Gospodin Sretko - tako je zamjenik glavnog ravnatelja policije Milijan Brkić, govoreći na javnoj televiziji, u više navrata titulirao nedavno upucanog srpskog mafijaša Sretka Kalinića. Te on je “posljednjih dana intenzivno surađivao s gospodinom Sretkom”, te “gospodin Sretko je sudjelovao u preko 20 egzekucija”. Apsurdno je da jedan od čelnih ljudi policije ozloglašenog kilera, koji mu je priznao brojne svirepe likvidacije, s jezovitim detaljima o komadanju i mljevenju tjelesnih ostataka svojih žrtava, naziva gospodinom.
Odnos hrvatske policije prema otkrivanju kolonije srpskih mafijaša usred Zagreba prilično je zbunjujući. Nema sumnje da policija i obavještajne službe nisu odradile svoj posao kada je bilo moguće da se banda godinama komotno skriva po Hrvatskoj. Ali ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, polemizirajući s medijskim kritikama, doslovce kaže da je “suludo govoriti da sukob među kriminalcima, kojem je povod ljubavni trokut, može ugroziti nacionalnu sigurnost”. Također tvrdi da obračun dva pripadnika ozloglašenog zemunskog klana usred Zagreba nikako “ne može narušiti osjećaj sigurnosti građana”.
Jer, kaže Karamarko,”njihove aktivnosti nisu bile usmjerene ni prema državnim institucijama, ni prema predstavnicima vlasti, niti prema drugim državnim vitalnim interesima, već je to bio njihov osobni sukob”. Naravno, ministar je u velikoj, za njegovu poziciju neoprostivoj zabludi. Međusobno upucavanje srpskih kriminalaca snažno utječe na osjećaj sigurnosti hrvatskih građana. To je neminovna posljedica bilo kakvog mafijaškog obračuna, čak i kad nema kolateralnih žrtava.
U ovom slučaju osjećaj nesigurnosti potenciran je činjenicom da okrutni kileri godinama bez problema žive usred Zagreba. Da su ovdje našli utočište. Neshvatljivo je da ministar unutarnjih poslova može reći kako je skrivanje ubojica srpskog premijera Đinđića u Hrvatskoj bez utjecaja na hrvatske državne interese. Dobro, nisu pokušali egzekutirati hrvatske lidere, ali obračun između dva opskurna mafijaša ne može se bagatelizirati kao isključivo osobni sukob, kao da su se dva đilkoša pošaketala oko cure. Karamarkova je indiferentnost i nepametna i opasna te neće pomoći osjećaju sigurnosti hrvatskih građana.
Ministar bi mogao biti u pravu samo ako je htio reći da se šačice doseljenih srpskih kriminalaca ne treba bojati više od hrvatskih. “Gospodin Sretko” nije bezazlena pojava, ali za nacionalnu sigurnost RH veću prijetnju predstavlja domicilni organizirani kriminal. Za razliku od Srbije, koja je akcijom Sablja svoje mafijaše natjerala u egzil, većina hrvatskih uspješno se presvukla, profinila i danas se uglavnom smatraju poslovnim ljudima. Eventualno ih se naziva kontroverznim poduzetnicima. Ali posvuda su im širom otvorena vrata. Državi nisu neprihvatljivi kao biznis partneri. Među političarima imaju svoje jarane. Uglavnom su i društveno prihvaćeni. Smatraju se dijelom elite. Vjerojatno odatle i Milijanu Brkiću običaj da okorjele kriminalce naziva gospodom.