Američki provincijski pravnik
John
Grisham postao je svakako jedan od najprodavanijih pisaca u svijetu na prijelazu iz XX. u XXI. stoljeće. Učinio je to sa zadrškom radeći svoj odvjetnički posao, dakle nije imao volje ući u rizik i prihvatiti se pisanja, nego je napisao svoje prvo djelo (A Time to Kill, 1989) u večernjim satima odnosno preko slobodnih vikenda.
Najbolje je poći stanovitim redom i kazati da je Grisham do danas prodao duplo više knjiga od ne manje slavnog Iana Fleminga. Živući Amerikanac prodao je do danas svojih 25 knjiga - uglavnom romana, žanrovski pravnih trilera - u 235 milijuna primjeraka, dok je preminuli Bondov otac prodao više od 100 milijuna primjeraka svojih 10 romana, i dviju knjiga priča. Možda je jednostavnije reći da je Grisham, uz J. K. Rowling i T . Clancyja, jedan od rijetkih autora koji prvo izdanje svojih knjiga prodaju u više od 2 milijuna primjeraka.
U tome je zacijelo važan utjecaj Hollywooda, odnosno činjenica da su gotovo svi Grishamovi romani ne samo pretvoreni u filmove, već su postali uspješnim filmovima u kojima su vodeće uloge odigrale vodeće filmske zvijezde današnjice poput
Toma Cruisea,
Danzela Washingtona ili
Julije Roberts. Drugim riječima, Grisham je imao sreće s gradićem celuloidnih snova, ili su baš njegovi sadržaji odgovarali filmskom mediju. Odnosno Grishamov žanr tzv. pravnog krimića (legal fiction, kažu Amerikanci) očito je pogodio ukus vremena s kraja Dvadesetog stoljeća.
Pisac po mjeri Hollywooda
Prvi roman “Vrijeme za ubojstvo” Grisham je napisao 1989. a “Tvrtku” 1991. Ona je ujedno bila prvi film po Grishamovim djelima koji je postigao globalni uspjeh. Njegova je zvijezda bio Tom Cruise, tada u fazi “većoj od života”, a redatelj pokojni Sydney Pollack.Par Cruise - Gene Hackmanbio je savršen, a sadržaj o pravnoj tvrtki iz Memphisa koja radi s podzemljem povukao je američko kolektivno pamćenje. Sprega politike i kriminala od svršetka II. svjetskog rata zanosi američko javno mišljenje pri čemu su pravnici i novinari od Watergatea preko ‘Pentagonskih spisa’ postali prave, realne medijske zvijezde.
Dug je, naime, put od Perry Masonado Grishamovih pravnika, od srazmjerno siromašnih pravnika iz doba New Deala do bogatih suvremenih pravnika Amerike, čija djeca voze najskuplje automobile čak i kada im roditelji rade sasvim prosječne, anonimne odvjetničke poslove a ne samo one na nacionalnoj razini poput, recimo, suđenja O. J. Simpsonu. Posao pravnika prošao je ne manji razvoj od njegova TV ili filmskog prikazivanja. Pri tom je presudan u posljednjem slučaju upravo Grisham koji je i sam započeo odvjetničku karijeru na američkom jugu.
Nakon “Tvrtke” Grishamovo holivudsko ustoličenje za utemeljitelja i cara pravnog krimića potvrdila su dva sljedeća romaneskna odnosno filmska naslova: “Slučaj Pelikan” (1993., red. A. J. Pakula, glume
Julia Roberts,
Denzel Washington,
Sam Shepard itd.) i “Klijent” (1994., glume
Susan Sarandon,
Tommy Lee Jones i drugi). Nimalo slučajno sva tri spomenuta i uspješna filma plešu po tankoj granici visoke politike i kriminala, odnosno pokazuju na koji se način političari upliću u kriminalne vode. Po svemu sudeći, Amerika je jednostavno čeznula za takvim sadržajima, a Grisham joj ih je ponudio u nadasve čitkom i vještom obliku.
Naime, Grisham je baš poput oca modernog američkog bestselera - Mario Puzos “Kumom”, koji je otvorio planet mafije - težio onom višem od najprodavanije knjige na top-listi New York Timesa odnosno na svim mogućim top-listama, pa 40 ili 50 tjedana zaredom. On je, naime, težio klasičnom romanu-rijeci kakav je napravio njegov spisateljski uzor John Steinbecku “Istočno od raja”. Ali s time nije započeo u ranijim fazama svoje spisateljske karijere već u posljednjoj, otkako je njegovo prezime izdavačka gromada, žanrovska odrednica i sinonim za napeto i čitko štivo koje se čita u jednome dahu. Svu svoju “ne-pravničku fikciju” Grisham je objavio 2000-ih (Obojena kuća, 2001; Prespavati Božić, 2002; Bleachers 2003; Igrati za pizzu, 2007). U njenom je središtu južnjačko selo na tragu Williama Faulknera, i autorov pokušaj da stvori svoj fikcionalni okrug Yoknapatawpha.
Veze političara i podzemlja
Pritom ne treba smetnuti s uma da se Grisham spisateljski vratio u krajolik svoga sazrijevanja (gradić Southaven u okrugu DeSoto, država Mississippi) kao najprodavaniji svjetski pisac koga je s trona skinula sama J. K. Rowling. Iako je društveni kontekst snažno nazočan u njegovu pravnom krimiću, on se kao pisac htio osloboditi klasičnih moranja zadane krimić-fabule - koju je odavno projicirao naš
Stanko Lasić - i krenuti prema pravom društvenom romanu, u smislu onog iz francuskog XIX. stoljeća oca
Dumasa,
Hugoa,
Zole ili koga drugoga. Više na djelu nisu tajanstveni grofovi, zvonari, kradljivci ili rudari već demokratski izabrani predstavnici američkog naroda i njihovi društveni jataci. Društveno se dno, naime, ne nalazi više među sirotinjom svijeta, već naprotiv među najodličnijim društvenim stupovima, posebice u političkoj klasi, kako je to davno nagovijestio
Milovan Đilas.
Taj oksimoron ‘bogati lopov’ odnosno ‘narodni predstavnik koji pljačka svoje birače’ onemogućuje sociologijski teorijski govor, ali daje gradivo Grishamu ne samo za ne-pravničku već i za pravničku fikciju kojom se proslavio i postao dio pokućstva u svakom suvremenom stanu. Pritom treba naglasiti da ovaj pisac u te obje svoje spisateljske dionice piše o onome što je proživio na vlastitoj koži. Zato je njegovu motivaciju dovoljno iščitati iz njegova životopisa.
Bio i zidar i berač pamuka
John Ray Grisham rodio se 8. veljače 1955. tamo gdje je vrag rekao laku noć (Jonesboro, Arkansas). Njegov je otac, takoreći, izašao iz Steinbecka: bio je siromašni radnik koji je radio sve čime bi prehranio svoju brojnu familiju (radio je kao zidar i kao berač pamuka). John je bio njegovo drugo najstarije od petoro djece. S dvanaest godina budući se pisac naselio sa svojom familijom u gradiću Southaven. Tu je maturirao i igrao američki nogomet u školskoj momčadi. Diplomirao je knjigovodstvo, a potom i pravo 1981. na Pravnom fakultetu Sveučilišta Mississipi. Tijekom studija njegov se interes preselio s poreznih zakona na kazneno pravo, što je vjerojatno presudilo njegovu ne samo spisateljskom životu.
Punih deset godina nakon diplome Grisham je vodio svoj odvjetnički ured u Southavenu, gdje se ponajviše bavio kaznenim i građanskim pravom. Zastupao je šareni spektar najrazličitijih stranaka, tako da se može reći da je on od onih pisaca koji su poznavali mnoge od svojih književnih likova. Istovremeno, na Grishamov književni rad ponajviše je utjecala njegova majka koja ga je poticala u čitanju, ali i u baptističkoj vjeri. Kao “umjereni baptist” Grisham je boravio na misiji u Brazilu, i pretvorio ovu zemlju u poprište dva svoj romana (Partner i Testament).
Uspjeh i u političkoj karijeri
Grisham kao osoba očito vjeruje da se život u demokraciji može popraviti sudjelovanjem u aktivnom političkom životu. Zato se i angažirao u politici ubrzo poslije diplome, pa je još 1983. bio izabran za zastupnika u Predstavničkom domu Mississippija (sve do 1990). Njegovu težnju prema političkoj nezavisnosti podupire to što je zadržao odvjetničku praksu i za vrijeme svoga političkoga mandata. Porazno je po Ameriku samo to što političko-kriminalne manipulacije u Grishamovim knjigama nisu puka i vješta izmišljotina već nerijetko potječu iz stvarnog iskustva. Kritičari su pokazali, ne samo za prvu njegovu knjigu, da Grisham prenosi sadržaje iz svojih pravnih slučajeva u književnost. (Usput, nakon meteorskog književnog uspjeha Grisham se 1996. vratio u sudnicu i osvojio za svoju stranku obeštećenje od 683.500 dolara.)
Po svemu sudeći, Grisham je danas bogati i ugledni američki pisac koji se nalazi na raskrsnici, između pravničkog trilera i socijalnog romana. Kao da ga je umorio uspjeh i slava. Dosta mu je “buke i bijesa”, kako bi rekao njegov veliki prethodnik iz iste savezne države - Faulkner. S čime će nastaviti, na njemu je da odluči.
Zapravo su svi filmovi po Grishamovim romanima donijeli veliki novac svojim producentima, a nisu poštedjeli ni samoga autora. Nakon “Tvrtke”, “Slučaja Pelikan” i “Klijenta”, Hollywood je radio praktično sve njegove knjige, pa čak i one koje je napisao izvan kanona pravničkog krimića koga je sam utemeljio. “Vrijeme za ubojstvo” (1996; glume Sandra Bullock, Samuel L. Jackson itd.) i “Čudotvorac”. Svi se ovi filmovi nalaze na listama sedam najuspješnijih filmova snimljenih prema djelima J. Grishama (The Gingerbread Man snimljen je 1998. po njegovoj neobjavljenoj kratkoj priči). Na njima su još “The Chamber” (Odvjetnička komora) i “Runaway Jury” (Porota u bijegu). Grisham je napisao 16 pravničkih trilera (ove godine “Žalbu”), četiri ne-pravnička romana i jednu dokumentarnu knjigu (Nevin čovjek, 2006).
Željko Ivanjek
Najbolje je poći stanovitim redom i kazati da je Grisham do danas prodao duplo više knjiga od ne manje slavnog Iana Fleminga. Živući Amerikanac prodao je do danas svojih 25 knjiga - uglavnom romana, žanrovski pravnih trilera - u 235 milijuna primjeraka, dok je preminuli Bondov otac prodao više od 100 milijuna primjeraka svojih 10 romana, i dviju knjiga priča. Možda je jednostavnije reći da je Grisham, uz J. K. Rowling i T . Clancyja, jedan od rijetkih autora koji prvo izdanje svojih knjiga prodaju u više od 2 milijuna primjeraka.
| Grisham je 25 knjiga prodao u nevjerojatnih 235 milijuna primjeraka, što je više nego dvostruko i u usporedbi s ‘ocem’ Jamesa Bonda, Ianom Flemingom |
Pisac po mjeri Hollywooda
Prvi roman “Vrijeme za ubojstvo” Grisham je napisao 1989. a “Tvrtku” 1991. Ona je ujedno bila prvi film po Grishamovim djelima koji je postigao globalni uspjeh. Njegova je zvijezda bio Tom Cruise, tada u fazi “većoj od života”, a redatelj pokojni Sydney Pollack.Par Cruise - Gene Hackmanbio je savršen, a sadržaj o pravnoj tvrtki iz Memphisa koja radi s podzemljem povukao je američko kolektivno pamćenje. Sprega politike i kriminala od svršetka II. svjetskog rata zanosi američko javno mišljenje pri čemu su pravnici i novinari od Watergatea preko ‘Pentagonskih spisa’ postali prave, realne medijske zvijezde.
Dug je, naime, put od Perry Masonado Grishamovih pravnika, od srazmjerno siromašnih pravnika iz doba New Deala do bogatih suvremenih pravnika Amerike, čija djeca voze najskuplje automobile čak i kada im roditelji rade sasvim prosječne, anonimne odvjetničke poslove a ne samo one na nacionalnoj razini poput, recimo, suđenja O. J. Simpsonu. Posao pravnika prošao je ne manji razvoj od njegova TV ili filmskog prikazivanja. Pri tom je presudan u posljednjem slučaju upravo Grisham koji je i sam započeo odvjetničku karijeru na američkom jugu.
| Prvi pravni triler, ‘Vrijeme ubijanja’, pisao je u večernjim satima i preko slobodnih vikenda, dok je radnim danima i dalje ostajao pribran i marljiv odvjetnik |
Naime, Grisham je baš poput oca modernog američkog bestselera - Mario Puzos “Kumom”, koji je otvorio planet mafije - težio onom višem od najprodavanije knjige na top-listi New York Timesa odnosno na svim mogućim top-listama, pa 40 ili 50 tjedana zaredom. On je, naime, težio klasičnom romanu-rijeci kakav je napravio njegov spisateljski uzor John Steinbecku “Istočno od raja”. Ali s time nije započeo u ranijim fazama svoje spisateljske karijere već u posljednjoj, otkako je njegovo prezime izdavačka gromada, žanrovska odrednica i sinonim za napeto i čitko štivo koje se čita u jednome dahu. Svu svoju “ne-pravničku fikciju” Grisham je objavio 2000-ih (Obojena kuća, 2001; Prespavati Božić, 2002; Bleachers 2003; Igrati za pizzu, 2007). U njenom je središtu južnjačko selo na tragu Williama Faulknera, i autorov pokušaj da stvori svoj fikcionalni okrug Yoknapatawpha.
Veze političara i podzemlja
| Grisham je pisac kojega ne zadovoljava samo velika zarada i slava, on teži i klasičnom romanu rijeci kakav je ispisao njegov uzor John Steinbeck |
Taj oksimoron ‘bogati lopov’ odnosno ‘narodni predstavnik koji pljačka svoje birače’ onemogućuje sociologijski teorijski govor, ali daje gradivo Grishamu ne samo za ne-pravničku već i za pravničku fikciju kojom se proslavio i postao dio pokućstva u svakom suvremenom stanu. Pritom treba naglasiti da ovaj pisac u te obje svoje spisateljske dionice piše o onome što je proživio na vlastitoj koži. Zato je njegovu motivaciju dovoljno iščitati iz njegova životopisa.
Bio i zidar i berač pamuka
John Ray Grisham rodio se 8. veljače 1955. tamo gdje je vrag rekao laku noć (Jonesboro, Arkansas). Njegov je otac, takoreći, izašao iz Steinbecka: bio je siromašni radnik koji je radio sve čime bi prehranio svoju brojnu familiju (radio je kao zidar i kao berač pamuka). John je bio njegovo drugo najstarije od petoro djece. S dvanaest godina budući se pisac naselio sa svojom familijom u gradiću Southaven. Tu je maturirao i igrao američki nogomet u školskoj momčadi. Diplomirao je knjigovodstvo, a potom i pravo 1981. na Pravnom fakultetu Sveučilišta Mississipi. Tijekom studija njegov se interes preselio s poreznih zakona na kazneno pravo, što je vjerojatno presudilo njegovu ne samo spisateljskom životu.
Punih deset godina nakon diplome Grisham je vodio svoj odvjetnički ured u Southavenu, gdje se ponajviše bavio kaznenim i građanskim pravom. Zastupao je šareni spektar najrazličitijih stranaka, tako da se može reći da je on od onih pisaca koji su poznavali mnoge od svojih književnih likova. Istovremeno, na Grishamov književni rad ponajviše je utjecala njegova majka koja ga je poticala u čitanju, ali i u baptističkoj vjeri. Kao “umjereni baptist” Grisham je boravio na misiji u Brazilu, i pretvorio ovu zemlju u poprište dva svoj romana (Partner i Testament).
Uspjeh i u političkoj karijeri
Grisham kao osoba očito vjeruje da se život u demokraciji može popraviti sudjelovanjem u aktivnom političkom životu. Zato se i angažirao u politici ubrzo poslije diplome, pa je još 1983. bio izabran za zastupnika u Predstavničkom domu Mississippija (sve do 1990). Njegovu težnju prema političkoj nezavisnosti podupire to što je zadržao odvjetničku praksu i za vrijeme svoga političkoga mandata. Porazno je po Ameriku samo to što političko-kriminalne manipulacije u Grishamovim knjigama nisu puka i vješta izmišljotina već nerijetko potječu iz stvarnog iskustva. Kritičari su pokazali, ne samo za prvu njegovu knjigu, da Grisham prenosi sadržaje iz svojih pravnih slučajeva u književnost. (Usput, nakon meteorskog književnog uspjeha Grisham se 1996. vratio u sudnicu i osvojio za svoju stranku obeštećenje od 683.500 dolara.)
Po svemu sudeći, Grisham je danas bogati i ugledni američki pisac koji se nalazi na raskrsnici, između pravničkog trilera i socijalnog romana. Kao da ga je umorio uspjeh i slava. Dosta mu je “buke i bijesa”, kako bi rekao njegov veliki prethodnik iz iste savezne države - Faulkner. S čime će nastaviti, na njemu je da odluči.
Zapravo su svi filmovi po Grishamovim romanima donijeli veliki novac svojim producentima, a nisu poštedjeli ni samoga autora. Nakon “Tvrtke”, “Slučaja Pelikan” i “Klijenta”, Hollywood je radio praktično sve njegove knjige, pa čak i one koje je napisao izvan kanona pravničkog krimića koga je sam utemeljio. “Vrijeme za ubojstvo” (1996; glume Sandra Bullock, Samuel L. Jackson itd.) i “Čudotvorac”. Svi se ovi filmovi nalaze na listama sedam najuspješnijih filmova snimljenih prema djelima J. Grishama (The Gingerbread Man snimljen je 1998. po njegovoj neobjavljenoj kratkoj priči). Na njima su još “The Chamber” (Odvjetnička komora) i “Runaway Jury” (Porota u bijegu). Grisham je napisao 16 pravničkih trilera (ove godine “Žalbu”), četiri ne-pravnička romana i jednu dokumentarnu knjigu (Nevin čovjek, 2006).
|
Filmovi po Grishamu
|
Željko Ivanjek