U zemljama koje funkcioniraju kad se shvati da je neki propis neprimjenjiv, kontradiktoran i više štetan nego li koristan slijedi njegova promjena. Dapače, udruži se struka kaže što i na koji način treba promijeniti, a sve na dobrobit građana zbog kojih zakoni i postoje. No, Hrvatska je u inzistiranju na sistemu ‘praksa šumom a zakoni drumom’ vjerojatno prvak EU.
Jedan od takvih prijepora je i Zakon o sigurnosti prometa na cestama jer obvezuje liječnike da prijavljuju svoje pacijente policiji “kad im zdravstveno stanje može biti problem u upravljaju vozilom”. Tom propisu valja dodati i pravilnik u kojem je taksativno navedeno koje su to dijagnoze “opasne po vožnju” pa bi se moglo reći da i kad vozač kihne treba mu staviti ključ u bravu automobila.
Da sve bude grotesknije liječnici nemaju baš nikakav instrument da saznaju je li netko vozač ili nije osim da mu pacijent to sam “prizna”. Ako neće, neće! No, učini li neki prometni prekršaj pa se utvrdi da je “na lijekovima” koji objektivno mogu ili ne moraju izazvati nuspojave, njegov liječnik, bilo obiteljske medicine ili specijalist, može dobiti “po prstima” odnosno do 5000 kuna kazne.
Uzalud mu, primjerice, pravdanje da nije ni znao da mu je pacijent vozač, da i drugi uzimaju isti lijek ali nisu imali nuspojavu, da ne mogu otkrivati liječničke tajne, da tako krše povjerenje između pacijenta i liječnika, da u drugim europskim državama liječnici samo trebaju upozoriti pacijenta na mogući rizik, a onaj tko sjeda za volan unatoč toga sam snosi odgovornost...
Sve to govori da je ta očito po svemu sporna zakonska odredba odavno zrela za promjenu. No, iz nekog, za sad nedokučivog razloga, ta se neminovnost odgađa. Nikako da za isti stol sjedne policija, zdravstvo i sudstvo i da temeljem struke predlože promjene koje će učinkovito smanjiti broj prometnih nesreća po kojima je Hrvatska i dalje u vrhu EU.