ZAGREB - Na svjetskoj top-listi “World music” nerijetko su do sada bila uvrštena imena s ovih prostora i već smo navikli da grupe poput Krijesa i sličnih bendova koji njeguju etno glazbu, redovito nakon izlaska svojih albuma dobiju jedno od viših mjesta na toj ljestvici, no ovaj mjesec negdje na sredini ljestvice pojavilo se ime “Žegar živi”.
Žegar je malo selo u zadarskom zaleđu, točnije blizu Obrovca i vjerojatno većina ljudi u tom kraju ni ne zna da je grupa koja nosi ime njihovog mjesta završila na utjecajnoj svjetskoj top-listi.
No, od imena Žegar svakako je zanimljivije tko su ljudi okupljeni pod tim imenom. Riječ je, naime, o skupini srpskih povratnika u selo koji su za vrijeme rata otišli ili u Srbiju ili u Bosnu. Žegar je bio gotovo u samom središtu kninske “Krajine” poprilično pogođeno ratnim razaranjima iz kojeg je otišlo dosta ljudi, pa tako i današnji članovi skupine koji se posljednjih godina pomalo vraćaju u rodno mjesto.
Osim što je “povratnička priča” pomalo neuobičajena za skupinu koja je počela osvajati jednu utjecajnu top-listu, tako se i članovi grupe i njihova glazba također ne uklapaju u sliku “vladara” top-ljestvica na kakve smo navikli. Ovih šest entuzijasta probili su se na svjetsku glazbenu scenu s drevnim groktalicama, načinu pjevanja sličnom jodlanju, a zapravo su to najjednostavnije rečeno seoske pjesme, a za pjevače se nikako ne može reći da spadaju u skupinu glamuroznih zvijezda. Za razliku od daleko poznatijih kolega koji posjećuju mondena ljetovališta i najvažnija društvena događanja, šestorka iz Žegara živi skromnim povratničkim životom na selu, čuvajući koze i pokušavaju ponovno sagraditi ono bez čega su za vrijeme rata ostali.
‘Jandrino jato’
Nakon povratka u Žegar ovi pjevači nisu baš imali u planu posvetiti se pjevačkoj karijeri, iako su svi bili često viđeni gosti na raznim proslavama na kojima su izvodili stare pjesme još puno prije rata, no 2005. okupila ih je Svetlana Spajićiz Beograda, entuzijastična obožavateljica tih napjeva, i sama pjevačica. Zvukove Žegara, odnosno bukovačkoga kraja u kojem se Žegar nalazi, prepoznala je kao nešto što bi mogla ponovno oživjeti, a u članovima skupine pronašla je ljude koji će
joj u tome pomoći.
- Srpskim seoskim pjevanjem počela sam se baviti početkom devedestih godina, a jedne večeri sam bila na koncertu tradicionalne pjesme i svirke, i tada sam prvi put čula Jandriju Baljka koji je nastupao sa svojim jatom, “Jandrinim jatom”. Godinama sam i ja pokušavala tako pjevati, ali s malo uspjeha. U Dalmaciju sam došla 2005. i upoznala obitelj Radmilović, koja se s troje djece vratila iz izbjeglištva u Žegar. Tu je, nakon toliko godina od kada sam ga čula i vidjela, bio i Jandrija, koji se među prvima vratio sa svojom suprugom Marom. Zajedno smo sastavili pjevačku grupu i od tada smo zajedno - rekla je Svetlana.
No, prije nego je Svetlana “otkrila” njih, nju je otkrio Andrew Cronshaw, producent kuće Cloud Valley Music iz Londona, specijalizirane za etno glazbu. Cronshaw, naime, preko interneta već godinama sluša razne svjetske radiopostaje u potrazi za novim etno zvukovima, pa je tako, među ostalima, slušao emisiju “Od zlata jabuka” o tradicionalnoj glazbi na Drugom programu Radio Beograda.
Studio u staroj školi
Više puta je čuo jedan glas u pjesmama koji ga se dojmio, pa je autoricu te emisije Milicu Simić, koja je inače i njegova prijateljica, zamolio da mu nađe tu pjevačicu. To je bila Svetlana Spajić, a Andrew se počeo više zanimati za srpsko seosko pjevanje i odlučio da bi mogao napraviti nešto više s tom vrstom glazbe. Svetlana mu se učinila kao prava osoba za to, pa je došao u Beograd i upoznao se s njom.
- Bili smo na večeri i pričala mi je o grupi tradicionalnih pjevača koje je srela u Dalmaciji i s kojima je već neko vrijeme surađivala. Opisivala ih je kao “Posljednje Mohikance” istaknuvši da su vjerojatno jedina grupa koja je nakon povratka nastavila njegovati tradiciju seoskog pjevanja. Svetlana ih je pronašla i pridružila im se, a iako živi u Beogradu, često dolazi u Žegar kako bi s njima radila. Rekla mi je da bi htjela snimiti CD, ali nije imala ideju tko bi mogao biti izdavač i tko bi ih financirao. Rekao sam joj da ćemo mi to napraviti, da ću povesti još neke ljude koji će snimiti njihovo pjevanje. O njoj sam znao vrlo malo, a ljude o kojima mi je pričala nikada nisam čuo, ali vjerovao sam joj. Uskoro sam sa svojim suradnikom Ianom Blakeom došao u Žegar. Smjestili smo se kod jednog od pjevača, Voje Radmilovića i njegove supruge, koji su od svog razorenog stana uspjeli napraviti ugodno mjesto za život. Vojo je, osim što pjeva, i zvonar u crkvi kada se održava služba, a ima i 400 koza i svako jutro ustaje u pet sati da bi ih vodio na ispašu - ispričao je Andrew.
Zbog svih obaveza koje imaju članovi skupine, a i činjenice da neki nisu baš u Žegaru, već u okolnim selima, Andrewu i Ianu trebalo je neko vrijeme da ih okupe na jednom mjestu.
U međuvremu su upoznavali okolicu i ljude, pa čak i učili čuvati koze. Kada su ih napokon uspjeli okupiti snimili su ih kako pjevaju u staroj školi, te okupljene oko kuhinjskog stola i u dvorištu. Osim pjesama, na CD-u se našla i Vojina zvonjava crkvenih zvona, kao i dozivanje koza i njihovo meketanje.
Očuvanje stare kulture
- Oduvijek sam volio izvorne pjesme, ali nije me sreća pratila u životu. No, sretan sam čovjek, puno sam toga vidio i prošao, a imao sam sreću što sam upoznao Jandriju i ostale. Cilj mi je, sada kada smo se sastali sa Svetlanom, očuvati ovu staru kulturu.
Nikada nisam želio zaraditi novac od ovoga niti napraviti karijeru, nego samo očuvaati staro izvorno stvaralaštvo i prenijeti ih na mlađe. Naša djeca odu u svijet i odmah zavole novo. Više ne znaju ni odakle su ni kako su im se zvali djed ili baka - rekao je Vojo Radmilović.
Skupina je do sada nastupala na raznim proslavama, a ponekad samo dio njih, jer dosta toga ovisi o njihovim obavezama. Nikome od njih ovo nije nešto od čega mogu živjeti, jer kolika god bila vrijednost tradicionalne seoske glazbe, naprosto nije komercijalna.
Teški povratnički uvjeti
- Imali smo sreće što Andrew i njegovi suradnici iz Londona nisu bili blazirani avanturisti koji putuju Balkanom u potrazi za egzotikom, već ljudi koji su nam nesebično pomogli i podijelili s nama sve nevolje i radosti svakodnevne borbe za opstanak - istaknula je Svetlana Spajić.
Već je i samo snimanje CD-a za njih nešto što nisu očekivali, a kamoli da će sa svojim groktalicama i meketanjem koza završiti na jednoj svjetskoj top-listi. No, svi članovi imaju ambicije nastaviti pjevati izvorne pjesme, ali pitanje je, rekla je Svetlana Spajić, koliko će to biti moguće.
Cijeli projekt iz njih je izvukao dosta energije, vremena, novca i to u vrlo teškim povratničkim uvjetima. Planovi da grupa eventualno krene na neku mini turneju za sada nema.
Prije svega, tu je onih 400 koza koje treba čuvati, a i žene koje bi ostale same. Ali, možda ćete Jandriju, Voju, Obrada, Luju, Miljkui Svetlanučuti negdje da pjevaju u bukovačkom kraju. Kada se uspiju zajedno okupiti na jednom mjestu.
Pjevačica tradicionalnog srpskog seoskog pjevanja iz Beograda Svetlana Spajić s Jandrijom Baljkom okupila je petero pjevača iz bukovačkog kraja u grupu Žegar živi
OBRAD MILIĆ
Sviram diple skoro od kad sam se rodio, ima tome 60 godina. Dal’ sam najbolji? Nisam ni najgori! Ne smijem sebe hvaliti, ali ni kuditi.MILJKA RADMILOVIĆ
Stare pjesme pjevam još otkako sam dijete. Cijeli život smo radili i mučili se i nakon 25 godina došlo je vrijeme da pokažemo naše pjesme i tradiciju.VOJISLAV RADMILOVIĆ
Nikada nisam htio zaraditi neke novce i li napraviti neku karijeru. Cilj mi je sačuvati staro izvorno stvaralaštvo i prenijeti ga na mlade.SVETLANA SPAJIĆ
Nadam se da ćemo poslati dobru poruku narodu koji potječe iz ovih krajeva, a koji je sada rasijan po cijelom svijetu.
JANDRIJA BALJAK
S ćaćom i stricom počeo sam pjevati sa sedam godina. Najviše sam pjevao s curama, a u životu sam prošao što je malo tko prošao!DRAGOMIR VUKANAC
Pjesmu sam učio od svojih starih, matere i ćaće koji su bili čuveni pjevači. Uvijek sam volio našu starinsku pjesmu i čuvam je i danas.
Srpski povratnici postigli su daleko veći uspjeh od službenog misionara hrvatske etnoglazbe
World Music Charts Europenije trgovačka top-lista i često se ne poklapa s mjesečnim izvještajima o prodaji pojedinih albuma. No, WMCE je pouzdano mjerilo publiciteta jer registrira emitiranje u tridesetak specijaliziranih radijskih emisija iz dvadeset europskih zemalja.
Klapa Sinj bez uspjeha
Glazbenici koji pokušavaju doći do pozornica WOMEX-a, WOMAD-a i drugih renomiranih europskih festivala ili osvojiti prestižnu BBC-jevu nagradu za najbolje world music izvođače, nakon ulaska na WMCE mogu računati da su uspješno prošli prvi krug kvalifikacija. Od hrvatskih glazbenika, tamo je najbolje kotirao Darko Rundeks Cargo Orkestrom, a u recentni svibanjski top-20 probio se Mojmir Novakovićsa svojim bendom Kries. Kad se prošli mjesec na 15. mjestu top-liste WMCE-a pojavilo nepoznato ime Žegar živi, pokraj kojega je pisalo Croatia, prva je pomisao bila da to ne može imati nikakve veze s Nenadom Bachom. Samozvani promotor tradicionalne hrvatske glazbe u svijetu rado je viđen u Ministarstvu kulture Bože Biškupićagdje s vremena na vrijeme dolazi žicati lovu za svoje maglovite projekte. U New Yorku je objavio nekoliko luksuzno opremljenih albuma dalmatinskih klapa, pa je i klapa Sinj uz CD “Lipo ime” dobila impresivan booklet s tekstovima prevedenim na šest jezika, uključujući japanski.
Prošle su tri godine otkako je Bach pokušao prodati priču o “vibracijama hrvatske duše” i “jedinstvenom genetskom kodu”, ali klapa Sinj još nije primijećena na world music sceni, baš kao ni druge dalmatinske klape. Tradicionalna vokalna grupa Žegar živi iz srpskog sela Žegar u Dalmatinskoj zagori nikad neće upoznati Nenada Bacha, a vjerojatno ni njegova mecenu Božu Biškupića. U reportaži o starcima i staricama iz Žegara, koja je pod naslovom “Dalmatian Days” ispunila tri i pol strane u svibanjskom broju najutjecajnijega britanskog world music magazina Froots, glavni lik je engleski etnomuzičar i producent Andrew Cronshaw.
Engleski etnoglazbenik
Za razliku od Nenada Bacha, on se ne bavi prodajom magle. Prije tri godine bio je nominiran za BBC World Music Award u kategoriji najbolji album, vlasnik je male diskografske kuće Cloud Valley, već dugo radi s finskim, armenskim, grčkim i sirijskim glazbenicima, a odnedavno i sa srbijanskom etnopjevačicom Svetlanom Spajić. Uz Svetlaninu pomoć, Andrew i njegov snimatelj Jamie Orchard-Lisle, opremljeni samo laptopom i mikrofonima, stigli su do Žegara i napravili album autentične balkanske roots glazbe koja je sve traženija roba na europskom world music tržištu. Kad se Andrew sljedeći put iskrca na zadarskom aerodromu, možda bi ga trebao dočekati još netko osim Svetlane Spajić. Možda i netko iz Ministarstva kulture, ali nikako Nenad Bach s vibracijama hrvatske duše i jedinstvenim genetskim kodom! ( Ilko Čulić)
Merita Arslani
| *GROKTANJE: gl.im., pjevanje prepoznatljivo po osobitoj snazi glasa i neobičnoj vibrato tehnici, sličnoj jodlanju, koja stoji u kontrastu prema ravnim pratećim glasovima. Također se naziva i ojkanje, grgašanje, orcanje, oržanje... |
No, od imena Žegar svakako je zanimljivije tko su ljudi okupljeni pod tim imenom. Riječ je, naime, o skupini srpskih povratnika u selo koji su za vrijeme rata otišli ili u Srbiju ili u Bosnu. Žegar je bio gotovo u samom središtu kninske “Krajine” poprilično pogođeno ratnim razaranjima iz kojeg je otišlo dosta ljudi, pa tako i današnji članovi skupine koji se posljednjih godina pomalo vraćaju u rodno mjesto.
Osim što je “povratnička priča” pomalo neuobičajena za skupinu koja je počela osvajati jednu utjecajnu top-listu, tako se i članovi grupe i njihova glazba također ne uklapaju u sliku “vladara” top-ljestvica na kakve smo navikli. Ovih šest entuzijasta probili su se na svjetsku glazbenu scenu s drevnim groktalicama, načinu pjevanja sličnom jodlanju, a zapravo su to najjednostavnije rečeno seoske pjesme, a za pjevače se nikako ne može reći da spadaju u skupinu glamuroznih zvijezda. Za razliku od daleko poznatijih kolega koji posjećuju mondena ljetovališta i najvažnija društvena događanja, šestorka iz Žegara živi skromnim povratničkim životom na selu, čuvajući koze i pokušavaju ponovno sagraditi ono bez čega su za vrijeme rata ostali.
‘Jandrino jato’
Nakon povratka u Žegar ovi pjevači nisu baš imali u planu posvetiti se pjevačkoj karijeri, iako su svi bili često viđeni gosti na raznim proslavama na kojima su izvodili stare pjesme još puno prije rata, no 2005. okupila ih je Svetlana Spajićiz Beograda, entuzijastična obožavateljica tih napjeva, i sama pjevačica. Zvukove Žegara, odnosno bukovačkoga kraja u kojem se Žegar nalazi, prepoznala je kao nešto što bi mogla ponovno oživjeti, a u članovima skupine pronašla je ljude koji će
joj u tome pomoći.
- Srpskim seoskim pjevanjem počela sam se baviti početkom devedestih godina, a jedne večeri sam bila na koncertu tradicionalne pjesme i svirke, i tada sam prvi put čula Jandriju Baljka koji je nastupao sa svojim jatom, “Jandrinim jatom”. Godinama sam i ja pokušavala tako pjevati, ali s malo uspjeha. U Dalmaciju sam došla 2005. i upoznala obitelj Radmilović, koja se s troje djece vratila iz izbjeglištva u Žegar. Tu je, nakon toliko godina od kada sam ga čula i vidjela, bio i Jandrija, koji se među prvima vratio sa svojom suprugom Marom. Zajedno smo sastavili pjevačku grupu i od tada smo zajedno - rekla je Svetlana.
No, prije nego je Svetlana “otkrila” njih, nju je otkrio Andrew Cronshaw, producent kuće Cloud Valley Music iz Londona, specijalizirane za etno glazbu. Cronshaw, naime, preko interneta već godinama sluša razne svjetske radiopostaje u potrazi za novim etno zvukovima, pa je tako, među ostalima, slušao emisiju “Od zlata jabuka” o tradicionalnoj glazbi na Drugom programu Radio Beograda.
Studio u staroj školi
Više puta je čuo jedan glas u pjesmama koji ga se dojmio, pa je autoricu te emisije Milicu Simić, koja je inače i njegova prijateljica, zamolio da mu nađe tu pjevačicu. To je bila Svetlana Spajić, a Andrew se počeo više zanimati za srpsko seosko pjevanje i odlučio da bi mogao napraviti nešto više s tom vrstom glazbe. Svetlana mu se učinila kao prava osoba za to, pa je došao u Beograd i upoznao se s njom.
- Bili smo na večeri i pričala mi je o grupi tradicionalnih pjevača koje je srela u Dalmaciji i s kojima je već neko vrijeme surađivala. Opisivala ih je kao “Posljednje Mohikance” istaknuvši da su vjerojatno jedina grupa koja je nakon povratka nastavila njegovati tradiciju seoskog pjevanja. Svetlana ih je pronašla i pridružila im se, a iako živi u Beogradu, često dolazi u Žegar kako bi s njima radila. Rekla mi je da bi htjela snimiti CD, ali nije imala ideju tko bi mogao biti izdavač i tko bi ih financirao. Rekao sam joj da ćemo mi to napraviti, da ću povesti još neke ljude koji će snimiti njihovo pjevanje. O njoj sam znao vrlo malo, a ljude o kojima mi je pričala nikada nisam čuo, ali vjerovao sam joj. Uskoro sam sa svojim suradnikom Ianom Blakeom došao u Žegar. Smjestili smo se kod jednog od pjevača, Voje Radmilovića i njegove supruge, koji su od svog razorenog stana uspjeli napraviti ugodno mjesto za život. Vojo je, osim što pjeva, i zvonar u crkvi kada se održava služba, a ima i 400 koza i svako jutro ustaje u pet sati da bi ih vodio na ispašu - ispričao je Andrew.
Zbog svih obaveza koje imaju članovi skupine, a i činjenice da neki nisu baš u Žegaru, već u okolnim selima, Andrewu i Ianu trebalo je neko vrijeme da ih okupe na jednom mjestu.
U međuvremu su upoznavali okolicu i ljude, pa čak i učili čuvati koze. Kada su ih napokon uspjeli okupiti snimili su ih kako pjevaju u staroj školi, te okupljene oko kuhinjskog stola i u dvorištu. Osim pjesama, na CD-u se našla i Vojina zvonjava crkvenih zvona, kao i dozivanje koza i njihovo meketanje.
Očuvanje stare kulture
- Oduvijek sam volio izvorne pjesme, ali nije me sreća pratila u životu. No, sretan sam čovjek, puno sam toga vidio i prošao, a imao sam sreću što sam upoznao Jandriju i ostale. Cilj mi je, sada kada smo se sastali sa Svetlanom, očuvati ovu staru kulturu.
Nikada nisam želio zaraditi novac od ovoga niti napraviti karijeru, nego samo očuvaati staro izvorno stvaralaštvo i prenijeti ih na mlađe. Naša djeca odu u svijet i odmah zavole novo. Više ne znaju ni odakle su ni kako su im se zvali djed ili baka - rekao je Vojo Radmilović.
Skupina je do sada nastupala na raznim proslavama, a ponekad samo dio njih, jer dosta toga ovisi o njihovim obavezama. Nikome od njih ovo nije nešto od čega mogu živjeti, jer kolika god bila vrijednost tradicionalne seoske glazbe, naprosto nije komercijalna.
Teški povratnički uvjeti
- Imali smo sreće što Andrew i njegovi suradnici iz Londona nisu bili blazirani avanturisti koji putuju Balkanom u potrazi za egzotikom, već ljudi koji su nam nesebično pomogli i podijelili s nama sve nevolje i radosti svakodnevne borbe za opstanak - istaknula je Svetlana Spajić.
Već je i samo snimanje CD-a za njih nešto što nisu očekivali, a kamoli da će sa svojim groktalicama i meketanjem koza završiti na jednoj svjetskoj top-listi. No, svi članovi imaju ambicije nastaviti pjevati izvorne pjesme, ali pitanje je, rekla je Svetlana Spajić, koliko će to biti moguće.
Cijeli projekt iz njih je izvukao dosta energije, vremena, novca i to u vrlo teškim povratničkim uvjetima. Planovi da grupa eventualno krene na neku mini turneju za sada nema.
Prije svega, tu je onih 400 koza koje treba čuvati, a i žene koje bi ostale same. Ali, možda ćete Jandriju, Voju, Obrada, Luju, Miljkui Svetlanučuti negdje da pjevaju u bukovačkom kraju. Kada se uspiju zajedno okupiti na jednom mjestu.
Pjevačica tradicionalnog srpskog seoskog pjevanja iz Beograda Svetlana Spajić s Jandrijom Baljkom okupila je petero pjevača iz bukovačkog kraja u grupu Žegar živi
|
OBRAD MILIĆ
Sviram diple skoro od kad sam se rodio, ima tome 60 godina. Dal’ sam najbolji? Nisam ni najgori! Ne smijem sebe hvaliti, ali ni kuditi.MILJKA RADMILOVIĆ
Stare pjesme pjevam još otkako sam dijete. Cijeli život smo radili i mučili se i nakon 25 godina došlo je vrijeme da pokažemo naše pjesme i tradiciju.VOJISLAV RADMILOVIĆ
Nikada nisam htio zaraditi neke novce i li napraviti neku karijeru. Cilj mi je sačuvati staro izvorno stvaralaštvo i prenijeti ga na mlade.SVETLANA SPAJIĆ
Nadam se da ćemo poslati dobru poruku narodu koji potječe iz ovih krajeva, a koji je sada rasijan po cijelom svijetu.
JANDRIJA BALJAK
S ćaćom i stricom počeo sam pjevati sa sedam godina. Najviše sam pjevao s curama, a u životu sam prošao što je malo tko prošao!DRAGOMIR VUKANAC
Pjesmu sam učio od svojih starih, matere i ćaće koji su bili čuveni pjevači. Uvijek sam volio našu starinsku pjesmu i čuvam je i danas.
|
SVIRAČ DIPLI: Obre
|
PJEVAČICA ODMALENA: Milja
|
|
ČUVAR TRADICIJE: Vojo
|
IDEJNA ZAČETNICA: Coka
|
|
VOĐA ‘JANDRINA JATA’: Jandre
|
POTOMAK PJEVAČA: Lujo
|
Srpski povratnici postigli su daleko veći uspjeh od službenog misionara hrvatske etnoglazbe
World Music Charts Europenije trgovačka top-lista i često se ne poklapa s mjesečnim izvještajima o prodaji pojedinih albuma. No, WMCE je pouzdano mjerilo publiciteta jer registrira emitiranje u tridesetak specijaliziranih radijskih emisija iz dvadeset europskih zemalja.
Klapa Sinj bez uspjeha
Glazbenici koji pokušavaju doći do pozornica WOMEX-a, WOMAD-a i drugih renomiranih europskih festivala ili osvojiti prestižnu BBC-jevu nagradu za najbolje world music izvođače, nakon ulaska na WMCE mogu računati da su uspješno prošli prvi krug kvalifikacija. Od hrvatskih glazbenika, tamo je najbolje kotirao Darko Rundeks Cargo Orkestrom, a u recentni svibanjski top-20 probio se Mojmir Novakovićsa svojim bendom Kries. Kad se prošli mjesec na 15. mjestu top-liste WMCE-a pojavilo nepoznato ime Žegar živi, pokraj kojega je pisalo Croatia, prva je pomisao bila da to ne može imati nikakve veze s Nenadom Bachom. Samozvani promotor tradicionalne hrvatske glazbe u svijetu rado je viđen u Ministarstvu kulture Bože Biškupićagdje s vremena na vrijeme dolazi žicati lovu za svoje maglovite projekte. U New Yorku je objavio nekoliko luksuzno opremljenih albuma dalmatinskih klapa, pa je i klapa Sinj uz CD “Lipo ime” dobila impresivan booklet s tekstovima prevedenim na šest jezika, uključujući japanski.
Prošle su tri godine otkako je Bach pokušao prodati priču o “vibracijama hrvatske duše” i “jedinstvenom genetskom kodu”, ali klapa Sinj još nije primijećena na world music sceni, baš kao ni druge dalmatinske klape. Tradicionalna vokalna grupa Žegar živi iz srpskog sela Žegar u Dalmatinskoj zagori nikad neće upoznati Nenada Bacha, a vjerojatno ni njegova mecenu Božu Biškupića. U reportaži o starcima i staricama iz Žegara, koja je pod naslovom “Dalmatian Days” ispunila tri i pol strane u svibanjskom broju najutjecajnijega britanskog world music magazina Froots, glavni lik je engleski etnomuzičar i producent Andrew Cronshaw.
Engleski etnoglazbenik
Za razliku od Nenada Bacha, on se ne bavi prodajom magle. Prije tri godine bio je nominiran za BBC World Music Award u kategoriji najbolji album, vlasnik je male diskografske kuće Cloud Valley, već dugo radi s finskim, armenskim, grčkim i sirijskim glazbenicima, a odnedavno i sa srbijanskom etnopjevačicom Svetlanom Spajić. Uz Svetlaninu pomoć, Andrew i njegov snimatelj Jamie Orchard-Lisle, opremljeni samo laptopom i mikrofonima, stigli su do Žegara i napravili album autentične balkanske roots glazbe koja je sve traženija roba na europskom world music tržištu. Kad se Andrew sljedeći put iskrca na zadarskom aerodromu, možda bi ga trebao dočekati još netko osim Svetlane Spajić. Možda i netko iz Ministarstva kulture, ali nikako Nenad Bach s vibracijama hrvatske duše i jedinstvenim genetskim kodom! ( Ilko Čulić)
|
Država treba podržavati njih, a ne Nenada Bacha
|
Merita Arslani