi na naslovnicama. Drugi primjer su Victoria i David Beckham. On je običan dečko, ali žena mu je genijalka. Uspjela je postići to da zarađuje novac doslovno svakim njegovim izlaskom iz kuće. Genijalka! Brad i Angelina u istom su štosu, iako mi se taj baš ne sviđa. Možda je i Severinin film samo jedan dobar marketing - objasnio je Monty.
Budući da su se njegovi telefoni tijekom cijelog našeg razgovora uspjeli užariti od silnih poziva, Monty je predložio da nastavimo pričati u uredu jedne od tvrtki koje vodi u Milanu. Treba li uopće reći da je i ta lokacija bila više nego prestižna. Piazza san Marco, moderan ured i dvije prekrasne, vrlo mlade tajnice. Svaki detalj odisao je luksuzom nepoznatim većini. Prošetali smo i do vinoteke koju posjeduje u blizini. Desetak tisuća boca, sve birana vina. Kada je u rukama zavrtio bocu Dom Perignona vrijednu točno 10.000 eura, sljedeće pitanje nametnulo se samo po sebi. Koliko Monty zapravo ima novca ako ga uopće nije strah da ona boca ispadne iz ruku? Kako je zaradio prvi milijun?
- To meni uopće nije bitno. Zarađivao sam i trošio. Nije bitno koliko imam dok god imam dovoljno da mogu živjeti kako želim i da mojoj kćeri Poloni ništa ne nedostaje. Ja sam sretan čovjek, i to jedino bitno. Prošli tjedan imao sam humanitarnu večer u Monte Carlu, a sljedeće godine organiziram festival kulture u St. Moritzu. Poslat ćemo pozivnice na 10.000 adresa, i to samo istinskoj eliti. Na koncertu bi Bill Clinton trebao svirati saksofon, a Bruce Willis kontrabas. Od toga se ne zarađuje. U tome se uživa - naglasio je Monty. Čovjek koji je u fotografskoj karijeri ispred svog objektiva uspio skinuti neke od najljepših žena svijeta baš i nije onaj kojemu bi supruga domaćica mogla ili trebala vjerovati. U braku je bio samo jednom, s poznatom slovenskom manekenkom Mojcom Platner, ali unatoč ljubavi, nije išlo. Sam kaže da bi s njim bilo tko teško izdržao, pa je i danas sam. Je li i on doživio svoje sponzoruše?
- Znate, ja sam uvijek bio profesionalac i nisam miješao poslovni i osobni svijet. Žene su bile božanstvene, ali često samo izgledom. Nisam koristio svoju poziciju i danas napokon mogu reći da su se od mog posla i reputacije među modelima puno više okoristili moji prijatelji, nego ja sam - iskreno je priznao.
S obzirom na njegove godine, a ima ih 60-ak, i činjenicu da je "rasprodan" mjesecima unaprijed, morali smo ga na kraju upitati žali li za bilo čim i misli li uopće stati.
- A za čime bih žalio? Napravio sam gotovo sve što sam htio. Ono što nisam, još stignem napraviti - zaključio je Monty.
Osnivanje sportske nagrade Laureus, koju je osvojila i Janica Kostelić, u čijoj su mu realizaciji pomogli Richemont grupa i Kneževina Monako, Montyja je gurnulo pod lupu svijeta vrhunskog sporta. Priznanje ovog njegovog djela nedavno je došlo iz Pekinga. Uz Sergeja Bubku i Iana Tiriaca, Monty je od tamo dobio pozivnicu za članstvo u Počasnom forumu Organizacijskog odbora Olimpijade 2008. Bez obzira što je navikao na priznanja ova činjenica ipak ga nije ostavila ravnodušnim.
- Kinezi su dobro shvatili značaj marketinga i stvaranja branda. Sve je u imidžu i oni to očito znaju. Uz još 14 poznatih ljudi iz svijeta sporta poput Sergeja Bubke i Iana Tiriaca, pozvali su me u taj Champions forum. Činjenici da su me pozvali kumovalo i moje prijateljstvo s poglavarom Shaolin centra, mjesta u kojem ne samo da je rođen kung-fu već i kineska filozofija življenja. S poglavarom sam se upoznao u Italiji kada je posjetio Vatikan i ostali smo u dobrim odnosima. On je za Kineze poput Pape za katolike - kaže Komljenović.
Poglavar Shaolin centra s kojim se Komljenović upoznao u Vatikanu
|
Pozivnica za počasni organizacijski odbor olimpijade u Pekingu
|
 |
 |
| Vlasnik Richemont grupe Johann Rupert (lijevo) spreman je uložiti u turizam. | Komljenović je bio posrednik u upoznavanju Slavice i Bernieja Ecclestonea. |
| Njegovi susreti s Pavarottijem, Stalloneom, Muhammadom Alijem i Schumacherom |
|
|
 |
 |
Krešimir Raguž
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....