Internacionalni ‘elf’ ide po još jedno čudo

“Ohne Ballack, ohne Chance”. Bez Ballacka smo bez izgleda! Tim riječima je u Južnu Afriku kozmpolitski “Elf” ispratio njemački sportski dnevnik Kicker, pretpostavljajući da će njihov nacionalni sportski ponos, na koji su jednako osjetljivi kao i na Mercedes, simbol njemačkog mentaliteta, u Johannesburgu doživjeti krah.

Što drugo pravi Nijemac može očekivati od momčadi sastavljene od gastarbajterske djece koji korijene vuku iz osam zemalja, od kojih je jedan rođen u Bosanskoj Gradiški ( Marko Marin) i koja jedva mrmljaju “Mein Vaterland”?

U suprotno ih nije mogao uvjeriti ni ne baš rječiti izbornik Joachim Löw, koji je u prvi plan gurao “borbeni duh”, novi imidž nove Njemačke i svoju nogometnu filozofiju sažeo u jednoj rečenici: ja sam trener-borac! Malo tko mu je vjerovao.

‘Müller mora igrati’

Od posljednje njemačke utakmice na Svjetskom prvenstvu, 8. lipnja 2006. godine u Stuttgartu, kada je osvojeno treće mjesto, promijenila su se čak petorica igrača. Nema više Kahna, Metzeldera, Schneidera i Fringsa, na sceni su “gastarbajteri” i dvojica novih Nijemaca, golman Manuel Neuer i Thomas Müller, za kojega je današnji šef Bayerna Karl Heinz Rummenigge naredio treneru Van Gaalu: “Müller mora igrati”.

Da je Rummenigge bio vizionar, potvrdila je i utakmica s Engleskom, u kojoj je Thomas Müller bio istinski nasljednik slavnoga Gerda Müllera i najmarkantnija figura te šokantne utakmice.

Joachim Löw nije izbornik od velikih riječi i radikalnih odluka. No, radikalne rezove, što kozmopolitizacija nacionalne momčadi svakako jest, činio je u tišini, u svom laboratoriju. I učinio je pravu stvar, Njemačka igra najbolji nogomet u Južnoj Africi, a Joachim Löw, za razliku od Diega Maradone, stoji u pozadini kao ozbiljni pruski general i vuče perfektne taktičke poteze.

Tako je izmislio Mesuta Özila kao zamjenu za Ballacka i to dijete turskog gastarbajtera je najveće otkriće Svjetskog prvenstva i “mozak” momčadi. U tišini je izbacio iz udarne postave Badstubera i uveo emigranta iz Gane Jeromea Boatenga, rođenog u Berlinu, ali ime otkriva korijene. Naravno, tu su duša momčadi, Nijemci Phillip Lahm i Bastian Schweinsteiger, a trojica Poljaka Podolski, Klose i Trochowski još psuju na poljskom kad promaše šansu.

Uzbuna zbog Srbije

Njemačka će na ovom prvenstvu imati najteži put. Nakon ne baš sigurnih koraka u prvoj rundi (poslije poraza od Srbije zazvonio je alarm), do polufinala su morali ili će morati proći preko Engleske i Argentine. Okršaj s Maradonom u Cape Townu ili kako ga Nijemci zovu Kapstadtu, bit će istinski sudar dvije nogometne škole i dva trenerska karaktera, kao što su Löw i Maradona.

Iako će Martin Demichelis, Bayernov stoper, sasvim sigurno upozoriti “malog zelenog” kakve ga nevolje očekuju jer ovo za Argentinu neće biti “šaljiva” utakmica, poput Grčke, Južne Koreje ili Meksika. Njemačka je druga najveća svjetska nogometna nacija nakon Brazila i, makar je to “momčad emigranata”, Argentina uopće nije favorit. Jer, “gastarbajteri” su iz pradomovine donijeli talent, a Njemačka im je usadila svoj duh, disciplinu i sustavnost. Da, Njemačka kreće u još jedan “rat protiv cijelog svijeta”, samo ovaj put s općim simpatijama…

Njemačko nogometno čudo traje od 1954. godine, kada su dva gola Helmuta Rahna donijela prvi naslov prvaka u Bonn i kada je u Bernu sa 3-2 pobijeđena čudesna mađarska “laka konjica”. Od toga dana nogometni svijet ima “njemački kompleks”, posebno Englezi, kolijevka nogometa ih je uspjela “prevariti” samo 1966. godine, a u nedjelju, 27. lipnja u Bloemfonteinu im je vraćen “tek dio duga”.

‘Thomas lavljeg srca’

Osim što je Engleze izvarao urugvajski sudac, “prevarili” su i sami sebe. A prevario ih je i Fabio Capello u svom zadnjem poslu u karijeri. Prijevara teška 6 milijuna funti godišnje, prijevara, koja je sagrađena na dvije pobjede nad Hrvatskom. Talijana je razotkrio “Thomas lavljeg srca” (Müller).

No, pitanje je dokle će trajati njemačko čudo? Možda do 11. srpnja, kada se na Soccer City stadionu igra finale. Iako je Joachim Löw “borac do zadnje kapi krvi”, dalek je to put. Treba “imati jaja” i iz sedla izbaciti jednog Messija, Teveza i Higuaina.

Najslađu ili najgorču opasku ostavio sam za kraj! U zemlji, čijem se nogometu danas divi cijeli svijet, koja je kolijevku nogometa ispljuskala kao razmaženo derište, jednu od glavnih rola igra Ivica Olić. Rezerva mu je Miroslav Klose, nogometaš koji je postigao 11 golova na svjetskim prvenstvima, rezerva mu je i treći napadač “Elfa” Mario Gomez, igra u paru s Thomasom Müllerom, iako se zna tko je glavni - Olić je šef!

I koliko god mi je drago da su ponizili englesku aroganciju i Capellovu navodnu mudrost i da su doživjeli ovakav krah, toliko mi je žao što Ivica Olić nije ovdje, da uz dirigiranje Luke “von” Modrića, koji nije ni milimetar slabiji od Mesuta Özila, čujem i hrvatske navijače. Slavene, osjećaš li ti isto?