Hrvatski za normalne ljude: molba, zamolba; na telefonu • pri telefonu

molba, zamolba

Premda su i stariji jezični savjetnici (npr. Pavešićev iz 1971.) preporučivali da je bolje reći molba nego zamolba, teror državne uprave učinio je svoje. Čujem iz prve ruke (kolegica je Poljakinja) da joj nisu htjeli primiti spis na policiji jer je napisala da predaje molbu. Oni znaju samo za zamolbu. A da znaju malo više, dalje i dublje, znali bi i to da se molba i zamolba ni značenjski baš sasvim ne podudaraju. Kad što službeno molite, onda molite tako dugo dok se tomu ne udovolji (znamo da to može potrajati - ako na molbu uopće i odgovore). Dakle, dobro je upotrijebiti nesvršen glagol, pa onda i od njega načinjenu imenicu. Ako koga želite zamoliti za neku malu uslugu, zamolba bi se mogla odnositi na to. No u administrativnom postupku nitko nikoga ne moli za malu uslugu, nego vrlo često za nešto na što građanin ima pravo i želi to ozakoniti. Naravno, mogla bih navesti mnoge hrvatske književnike koji su uredno pisali molba (npr. Andrija Milčinović, kojim sam se dublje bavila), no znam da državnoj upravi ni jezični savjetnici ni taj gospodin ne znače ništa. Ona će i dalje po svom.

na telefonu • pri telefonu

U ne tako davnoj prošlosti jedan je izraz nukao ljude da ispravljaju sve one koji se nisu priklonili „novom, današnjem hrvatskom”, u kojem je - tako nevježe objašnjavaju - pravilno reći samo biti pri telefonu (s obveznim smiješnim dodatkom: ako kažeš da si na telefonu, onda znači da si zajahao na slušalicu). Takvi veseljaci, naravno, pojma nemaju što sve prijedlog na može značiti, jer se drže samo jednoga njegovog značenja (biti s gornje strane čega, npr. knjiga je na stolu). Moram reći da je na udaru bio samo prijedlog na u izrazu biti na telefonu. U mnogim drugim izrazima ostao je nepromijenjen (čak i u ustima onih „logičara” koji se nisu maknuli dalje od jahanja na telefonskoj slušalici). Njima nema smisla govoriti da npr. u Akademijinu Rječniku prijedlog na ima 23 stupca značenja, jer oni se tako i tako neće odmaknuti od onih na prvoj stranici. Nije im, s druge strane, ništa čudno kad idemo na razgovor, na pivo, na kolače, na kavu; kad radimo na sudu, na školi, na željeznici, na fakultetu itd. Znači li to da poziv na kolače znači da ćemo sjesti u tu slatku masu, da će nam na kavi izgorjeti tur jer ćemo sjesti u vruću kavu, da ćemo, radeći na željeznici, lepršati na lokomotivi, a da rad na fakultetu ili na sudu znači barem osmosatni boravak na krovu? Naravno, to je vulgarizacija značenja ovoga prijedloga i neshvaćanje da jedan te isti prijedlog može značiti (i znači) uspostavu raznoraznih odnosa, jer prijedlozi i jesu nepromjenljiva vrsta riječi koja određuje odnose među bićima, pojavama i predmetima. Dakle, izraz pri telefonu nepotreban je. Ostanite mirne duše na telefonu, kao što telefonirate i na drugoj liniji, kao što idete na čašicu razgovora, na kavu, na čaj, na piće, na večeru, na koncert, na utakmicu ili na ispovijed. Prijedlog na ima vrlo široko značenjsko polje - kao što vidite, od poroka i grijeha do pročišćenja. Ne bojte ga se!

Knjigu 'Reci mi to kratko i jasno' Nives Opačić možete naručiti u pretplati po sniženoj cijeni 0d 199 kuna (uključena poštarina unutar Hrvatske) na telefone 01/4814-499; 01/4814-540 ili e-poštom na adresu [email protected]