ZAGREB - Desetak dana nakon što su u nekim novinama prenesene optužbe liječničkog tima za transplantaciju jetre KB-a Merkur na njezin račun, dr.
Nela Sršen, kirurginja Sveučilišne bolnice u Padovi i počasna konzulica Hrvatske u regiji Veneto, odlučila se ovim intervjuom prvi put obratiti javnosti, u kojoj su je dosad zastupali tek zahvalni pacijenti demantirajući objavljene navode i hvaleći njezinu plemenitost i pristup njima tijekom liječenja, o čemu je pisao i Jutarnji list.
-Kako ćete se obraniti od optužbi koje su liječnici KB-a Merkur javno iznijeli protiv vas?
- Istinom.
-Znaju li vaši nadređeni za taj istup liječnika?
- Sve znaju, a svi članci prevedeni su od sudskog tumača.
-Do ovog intervjua niste komentirali napade na sebe, osim što ste na svom blogu naveli da niste zaprepašteni već da su vam 'učinili milo koliko su zanijekali svoju profesionalnu etiku'? Što ste time mislili?
- Mislila sam na dvije bitne stvari: prvo da bez patnje nećemo biti u stanju naći unutarnje resurse, nećemo iskušati bol koja nas karakterizira duhovnom dubinom, nećemo nikada otvoriti srce suosjećanjima. I drugo, da mi ovo nije prvo iskustvo pokušaja diskreditacije iz sličnih izvora, izravno meni u bolnici, od strane kolega i institucija, ali 'o tom-potom'.
-Poznajte li tih četvero liječnika s KB-a Merkur i što vi mislite o njihovu radu?
- Ne osobno, pa nemam pravo govoriti o onima koje ne znam, ali vjerujem da je njihov rad neupitan.
-Koja vas je optužba više pogodila - da niste humanitarka ili da niste kirurg?
- Da sam humanitarka to nemam pravo reći za sebe, a da sam kirurg, toliko znam. Raditi u korist drugih nakon što smo napustili vlastiti egoizam najbolji je način da postignemo svoje ciljeve. Ne znam koja je vaša sudbina, ali u jedno sam sigurna: jedini koji će među svima biti istinski sretni su oni koji su istraživali i koji su shvatili kako mogu biti od pomoći.
- Čime mislite da je motiviran ovakav javni napad na vas?
- Duhovnost je jedan 'instrument' kojim bi se postigla svrha dostojna bića kao što smo mi: ljubav.
- Liječnici su naveli da ih je isprovocirao intervju koji ste dali Graziji i u kojem ste rekli da u Padovu dolaze neki pacijenti koji su u Hrvatskoj neuspješno liječeni. Što ste time mislili?
- Neuspješno ne znači nesposobno! Razlog neuspjeha može biti i višestruk, na primjer potrebna opremljenost. S gotovo svim liječnicima imam vrlo korektne odnose, jer su nam zajednički cilj i prioritet zdravlje pacijenata.
Surađujem s KBC-om Rijeka i mogu pohvaliti prof. Željka Fučkara. Na Rebru imam divne kolege poput prof. Margarete Dujšin, dr. Irene Hrstić, dr. Marine Premužić, prof. Borisa Vucelića, prof. Mate Škegre, prof. Rustemović, a u Merkuru prof. Cvrlje. Surađujem i s KBC-om Split, kaže dr. Sršen, na slici s a Zlatkom Sudcem
Trenutačno je u Padovi pet pacijenata iz Hrvatske: tri pedijatrijska pacijenta - dva na evaluaciji za transplantaciju i jedan onkološki mali pacijent - jedan odrasli onkološki kirurški pacijent i još jedna evaluacija za transplantaciju, kaže dr. Sršen koja je uspješno presadila jetru Arsenu Dediću (na slici s Arsenom i Gabi Novak)
- Jesu li vam se nakon tog intervjua javljali i drugi liječnici koji su se našli povrijeđenima?
- Ne, naprotiv, javljali su mi se mnogi u kojima sam na moju radost otkrila još više divnih kolega posljednjih tjedana.
-Kakvo je vaše mišljenje o hrvatskim liječnicima?
- Na to pitanje imam uvijek isti odgovor: mislim sve najbolje, podržavam ih, pomažem i surađujem deset godina s raznim centrima, uspješno, i na korist pacijenata.
-Kakvi su komentari pacijenata kada dođu na liječenje u Sveučilišnu bolnicu u Padovu?
- To znaju najbolje pacijenti sami! Što se mog odnosa prema pacijentima tiče, moj konačni izazov je darovati, jer to je najbolji način oslobađanja od strahova i od ovisnosti koje nas čine nesretnima. Patnja je dio unutanjeg sazrijevanja!
-Tko je bio prvi pacijent iz Hrvatske kojeg ste operirali u Sveučilišnoj bolnici u Padovi? Preko koga je došao i kakve su bile reakcije vaših kolega?
- Moja mala Snježana Turić, uz preporuku prof. Margarete Dujšin s KBC-Rebro, koja joj je time spasila život! Kakve mogu biti reakcije kada se spasi i izliječi mala beba osuđena na exitus? To je ono što čini život sretnim i ljepšim.
-Kako se danas dolazi na liječenje u Padovu? Kako pacijenti dolaze do vas, tko ih šalje, tko plaća troškove liječenja? U kojim se slučajevima plaća iz fondova regije Veneto? Na koji ste način plaćeni i isplaćuje li vam bolnica proviziju?
- Obično zovu kolege i traže second opinion ili po preporuci kolega, a neki pacijenti dolaze i svojevoljno. Regija Veneto je više puta pokrivala troškove liječenja, a to je sada potvrđeno od samog predsjednika regije Veneto Giancarla Galana i dokumentirano, jer je stavljena u pitanje i disponibilnost regionalne zdravstvene institucije. Kao svaki liječnik koji ima stalni radni staž u bolnici, imam svoju mjesečnu plaću. Što se tzv. provizije tiče, bolnici i njezinim pravnicima ostaje da direktno rješavaju pravnim postupkom takve izjave.
-Primate li darove od pacijenata? Postoji li neki zakonski propis ili interno bolničko pravilo koje to propisuje?
- Moji jedini i najveći darovi su njihovo zdravlje, nada i vjera u život. Suosjećanje se ulijeva u altruizam koji je shvaćen kao negacija našeg 'ja'. Nismo došli na ovaj svijet samo za nas, nego za našeg bližnjeg, kojemu je kao i nama potrebna podrška.
-Iako imate već dvije specijalizacije, iz kirurgije i plastične kirurgije, zanima vas i treća - psihijatrija. Zašto?
- Zato što je bolest povezana s duhom. Potrebe koje nisu bile zadovoljene u djetinjstvu, kao pažnja, afektivnost, prihvaćanje, mogućnost osobnog izražavanja, bit će prisutne cijeli život, istovremeno i mrtve i žive; mrtve jer su na neki način zadovoljene, što traži prihvaćanje patnje i napuštenosti, primjerice u bolesti, a žive u smislu u kojem znače izazov da im nađemo autonomnu adekvatnu potporu.
-Već dugo godina ste najmlađi kirurg u timu prof. D'Amica. Imate li u planu napredovanje?
- Imala sam mogućnost biti primarius, ali mi to nije izazov. Očekujem sad nacionalni natječaj za docenta, jer me interesira. Iskreno, ima dosta politike u ovome...
Odvjetnica Beti Korać Zuppa iz Zagreba, koja je prošle godine operirana od tumora jetre u Padovi kod dr. Nele Sršen, objasnila je vrlo jednostavno zašto se odlučila za operaciju u Padovi, a ne u Hrvatskoj.
Dok je moj sin Patrik bio u bolnici u Padovi, moj suprug je spavao u automobilu. Dr. Nela Sršen mu je pronašla smještaj, platila ga i ništa nije tražila zauzvrat - kaže majka Vanja Šarić . Transplatacija jetre je uspješno obavljena i Patrik se dobro oporavio.
-Razmišljate li da napustite kirurgiju jetre i posvetite se mnogo profitabilnijim estetskim zahvatima?
- To mi je i bila namjera prije nekoliko godina, kad sam asimilirala patnju već godinama i kada su se uz obiteljske tragedije dodavale i smrti pacijenata nakon liječenja u Padovi. Ironično je i ponižavajuće što čovjek nije u stanju osloboditi ono najvrednije što zatvara u sebi, ljubav, od čega sam htjela pobjeći. Proživjela sam smrt i kao pacijent iskusila nemoć i reanimaciju. Upoznala sam onu drugu dimenziju postojanja, jedinstvenosti, neponovljivosti, podcrtavajući činjenicu da smo stavljeni na ovu zemlju u kratkom prostoru vremena da bismo mogli naučiti podržavati zrake ljubavi.
-Jeste li ikada dobili poziv iz Hrvatske da pomognete unaprijediti sustav zdravstvene zaštite? Kad biste ga dobili, što biste učinili?
- Da, koji su me put konzultirali iz Ministarstva zdravstva glede programa transplantacije, krajem 90-ih. Da pomognem sustav zdravstvene zaštite, to mi je oduvijek bio cilj, uspješni agonizam s kolegama iz domovine sa zajedničkim ciljem: zdravlje naših pacijenata!
-olaze li pacijenti iz Hrvatske i dalje na transplantacije jetre?
- Vrlo rijetko, samo posebni slučajevi, tim više što neki pacijenti, iako su na listi u Hrvatskoj, dođu na evaluaciju, ali kako sam više puta naglasila, transplantacije su i kod nas u Hrvatskoj rutinske, te nema potrebe da dolaze u druge centre. Baš prije koji dan prof. Škegro je transplantirao prijatelja - svi se nadamo najboljem ishodu - a kojemu sam savjetovala da ostane na listi u Zagrebu.
-Svojevremeno ste bili izloženi napadima u talijanskom tisku zbog doniranja jetri strancima, što je u drugim EU državama zabranjeno?
- Više puta sam bila izložena napadima u talijanskom tisku zato što su stranci na listi za transplantaciju. Nije to slučaj Hrvatske, ali nažalost u drugim balkanskim zemljama ne postoji program transplantacije. Često negativan ishod imaju pedijatrijski pacijenti kojima je potrebna transplantacija.
A sada moje pitanje: postoji li danas u Hrvatskoj osoba koja je davala sebe i izražavala svoje pozitivne sposobnosti u korist Lijepe naše, a da u nečijim očima nije postala nevrijedna; koja se ophodila herojski, a da nije postala kriminalac; koja je davala sebe da pomogne drugima, a da nije postala kradljivac; govorila istinu, a da nije postala lažljivac. U čemu je problem? U Hrvatskoj ne smije postojati nitko tko vrijedi ili vrijednosti ne smiju postojati u Hrvatskoj? Ipak, osjetila sam u svim ovim godinama uz malo ljubavi i sebe što sam dala koliko ljubavi sam dobila i koliko su me obogatila iskustva s mojim narodom na koji sam ponosna.
Snježana Ivić/Sutra
-Kako ćete se obraniti od optužbi koje su liječnici KB-a Merkur javno iznijeli protiv vas?
- Istinom.
-Znaju li vaši nadređeni za taj istup liječnika?
- Sve znaju, a svi članci prevedeni su od sudskog tumača.
-Do ovog intervjua niste komentirali napade na sebe, osim što ste na svom blogu naveli da niste zaprepašteni već da su vam 'učinili milo koliko su zanijekali svoju profesionalnu etiku'? Što ste time mislili?
- Mislila sam na dvije bitne stvari: prvo da bez patnje nećemo biti u stanju naći unutarnje resurse, nećemo iskušati bol koja nas karakterizira duhovnom dubinom, nećemo nikada otvoriti srce suosjećanjima. I drugo, da mi ovo nije prvo iskustvo pokušaja diskreditacije iz sličnih izvora, izravno meni u bolnici, od strane kolega i institucija, ali 'o tom-potom'.
-Poznajte li tih četvero liječnika s KB-a Merkur i što vi mislite o njihovu radu?
- Ne osobno, pa nemam pravo govoriti o onima koje ne znam, ali vjerujem da je njihov rad neupitan.
-Koja vas je optužba više pogodila - da niste humanitarka ili da niste kirurg?
- Da sam humanitarka to nemam pravo reći za sebe, a da sam kirurg, toliko znam. Raditi u korist drugih nakon što smo napustili vlastiti egoizam najbolji je način da postignemo svoje ciljeve. Ne znam koja je vaša sudbina, ali u jedno sam sigurna: jedini koji će među svima biti istinski sretni su oni koji su istraživali i koji su shvatili kako mogu biti od pomoći.
- Čime mislite da je motiviran ovakav javni napad na vas?
- Duhovnost je jedan 'instrument' kojim bi se postigla svrha dostojna bića kao što smo mi: ljubav.
- Liječnici su naveli da ih je isprovocirao intervju koji ste dali Graziji i u kojem ste rekli da u Padovu dolaze neki pacijenti koji su u Hrvatskoj neuspješno liječeni. Što ste time mislili?
- Neuspješno ne znači nesposobno! Razlog neuspjeha može biti i višestruk, na primjer potrebna opremljenost. S gotovo svim liječnicima imam vrlo korektne odnose, jer su nam zajednički cilj i prioritet zdravlje pacijenata.
Surađujem s KBC-om Rijeka i mogu pohvaliti prof. Željka Fučkara. Na Rebru imam divne kolege poput prof. Margarete Dujšin, dr. Irene Hrstić, dr. Marine Premužić, prof. Borisa Vucelića, prof. Mate Škegre, prof. Rustemović, a u Merkuru prof. Cvrlje. Surađujem i s KBC-om Split, kaže dr. Sršen, na slici s a Zlatkom Sudcem
Trenutačno je u Padovi pet pacijenata iz Hrvatske: tri pedijatrijska pacijenta - dva na evaluaciji za transplantaciju i jedan onkološki mali pacijent - jedan odrasli onkološki kirurški pacijent i još jedna evaluacija za transplantaciju, kaže dr. Sršen koja je uspješno presadila jetru Arsenu Dediću (na slici s Arsenom i Gabi Novak)
|
Uspješna suradnja na korist pacijenata
|
P
et hrvatskih bolesnika u Padovi
|
 |
 |
- Jesu li vam se nakon tog intervjua javljali i drugi liječnici koji su se našli povrijeđenima?
- Ne, naprotiv, javljali su mi se mnogi u kojima sam na moju radost otkrila još više divnih kolega posljednjih tjedana.
-Kakvo je vaše mišljenje o hrvatskim liječnicima?
- Na to pitanje imam uvijek isti odgovor: mislim sve najbolje, podržavam ih, pomažem i surađujem deset godina s raznim centrima, uspješno, i na korist pacijenata.
-Kakvi su komentari pacijenata kada dođu na liječenje u Sveučilišnu bolnicu u Padovu?
- To znaju najbolje pacijenti sami! Što se mog odnosa prema pacijentima tiče, moj konačni izazov je darovati, jer to je najbolji način oslobađanja od strahova i od ovisnosti koje nas čine nesretnima. Patnja je dio unutanjeg sazrijevanja!
-Tko je bio prvi pacijent iz Hrvatske kojeg ste operirali u Sveučilišnoj bolnici u Padovi? Preko koga je došao i kakve su bile reakcije vaših kolega?
- Moja mala Snježana Turić, uz preporuku prof. Margarete Dujšin s KBC-Rebro, koja joj je time spasila život! Kakve mogu biti reakcije kada se spasi i izliječi mala beba osuđena na exitus? To je ono što čini život sretnim i ljepšim.
-Kako se danas dolazi na liječenje u Padovu? Kako pacijenti dolaze do vas, tko ih šalje, tko plaća troškove liječenja? U kojim se slučajevima plaća iz fondova regije Veneto? Na koji ste način plaćeni i isplaćuje li vam bolnica proviziju?
- Obično zovu kolege i traže second opinion ili po preporuci kolega, a neki pacijenti dolaze i svojevoljno. Regija Veneto je više puta pokrivala troškove liječenja, a to je sada potvrđeno od samog predsjednika regije Veneto Giancarla Galana i dokumentirano, jer je stavljena u pitanje i disponibilnost regionalne zdravstvene institucije. Kao svaki liječnik koji ima stalni radni staž u bolnici, imam svoju mjesečnu plaću. Što se tzv. provizije tiče, bolnici i njezinim pravnicima ostaje da direktno rješavaju pravnim postupkom takve izjave.
-Primate li darove od pacijenata? Postoji li neki zakonski propis ili interno bolničko pravilo koje to propisuje?
- Moji jedini i najveći darovi su njihovo zdravlje, nada i vjera u život. Suosjećanje se ulijeva u altruizam koji je shvaćen kao negacija našeg 'ja'. Nismo došli na ovaj svijet samo za nas, nego za našeg bližnjeg, kojemu je kao i nama potrebna podrška.
-Iako imate već dvije specijalizacije, iz kirurgije i plastične kirurgije, zanima vas i treća - psihijatrija. Zašto?
- Zato što je bolest povezana s duhom. Potrebe koje nisu bile zadovoljene u djetinjstvu, kao pažnja, afektivnost, prihvaćanje, mogućnost osobnog izražavanja, bit će prisutne cijeli život, istovremeno i mrtve i žive; mrtve jer su na neki način zadovoljene, što traži prihvaćanje patnje i napuštenosti, primjerice u bolesti, a žive u smislu u kojem znače izazov da im nađemo autonomnu adekvatnu potporu.
-Već dugo godina ste najmlađi kirurg u timu prof. D'Amica. Imate li u planu napredovanje?
- Imala sam mogućnost biti primarius, ali mi to nije izazov. Očekujem sad nacionalni natječaj za docenta, jer me interesira. Iskreno, ima dosta politike u ovome...
Odvjetnica Beti Korać Zuppa iz Zagreba, koja je prošle godine operirana od tumora jetre u Padovi kod dr. Nele Sršen, objasnila je vrlo jednostavno zašto se odlučila za operaciju u Padovi, a ne u Hrvatskoj.
Dok je moj sin Patrik bio u bolnici u Padovi, moj suprug je spavao u automobilu. Dr. Nela Sršen mu je pronašla smještaj, platila ga i ništa nije tražila zauzvrat - kaže majka Vanja Šarić . Transplatacija jetre je uspješno obavljena i Patrik se dobro oporavio.
|
Odvjetnica koja nije mogla čekati
|
Patrik je spašen u bolnici u Padovi
|
 |
 |
-Razmišljate li da napustite kirurgiju jetre i posvetite se mnogo profitabilnijim estetskim zahvatima?
- To mi je i bila namjera prije nekoliko godina, kad sam asimilirala patnju već godinama i kada su se uz obiteljske tragedije dodavale i smrti pacijenata nakon liječenja u Padovi. Ironično je i ponižavajuće što čovjek nije u stanju osloboditi ono najvrednije što zatvara u sebi, ljubav, od čega sam htjela pobjeći. Proživjela sam smrt i kao pacijent iskusila nemoć i reanimaciju. Upoznala sam onu drugu dimenziju postojanja, jedinstvenosti, neponovljivosti, podcrtavajući činjenicu da smo stavljeni na ovu zemlju u kratkom prostoru vremena da bismo mogli naučiti podržavati zrake ljubavi.
-Jeste li ikada dobili poziv iz Hrvatske da pomognete unaprijediti sustav zdravstvene zaštite? Kad biste ga dobili, što biste učinili?
- Da, koji su me put konzultirali iz Ministarstva zdravstva glede programa transplantacije, krajem 90-ih. Da pomognem sustav zdravstvene zaštite, to mi je oduvijek bio cilj, uspješni agonizam s kolegama iz domovine sa zajedničkim ciljem: zdravlje naših pacijenata!
-olaze li pacijenti iz Hrvatske i dalje na transplantacije jetre?
- Vrlo rijetko, samo posebni slučajevi, tim više što neki pacijenti, iako su na listi u Hrvatskoj, dođu na evaluaciju, ali kako sam više puta naglasila, transplantacije su i kod nas u Hrvatskoj rutinske, te nema potrebe da dolaze u druge centre. Baš prije koji dan prof. Škegro je transplantirao prijatelja - svi se nadamo najboljem ishodu - a kojemu sam savjetovala da ostane na listi u Zagrebu.
-Svojevremeno ste bili izloženi napadima u talijanskom tisku zbog doniranja jetri strancima, što je u drugim EU državama zabranjeno?
- Više puta sam bila izložena napadima u talijanskom tisku zato što su stranci na listi za transplantaciju. Nije to slučaj Hrvatske, ali nažalost u drugim balkanskim zemljama ne postoji program transplantacije. Često negativan ishod imaju pedijatrijski pacijenti kojima je potrebna transplantacija.
A sada moje pitanje: postoji li danas u Hrvatskoj osoba koja je davala sebe i izražavala svoje pozitivne sposobnosti u korist Lijepe naše, a da u nečijim očima nije postala nevrijedna; koja se ophodila herojski, a da nije postala kriminalac; koja je davala sebe da pomogne drugima, a da nije postala kradljivac; govorila istinu, a da nije postala lažljivac. U čemu je problem? U Hrvatskoj ne smije postojati nitko tko vrijedi ili vrijednosti ne smiju postojati u Hrvatskoj? Ipak, osjetila sam u svim ovim godinama uz malo ljubavi i sebe što sam dala koliko ljubavi sam dobila i koliko su me obogatila iskustva s mojim narodom na koji sam ponosna.
|
Apel Nele Sršen
|
Snježana Ivić/Sutra