Prvoga novogodišnjega dana mnogi će uskladiti satove kako nakon probdjevene vesele noći ne bi prespavali i propustili prijepodnevni prijenos tradicionalnoga Novogodišnjega koncerta Bečke filharmonije iz zlatne dvorane Musikvereina.
Majčin rođendan
Najpoznatiji koncert na svijetu, za čijim će dirigentskim pultom 1. siječnja 2009. biti 65-godišnji šef izraelsko-argentinskog orkestra, poznati pijanist i dirigent Daniel Barenboim, glavni gostujući dirigent milanske La Scale i ravnatelj njemačke državne opere Unter den Linden u Berlinu, pratit će gledatelji u 50-ak zemalja svijeta. Za gledateljstvo Hrvatske televizije prijenos koncerta, koji će vjerojatno početi Napoleonovim maršom Straussa mlađeg, komentirat će Helga Vlahović Brnobić, kojoj će prvoga novogodišnjega dana biti tri godine od umirovljenja i 31 godina komentiranja bečke novogodišnje glazbene svečanosti, ali i 91. rođendan njezine majke Vere koja “mladenačkim korakom šprinta gradom”.
Krupne oči i osmijeh na licu
Nakon što je 17. svibnja 1964. Helga prvi put progovorila u eteru, najavljujući u programu Radio Sljemena emisiju “Stari zagrebački vidici”, ubrzo se pojavila i na TV ekranu s natapiranom i nalakiranom frizurom, krupnih očiju uokvirenih tušem, nasmiješila se i pozdravila gledatelje i s maloga ekrana sišla je tek nakon više od četiri desetljeća. Već godinu poslije prvoga pojavljivanja na malome ekranu komentirala je prijenos Novogodišnjega koncerta, naslijedivši neponovljivog erudita Mladena Raukara. Nije komentirala 30 godina u kontinuitetu i u međuvremenu je imala duljih stanki. Desetak godina to je radila Ivana Ivančević, nekoliko godina glazbena kritičarka Jagoda Martinčević dok Seadeta Midžić nije došla za urednicu redakcije ozbiljne glazbe pa je pozvala Helgu na ponovnu suradnju. Jedne godine urednik Dražen Siriščević povjerio je zadaću mladoj kolegici čijega se imena gledateljstvo i ne sjeća, pa je za komentatorskim mikrofonom ponovno bila dama koja je televiziji darovala otmjenost i koja je postala zaštitni znak prijenosa koncerta čija tradicija seže u 1939. godinu. Komentirati taj koncert specifičan je posao, posebice za naše gledatelje koji ga drukčije doživljavaju nego gledatelji Indonezije jer smo kroz našu povijest kulturološki bili vezani uz Austriju.
Zbog komentiranja prijenosa Novogodišnjega koncerta Helga već godinama ne zna za vesele dočeke Nove. Dok je bio živ njezin suprug, neurokirug dr. Miljenko Brnobić, a u veljači 2009. bit će 12 godina što ga nema, u svojoj kućici u nizu u zagrebačkom naselju Jarun dočekali bi ponoć, otvorili bocu šampanjca, nazdravili si, poljubili djecu Renée i mlađu Karlu i - otišli na spavanje.
Posljednja TV ikona
Već u pola sedam u prvo novogodišnje jutro Helga je budna, uredi se i našminkana dođe na televiziju. S brojnim podacima u glavi i na papirićima. Sinopsis austrijske televizije ÖRF nadopunjuje svojim bilješkama. Nabavila je knjigu The Strauss Family na engleskom jeziku i traži po njoj zgodne pojedinosti, koristeći i crpeći podatke i iz drugih izvora i literature. U šali kaže da Strauss prvoga dana u godini ujedinjuje petinu svijeta. Naprosto je nezamislivo pratiti prijenos bez Helginih nenametljivih riječi, istodobno s mnogo informacija koliko to vrijeme dopušta i u tim se sekundama snalazi poput svojedobno Janice Kostelić na Sljemenu! Tako će nas posljednja TV ikona s bečkom po majci i po ocu peštanskom krvi, i prvoga siječanjskoga dana 2009. uvesti u taktu polki, valcera i koračnica u godinu koja je pred nama. Mnogi kažu, s mnogo poštovanja, da je Helga u tome nezamjenjiva!
Neostvarena će joj želja ostati komentirati koncert izravno iz Beča. Prije nekoliko godina bila je na Adventu u Beču i bilo joj je krasno. Čak joj je uspjelo s prijateljima biti na koncertu u zlatnoj dvorani Musikvereina koja ne izgleda tako sjajno kao na TV tijekom Novogodišnjega koncerta kada je okićena brojnim kreacijama s cvijećem koje tradicionalno daruje talijanski grad Sanremo. Impresivno je već stajati u dvorani koja je pojam, zaštitni znak Beča.
Prvo tromjesečje 2009. donijet će Helgi Vlahović nova uzbuđenja. Nakon što će početkom veljače u “malom Beču”, kako su nekad u nas zvali barokni biser na sjeveru Hrvatske, voditi tradicionalni 16. Sjajni bal grada Varaždina, na koji dolaze i mnogi Austrijanci iz Varaždinu prijateljskog Bad Radkersburga, posebnu će čast doživjeti 16. veljače u Hrvatskome glazbenom zavodu. Prije početka koncerta kojim će se obilježiti 200 godina smrti austrijskoga skladatelja Josepha Haydna, Helgi Vlahović Brnobić bit će uručeno Zlatno odlikovanje za zasluge za Austrijsku Republiku, kojim ju je odlikovao austrijski predsjednik Heinz Fischer, na prijedlog ovdašnjeg Austrijskog kulturnog foruma i inicijativom donedavne austrijske veleposlanice dr. Helge Konrad. U nas se nečim takvim imenjakinja veleposlanice ne može podičiti, osim što je dobitnica mnogih nagrada za popularnost i Nagrade “Ivan Šibl” za životno djelo koje joj je dodijelila Hrvatska televizija.
Brojni su komplimenti koji se vežu uz njezino ime - lijepa, šarmantna, dama sa stilom koja odlično govori njemački i engleski jezik. Bolji poznavatelji kažu da je slična majci, Bečanki Veri koja je izgledom bila “kombinacija Grete Garbo i Silvane Mangano”, rođenoj 1917. godine. U Beču se školovala na Akademie für Musik und darstellende Kunst i osim što je bila glumica, učila je i operno pjevanje, ali svaki put se skandalizira kad joj Helga to spomene. To je bilo usput, premda je imala lijep glas. Da je bilo sreće… Bila su teška vremena, Anschluss, naslućivao se svjetski rat i misleći kako će u Zagrebu biti sigurnije njezina se obitelj iselila iz Beča. Helga nikada majku ne propitkuje o tim vremenima, bojeći se da ne otvori stare rane. U Zagrebu je Vera upoznala mađarskoga glazbenika, violinista Kalmana Vlahovicza, koji je mlad došao u Zagreb iz Budimpešte, 17 godina starijeg i udala se za njega. Glumačka karijera ostala je samo san! Kad im se 1945. rodila kći, po majčinoj želji dali su joj ime Helga. Najbolja i nerazdvojna prijateljica gospođe Vere bila je Helga Körber iz poznate bečke glumačke obitelji. Zajedno su se upisale na Akademiju. Rat ih je razdvojio. Vera je otišla u Zagreb, a Helga se u Beču udala za Židova koji je nastradao dolaskom nacizma, a ona je pobjegla u Veliku Britaniju i otad joj se izgubio svaki trag. Želeći sačuvati uspomenu na svoju prijateljicu, kćeri je dala njezino ime.
Vitalna ‘Omica’
Njezina je teta bila poznata glumica Hilde Körber. Dvadesetak godina poslije, gledajući program Austrijske televizije, Vera Vlahović na špici jedne drame pročitala je Hildino ime i odmah je televiziji napisala pismo. Dobila je adresu poznate glumice u Berlinu i u telefonskom razgovoru s vremešnom damom saznala je kako Helga živi u Beču, udala se i ima djecu. Na dirljiv susret u Beč gospođa Vera povela je i svoju kćer jedinicu, koja je već imala prve TV uspjehe i bila je ponosna na nju.
Kako vrijeme prolazi, tako sve nestaje. Beč ostaje čežnja. Gospođa Vera nema više u austrijskoj metropoli živih rođaka, ni prijatelja. U fantastičnoj je formi i vrlo vitalna. Sama živi u svojemu stanu u Jandrićevoj ulici i svaki dan šeće nekoliko kilometara. Helga i unuke zovu je “Omica”, s velikim slovom O jer gospođa Vera najenergičnija je članica obitelji, prava “kraljica majka”.
I sada će se mnogi začuditi - Helga nikad nije bila u Budimpešti, rodnome gradu svojega oca u kojemu joj živi sestrična, kći tatine sestre Elizabet, koju bi Međimurci i Osječani zvali Bežika i muža joj Janoša. Nije naučila ni mađarski.
Prvi ples s 12 godina
Gospodin Kalman Vlahovicz prije rata bio je u Zagrebu imućan čovjek, s automobilom, nekoliko kuća i zemljišta na Ksaveru. Sve je nestalo u ratnom vihoru. Omogućio je svojoj kćeri lijepo djetinjstvo, posebice ljetovanja na Bledu gdje je tri mjeseca svirao u hotelu Toplice. Tamo su na odmor dolazili diplomati s obiteljima. Helga se igrala s njihovom djecom i uz njih učila engleski. Sa 12 godina bila je na prvom plesu u dvorani Casino tamošnjeg hotela Park. Gimnaziju je polazila u Križanićevoj ulici u Zagrebu, a u glazbenoj je učila violinu. Nakon mature 1963. na Filozofskom fakultetu upisala je studij njemačkog i povijesti umjetnosti. Htjela je, zapravo, biti liječnica, ali kao gimnazijalka ostala je bez oca koji je umro 1961. godine. Stoga se opredijelila za ležerniji studij jer je morala i honorarno raditi kako bi majka i ona lakše prebrodile financijsku katastrofu prouzročenu očevom smrću.
Kao gimnazijalka na priredbama je najčešće bila voditeljica i profesor hrvatskoga hvalio je Helginu dikciju nerijetko joj govoreći kako bi mogla biti radijska spikerica. Jednog ožujskoga jutra 1964., kad je bila studentica drugog semestra, odvažila se prekoračiti prag Radiotelevizije Zagreb i pokucati na vrata šefa programskog odjela. Pročitala je tekst, a na odgovor je čekala mjesec dana. No, odgovor je bio poziv na TV audiciju. Na probnom televizijskom snimanju upoznala je Olivera Mlakara, svojeg najdražeg kolegu s kojim je 1990. u Zagrebu vodila natjecanje za Pjesmu Eurovizije i s kojim i danas prijateljuje. On je, kaže Helga, konstanta u životu. Čuju se povremeno i uvijek mogu nastaviti razgovor tamo gdje su prošli put stali, a ako njega nema kod kuće, razgovara s njegovom suprugom Dunjom. Stalno zovu Helgu da dođe k njima u Samobor, ali ona “nema vremena”. Primjećuje duhovito kako imaju “divergentne živote”. Kako se Mlakarovi bave uzgojem pasa, često putuju, odlaze na izložbe pasa…, dok je Helga više “stacionaran” tip i voli odlaske u kino, kazalište i na koncerte. Razmišljala je da se odseli u Samobor, ali se predomislila bojeći se da će je Zagreb sve manje vidjeti.
Nenametljiva profesionalka
O Helginoj se karijeri sve zna. Imala je od koga učiti i htjela je učiti. Uvijek s poštovanjem spominje Gordanu Bonetti, Ljubu Jelčića, Nadu Agbabu, Martu Tomljenović, Zvonka Bajsića, Jozu Vukelića, Valiku Šverer, Vladimira Mahovlića, Stjepana Kardoša… Bila je spikerica u Informativnom programu, vodila je Dnevnik, zatim mozaične emisije, zabavno-glazbene festivale, čak i međunarodne, u Sopotu 1969.i Scheveningenu 1971., a besprijekorno znanje i korištenje njemačkim jezikom dokazala je vodeći zahtjevnu duplex emisiju “Beč pozdravlja Zagreb, Zagreb pozdravlja Beč”. Pravu provalu popularnosti doživjela je pojavljivanjima u TV magazinima Antona Martija u kojima je bila voditeljica, plesala je i pjevala, ali prekasno je za žal što televizija nije htjela, ili nije znala, iskoristiti sve njezine mogućnosti i sposobnosti jer mogla je jamačno biti hrvatsko izdanje Barbare Walters, čija je gošća u SAD-u bila 1975. godine ili sadašnje američke zvijezde Oprah Winfrey. Možda je Helga svojom nenametljivošću i sama nesvjesno pridonijela svojoj televizijskoj poziciji jer za nju se pouzdano zna da zbog sebe nikad nije pokucala na vrata moćnika, još rjeđe okrenula telefonski broj. Damske manire u televizijskom poslu nisu baš dobrodošle, a ako još k tome nema ambicioznosti, onda je razumljivo zašto je Helga, premda s vrhunskim statusom spikera-voditelja, u jednome trenutku bila svedena na čitačicu vijesti u informativnim emisijama. Doduše, ima nečega i u TV odnosu prema spikerskoj profesiji!
Kruna karijere i prestiža bio je Eurosong 1990., za čije su se vođenje pripremala dva para - iskusniji Helga Vlahović i Oliver Mlakar te mlađi, Beograđanka Dubravka Marković, kći Helgine kolegice Ljiljane i zagrebački glumac Rene Medvešek. Za taj izazov Helga se podvrgnula tretmanima i dotjerala je figuru, a onda je netko “igrom ispod stola” pokušao progurati mlađi voditeljski par. Nekoliko sati prije početka festivala nisu bili sigurni hoće li ga voditi i podnijeli su ostavku. Poput bombe to je odjeknulo u javnosti. Televizija je doslovce bila opsjednuta grdnjama. Ljudi svih generacija, znani i neznani, tražili su da tu zahtjevnu eurovizijsku zadaću u Zagrebu obavi iskusniji voditeljski par. Helga je poslije to duhovito komentirala kako su za Euroviziju tražili Avu Gardner s talentom Lise Minelli i znanjem jezika učenice švicarskog internata, koja, naravno, ima 26 godina. Dakle, bila je tražena žena s izgledom filmske dive i s bezbroj talenata.
Helgu nitko na Televiziji nije tjerao u mirovinu. Nekoliko se godina pripremala za nju, a kad su bili ponuđeni dobri uvjeti odlaska, pristala je. Ranijih si godina nije postavljala pitanja hoće li je poslužiti zdravlje, isplati li se raditi nakon 40 godina rada, dakle sva ona pitanja koja se nakon šezdesete ne čine tako izlišnima. Prije je s indignacijom odbijala pomisao o mirovini, a u jednome trenutku to joj se činilo optimalnim rješenjem.
Prva velika ljubav
Kako je rasla Helgina popularnost, tako je bilo i sve veće zanimanje za njezinu privatnost. Nekada je punila stranice ljubavnom pričom s Don Juanom Ronaldom Lopatnijem. Zajedno su dijelili gimnazijske klupe, ali u gimnazijsko doba među njima je bila tek neka blaga, ali neiskazana simpatija. Ljubav je buknula kad je ona već bila poznata spikerica, a on vaterpolski reprezentativac. Njezina prva velika ljubav bio je Franc Pea, radijski urednik, kasnije i direktor prve mreže Hrvatskog radija, koji je bio 12 godina stariji od nje i u kojega se zaljubila u 19. godini, kad je počela raditi kao spikerica na Radio Zagrebu. U tome braku, koji je potrajao desetljeće, rođena je 1977. Renée. Završila je studij prava i danas je zamjenica konzulice u Chicagu. Ima vrlo lijep odnos s tatom, kao uostalom i njezina majka, jer njegova sadašnja supruga Mirjana Jakopović je Helgina prijateljica iz mladosti.
S neurokirurgom dr. Miljenkom Brnobićem Helga se vjenčala 1982. godine, kada je rođena i Karla, koju tri ispita dijele do diplome na Fakultetu političkih znanosti, ali koja već stječe prva profesionalna iskustva u jednoj agenciji.
Vjenčanje je bilo obavljeno radnim danom u ondašnjoj zagrebačkoj općini Medveščak, čime je bila izbjegnuta medijska pompa, a potom su se vjenčali u crkvi Srca Isusova u Palmotićevoj ulici. Vjenčao ih je biskup Mijo Škvorc čiju propovijed, zapravo životnu poduku, Helga dobro pamti. U ono vrijeme biskup je govorio kako ne treba živjeti u strahu, treba živjeti u skladu sa sobom i kao nit kroz propovijed se provlačila opća misao o Bogu.
Obje Helgine kćeri vrlo dobro govore nekoliko svjetskih jezika. Renée je povučenija, a Karla je temperamentnija i vrlo elokventna. Zaljubljena je u glazbenika Marka, gitarista u sastavu “Živa legenda” koji prati Tonija Cetinskog. K tome je i vrstan informatičar!
- Bit ću sjajna baka kad za to dođe vrijeme, ali si ovoga trenutka dopuštam malo sebičnosti, malo slobode i uživanja u danima bez radnih obveza. Biti u mirovini je fantastičan osjećaj. Onoga trenutka kad sam osjetila slobodu, spao mi je teret sa srca i duše jer tek sam tada postala svjesna što znači raditi punom parom. Plašila sam se umirovljenja, robujući nekim predrasudama kako je umirovljenje neminovno vezano s biološkom starošću, a sebe još ne doživljavam starom - kaže Helga.
Mnogi je prijatelji diskretno propitkuju ne osjeća li samoću i misli li i dalje s njom prijateljevati. Srce je prazno, priznaje Helga, ali još se osjeća udanom za Miljenka i nije spremna popuniti prazninu u sebi. Svjesna je kako nema 35 godina i 35 kilograma i zna da ljudi žive i sa 65 ili 70 godina.
Tuga za Miljenkom
Ksenija Urličić joj savjetuje neka snizi kriterije, a Helga to nije spremna učiniti:
- Nije moja životna odluka da ostanem sama. Prvih sedam, osam godina apsolutno sam bila blokirana. Funkcionirala sam kao zombi. Sve sam odrađivala, i nasmijala se, ali ona težina iz mojeg srca i duše, ta se nije dala. Bila sam zarobljena u toj ljubavi prema Miljenku. I danas se na neki način osjećam zarobljenicom te ljubavi, ali danas taj teret nije više tako težak. Da se nađe netko u životu na koga bih ja zatitrala, a to je jedini kriterij kod mene, netko na koga bih reagirala, onda bih sigurno ušla u neko lijepo prijateljstvo, pa bismo vidjeli što bi se iz toga rodilo. Sada imam svoja prijateljstva iz mladosti, koja funkcioniraju i moje prijateljice i prijatelje s kojima se družim. Što sam starija, osjećam da generacijski puno znači biti u svom društvu, naprosto zato što nas zanimaju iste stvari. Ne vraćam se puno u prošlost, ali se rado sjećam prošlosti i vremena koja su nas tada obilježila.
Helga je dugo tugovala za Miljenkom i trebalo je vremena dok je ponovno osjetila pulsiranje života oko sebe i počela primjećivati prirodu i ljude. Nema više s kime na kraju dana razmijeniti misli niti rasporediti sutrašnji posao i kućanske obveze. No, život je nepredvidiv i od njega treba očekivati samo najbolje!
Još je jedna nepreboljena rana u njezinu životu - legendarna Gordana Bonetti kojoj se često vraća u mislima. Na zidu stana, među brojnim slikama je i jedno ulje na staklu Ivana Lackovića Croate, Gordanin dar Helgi kad se u lipnju 1971. udavala za Franca Peu. Slika za Helgu ima tešku simboliku. Kad ju je Helga posjetila u njezinu domu u Voćarskoj, skinula je sliku sa zida i rekla mladoj kolegici: “Uzmi, molim te, to je moj dar za vjenčanje”. Gordana je umrla 16. kolovoza 1972. godine.
Helga je u 2008. ušla s neostvarenom željom. Naime, namjeravala je prodati stan-kuću od 120 četvornih metara na Jarunu i skrasiti se u nekom manjem, s malo vrta po mogućnosti, da bi nakon 24 godine življenja u njoj saznala kako - spava na livadi!? Tek je tada otkrila kako ništa nije katastarski riješeno. U međuvremenu je dobila vlasnički list i u naselju Vrbani III., kvartu između Jaruna i Prečkog, našla dva stana od po 80-ak četvornih metara.
Otkrivanje makrobiotike
Karlin je kupljen i u fazi je preseljenja, a Helga je potpisala predugovor o kupnji. Nije se lako odlučila na tu životnu promjenu jer će se teško rastati s malim vrtom prepunom trajnica i ruža, koji više ne odiše urednošću kao nekad, s obzirom na to da Helga, otkako je u mirovini, dio proljeća i ljeta provodi u Dragama.
Promjenu će doživjeti i živahna, Helgi neizmjerno privržena Lara, 11-godišnji havanski bichon, primjer čarobne pasmine iz porodice maltezera. Ona je “mali ptič, veliki krič”, silno zahvalna osim što ima histerični glas kao i svi mali psi.
A kome će se prikloniti Renée kad dođe, sama će odlučiti. I mama i sestra imaju po dvije spavaće sobe, pa problema nema, a kako Helga dobro kuha, vjerojatno će se starija kćer skrasiti po potrebi kod mame. Prije tri godine opredijelila se za makrobiotiku, a prije dvije godine na Hvaru je bila na seminaru supružnika Zlatka i Jadranke Pejić koji su prije 20-ak godina donijeli ideju makrobiotike u Hrvatsku. Crveno meso više ne postoji na Helginu jelovniku, samo piletina, puretina i morski plodovi. Čak su Karla i njezin dečko navikli na Helgine đakonije: juhu od bundeve, integralnu rižu i tjesteninu, mozarellu s rajčicama, sjemenke lana, sezama, suncokreta i povrće u raznim oblicima. U kratko vrijeme Helga je smršavjela 12 kilograma. Nije okrenula leđa profesiji i stalno je zovu i traže, od vođenja estradnih priredbi do prezentacije lijekova i kozmetičkih proizvoda. Ostao je trag njezinih 400 emisija “Govorimo o zdravlju”.
Kažu da su Vodenjaci ekscentrični. Ako je to istinito, onda je Helga, za razliku od Josipe Lisac na sceni, atipični Vodenjak. Ne voli biti eksponirana i sebe radije doživljava kao “Baricu iz Piškorevaca”, nego onakvom kakvom je ljudi doživljavaju. Radije je korak iza, nego ispred mode. Premda se više ne pojavljuje na TV ekranima, na ulici je itekako prepoznaju. Ako ne odmah po liku, onda čim progovori.
Kako je u jednome trenutku bila u velikoj životnoj krizi, osjećajući se pomalo izgubljenom, unatoč svom vanjskom sjaju, s nezadovoljavajućim vlastitim duhovnim stanjem, potkraj studenoga bila je na seminaru velečasnog Zlatka Sudca u Betanji na Lošinju. Susretljivošću prijatelja našla se među osamdesetak sretnika. Ako je ranije dvojila o crkvenom karizmatiku okruženom senzacionalizmom u kojemu je teško odvojiti realnost od duhovnoga, sada je ostala opčinjena njegovim autentičnim rječnikom, načinom kako definira probleme današ-njice, snagom koju ostavlja na slušatelje, a istodobno spoznajom kako je duboko čovjek koji suosjeća sa svakim tko mu dođe.
Helga Vlahović pripada kvintetu prvih popularnih ženskih TV lica koji, osim nje, čine Ksenija Urličić, Jasmina Nikić, Vesna Spinčić Prelog i Željka Fattorini. Sve su u mirovini, a posljednje su s Prisavlja, prije tri godine, otišle Helga i Željka Fattorini koju svi zovu nadimkom Žeža. Gledateljstvo je odrastalo zajedno s njima, zajedno je s njima starjelo i sačuvalo ih u svojim srcima. Nikada međusobno nisu osjećale suparništvo ili iskazivale ljubomoru, premda je razloga bilo i nitko im to ne bi mogao zamjeriti. Prijateljevale su i privatno, posjećujući se o rođendanima djece, a to se prijateljstvo i nastavilo. Možda je njihovo druženje dio sentimenta? Imaju zajedničke uspomene i zajedničku prošlost. Uobičajeno se sastaju svaka dva do tri mjeseca kod neke od njih u stanu i na susrete svaka donosi svoju priču. Sve su, osim Helge, bake. Vesna ima Emu, Jasmina Lovru i Anu, Žeža čak troje, a Ksenijinoj unučadi Helga ne može imena pobrojati. Dobrodržeće dame u dobrome raspoloženju komentiraju ono što gledaju na ekranu. Nisu uvijek sretne što se dogodila “bratherizacija”. Iako Žeža kaže da su “stare kornjače”, imaju dobar kriterij i mogle bi pomoći, no nije njihov aršin jedini. Svijet se promijenio. Ono što je na TV danas možda normalno, nekad je bilo nezamislivo. Bilo je više serioznosti, dostojanstva, bilo je finije, ali život ide dalje. Ne žale i drago im je što su radile u jednoj lijepoj eri razvitka TV. Svoje znanje prenose polaznicima Visoke poslovne škole čiji je ravnatelj Ivica Ropuš. Jasmina Nikić osmislila je program za voditelje u elektroničkim medijima, a Helga uči mlade TV prezentaciji, govornom bontonu, onome što je cijeli život radila. Prate i vole televiziju, kao i zaposlene na Prisavlju. Ovih su se dana trebale naći kod Ksenije Urličić, koja je bez konkurencije u pričanju viceva i zabavljanju društva, ali jedna od njih bila je spriječena, pa će susret uslijediti nakon Nove godine. Obvezno s virusom smijeha. Zato rade telefoni i svaka se sa svakom redovito čuje.
Bila je spikerica u Informativnom programu, vodila Dnevnik, mozaične emisije, zabavno-glazbene festivale, čak i međunarodne, u Sopotu 1969. i Scheveningenu 1971., duplex emisiju ‘Beč pozdravlja Zagreb, Zagreb pozdravlja Beč’, pojavljivala se i u TV magazinima s Antonom Martijem u kojima je bila voditeljica, plesala je, pjevala...
Helga je studirala njemački i povijest umjetnosti, a na audiciju za televizijsku voditeljicu prijavila se još na studiju
Helga na slici s roditeljima, majkom Verom i ocem Kalmanom
Na koktelu ‘30 popularnih’ u zagrebačkom hotelu Palas; Helga Vlahović, Vlado Štefančić, Arsen Dedić...
Za vođenje Eurosonga 1990. godine pripremali su se Helga i
Oliver Mlakar te Beograđanka Dubravka Marković i zagrebački glumac Rene Medvešek. Helga je dotjerala figuru i naposlijetku je pobijedio stariji i iskusniji voditeljski par Helga i Oliver
Najšarmantnija zagrebačka spikerica redovito se nalazila u društvu Ronalda Lopatnija, igrača Mladosti i ‘prve kapice’ reprezentacije u kojeg je bila zaljubljena.
Željko Slunjski
Majčin rođendan
Najpoznatiji koncert na svijetu, za čijim će dirigentskim pultom 1. siječnja 2009. biti 65-godišnji šef izraelsko-argentinskog orkestra, poznati pijanist i dirigent Daniel Barenboim, glavni gostujući dirigent milanske La Scale i ravnatelj njemačke državne opere Unter den Linden u Berlinu, pratit će gledatelji u 50-ak zemalja svijeta. Za gledateljstvo Hrvatske televizije prijenos koncerta, koji će vjerojatno početi Napoleonovim maršom Straussa mlađeg, komentirat će Helga Vlahović Brnobić, kojoj će prvoga novogodišnjega dana biti tri godine od umirovljenja i 31 godina komentiranja bečke novogodišnje glazbene svečanosti, ali i 91. rođendan njezine majke Vere koja “mladenačkim korakom šprinta gradom”.
Krupne oči i osmijeh na licu
Nakon što je 17. svibnja 1964. Helga prvi put progovorila u eteru, najavljujući u programu Radio Sljemena emisiju “Stari zagrebački vidici”, ubrzo se pojavila i na TV ekranu s natapiranom i nalakiranom frizurom, krupnih očiju uokvirenih tušem, nasmiješila se i pozdravila gledatelje i s maloga ekrana sišla je tek nakon više od četiri desetljeća. Već godinu poslije prvoga pojavljivanja na malome ekranu komentirala je prijenos Novogodišnjega koncerta, naslijedivši neponovljivog erudita Mladena Raukara. Nije komentirala 30 godina u kontinuitetu i u međuvremenu je imala duljih stanki. Desetak godina to je radila Ivana Ivančević, nekoliko godina glazbena kritičarka Jagoda Martinčević dok Seadeta Midžić nije došla za urednicu redakcije ozbiljne glazbe pa je pozvala Helgu na ponovnu suradnju. Jedne godine urednik Dražen Siriščević povjerio je zadaću mladoj kolegici čijega se imena gledateljstvo i ne sjeća, pa je za komentatorskim mikrofonom ponovno bila dama koja je televiziji darovala otmjenost i koja je postala zaštitni znak prijenosa koncerta čija tradicija seže u 1939. godinu. Komentirati taj koncert specifičan je posao, posebice za naše gledatelje koji ga drukčije doživljavaju nego gledatelji Indonezije jer smo kroz našu povijest kulturološki bili vezani uz Austriju.
Zbog komentiranja prijenosa Novogodišnjega koncerta Helga već godinama ne zna za vesele dočeke Nove. Dok je bio živ njezin suprug, neurokirug dr. Miljenko Brnobić, a u veljači 2009. bit će 12 godina što ga nema, u svojoj kućici u nizu u zagrebačkom naselju Jarun dočekali bi ponoć, otvorili bocu šampanjca, nazdravili si, poljubili djecu Renée i mlađu Karlu i - otišli na spavanje.
Posljednja TV ikona
Već u pola sedam u prvo novogodišnje jutro Helga je budna, uredi se i našminkana dođe na televiziju. S brojnim podacima u glavi i na papirićima. Sinopsis austrijske televizije ÖRF nadopunjuje svojim bilješkama. Nabavila je knjigu The Strauss Family na engleskom jeziku i traži po njoj zgodne pojedinosti, koristeći i crpeći podatke i iz drugih izvora i literature. U šali kaže da Strauss prvoga dana u godini ujedinjuje petinu svijeta. Naprosto je nezamislivo pratiti prijenos bez Helginih nenametljivih riječi, istodobno s mnogo informacija koliko to vrijeme dopušta i u tim se sekundama snalazi poput svojedobno Janice Kostelić na Sljemenu! Tako će nas posljednja TV ikona s bečkom po majci i po ocu peštanskom krvi, i prvoga siječanjskoga dana 2009. uvesti u taktu polki, valcera i koračnica u godinu koja je pred nama. Mnogi kažu, s mnogo poštovanja, da je Helga u tome nezamjenjiva!
Neostvarena će joj želja ostati komentirati koncert izravno iz Beča. Prije nekoliko godina bila je na Adventu u Beču i bilo joj je krasno. Čak joj je uspjelo s prijateljima biti na koncertu u zlatnoj dvorani Musikvereina koja ne izgleda tako sjajno kao na TV tijekom Novogodišnjega koncerta kada je okićena brojnim kreacijama s cvijećem koje tradicionalno daruje talijanski grad Sanremo. Impresivno je već stajati u dvorani koja je pojam, zaštitni znak Beča.
Prvo tromjesečje 2009. donijet će Helgi Vlahović nova uzbuđenja. Nakon što će početkom veljače u “malom Beču”, kako su nekad u nas zvali barokni biser na sjeveru Hrvatske, voditi tradicionalni 16. Sjajni bal grada Varaždina, na koji dolaze i mnogi Austrijanci iz Varaždinu prijateljskog Bad Radkersburga, posebnu će čast doživjeti 16. veljače u Hrvatskome glazbenom zavodu. Prije početka koncerta kojim će se obilježiti 200 godina smrti austrijskoga skladatelja Josepha Haydna, Helgi Vlahović Brnobić bit će uručeno Zlatno odlikovanje za zasluge za Austrijsku Republiku, kojim ju je odlikovao austrijski predsjednik Heinz Fischer, na prijedlog ovdašnjeg Austrijskog kulturnog foruma i inicijativom donedavne austrijske veleposlanice dr. Helge Konrad. U nas se nečim takvim imenjakinja veleposlanice ne može podičiti, osim što je dobitnica mnogih nagrada za popularnost i Nagrade “Ivan Šibl” za životno djelo koje joj je dodijelila Hrvatska televizija.
Brojni su komplimenti koji se vežu uz njezino ime - lijepa, šarmantna, dama sa stilom koja odlično govori njemački i engleski jezik. Bolji poznavatelji kažu da je slična majci, Bečanki Veri koja je izgledom bila “kombinacija Grete Garbo i Silvane Mangano”, rođenoj 1917. godine. U Beču se školovala na Akademie für Musik und darstellende Kunst i osim što je bila glumica, učila je i operno pjevanje, ali svaki put se skandalizira kad joj Helga to spomene. To je bilo usput, premda je imala lijep glas. Da je bilo sreće… Bila su teška vremena, Anschluss, naslućivao se svjetski rat i misleći kako će u Zagrebu biti sigurnije njezina se obitelj iselila iz Beča. Helga nikada majku ne propitkuje o tim vremenima, bojeći se da ne otvori stare rane. U Zagrebu je Vera upoznala mađarskoga glazbenika, violinista Kalmana Vlahovicza, koji je mlad došao u Zagreb iz Budimpešte, 17 godina starijeg i udala se za njega. Glumačka karijera ostala je samo san! Kad im se 1945. rodila kći, po majčinoj želji dali su joj ime Helga. Najbolja i nerazdvojna prijateljica gospođe Vere bila je Helga Körber iz poznate bečke glumačke obitelji. Zajedno su se upisale na Akademiju. Rat ih je razdvojio. Vera je otišla u Zagreb, a Helga se u Beču udala za Židova koji je nastradao dolaskom nacizma, a ona je pobjegla u Veliku Britaniju i otad joj se izgubio svaki trag. Želeći sačuvati uspomenu na svoju prijateljicu, kćeri je dala njezino ime.
Vitalna ‘Omica’
Njezina je teta bila poznata glumica Hilde Körber. Dvadesetak godina poslije, gledajući program Austrijske televizije, Vera Vlahović na špici jedne drame pročitala je Hildino ime i odmah je televiziji napisala pismo. Dobila je adresu poznate glumice u Berlinu i u telefonskom razgovoru s vremešnom damom saznala je kako Helga živi u Beču, udala se i ima djecu. Na dirljiv susret u Beč gospođa Vera povela je i svoju kćer jedinicu, koja je već imala prve TV uspjehe i bila je ponosna na nju.
Kako vrijeme prolazi, tako sve nestaje. Beč ostaje čežnja. Gospođa Vera nema više u austrijskoj metropoli živih rođaka, ni prijatelja. U fantastičnoj je formi i vrlo vitalna. Sama živi u svojemu stanu u Jandrićevoj ulici i svaki dan šeće nekoliko kilometara. Helga i unuke zovu je “Omica”, s velikim slovom O jer gospođa Vera najenergičnija je članica obitelji, prava “kraljica majka”.
I sada će se mnogi začuditi - Helga nikad nije bila u Budimpešti, rodnome gradu svojega oca u kojemu joj živi sestrična, kći tatine sestre Elizabet, koju bi Međimurci i Osječani zvali Bežika i muža joj Janoša. Nije naučila ni mađarski.
Prvi ples s 12 godina
Gospodin Kalman Vlahovicz prije rata bio je u Zagrebu imućan čovjek, s automobilom, nekoliko kuća i zemljišta na Ksaveru. Sve je nestalo u ratnom vihoru. Omogućio je svojoj kćeri lijepo djetinjstvo, posebice ljetovanja na Bledu gdje je tri mjeseca svirao u hotelu Toplice. Tamo su na odmor dolazili diplomati s obiteljima. Helga se igrala s njihovom djecom i uz njih učila engleski. Sa 12 godina bila je na prvom plesu u dvorani Casino tamošnjeg hotela Park. Gimnaziju je polazila u Križanićevoj ulici u Zagrebu, a u glazbenoj je učila violinu. Nakon mature 1963. na Filozofskom fakultetu upisala je studij njemačkog i povijesti umjetnosti. Htjela je, zapravo, biti liječnica, ali kao gimnazijalka ostala je bez oca koji je umro 1961. godine. Stoga se opredijelila za ležerniji studij jer je morala i honorarno raditi kako bi majka i ona lakše prebrodile financijsku katastrofu prouzročenu očevom smrću.
Kao gimnazijalka na priredbama je najčešće bila voditeljica i profesor hrvatskoga hvalio je Helginu dikciju nerijetko joj govoreći kako bi mogla biti radijska spikerica. Jednog ožujskoga jutra 1964., kad je bila studentica drugog semestra, odvažila se prekoračiti prag Radiotelevizije Zagreb i pokucati na vrata šefa programskog odjela. Pročitala je tekst, a na odgovor je čekala mjesec dana. No, odgovor je bio poziv na TV audiciju. Na probnom televizijskom snimanju upoznala je Olivera Mlakara, svojeg najdražeg kolegu s kojim je 1990. u Zagrebu vodila natjecanje za Pjesmu Eurovizije i s kojim i danas prijateljuje. On je, kaže Helga, konstanta u životu. Čuju se povremeno i uvijek mogu nastaviti razgovor tamo gdje su prošli put stali, a ako njega nema kod kuće, razgovara s njegovom suprugom Dunjom. Stalno zovu Helgu da dođe k njima u Samobor, ali ona “nema vremena”. Primjećuje duhovito kako imaju “divergentne živote”. Kako se Mlakarovi bave uzgojem pasa, često putuju, odlaze na izložbe pasa…, dok je Helga više “stacionaran” tip i voli odlaske u kino, kazalište i na koncerte. Razmišljala je da se odseli u Samobor, ali se predomislila bojeći se da će je Zagreb sve manje vidjeti.
Nenametljiva profesionalka
O Helginoj se karijeri sve zna. Imala je od koga učiti i htjela je učiti. Uvijek s poštovanjem spominje Gordanu Bonetti, Ljubu Jelčića, Nadu Agbabu, Martu Tomljenović, Zvonka Bajsića, Jozu Vukelića, Valiku Šverer, Vladimira Mahovlića, Stjepana Kardoša… Bila je spikerica u Informativnom programu, vodila je Dnevnik, zatim mozaične emisije, zabavno-glazbene festivale, čak i međunarodne, u Sopotu 1969.i Scheveningenu 1971., a besprijekorno znanje i korištenje njemačkim jezikom dokazala je vodeći zahtjevnu duplex emisiju “Beč pozdravlja Zagreb, Zagreb pozdravlja Beč”. Pravu provalu popularnosti doživjela je pojavljivanjima u TV magazinima Antona Martija u kojima je bila voditeljica, plesala je i pjevala, ali prekasno je za žal što televizija nije htjela, ili nije znala, iskoristiti sve njezine mogućnosti i sposobnosti jer mogla je jamačno biti hrvatsko izdanje Barbare Walters, čija je gošća u SAD-u bila 1975. godine ili sadašnje američke zvijezde Oprah Winfrey. Možda je Helga svojom nenametljivošću i sama nesvjesno pridonijela svojoj televizijskoj poziciji jer za nju se pouzdano zna da zbog sebe nikad nije pokucala na vrata moćnika, još rjeđe okrenula telefonski broj. Damske manire u televizijskom poslu nisu baš dobrodošle, a ako još k tome nema ambicioznosti, onda je razumljivo zašto je Helga, premda s vrhunskim statusom spikera-voditelja, u jednome trenutku bila svedena na čitačicu vijesti u informativnim emisijama. Doduše, ima nečega i u TV odnosu prema spikerskoj profesiji!
Kruna karijere i prestiža bio je Eurosong 1990., za čije su se vođenje pripremala dva para - iskusniji Helga Vlahović i Oliver Mlakar te mlađi, Beograđanka Dubravka Marković, kći Helgine kolegice Ljiljane i zagrebački glumac Rene Medvešek. Za taj izazov Helga se podvrgnula tretmanima i dotjerala je figuru, a onda je netko “igrom ispod stola” pokušao progurati mlađi voditeljski par. Nekoliko sati prije početka festivala nisu bili sigurni hoće li ga voditi i podnijeli su ostavku. Poput bombe to je odjeknulo u javnosti. Televizija je doslovce bila opsjednuta grdnjama. Ljudi svih generacija, znani i neznani, tražili su da tu zahtjevnu eurovizijsku zadaću u Zagrebu obavi iskusniji voditeljski par. Helga je poslije to duhovito komentirala kako su za Euroviziju tražili Avu Gardner s talentom Lise Minelli i znanjem jezika učenice švicarskog internata, koja, naravno, ima 26 godina. Dakle, bila je tražena žena s izgledom filmske dive i s bezbroj talenata.
Helgu nitko na Televiziji nije tjerao u mirovinu. Nekoliko se godina pripremala za nju, a kad su bili ponuđeni dobri uvjeti odlaska, pristala je. Ranijih si godina nije postavljala pitanja hoće li je poslužiti zdravlje, isplati li se raditi nakon 40 godina rada, dakle sva ona pitanja koja se nakon šezdesete ne čine tako izlišnima. Prije je s indignacijom odbijala pomisao o mirovini, a u jednome trenutku to joj se činilo optimalnim rješenjem.
Prva velika ljubav
Kako je rasla Helgina popularnost, tako je bilo i sve veće zanimanje za njezinu privatnost. Nekada je punila stranice ljubavnom pričom s Don Juanom Ronaldom Lopatnijem. Zajedno su dijelili gimnazijske klupe, ali u gimnazijsko doba među njima je bila tek neka blaga, ali neiskazana simpatija. Ljubav je buknula kad je ona već bila poznata spikerica, a on vaterpolski reprezentativac. Njezina prva velika ljubav bio je Franc Pea, radijski urednik, kasnije i direktor prve mreže Hrvatskog radija, koji je bio 12 godina stariji od nje i u kojega se zaljubila u 19. godini, kad je počela raditi kao spikerica na Radio Zagrebu. U tome braku, koji je potrajao desetljeće, rođena je 1977. Renée. Završila je studij prava i danas je zamjenica konzulice u Chicagu. Ima vrlo lijep odnos s tatom, kao uostalom i njezina majka, jer njegova sadašnja supruga Mirjana Jakopović je Helgina prijateljica iz mladosti.
S neurokirurgom dr. Miljenkom Brnobićem Helga se vjenčala 1982. godine, kada je rođena i Karla, koju tri ispita dijele do diplome na Fakultetu političkih znanosti, ali koja već stječe prva profesionalna iskustva u jednoj agenciji.
Vjenčanje je bilo obavljeno radnim danom u ondašnjoj zagrebačkoj općini Medveščak, čime je bila izbjegnuta medijska pompa, a potom su se vjenčali u crkvi Srca Isusova u Palmotićevoj ulici. Vjenčao ih je biskup Mijo Škvorc čiju propovijed, zapravo životnu poduku, Helga dobro pamti. U ono vrijeme biskup je govorio kako ne treba živjeti u strahu, treba živjeti u skladu sa sobom i kao nit kroz propovijed se provlačila opća misao o Bogu.
Obje Helgine kćeri vrlo dobro govore nekoliko svjetskih jezika. Renée je povučenija, a Karla je temperamentnija i vrlo elokventna. Zaljubljena je u glazbenika Marka, gitarista u sastavu “Živa legenda” koji prati Tonija Cetinskog. K tome je i vrstan informatičar!
- Bit ću sjajna baka kad za to dođe vrijeme, ali si ovoga trenutka dopuštam malo sebičnosti, malo slobode i uživanja u danima bez radnih obveza. Biti u mirovini je fantastičan osjećaj. Onoga trenutka kad sam osjetila slobodu, spao mi je teret sa srca i duše jer tek sam tada postala svjesna što znači raditi punom parom. Plašila sam se umirovljenja, robujući nekim predrasudama kako je umirovljenje neminovno vezano s biološkom starošću, a sebe još ne doživljavam starom - kaže Helga.
Mnogi je prijatelji diskretno propitkuju ne osjeća li samoću i misli li i dalje s njom prijateljevati. Srce je prazno, priznaje Helga, ali još se osjeća udanom za Miljenka i nije spremna popuniti prazninu u sebi. Svjesna je kako nema 35 godina i 35 kilograma i zna da ljudi žive i sa 65 ili 70 godina.
Tuga za Miljenkom
Ksenija Urličić joj savjetuje neka snizi kriterije, a Helga to nije spremna učiniti:
- Nije moja životna odluka da ostanem sama. Prvih sedam, osam godina apsolutno sam bila blokirana. Funkcionirala sam kao zombi. Sve sam odrađivala, i nasmijala se, ali ona težina iz mojeg srca i duše, ta se nije dala. Bila sam zarobljena u toj ljubavi prema Miljenku. I danas se na neki način osjećam zarobljenicom te ljubavi, ali danas taj teret nije više tako težak. Da se nađe netko u životu na koga bih ja zatitrala, a to je jedini kriterij kod mene, netko na koga bih reagirala, onda bih sigurno ušla u neko lijepo prijateljstvo, pa bismo vidjeli što bi se iz toga rodilo. Sada imam svoja prijateljstva iz mladosti, koja funkcioniraju i moje prijateljice i prijatelje s kojima se družim. Što sam starija, osjećam da generacijski puno znači biti u svom društvu, naprosto zato što nas zanimaju iste stvari. Ne vraćam se puno u prošlost, ali se rado sjećam prošlosti i vremena koja su nas tada obilježila.
Helga je dugo tugovala za Miljenkom i trebalo je vremena dok je ponovno osjetila pulsiranje života oko sebe i počela primjećivati prirodu i ljude. Nema više s kime na kraju dana razmijeniti misli niti rasporediti sutrašnji posao i kućanske obveze. No, život je nepredvidiv i od njega treba očekivati samo najbolje!
Još je jedna nepreboljena rana u njezinu životu - legendarna Gordana Bonetti kojoj se često vraća u mislima. Na zidu stana, među brojnim slikama je i jedno ulje na staklu Ivana Lackovića Croate, Gordanin dar Helgi kad se u lipnju 1971. udavala za Franca Peu. Slika za Helgu ima tešku simboliku. Kad ju je Helga posjetila u njezinu domu u Voćarskoj, skinula je sliku sa zida i rekla mladoj kolegici: “Uzmi, molim te, to je moj dar za vjenčanje”. Gordana je umrla 16. kolovoza 1972. godine.
Helga je u 2008. ušla s neostvarenom željom. Naime, namjeravala je prodati stan-kuću od 120 četvornih metara na Jarunu i skrasiti se u nekom manjem, s malo vrta po mogućnosti, da bi nakon 24 godine življenja u njoj saznala kako - spava na livadi!? Tek je tada otkrila kako ništa nije katastarski riješeno. U međuvremenu je dobila vlasnički list i u naselju Vrbani III., kvartu između Jaruna i Prečkog, našla dva stana od po 80-ak četvornih metara.
Otkrivanje makrobiotike
Karlin je kupljen i u fazi je preseljenja, a Helga je potpisala predugovor o kupnji. Nije se lako odlučila na tu životnu promjenu jer će se teško rastati s malim vrtom prepunom trajnica i ruža, koji više ne odiše urednošću kao nekad, s obzirom na to da Helga, otkako je u mirovini, dio proljeća i ljeta provodi u Dragama.
Promjenu će doživjeti i živahna, Helgi neizmjerno privržena Lara, 11-godišnji havanski bichon, primjer čarobne pasmine iz porodice maltezera. Ona je “mali ptič, veliki krič”, silno zahvalna osim što ima histerični glas kao i svi mali psi.
A kome će se prikloniti Renée kad dođe, sama će odlučiti. I mama i sestra imaju po dvije spavaće sobe, pa problema nema, a kako Helga dobro kuha, vjerojatno će se starija kćer skrasiti po potrebi kod mame. Prije tri godine opredijelila se za makrobiotiku, a prije dvije godine na Hvaru je bila na seminaru supružnika Zlatka i Jadranke Pejić koji su prije 20-ak godina donijeli ideju makrobiotike u Hrvatsku. Crveno meso više ne postoji na Helginu jelovniku, samo piletina, puretina i morski plodovi. Čak su Karla i njezin dečko navikli na Helgine đakonije: juhu od bundeve, integralnu rižu i tjesteninu, mozarellu s rajčicama, sjemenke lana, sezama, suncokreta i povrće u raznim oblicima. U kratko vrijeme Helga je smršavjela 12 kilograma. Nije okrenula leđa profesiji i stalno je zovu i traže, od vođenja estradnih priredbi do prezentacije lijekova i kozmetičkih proizvoda. Ostao je trag njezinih 400 emisija “Govorimo o zdravlju”.
Kažu da su Vodenjaci ekscentrični. Ako je to istinito, onda je Helga, za razliku od Josipe Lisac na sceni, atipični Vodenjak. Ne voli biti eksponirana i sebe radije doživljava kao “Baricu iz Piškorevaca”, nego onakvom kakvom je ljudi doživljavaju. Radije je korak iza, nego ispred mode. Premda se više ne pojavljuje na TV ekranima, na ulici je itekako prepoznaju. Ako ne odmah po liku, onda čim progovori.
Kako je u jednome trenutku bila u velikoj životnoj krizi, osjećajući se pomalo izgubljenom, unatoč svom vanjskom sjaju, s nezadovoljavajućim vlastitim duhovnim stanjem, potkraj studenoga bila je na seminaru velečasnog Zlatka Sudca u Betanji na Lošinju. Susretljivošću prijatelja našla se među osamdesetak sretnika. Ako je ranije dvojila o crkvenom karizmatiku okruženom senzacionalizmom u kojemu je teško odvojiti realnost od duhovnoga, sada je ostala opčinjena njegovim autentičnim rječnikom, načinom kako definira probleme današ-njice, snagom koju ostavlja na slušatelje, a istodobno spoznajom kako je duboko čovjek koji suosjeća sa svakim tko mu dođe.
Helga Vlahović pripada kvintetu prvih popularnih ženskih TV lica koji, osim nje, čine Ksenija Urličić, Jasmina Nikić, Vesna Spinčić Prelog i Željka Fattorini. Sve su u mirovini, a posljednje su s Prisavlja, prije tri godine, otišle Helga i Željka Fattorini koju svi zovu nadimkom Žeža. Gledateljstvo je odrastalo zajedno s njima, zajedno je s njima starjelo i sačuvalo ih u svojim srcima. Nikada međusobno nisu osjećale suparništvo ili iskazivale ljubomoru, premda je razloga bilo i nitko im to ne bi mogao zamjeriti. Prijateljevale su i privatno, posjećujući se o rođendanima djece, a to se prijateljstvo i nastavilo. Možda je njihovo druženje dio sentimenta? Imaju zajedničke uspomene i zajedničku prošlost. Uobičajeno se sastaju svaka dva do tri mjeseca kod neke od njih u stanu i na susrete svaka donosi svoju priču. Sve su, osim Helge, bake. Vesna ima Emu, Jasmina Lovru i Anu, Žeža čak troje, a Ksenijinoj unučadi Helga ne može imena pobrojati. Dobrodržeće dame u dobrome raspoloženju komentiraju ono što gledaju na ekranu. Nisu uvijek sretne što se dogodila “bratherizacija”. Iako Žeža kaže da su “stare kornjače”, imaju dobar kriterij i mogle bi pomoći, no nije njihov aršin jedini. Svijet se promijenio. Ono što je na TV danas možda normalno, nekad je bilo nezamislivo. Bilo je više serioznosti, dostojanstva, bilo je finije, ali život ide dalje. Ne žale i drago im je što su radile u jednoj lijepoj eri razvitka TV. Svoje znanje prenose polaznicima Visoke poslovne škole čiji je ravnatelj Ivica Ropuš. Jasmina Nikić osmislila je program za voditelje u elektroničkim medijima, a Helga uči mlade TV prezentaciji, govornom bontonu, onome što je cijeli život radila. Prate i vole televiziju, kao i zaposlene na Prisavlju. Ovih su se dana trebale naći kod Ksenije Urličić, koja je bez konkurencije u pričanju viceva i zabavljanju društva, ali jedna od njih bila je spriječena, pa će susret uslijediti nakon Nove godine. Obvezno s virusom smijeha. Zato rade telefoni i svaka se sa svakom redovito čuje.
|
Slavni kvintet i prijateljice
|
Bila je spikerica u Informativnom programu, vodila Dnevnik, mozaične emisije, zabavno-glazbene festivale, čak i međunarodne, u Sopotu 1969. i Scheveningenu 1971., duplex emisiju ‘Beč pozdravlja Zagreb, Zagreb pozdravlja Beč’, pojavljivala se i u TV magazinima s Antonom Martijem u kojima je bila voditeljica, plesala je, pjevala...
|
Hrvatska Barbara Walters
|
Helga je studirala njemački i povijest umjetnosti, a na audiciju za televizijsku voditeljicu prijavila se još na studiju
Helga na slici s roditeljima, majkom Verom i ocem Kalmanom
 |
|
|
Televizija
|
Roditelji
|
Na koktelu ‘30 popularnih’ u zagrebačkom hotelu Palas; Helga Vlahović, Vlado Štefančić, Arsen Dedić...
|
Društvo
|
|
Za vođenje Eurosonga 1990. godine pripremali su se Helga i
Oliver Mlakar te Beograđanka Dubravka Marković i zagrebački glumac Rene Medvešek. Helga je dotjerala figuru i naposlijetku je pobijedio stariji i iskusniji voditeljski par Helga i Oliver
Najšarmantnija zagrebačka spikerica redovito se nalazila u društvu Ronalda Lopatnija, igrača Mladosti i ‘prve kapice’ reprezentacije u kojeg je bila zaljubljena.
|
 |
|
Voditeljski par za Euroviziju
|
Zal
jubljena u vaterpolista
|
Željko Slunjski