Po Heideggeru Šoŕ je samouništenje Židovâ

Tko je skrivio Šoŕ, holokaust Židovâ? Oni sami - tvrdi Martin Heidegger (1889. - 1976.), po mnogima najveći filozof XX. stoljeća, ponajprije u egzistencijalnoj fenomenologiji i filozofskoj hermeneutici. Po njemu - to je bilo židovsko samouništenje (Selbstvernichtung). A saveznička okupacija Njemačke bila je daleko veće zlo, stavljanje kompletne Njemačke u “jedan jedini” koncentracioni logor, gore od “plinskih komora” (navodnici su Heideggerovi, pravopisni znak da ih smatra takozvanima, a ne zbiljskima).

Ti užasavajući, ali ne zaprepašćujući stavovi filozofa čiji je Bitak i vrijeme (Sein und Zeit) utjecao na evropsku filozofiju mog doba (studirao sam je, ne s osobitim uspjehom, 1966. - 1970.), sadržani su u najnovijem svesku njegovih Sabranih djela koji leipziški nakladnik Vittorio Klostermann objavljuje ovih dana (Gesamtausgabe 97, Anmerkungen I-V). Uredio ga je Peter Trawny, sadrži bilješke zapisane u Heideggerovim Crnim bilježnicama (Schwarze Hefte) od 1942. do 1948., uključujući i prijelomnu 1945./1946. (dugo se smatralo, tvrdilo, pisalo da je ta bilježnice zagubljena, u Wikipediji se kao sadržaj planiranoga 97. sveska Sabranih djela još navode samo Anmerkungen II-V).

Izdanje je započeto za Heideggerova života, on sâm je odredio sadržaj i redoslijed, naglasivši da su posrijedi “putovi a ne djelo”, te je unio i Crne bilježnice.

Dakle, nije posrijedi ireverentno kopanje po intimnim dokumentima, po nedomišljenim bilješkama koje autor “nikada ne bi objavio”, nego je riječ o razmišljanjima koja je baš on namijenio svijetu i potomstvu. I to 1975., kao već rehabilitirani pokajani nacistički “sljedbenik” (Mitläufer, četvrti od pet stupnjeva odgovornosti), dapače profesor emeritus, s tridesetgodišnjim odmakom od drugoga svjetskog rata i holokausta, deset godina pošto je i Katolička crkva, na Koncilu, revidirala devetnaest stoljeća uvriježen antijudaistički nauk sv. Pavla i počela preispitivati odgovornost kršćanstva za zločin nad Izabranim Narodom i općenito za zločine nad “Drugim”, 13 godina nakon suđenja Eichmannu kada je Heideggerova bivša studentica i ljubavnica Hannah Arendt definirala “banalnost zla”. Heidegger je, međutim, ustrajao više negoli smo to dosad znali, upornije i strašnije nego čak Carl Schmitt (1888. - 1985.).

Martin Heidegger, katolički crkvenjakov sin, studirao je katoličku teologiju u Freiburgu, ali se razišao s Crkvom, prešao na filozofiju, doktorirao i habilitirao se tezom o Dunsu Scottusu, razvijao se pod Rickertovim i Husserlovim utjecajem, pa je izabran za profesora u Marburgu 1921., zatim je 1928. naslijedio Husserla u Freiburgu. Izabran je za rektora 1933., kada je i ušao u nacističku stranku. Odstupio je s rektorata 1934., u stranci je ostao do njezina sudskog raspuštanja 1945., ogorčen što ga stranka nije uzela kao službenog filozofa, jer je bio prekompliciran za Rosenberga, čak i za doktora filozofije Goebbelsa. U intervjuu Spiegelovim urednicima Augsteinu i Wolffu Heidegger je priznao da je u nacizmu vidio “buđenje” (Aufbruch) kadro pomoći “novome nacionalnom i socijalnom pristupu”, ali da je promijenio mišljenje nakon nasilja u “noći dugih noževa” 1934. (kada su pobijeni nacistički jurišnici predvođeni Röhmom, pa je SS potisnuo SA).

Nije ipak promijenio mišljenje o Židovima. “Židovsko pitanje” (Judenfrage), koje je za Marxa parametar humane emancipacije (nije emancipacija u tome da Židovi postanu ravnopravni Nijemci, da se emancipiraju politički, nego se i jedni i drugi moraju emancipirati kao slobodni ljudi; nema oslobođenja u cjelini bez oslobođenja najpotlačenijih…), za Heideggera je bitno povezano s bîtkom. Evo, novinarski sažeto (i stoga nužno površno): Židovi su, po Heideggeru, bili korifeji modernizma i industrijalizacije, oni su iznutra korumpirali duh Zapada nametnuvši tehniku kao kvalitetu, pa im se to vratilo kao bumerang, u Auschwitzu kao industrijalizaciji smrti, gdje tehnika dovedena do savršenstva uništava samu sebe. Uništenje tehnike (i Židovâ) uvjet je za “novi početak” bîtka - ali to su spriječili Saveznici, također podložni vjernici tehnike.

Možda genijalno, ne znam dokučiti takvu pamet, ali jamačno zlotvorno.