Je li biskup Vlado Košić trebao podmetnuti i drugi obraz a ne odmah tužiti oponenta?
Apsolutno ne, ako je istina da je “oponent” zaprijetio: “Zaklat ćemo tebe i sve takve idiote uskoro”.
Nije li demokratsko pravo reći što se hoće? Nije li to samo verbalni delikt dok se ostaje na riječima?
Prijetnja smrću je kazneno djelo, građanin je to dužan prijaviti ako za nj dozna. Na sucu je - ne na nama inima - procijeniti težinu, nakanu i okolnosti, pa osuditi ili osloboditi.
Ne pridonosi li biskup Košić sâm zaoštravanju stavova i sukoba?
Pa što da i pridonosi? Mons. Košić jest poznat po radikalno konzervativnim gledištima, po izrazitu nacionalizmu, po intranzigentnosti i agresivnom viktimizmu. Smatram da je njegov svojedoban izbor za predsjednika biskupske Komisije Iustitia et pax bio cinična podvala i poruga nazivu tog tijela. Ali se svejedno može argumentirano polemizirati, apelirajući na razbor, makar se to katkad doimalo uzaludnim trudom. Ili se ekstremizam može higijenski zaobilaziti, tretirajući ga kao zarazno stanje. Tko vjeruje u Boga, može citirati Luku (23,34). Ali nitko nema pravo nikome, koliko god ga iritirao, prijetiti nasiljem, kamoli klanjem.
A zašto onda prijete? Pa i ubijaju?
I sudstvo, i politika, i crkve predugo toleriraju poplavu prijetnji smrću, prave se da su povici: “ubij purgera!”, “ubij tovara!”, “ubij Srbina!” puki folklor. Ne diže se glas protiv masovne kulture pizme i mržnje, ne samo nacionalne i vjerske, nego i regionalne i klupske. Toj kulturi mržnje i prijetnji pridonose naši portali (krećem od svog praga), političari, pa i neki svećenici. Mržnja je nedostojna u humanoj komunikaciji. Ona je zlo. Koje donekle objašnjava prijetnje, ali ih ne opravdava, kao što ni prethodni (a kamoli kasniji) zločin ne opravdava ini zločin.