IVANKA TOMA Antikomunistički manifest je sve lijepo i na vrijeme najavio

Možda na prvu ne izgleda tako, ali datum 8. studeni 2015. kada će se glasati za novi saziv Sabora, ozbiljno licitira da postane povijesni datum koji će, jednako kao što je to bio referendum o neovisnosti Hrvatske od 19. svibnja 1991. godine, odrediti lice zemlje i smjer kojim će kročiti naredne generacije. Na ovim izborima građani se neće odlučivati za gospodarske programe, nego za vrijednosti u skladu s kojima žele živjeti. Na to se, u konačnici, svela i kampanja. Kazaljke na satu su prošle puni krug, pokazalo se da od velikih HDZ-ovih priča o spasonosnoj gospodarskoj formuli stručnjaka s njemačkog IFO instituta nema ništa, aktualna vlast također ne nudi ništa novo, i sada smo se vratili tamo gdje cijelo vrijeme zapravo i jesmo. A to je ideološka borba koja državu trese od njena nastanka, a s vremenom je postajala sve snažnija i dublja da bi Hrvatsku na kraju doslovno raskolila na dva pola.

Za ovakvu situaciju ključan je Tomislav Karamarko. Od kada je stao na čelo HDZ-a, ova stranka prvi put kristalno jasno i nedvosmisleno propagira iznimno konzervativnu i tvrdu politiku. Rigidni i netolerantni stavovi uvijek su bili sastavni dio HDZ-ova političkog korpusa, no nitko prije Karamarka nije ih se usudio toliko otvoreno i jasno propagirati, niti ih je itko prije njega bio u stanju provesti u djelo kada preuzme vlast, kao što bi to bio Karamarko.

Dakle, s jedne strane imamo političku garnituru (SDP i partneri) koja će slijediti europske trendove po pitanju građanskih prava i sloboda, ali ni po kojem pitanju neće biti frontmani (što su pokazali na pravima homoseksualne manjine), niti će ginuti za njihovu provedbu. Ako na vlasti ostane Milanovićeva ekipa, najrealnije je očekivati status quo.

Karamarkov nam izbor, međutim, najavljuje korjenite promjene. Lijevi birači su možda zaboravili, ali desni sigurno nisu da je Karamarko još u svibnju objavio antikomunistički manifest u kojemu je Tuđmanovu pomirbu proglasio naivnom. Tada je jasno rekao da bi proveo temeljitu promjenu opće društvene klime, a u sklopu nje bi se provela lustracija i revizija djelovanja javnih osoba u proteklih 25 godina, izbacili iz upotrebe aktualni udžbenici povijesti, a u školske programe uvela “prava i kompletna istina”, dakako onakva kakvom je vidi Karamarko.

Od Karamarkove objave antikomunističkog manifesta do danas svašta se dogodilo. Optužbe oca svih tajnih službi Josipa Manolića da je bio suradnik Udbe natjerale su Karamarka da se, barem na neko vrijeme, okane priča o lustraciji, pa se prebacio na priče o ekonomiji. No, niti je to suština njegova programa, niti bi, kako ukazuju ekonomski analitičari koji su proučili gospodarske programe oba politička tabora, u ekonomskoj politici načinio ikakav bitan zaokret. Zato se Karamarko u finišu kampanje sve više okreće svojoj temeljnoj politici - a to je ideološko prebojavanje Hrvata.

Nije li njegov govor u Rijeci u kojemu se obrecnuo na tamošnje kazalište optužujući ga da “nije ni hrvatsko, ni narodno” konkretan primjer realizacije programa zacrtanog u antikomunističkom manifestu prema kojem valja “promijeniti opću društvenu klimu”? Što će učiniti onaj tko želi mijenjati opću društvenu klimu? Pa naravno da će iz kazališta otjerati neprikladne intendante. A uspije li u tome, zašto bi se zaustavio kad po istome modelu može i iz novina izbaciti neposlušne urednike, i zabraniti državno sufinanciranje nepoćudnih filmova?

Kroz niz svojih izjava predsjednik HDZ-a pokazuje kako smatra da je uloga budućeg premijera (koja mu je izvjesna jednako kao i Zoranu Milanoviću, ako ne i više) uzeti sve uzde u vlastite ruke i čvrsto ih zategnuti. U tom pravcu jednako govori njegov stav o potrebi slanja vojske na granicu kako bi se spriječio ulazak izbjeglica, kao i poruka glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu da mu “nije bilo mudro prije izbora otvarati istragu protiv Josipe Rimac”, gradonačelnice Knina i HDZ-ove šefice kampanje.

Ako ništa drugo, Karamarko svoju politiku otvoreno prezentira. Smatra kako je sazrelo njegovo vrijeme, i da je dovoljno jak da može bez posljedica koriti glavnog tužitelja jer je dirnuo u “njegove”, najavljivati cenzuru u kulturi, i osobno vrednovati što je dovoljno hrvatsko i narodno, a što nosi nacionalni “feler”. Karamarko je zaigrao na sve ili ništa, a sav ulog stavio je na ideološki zaokret u krajnje desno.