ZAGREB - Ovo je tužna, ali i poučna priča o Domagoju Kosiću (30), nekad jednoj od najvećih nada Dinama, nogometašu koji je karijeru kasnije gradio u Hrvatskom dragovoljcu, Pazinki, Šibeniku, Slaven Belupu, Zagrebu, Puli Staro Češko te članu Prve zagrebačke lige Tekstilcu Ravnice.
Cijeli život posvetio je nogometu, a nogomet mu nije vratio baš ništa. Danas je čovjek bez ušteđevine, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, a treba prehraniti obitelj, suprugu koja pokušava naći posao te sina i kćer.
- Nemam ništa, a na ime nogometnog duga potražujem 140 tisuća eura. Već sam 5 godina na sudu sa Zagrebom, stalno neke odgode. Tko zna hoću li ikad išta dobiti - priča Kosić
Želeći se othrvati neimaštini, u srpnju je na nagovor 'pouzdanih' ljudi kruh pokušao pronaći u Azerbajdžanu, u Olimpicu iz Bakua, koji je tad trenirao Zlatko Čordaš.
- Sa mnom su stigli Peraica, bivši igrač Cibalije, te Srbi Milošević i Mitrović. Radilo se o klubu koji je bio registriran kao malonogometni, ali se preregistrirao te odmah ušao u Prvu ligu. Ako imaš financijskih sredstava, ondje možeš igrati ligu koju god želiš.
U početku je sve izgledalo idilično. Potpisao je ugovor, financijska strana bila je sasvim O.K., ali mu je sve postalo sumnjivo kad su mu u klubu oduzeli putovnicu uz obrazloženje da se to mora zbog dobivanja vize.
- Olimpic su vodila tri mlada predsjednika, ljudi od 26-27 godina, koji su čak trenirali s nama. Usta su im bila prepuna šećera dok nije počelo prvenstvo.
Olimpic nije startao kako su predsjednici zamišljali. Zaredali su porazi i neodlučeni rezultati, a za hrvatsko-srpsku koloniju nastao je pravi pakao.
- Odmah su nam kazali da nećemo dobiti novac, da ugovori ne vrijede, da je sponzor jako ljut i da nema nikakve isplate. Na jednoj utakmici Srbin Milošević je dobio crveni karton. Sljedeći trening želio je iskoristiti za ispriku čelnim ljudima i suigračima, a kad je počeo s isprikom, jedan od predsjednika kluba zaletio se i šakom ga udario u glavu! Srušio se na pod, a kad se sav u krvi nekako podignuo, šakama su ga počeli tući, prvo vratar, a onda i ostali suigrači. Bilo je strašno, preplašio sam se misleći da će uskoro razjareni Azerbajdžanci nasrnuti i na nas ostale.
Nakon tog stravičnog događaja Kosiću je bilo najvažnije pobjeći iz Azerbajdžana.
- Nije mi bilo do novca, samo do putovnice kako bih mogao na zrakoplov, vratiti se obitelji. Nisu mi dali, kazali su da moram ostati jer na mene računaju. Zvao sam hrvatsko veleposlanstvo u Ankari, a ondje su mi rekli da uopće nisam registriran pri ulasku u Azerbajdžan!
U međuvremenu je trener Zlatko Čordaš dao otkaz. Na dan kad je u klubu dobio plaću, provaljeno mu je u sobu, ali na sreću, većinu novca držao je kod sebe u novčaniku. Shvativši o čemu se radi, osječki stručnjak odmah je napustio Baku jer je za razliku od Kosića imao putovnicu. U panici, hrvatsko-srpski nogometaši pismom su se obratili FIFA-i, koja je brzo reagirala i izgleda uplašila ljude u azerbajdžanskom savezu, pa su im putovnice brzo vraćene.
- Na dan putovanja bili smo u velikom strahu. Bojali smo se da nas netko ne dočeka na aerodromu, svašta nam se motalo po glavi. Zamolili smo jednog mladića kojeg smo upoznali u Bakuu da ide kao prethodnica, kao u nekom krimi-filmu. Bili smo u stalnoj vezi. Tek kad nas je izvijestio da na aerodromu nema sumnjivih tipova, ukrcali smo se u zrakoplov i poletjeli kući. Bilo mi je to najneugodnije iskustvo u životu, na kraju se ipak sve sretno završilo, jedino sam pretrpio velik stres.
Kosić bi želio igrati, u teškoj je financijskoj situaciji, ali ne može se registrirati niti za jedan klub jer su mu svi dokumenti još uvijek u Bakuu.
Njegova priča veliko je upozorenje svim nogometašima koji u potrazi za inozemnim angažmanom olako jure u nepoznato.
Hrvat Mišura igra za reprezentaciju
Naravno, nisu svi azerbajdžanski klubovi poput Olimpica. Primjerice, Hrvat Tomislav Mišura uzet će tamošnje državljanstvo kako bi mogao igrati za reprezentaciju.
- On igra u Nefciju, gospodskom klubu koji svake godine igra u Europi. Ja nisam bio te sreće, kaže Kosić.
Davorin Olivari SPORTSKE NOVOSTI