ISTINITA PRIČA: 'U njegovoj asistentici prepoznala sam ljutu suparnicu, neprestano ga je zavodila!'

Darko i ja bili smo u braku pet godina i već imali sina Filipa kad su nevolje pokucale na naša vrata. Od njegove bake naslijedili smo kuću samo desetak kilometara od grada, polako je obnavljali i ona je, korak po korak, postala dom po našem ukusu. Istina, stalno smo bili u minusima, opterećeni dugovima, ali moj je muž uz redovni posao uvijek radio nešto honorarno. Zahvaljujući njemu, opremali smo kuću i vraćali dugove.

Sve nam je nekako išlo. U tom razdoblju jedno za drugo nismo imali vremena jer je Darko po cijele dane bio na poslu. Nikad se nisam upitala što radi kad nije sa mnom. Bezuvjetno sam mu vjerovala jer nije propustio priliku dokazati mi koliko me voli.

- Samo ti, Mira, brini o našem Filipu - odgovarao bi mi svaki put kad bih mu ponudila svoju pomoć oko honorarnih poslova.

Željela sam mu olakšati, no on je smatrao da sam najkorisnija uz našeg sina.

- Dovoljno je što je jedno od nas uvijek zauzeto. Filipu si potrebnija nego meni - rekao bi mi sa smješkom.

Te bi me njegove riječi uvijek raznježile. Darko je stvarno bio požrtvovan otac i muž, boljeg nisam mogla poželjeti.

Upoznali smo se na ekonomskom fakultetu, on je bio na četvrtoj, ja na drugoj godini. Bila je to ljubav na prvi pogled. Zaručili smo se čim je Darko diplomirao uvjereni da ćemo se voljeti dok ne ostarimo. Prvo vrijeme bili smo podstanari, a onda nas je njegova baka pozvala nas da živimo s njom.

- Darko je moj jedini unuk i ne želim da živi kao da nema nikoga svog. Nadogradit ćete si kuću, koja će ionako jednom biti njegova. Ulagat ćete u svoje, nećete davati nekim tuđim ljudima - rekla je ta divna starica.

S puno zahvalnosti prihvatili smo njezinu ponudu. Baka je živjela na brežuljku s kojeg se pružao predivan pogled. Oko kuće je bilo veliko dvorište s gusto zasađenim drvećem. Ljeti je u tom dvorištu, među silnim krošnjama, uvijek bilo ugodno. Ljepše mjesto za život nismo mogli poželjeti.

Kako je baka imala samo dvije sobe i kuhinju, uzeli smo kredit, nešto novca posudili od roditelja i prijatelja i upustili se u nadogradnju. Baka nam je dala otvorene ruke, rekla da radimo što mislimo da treba. Za sebe je zadržala samo svoju sobicu, koju je ispunila fotografijama. Kad god bih ušla u nju osjetila bih pozitivnu energiju. Uz svaku tu sitnicu postojala je određena situacija ili osoba, o čemu je baka tako rado pričala. Slušajući ju i sama sam poželjela da i moj život bude tako ispunjen. Da se i ja u starosti imam čega sjećati sa smješkom. I rado o tome pričati unucima.

Na žalost, dobra baka nije poživjela dovoljno dugo da vidi kako smo uredili njezin dom. Vjerujem da bi bila ponosna na oboje, posebno na unuka. Umrla je dvije godine nakon našeg useljenja, mirno, u snu. Jedino što je silno željela, a nije dočekala, bili su praunuci. Darko i ja mislili smo da prvo trebamo stvoriti uvjete za život, a tek onda širiti obitelj. Prvih pet godina oboje smo se posvetili karijeri jer nam je trebao novac. Mislili smo tako još neko vrijeme, no planovi su jedno, a život drugo. Neplanirano sam ostala u drugom stanju, pojavili su se problemi u trudnoći i morala sam odležati šest mjeseci. Itekako se to odrazilo na naša primanja.

- Ne brini, naći ću još jedan honorarni posao - smirivao me Darko.

Filip se rodio prije vremena i kao nedonošće bio sitan i osjetljiv. I kao bebu svako malo vodili smo ga liječniku. Nakon niza pregleda rekli su nam da ima urođenu srčanu manu zbog koje mora na operaciju. Tako osjetljiv nije mogao u jaslice, a to je značilo da netko od nas mora ostaviti posao.

- Najpametnije je da ti daš otkaz i budeš s njim doma - rekao je Darko.

Bio je u pravu jer boljeg rješenja nije bilo. Tko bi ga bolje pazio od majke? Svoje snove o karijeri i završetku obnove kuće ostavila sam za neka bolja vremena. Zasad ćemo se pokriti koliko smo dugački, mislila sam. Uostalom, već smo uredili prizemlje s dnevnim boravkom i bakinom sobom koja je sada bila naša spavaća soba. Podigli smo i kat, sredili krov, ali unutarnje uređenje moralo je pričekati. Koliko god se Darko trudio i radio nekoliko poslova istodobno, kriza je napravila svoje pa su radovi sporo napredovali. Tek povremeno bismo uspjeli odvojiti dio novca i uložiti u kuću, ali ja sam se time prestala opterećivati. Bitnije od svega bilo je zdravlje našeg sina, nad Filipom sam bdjela dan i noć.

Prvi put su ga operirali kad je napunio dvije godine. Zahvat je bio uspješan, ali problem nije bio riješen. Trebala je još jedna operacija da sasvim ozdravi. Bila sam sretna što je prva dobro prošla i puna strepnje iščekivala sljedeću, koju su zakazali za godinu dana. U međuvremenu, našem su sinu trebali i skupi lijekovi koje smo nabavljali iz inozemstva. Darkova plaća sve to jedva je pokrivala. Ponovo smo posuđivali novac. I onda se dogodilo nešto za što smo mislili da će naš život okrenuti na bolje. Na žalost, nisam poslušala svoje šesto čulo.

- Miro, ponudili su mi posao u jednoj privatnoj tvrtci. Plaća je jako dobra, a postoji i mogućnost dodatne zarade - rekao mi je Darko jednog poslijepodneva.

- Zvuči dobro. Želiš li taj posao? - upitala sam.

- Da, naravno. Lakše ćemo živjeti, a to je i korak naprijed u karijeri. Posla je puno, puno me neće biti doma ali imat ću veću odgovornost i samostalno ću odlučivati. Sam sebi bit ću šef - moj muž je bio sretan.

Mjesec dana kasnije Darko je bio na tom novom poslu. U početku je financijsko poslovanje tvrtke vodio sam, no kako se posao širio, zatražio je pomoć. Tako je u naše živote ušla Biserka. Bila je vrijedna, nije joj bilo teško ostajati duže niti posao nositi kući pa je moj muž bio oduševljen svojom mladom asistenticom.

- Šteta što nije mogla studirati. S diplomom u ruci daleko bi dogurala - moj je muž često pričao o njoj.

- Zašto nije mogla studirati? - zanimalo me.

- Jer joj je majka ostala bez posla i nemaju nikakvih primanja. Njih dvije su same, otac joj je umro dok je bila mala - moj muž je doista suosjećao s njom.

Nije mi to bilo drago. Njezinu životnu priču ispričao mi je do najsitnijih detalja pa sam shvatila da se zbližio s njom. Osjetila sam ljubomoru jer moj muž nikad do tada s toliko zanosa nije pričao o drugoj ženi. Istina, na starom je poslu bio okružen ženama u godinama, čiji su mu razgovori išli na živce. Ali moja lampica za uzbunu nije se gasila.

Kako se bližila Filipova druga operacija, sve manje sam obraćala pažnju na priče o Biserki. Opet sam bila puna tjeskobe i strahova dok smo obavljali pretrage. Srećom, dva tjedna kasnije i druga je operacija dobro prošla, a ja sam potom bila zaokupljena oporavkom našeg sina.

- Filip će odsad živjeti kao i svi njegovi vršnjaci - obradovali su me liječnici na posljednjoj kontroli.

Bila sam presretna, napokon su sve moje brige završile. Ipak, starih se navika nisam lako mogla riješiti. Dan i noć strepila sam nad svojim sinom.

Darko je sve duže ostajao na poslu. U početku na to i nisam obraćala pažnju, a onda sam se uhvatila u čudnim razmišljanjima. Pitala sam se kad smo Darko i ja posljednji put sjeli zajedno, pročavrljali ni o čemu, smijali se. Ne pamtim ni kad smo nekamo zajedno otišli. Ni sada se nisam mogla požaliti na njega jer je i dalje bio nježan i pažljiv suprug. Uvečer bi se uvukao u krevet, privio me uza sebe i ja bih zaspala u njegovu zagrljaju. Ujutro, dok bih mu spremala doručak, na brzinu bismo razmijenili nekoliko riječi. Ja bih mu pričala o Filipu, a on meni o poslu.

- Toliko je novih projekata da više gotovo i ne stižemo. Radimo od jutra do mraka. Da nema Biserke, ne znam što bih. Ta žena radi za troje, zlata mi vrijedi - govorio bi s nekim posebnim sjajem u očima.

Spomen njezina imena u meni bi uvijek izazvao nelagodu. Nisam po prirodi ljubomorna i uvijek sam govorila da je za dobar brak važno povjerenje, ali kao da sam od te žene instinktivno osjećala opasnost. Sve češće sam se uhvatila kako baš o njoj razmišljam.

- Miro, pozvao bih kolege iz firme na roštilj. Uvijek im pričam o svojoj obitelji, kući u kojoj živimo, dvorištu i svi nas žele posjetiti - iznenadio me.

- Hoće li doći i Biserka? - nevino sam upitala.

- Sigurno. Stalno govori kako želi upoznati i tebe i Filipa. Siguran sam da će ti se svidjeti, divna je osoba.

Neprijatelja treba upoznati kako bi ga se lakše pobijedilo, pomislila sam i prihvatila Darkov prijedlog.

Kad se društvo te nedjelje okupilo u našem vrtu, nisam mogla skinuti pogled s Biserke. Srednje visine, bujne kose, odjevena u uske traperice i majicu, i na naše je susjede ostavila dobar dojam. Vidjelo se da je kolege vole. U svakom je razgovoru sudjelovala s lakoćom i slatko se smijala. Bila je to žena koju je nemoguće ne zamijetiti. Često se i meni obraćala, ali najviše vremena posvetila je Filipu. Nije joj bilo teško igrati se lovice s njim po dvorištu.

Bilo mi je simpatično kako pristaje na svaku igru koju moj sin predloži, a onda sam uhvatila njezine poglede, koje je svako malo upućivala mom Darku. Kad je bila u njegovoj blizini nepogrešivo je pogađala njegove misli i želje. U jednom trenutku, dok smo sjedili za stolom, Darko je pogledom tražio svoju čašu. Pružila sam ruku da mu je dodam, no Biserka je bila brža. Nije joj promakao moj začuđeni pogled pa je valjda osjetila da treba pojasniti bliskost s mojim mužem.

- Oprosti, Darko i ja smo po cijele dane zajedno, već mu čitam misli - zatreptala je očima i nasmijala mu se.

Za razliku od vas, Darko i ja se ne viđamo po cijele dane i sve više se udaljavamo, pomislila sam i osjetila kako se nešto u meni steže.

Nakon tog nedjeljnog ručka shvatila sam da imam suparnicu koja ima sve uvjete da se dočepa moga muža. A ja sam, činilo mi se, nemoćna bilo što učiniti. Nije bilo dokaza da Darko s njom ima nešto više od poslovnog odnosa, no moje šesto čulo upozoravalo je na oprez. Nisam mu mogla prigovoriti jer bi ispalo da sam ljubomorna bez razloga. Zato sam poskrivečki smišljala kako taj odnos srezati u korijenu.

Za početak sam roditelje jedne večeri zamolila da pričuvaju Filipa i svom mužu spremila večeru uz svijeće. Cijeli taj dan sam kuhala, Darku spremila teleće medaljone i omiljenu mu tortu od kestena. Nakon mirišljave i opuštajuće kupke i dotjerivanja bila sam spremna za njegov dolazak. Na svečano postavljenom stolu sve je bilo besprijekorno, a iz kuhinje su dopirali primamljivi mirisi. Pustila sam i laganu glazbu i čekala. Već je prošlo sedam, a moj muž nije dolazio. U pola osam ugasila sam svijeće i bezvoljno sjela pred televizor. U osam sam nazvala Darka na posao.

- Dobro večer, Miro, lijepo je čuti vas. Zadržali smo se na poslu, evo, sad ću vam dati Darka - cvrkutala je Biserka.

- Dušo, kako si? Velika je gužva, ne dižemo glavu od posla. Srećom, Biserka je ispekla puno slanih kiflica pa nismo gladni. Ne brini, uskoro stižem - rekao je moj muž.

Bezvoljno sam spustila slušalicu i sva ljutita pripremljenu hranu bacila u smeće. Kao duh hodala sam po praznoj kući, a onda se zavukla u krevet i zaplakala od muke. Kad je Darko došao i zagrlio me, pretvarala sam se da spavam. Nije mi bilo do njegovih dodira. Ujutro sam otišla po Filipa i u njegovu zagrljaju potražila utjehu.

Darku prethodnu večer nisam ni spomenula. Činilo se kao da Biserka doista uspijeva u svom naumu i svakoga ga dana sve više veže uza sebe. Zato me, dva tjedna kasnije, iznenadio poziv mog muža da odem s njim na službeni put.

- Moram na seminar, a to je idealna prilika da barem malo budemo zajedno. Tvoji će rado čuvati Filipa, a nama će to biti drugi medeni mjesec - rekao je.

I stvarno je bilo tako. Darko je na seminaru bio samo tijekom prijepodneva, a ostatak dana i noći bio je moj. Duge šetnje uz more, sjedenje do kasno na plaži, noći pune nježnosti ponovo su nas spojili. Idilu bi povremeno prekidali samo Biserkini pozivi. Izvještavala ga je o važnim događajima na poslu. Nisam dopustila da me to uzruja, uživala sam u svakom zajedničkom trenutku.

Međutim, po našem povratku dala je sve od sebe da Darka gotovo sasvim preseli u ured. Čak i kad bi se na vrijeme vratio kući, nalazila je tisuću i jedan razlog da ga zbog neodložnog posla nazove, a on bi se odmah vraćao riješiti problem. Često je ostajao do kasno. Jednog vikenda moj muž je bio neobično zamišljen, a ja sam slutila da nešto nije u redu.

- Miro, stalno razmišljam o jednoj stvari. Biserka mi je predložila da osnujem vlastitu tvrtku. Ima nešto novca i spremna nam je financijski pomoći. Uložila bi početni kapital - rekao je.

Njegove sam riječi doživjela kao hladan tuš. Ta žena mu se nudi za partnericu u poslu, pomislila sam i zgrozila se.

- A što bi bio tvoj ulog? - trudila sam se sakriti ironiju u glasu.

- Predložila je da tvrtku osnujemo u našoj kući, tako ne bismo morali plaćati najam u gradu.

Baš si je to lijepo zamislila. Prvo mu se uvukla u život, a sada hoće i u kuću. Ne želim je gledati svaki dan, pomislila sam.

- Ne sviđa mi se ta ideja. Imaš dobar posao i još bolju plaću. Zašto bi nešto mijenjao? - rekla sam.

- Istina, ali uvijek je bolje biti sam svoj gazda. Ovako sam na poslu od jutra do mraka. Što imamo od života? Kad bih imao svoju tvrtku u našjoj kući, stalno bismo bili zajedno. Rizik i nije veliki jer sam stvorio mnogo kontakata. Puno bi klijenata prešlo k meni - uvjeravao me.

I što sam na te argumente mogla reći? Jesam li se trebala buniti, vikati da tu ženu ne želim blizu svoje obitelji? Sve da mu i kažem što me muči, Darko mi ne bi vjerovao da su argumenti njegove asistentice sasvim različiti od njegovih.

- Napravi kako misliš da je najbolje - uzdahnula sam.

- Ne brini, molim te. Sve će biti dobro. Uostalom, sve to i radim radi nas - rekao je i poljubio me.

Sljedećih mjeseci ponovo smo preuređivali kuću. Užurbano smo radili na sređivanju kata kako bismo prostorije u prizemlju prenamijenili u radni prostor. Biserka bi povremeno došla da vidi kako napreduju radovi i svaki put imala neke svoje ideje. Prema meni je uvijek bila pretjerano ljubazna, a Filip je bio lud za njom. Počeo ju je nazivati svojom prijateljicom.

Kad je moj sin počeo učestalo zapitkivati kada će doći, shvatila sam koliko sam pogriješila što na početku nisam napravila ljubomornu scenu. Darko tada ne bi imao imao izbora i ta žena sigurno ne bi postala dio naše obitelji.

Šest mjeseci kasnije oboje su dali otkaz i počeli raditi za sebe. Kao što je moj muž i govorio, imali su dovoljno klijenata, a ja sam trebala biti sretna jer je Darko uvijek bio doma. Tješila sam se da su mi ovako oboje na oku i situaciju držim pod kontrolom. Svako malo bih našla razlog zašto trebam zaviriti u ured i umirila bih se jer nikad nisam vidjela ništa sumnjivo.

S novim poslom i Darko se promijenio. Nervoza i stres koji su ga donedavno pratili nestali su kao rukom odneseni. Sada je moj muž bio uvijek nasmijan, pun optimizma i pozitivne energije, često bi me grlio i igrao se s Filipom. Biserka ga je pratila kao sjena. Primijetila sam kako se naginje nad njim dok mu dodaje neke papire i kako ga zavodi duhovitim pričama. Najviše me smetalo što nam se vrlo brzo pridružila i za objedima. Darko je svaki dan ručao s nama i bilo bi nepristojno ne pozvati i nju. Tlak bi mi tijekom jela obično skočio i jedva sam suzdržavala provale bijesa, ljubomore. Posao se dobro širio i Darko je razmišljao da zaposli još jednog radnika.

Biserka smatra da ne trebam, ali to bi opet značilo pregršt prekovremenog posla - razmišljao je na glas.

- Možda bih vam ja mogla pomoći. I sam znaš da sam doma ostala zbog Filipa, a sada za to više nema potrebe. Ne želim do kraja života biti domaćica - predložila sam.

- Ako te to raduje, nemam ništa protiv - nasmijao se.

Sljedeći dan tijekom ručka moj je muž to najavio svojoj asistentici.

- Biserka, moja Mira će nam pomagati oko posla pa ne trebamo nikoga zapošljavati - ponosno je rekao.

Vidjela sam da joj to nije drago, ali ipak se uspjela nasmijati. Tjedan dana kasnije ušla sam u njihov ured dotjerana i spremna za posao. Godine provedene u kući ostavile su traga na mom znanju, no silno sam se trudila i brzo se snašla. Obećala sam sebi da ću biti bolja od Biserke. Samo moj Darko nije osjetio usiljenu atmosferu među nama. Trudila sam se sve završiti u roku i često sam se nudila preuzeti i njezin dio posla, kako bi Biserka što prije otišla kući. Dobro je razumjela što joj time želim poručiti. Iako joj nije bilo drago, sjela bi u auto i otišla. Jer moj ton nije dopuštao suprotstavljanje.

Kad bismo nas troje ostali sami, smišljala sam različite aktivnosti za našu malu obitelji i odjednom je među nama opet bilo pregršt veselja i smijeha. Kad bi naš sin otišao na spavanje, mužu bih pripremala romantične večere. Iako smo se na poslu ponašali kao dva profesionalca, Biserki nije promakla naša bliskost. Vidjela sam da pomalo gubi živce i da joj ovakva situacija ne odgovara.

Jednog jutra Filipa sam vodila na testiranje za školu. Potom sam ga ostavila kod svojih roditelja, a ja krenula kući. Razmišljala sam o obiteljskom odlasku u kino i htjela što prije završiti poslove. Kad sam došla do kuće, kroz prozor sam vidjela Biserku kako sjedi na Darkovu stolu i nešto mu objašnjava. U sljedećem je trenutku ispružila ruke i zagrlila ga, a ja spazila iznenađenje na licu svoga muža. Dok mu se primicala u namjeri da ga poljubi, Darko je ustuknuo. No izgubio je ravnotežu i pao. Sve je to bilo tako komično da se nisam mogla suzdržati. Prasnula sam u glasan smijeh. Biserka se okrenula i ugledala moje lice na prozoru. Kao furija je izletjela iz ureda, sjela u auto i nestala. Iz ureda i naših života.

- Nemam pojma što joj je bilo. Ponašala se kao da je pijana. Htjela me zagrliti i poljubiti - čudio se moj muž.

- Vi ste muškarci stvarno naivni. Znala sam kakve su joj namjere otkad je prvi put ušla u našu kuću - odgovorila sam.

- O čemu pričaš? Ja sam sretno oženjen čovjek i to sam joj stalno govorio - Darko je od šoka širom raširio oči.

- I sretno oženjeni muškarci budu uvučeni u avanturu, htjeli to oni ili ne.

Darko se nije prestajao pravdati, a kad je vidio da me to dobro zabavlja, odmahnuo je rukom i zagrlio me. Prije nego što smo otišli po Filipa, rekla sam mu da će za sedam mjeseci opet postati otac. Moj muž je bio lud od sreće.

Biserka se više nikad nije pojavila u našoj kući. Preko odvjetnika je raskinula partnerstvo, a Darko joj isplatio sve što je uložila u pokretanje tvrtke.

Na kraju je ispalo da bih toj ženi zapravo trebala biti zahvalna. Potaknula je mog muža da se osamostali i da tvrtku preseli u svoju kuću. Umjesto da ga razori, kako je zapravo željela, Biserka je samo učvrstila naš brak.