Jadranka Cigelj, žena koja autoritarno misli

Premda je javnost malo zbunjena, ipak je razmjerno jednostavna ta stvar s Jadrankom Cigelj i Jadrankom Kosor, nekidan drastično smijenjenom predstojnicom Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske, i potpredsjednicom Vlade, njenom šeficom. One dvije ovih dana jedna drugoj javno vade utrobu oko toga koja je smislila tu sramotu da se čelnici građanskih udruga daju na "sigurnosnu provjeru" tajnim agentima Tomislava Karamarka. Je li Cigelj poslala takav nalog sama, ili joj je ipak Kosor naredila da to napravi. Kokoš ili jaje? Ne zna se i vjerojatno se nikad neće točno doznati. Ali svakako se može pretpostavljati. 



 Gospođa Cigelj trebala je biti smijenjena 23. listopada 2005. godine. Toga dana ona se u skandaloznom intervjuu Glasu Koncila razotkrila kao neuka, nekompetentna i zatucana žena, puna mračnih predrasuda. Zašto je ipak ostala, to Kosor treba objasniti javnosti
Naime, što god tko sada tvrdio, javni ljudi javno istupaju i to je dosta dobar materijal za njihove osobne profile. Budući da se od ministrice Kosor javno nisu mogle čuti izjave koje bi bile na bilo koji način neprijeteljske i ponižavajuće prema civilnom sektoru, bit će da je meritum ove priče ipak 23. listopad 2005. godine. Upravo je to dan kada je Jadranka Cigelj trebala biti razriješena. Ne sada, nego baš tada.



U tom kašnjenju doista leži velika odgovornost Vlade i potpredsjednice Jadranke Kosor, koja je svojoj imenjakinji dopustila da na važnom i uglednom položaju ostane zaštićena punih 15 mjeseci nakon teškog i neoprostivog prijestupa u kojem je uvrijedila i civilni sektor, ali i samu instituciju Vlade. 



Tog 23. listopada pretprošle godine izašao je Glas Koncila u kojem je objavljen poznati intervju s Jadrankom Cigelj. Premda ona sada najavljuje sudski proces u kojem će navodno dokazati kako ju je Kosor šikanirala i na kraju namagarčila - što, naravno, može biti i dio istine - to ipak ne potire osnovni i najuvjerljiviji uzrok aktualnog skandala. A riječ je o tome da je Jadranka Cigelj u Glasu Koncila, obilato i s velikom pompom, demonstrirala da je ona potpuno neprimjeren i nedopustiv izbor za predstojnicu Vladina ureda za udruge.



Ako se to nije znalo u trenutku imenovanja, premda se moralo znati, tada je njezin intervju Glasu Koncila trebao biti trenutak kada će joj se Vlada momentalno zahvaliti na uslugama.    



Jer, Jadranka Cigelj, koja je postala Vladina spona sa 28.000 udruga registriranih u Hrvatskoj, udruga koje u ovom društvu rade neizmjerivo koristan posao, u svom se skandaloznom intervjuu razotkrila kao neuka, nekompetentna i zatucana žena, puna mračnih diluvijalnih predrasuda. Prema detaljima iz nerazmrsivog klupka ideološke i svjetonazorske pomutnje, kakvu je javnosti tada predstavila gospođa Cigelj, mogao se sastaviti psihološki fotorobot takve predstojnice Vladina ureda kakvu nijedna demokratska garnitura ne bi željela imati pod svojim krovom.



Među ostalim, ona je, naime, udruge prikazala kao babaroge, suspektne i opasne jer ih ne kontrolira državni represivni aparat(!). Kazala je da se mnoge udruge formiraju zbog nečistih interesa i ciljeva, da ih se često financira izvana zbog prikrivenog političkog utjecaja u Hrvatskoj, da neke rade protiv Hrvatske, da neke provode veleizdajničku misiju, da su udruge krinka za subverzivnu djelatnost protiv pravih hrvatskih interesa itd. itd.



- Sramim se mnogih udruga u Hrvatskoj - izričita je gospođa Cigelj u Glasu Koncila.



Visoka službenica Vlade također uvodi općenito nepoznate pojmove poput "zdravog feminizma", koji ona podržava, za razliku od nezdravog feminizma u kojem žene "lamentiraju i nameću svoje stavove čime počinju gušiti potrebe muških članova" čineći "nasilje" nad muškarcima. Bogatstvo neobičnih teorija koje ona zastupa sadrži i stavove da ne postoje ženska prava i da se "agresivni homoseksualizam u Hrvatskoj već pretvara u političku opciju". Veliku opasnost za društvo vidi i u tome što predstavnici udruga bivaju pozivani na razne konferencije u inozemstvu, gdje "blate Hrvatsku", a i u medijima koji protežiraju neke udruge zato što im mogu platiti ručak, a druge ne zato što nemaju novca da ih časte. Zaključno sumira da u Hrvatskoj, što se tiče udruga, imamo "demokratičnu anarhiju" i da bi s tolikim  slobodama trebalo prekinuti.



Zar nakon ovoga nije kristalno jasno otkud sada agenti obavještajnih službi u privatnim životima aktivista i aktivistica udruge pacijenata, udruge osoba s invaliditetom, BaBa, Zelene akcije, Hvidre, Mreže mladih i drugih organizacija civilne scene koje se bave ljudskim pravima, bolesnima, kulturom, odgojem i umjetnošću mirnog rješavanja konflikata?



Nakon takvog intervjua krajem 2005., kakav ne možemo prispodobiti nijednoj zemlji na svijetu da je ne uvrijedimo, Jadranka Cigelj trebala je biti udaljena i Vlada se trebala javno ispričati. 



No ako se već moramo sramiti što se takav slučaj dogodio u Hrvatskoj, perfektno je barem to što je skandal postao javan jer će se sada možda raščistiti mulj tih nerednih pravila oko sigurnosnih provjera, nadležnosti i autorizacija, a građani će valjda ipak biti nešto bolje zaštićeni od ponižavanja i samovolje raznih pošemerenih službenika administracije.  



Slučaj Cigelj valjda će ostati dobra opomena ovoj i svim drugim administracijama da na odgovorne položaje postavljaju samo osobe čiji su stručni kapaciteti, demokratsko obrazovanje i kompetencije prethodno pomno provjereni. I drugo, ako se u bilo kojem trenutku za vrijeme mandata pojavi jasno upozorenje da je odabrana pogrešna osoba, tada se mora reagirati odmah i bez odlaganja je ukloniti s funkcije. Zašto to nije učinjeno u ovom tako radikalnom slučaju, to je teško razumjeti i to je Kosor dužna objasniti javnosti.

Sanja Modrić
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. travanj 2024 09:26