Ljetni festivali glavna su tema novinskih kulturnih rubrika u srpnju i kolovozu. Najviše pozornosti pobude oni najveći, Dubrovačke ljetne igre ponajprije, i često u njihovoj sjeni ostanu oni manji, sa skromnijim budžetom i kraćom tradicijom. I dok je spomenuti dubrovački festival mastodontska manifestacija na ime koje cijele godine lijepe plaće prima 70-ak ljudi, oni minijaturni obično su ne samo bez stalno zaposlenih, nego i bez ikakve infrastrukture, propagande i medijske potpore.
Najzanimljivija, i najozbiljnija, takva priredba u ove vrele jadranske dane je, držim, Festival paško ljeto, koji desetu, jubilarnu godinu organizira bračni par Nina i Lovro Pogorelić. Ona se brine o organizaciji, a on o umjetničkom programu, sve uz potporu mještana, koji su festival i pokrenuli, a i njegovi su najvjerniji posjetitelji.
Svakogodišnji koncert Lovre Pogorelića glavni je kulturni zgoditak u gradu Pagu početkom kolovoza, a cijenjeni ga pijanist upriliči u crkvi Sv. Frane, na veselje nadžupnika paškog don Srećka Petešića. Repertoar je uvijek klasičan, ovaj put djela Beethovena, Bacha u F. Schumanna.
Do ovoga ljeta festival je bio isključivo glazbeni, a od ove godine postaje i dramski te, mogli bismo reći, i filmski. U ponedjeljak, 4. kolovoza, bit će u atriiju Kneževa dvora praizvedena momodrama Filipa Šovagovića “Stanje nacije; svjecka premera”, koju autor i režira, a i izvodi.
Šovagović je autor pet drama, među kojima je najzapaženija “Cigla”, praizvedena prije devet Kako god da ispadne, ne plašim se debakla jer, ako sam i na što u životu svikao, onda su to debakli’, kaže Filip Šovagović uoči svoje praizvedbe
godina u Splitu, za koju je 2000. osvojio najveću nagradu što je ikad zapala kojeg hrvatskog dramatičara, Grand Prix Barcelonu, koju dodjeljuje Eurovizija. Kao što se svake godine održi natjecanje za Pjesmu Eurovizije, tako se, eto, održi i za dramu. I u tom smo, dakle, makar jedne godine bili pobjednici, ali o tome javnost nema pojma kao što nema pojma da će ovo ljeto na Pagu koncentrirati i vrlo ugledni Brahms trio Moskva, ansambl Moskovske državne filharmonije.
Spomenuli smo film. Naime, Šovagović će nekoliko dana snimati svoga prijatelja i susjeda Lovru Pogorelića kako se priprema za nastup. Sve će zabilježiti, od prenošenja klavira do reakcija namjernika nakon izvedbe.
Pogorelići, kao i Šovagović, žive u zagrebačkoj Mesničkoj ulici, a ondje stanuju i pjevačica Maja Vučić sa suprugom Igorom Hajdarhodžićem, glumcem i maketarom, koji jedini u Hrvatskoj ozbiljno skuplja originalne brodice i izrađuje njihove makete. Ona će na Pagu upriličiti “jazzy večer” uz pratnju Scharf Club Quinteta, a on otvoriti izložbu svojih radova u atriju paškog Kneževog dvora, koji je, dakako, mnogo manji i skromniji od dubrovačkog, no zato nei manje renesansno skladan.
Dakle, društvo iz Mesničke preselilo se na Pag. O tome za Jutarnji govore glavne zvijezde te družine, Lovro Pogorelić i Filip Šovagović.
Šovagović kaže: “Lovrina supruga Nina misli da nas dvojica moramo ići kroza svijet i umjetnost zajedno. Prvo što smo skupa učinili bilo je da kupimo bicikle i njima patroliramo Mesničkom. Sad smo otišli, što se kaže, jedan okret kotača dalje. Na žalost, bicikle su nam u međuvremenu ukrali, a umjetnost, nadam se, neće.”
Bračni par Nina i Lovro Pogorelić, uz pomoć mještana i Centra za kulturu i informacije Pag, organiziraju ljetnu umjetničkupriredbu
Lovro Pogorelić objašnjava: “Dogodilo se, dakle, da su se u istoj ulici našli ljudi malo neobičniji od drugih. Filip piše i glumi, Igor mijesi glinu i djelja, Maja pjeva, ja sviram. Prirodno je da smo se udružili. Posljednjih nekoliko godina živimo gotovo zajedno, kao neka malko udarena obitelj ili kao djeca na feriju. Dulje smo vrijeme razrađivali ideju kako da taj život prikažemo i kao umjetnost. Filip je uvjeren da će film o dolasku i odlasku klavira, i o svemu što je potrebno, a jedan koncert, biti fenomenalan materijal.”
Šovagović nerado govori o svojoj monodrami. Priznaje tek sljedeće: “U stvari, tu sam svoju monodramu, koja govori o običnom malom čovjeku kojem se život raspada zbog raznih ljubavnih viškova i financijskih deficita, mislio ivesti tek sljedeće godine, ali me Nina Pogorelić natjerala da to učinim ovo ljeto.
Kako god da ispadne, ne plašim se debakla jer ako sam i na što u životu svikao, onda su to debakli. Bježim od svega što sam u životu napravio u svim pravcima svih svojih umjetnosti. Radim najradije ono što ne znam raditi, u tome nalazim smisao a i uzbudljivo je.”
Lovro Pogorelić još je možda skromniji i samozatajniji tip od Filipa Šovagovića pa je iz njega još teže izvući kakvu zvučnu rečenicu. No ipak: “Čeka me na Pagu vrlo ozbiljna i probirljiva publika, naviknuta evo već desetu godinu na najbolje koncerte koji se u Hrvatskoj uopće mogu organizirati.
A što se tiče Filipa Šovagovića, i da ga nema, morali bismo ga izmisliti, jer smo shvatili da festival moramo proširiti na kazalište, a postupno i na sve vidove umjetnosti.
Treba imati na umu da je ovo malen, komoran festival koji nije lako održati i kojem je lako narušiti strukturu ili pokvariti atmosferu. Zato koračamo, ili vozimo, ozbiljno i polako. Ne može svatko uletjeti u naše društvo, i to ne zato što smo snobovi, nego upravo suprotno, zato što to nismo. Jednostavno, volimo odabranu umjetnost i odabranu publiku.”
Inače, festival je započeo u četvrtak, 31. srpnja, a trajat će do srijede, 13. kolovoza.
Tomislav Čadež
Najzanimljivija, i najozbiljnija, takva priredba u ove vrele jadranske dane je, držim, Festival paško ljeto, koji desetu, jubilarnu godinu organizira bračni par Nina i Lovro Pogorelić. Ona se brine o organizaciji, a on o umjetničkom programu, sve uz potporu mještana, koji su festival i pokrenuli, a i njegovi su najvjerniji posjetitelji.
Svakogodišnji koncert Lovre Pogorelića glavni je kulturni zgoditak u gradu Pagu početkom kolovoza, a cijenjeni ga pijanist upriliči u crkvi Sv. Frane, na veselje nadžupnika paškog don Srećka Petešića. Repertoar je uvijek klasičan, ovaj put djela Beethovena, Bacha u F. Schumanna.
Do ovoga ljeta festival je bio isključivo glazbeni, a od ove godine postaje i dramski te, mogli bismo reći, i filmski. U ponedjeljak, 4. kolovoza, bit će u atriiju Kneževa dvora praizvedena momodrama Filipa Šovagovića “Stanje nacije; svjecka premera”, koju autor i režira, a i izvodi.
Šovagović je autor pet drama, među kojima je najzapaženija “Cigla”, praizvedena prije devet Kako god da ispadne, ne plašim se debakla jer, ako sam i na što u životu svikao, onda su to debakli’, kaže Filip Šovagović uoči svoje praizvedbe
|
Spomenuli smo film. Naime, Šovagović će nekoliko dana snimati svoga prijatelja i susjeda Lovru Pogorelića kako se priprema za nastup. Sve će zabilježiti, od prenošenja klavira do reakcija namjernika nakon izvedbe.
Pogorelići, kao i Šovagović, žive u zagrebačkoj Mesničkoj ulici, a ondje stanuju i pjevačica Maja Vučić sa suprugom Igorom Hajdarhodžićem, glumcem i maketarom, koji jedini u Hrvatskoj ozbiljno skuplja originalne brodice i izrađuje njihove makete. Ona će na Pagu upriličiti “jazzy večer” uz pratnju Scharf Club Quinteta, a on otvoriti izložbu svojih radova u atriju paškog Kneževog dvora, koji je, dakako, mnogo manji i skromniji od dubrovačkog, no zato nei manje renesansno skladan.
Dakle, društvo iz Mesničke preselilo se na Pag. O tome za Jutarnji govore glavne zvijezde te družine, Lovro Pogorelić i Filip Šovagović.
Šovagović kaže: “Lovrina supruga Nina misli da nas dvojica moramo ići kroza svijet i umjetnost zajedno. Prvo što smo skupa učinili bilo je da kupimo bicikle i njima patroliramo Mesničkom. Sad smo otišli, što se kaže, jedan okret kotača dalje. Na žalost, bicikle su nam u međuvremenu ukrali, a umjetnost, nadam se, neće.”
Bračni par Nina i Lovro Pogorelić, uz pomoć mještana i Centra za kulturu i informacije Pag, organiziraju ljetnu umjetničkupriredbu
| Dese
tljeće male manifestacije
|
Šovagović nerado govori o svojoj monodrami. Priznaje tek sljedeće: “U stvari, tu sam svoju monodramu, koja govori o običnom malom čovjeku kojem se život raspada zbog raznih ljubavnih viškova i financijskih deficita, mislio ivesti tek sljedeće godine, ali me Nina Pogorelić natjerala da to učinim ovo ljeto.
Kako god da ispadne, ne plašim se debakla jer ako sam i na što u životu svikao, onda su to debakli. Bježim od svega što sam u životu napravio u svim pravcima svih svojih umjetnosti. Radim najradije ono što ne znam raditi, u tome nalazim smisao a i uzbudljivo je.”
Lovro Pogorelić još je možda skromniji i samozatajniji tip od Filipa Šovagovića pa je iz njega još teže izvući kakvu zvučnu rečenicu. No ipak: “Čeka me na Pagu vrlo ozbiljna i probirljiva publika, naviknuta evo već desetu godinu na najbolje koncerte koji se u Hrvatskoj uopće mogu organizirati.
A što se tiče Filipa Šovagovića, i da ga nema, morali bismo ga izmisliti, jer smo shvatili da festival moramo proširiti na kazalište, a postupno i na sve vidove umjetnosti.
Treba imati na umu da je ovo malen, komoran festival koji nije lako održati i kojem je lako narušiti strukturu ili pokvariti atmosferu. Zato koračamo, ili vozimo, ozbiljno i polako. Ne može svatko uletjeti u naše društvo, i to ne zato što smo snobovi, nego upravo suprotno, zato što to nismo. Jednostavno, volimo odabranu umjetnost i odabranu publiku.”
Inače, festival je započeo u četvrtak, 31. srpnja, a trajat će do srijede, 13. kolovoza.
Tomislav Čadež
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....