Nakon gotovo 20 godina istraživanja šamanizma i mogućih koristi uporabe halucinogene biljke ayahuaca, švicarski antropolog Jeremy Narby uspio je uzburkati more zapadnjačke "tvrde" znanosti.
Smeđokos, sitnoga stasa, prema "vjeroispovijesti" agnostik i racionalist, poznat je po svojim knjigama u kojima se bavi šamanskim kulturama, ali i inteligencijom u prirodi. Njegova knjiga "Kozmička zmija, DNK i podrijetlo života" objavljena je na 11 jezika te prodana u oko 120.000 primjeraka. Na hrvatskom tržištu prisutna je u izdanju izdavačke kuće VBZ. Izvrsno posjećeno predstavljanje te knjige nedavno u Zagrebu pokazalo je kako Narby i ovdje ima svoju publiku.
• U svojoj knjizi postavljate tezu o mreži života utemeljenog na DNK. Vizije inducirane halucinogenom biljkom ayahuasca omogućuju šamanima pristup toj mreži, iz koje dobivaju praktične i provjerljive informacije. U južnoj Amazoni ayahuasca se koristi tisućama godina, a urođenici je danas opisuju kao "šumsku televiziju" - ona im pruža slike i poučava ih. Možete li objasniti o kakvoj je mreži života riječ?
- Istina, to je složena ideja. No ako je točno da smo mi ljudi poput jedne stanice u golemom organizmu našeg planeta, jasno je da je pojedinačnoj stanici teško razumjeti cijeli organizam čiji je dio. No znanost priznaje činjenicu da je mreža života koja okružuje planet stvorila atmosferu koju dišemo i da ima svojstvo samoregulacije. U posljednjih 50 godina znanstvenici sve više otkrivaju zaprepašćujuću sličnost ispod površine - primjerice, iako ljudsko biće izgleda mnogo drukčije od vlati trave, mikroskopski prikaz otkriva da su naše stanice stvorene od istih molekula.
Te molekule međusobno komuniciraju, i to doslovno, šaljući jedna drugoj električno-kemijske signale. Presrećući te signale, molekularni biolozi otkrili su da su to isti signali kakvima se koriste naše moždane stanice. Naviknuli smo misliti da postoji temeljna razlika između nas i bilja, jer kako kažemo, "biljke nemaju mozak, kako bi komunicirale?".
Pokazalo se da već i jednostanični organizam odašilje signale kakvima se koristi i naš mozak. Tako je cijeli živi svijet sastavljen od inteligentnih stanica koje komuniciraju. Dovoljno je pogledati unutarnju komunikaciju bakterije ili, primjerice, leptira. U prirodnom svijetu ima mnogo načina komunikacije, iako mi za nju imamo samo jednu riječ.
• Niste molekularni biolog niti fizičar, a ipak se lako služite podacima koje nude te znanosti i rabite ih u svojim antropološkim istraživanjima. Je li spajanje različitih znanosti karakteristično za naše vrijeme?
- Možda još ne, ali to postaje. Taj je pristup očito sve prihvaćeniji, bar teoretski. Nedavno su me Kraljevsko društvo antropologa (Royal Anthropological Society), a zatim i Farmakološki odjel Sveučilišta London pozvali da održim predavanje o svom radu sa znanstvenicima i šamanima te o tome kako ih spajam u suradnju. Na tim institucijama kažu da je upravo to oblik interdisciplinarnosti koji žele promovirati. Za mene je novost što me pozivaju službene istraživačke institucije i da im se sviđa takva hibridna stvar. Prije 10 godina nije bilo tako.
• Kako objašnjavate taj zaokret?
- Ljudi koji zaista razumiju podatke znaju da priroda nije samo glupi stroj, da sva ta različita bića imaju iste gene kao i mi, istu staničnu signalnu umreženost. Nematod i ljudsko biće zaprepašćujuće su slični. Znanost raspolaže gomilom podataka, no što ti podaci znače? Ne možemo negirati da je potrebno osmisliti sve te podatke. Ako oni imaju tako temeljne implikacije o prirodi prirode, i o tome tko smo i u kakvom smo odnosu s prirodom, tad trebamo širi okvir razmišljanja u kojem će se povezati i filozofi, i šamani, i antropolozi, sjedinjujući znanosti koje su dotad bile odvojene. Jasno je da ne možemo nastaviti dalje s fragmentiranim, monoracionalističkim pristupom.
• U svojoj knjizi nudite metodu istraživanja koja se temelji na naputku šamana: "promatraj oblike" te na postupku defokalizacije. O čemu je riječ?
- Sjećate li se onih stereograma kakvi su bili popularni tijekom devedesetih? Riječ je o slikama koje se sastoje od naizgled kaotične hrpe točkica, no ako se pažljivo zagledate, iz tih točkica najedanput izranjaju jasne, trodimenzionalne slike. Napor koji morate uložiti kako biste vidjeli skrivene 3D slike temelji se na tome da osvijestite način na koji gledate. Pomislio sam da je to zanimljiv koncept. Kako je još 1900. rekao antropolog Franz Boas, ako idete u drugu kulturu kako biste razumjeli njezinu "drugost", morate postati svjesni vlastitih pretpostavki, dakle, svojeg pogleda, jer u protivnom izlažete se opasnosti da ih projicirate u ono što promatrate.
Ako zaista želite razumjeti radikalno drukčiju kulturu, morate biti u stanju izdvojiti ono što vam nameće vaša vlastita. Tu, kao racionalni antropolog koji proučava šamanizam, shvatio sam da moram postati svjestan svog pogleda. Pomislio sam: bilo bi zanimljivo gledati šamanizam, bivajući istodobno svjestan svojih racionalističkih pretpostavki. Jedna od njih je da šamanizam ne pripada istoj ontološkoj ravni na kojoj je znanost; da nije zaista "ozbiljan". Šamani kažu da komuniciraju s duhovima, a za racionalista duhovi ne postoje. No što ako šamani nemaju krivo, što ako postoji stvarnost koja korespondira s onim o čemu govore? Možda je to što govore stvarno, samo mi za to još nemamo koncept.
A možda ga i imamo, ali još nismo povezali jedno s drugim. Ako je tako, što bi u konceptualnom smislu bio znanstveni ekvivalent tim esencijama s kojima šamani komuniciraju u svojim vizijama i za koje tvrde da su zajednički svim živim bićima i da su izvor znanja. Što je zajedničko svim oblicima života i nosi informaciju? Zapravo, jedina takva stvar za koju znam zove se DNK. Je li moguće da šamani u svojim vizijama doživljavaju molekularnu stvarnost i iz nje dobivaju informacije?
To mi je zvučalo previše ludo. Ipak, spoznaje do kojih su šamani došli vrlo su točne i u mnogim slučajevima, posebice kad je riječ o iskorištavanju farmakoloških svojstava nekih biljaka, laboratorijski dokazane. Odlučio sam tu primijeniti metodu gledanja kakvu traži promatranje stereograma. Susprežući nevjericu u tom slučaju, počeo sam uočavati bezbrojne korespondencije između znanstvenih opisa DNK i šamanističkih opisa tih životodajnih esencija koje povezuju sve živo i koje su nositelji informacija. Podudarnosti je bilo toliko da sam shvatio da mogu o tome napisati knjigu.
• Kozmička zmija koja se pojavljuje u praktički svim mitovima o postanku prema vašem je sudu, dakle, simbol DNK?
- U svim šamanističkim tradicijama na pet kontinenata nalazimo simbole dvostruke uzvojnice. Oblik koji opisuju šamani govoreći o tim životodajnim, sveprisutnim supstancijama potpuno odgovara obliku molekule koja kodira život. Ako se odlučite držati svoga racionalističkoga gledišta, tada ćete reći da je riječ o pukoj podudarnosti. No ne možemo negirati da u šamanističkim kulturama, koje su opstajale diljem svijeta tijekom tisuća godina, postoji očita koherentnost na simboličkoj razini.
• Vaša je knjiga očito bila uvjerljiva - neki znanstvenici svjetskoga glasa pošli su vašim tragom.
- Godine 1999. otišao sam u Amazonu s tri molekularna biologa koji su sami željeli testirati hipotezu prema kojoj možete dobiti biomolekularnu informaciju putem vizija kroz koje vas vodi ayahuasca-šaman. Testirali smo je i dobili rezultate koje sam objavio 2001., no istina je da nakon toga nije slijedio stampedo zanimanja i da je to istraživanje ostalo marginalno.
No nedavno ga je pročitao američki znanstvenik koji vodi Institut za proučavanje tuberkuloze na Sveučilištu Illinoisa u Chicagu, Scott Franzblau te odlučio i sam isprobati tu metodu. Multirezistentna tuberkuloza ubija dva milijuna ljudi na godinu, a istražujući jednu po jednu molekulu, znanstvenici koji traže lijek za tu bolest zapravo traže iglu u plastu sijena. Još je nisu našli. Zašto ne iskoračiti iz glavnostrujaške znanosti i iskušati nov pristup? U biti, to i nije tako luda zamisao jer velik broj biljaka u peruanskoj Amazoni još nije testiran, a prilično je jasno da urođenički šamani dobro poznaju svojstva biljaka.
Franzblau misli da bi i sam putem vizija, kroz koje će ga voditi šaman, možda mogao dobiti neke informacije. On želi provjeriti ideju prema kojoj bi, kroz sintezu znanstvenog i šamanističkog pristupa, bilo moguće pronaći lijek za tuberkulozu. Ako on i šaman kojemu ga vodim u tome uspiju, bit će to neka vrsta metode koja će se moći primijeniti za traženje lijeka nekih drugih bolesti. Uostalom, zašto ne? Racionalna znanost nema monopol na primjenjivo znanje.
- Morate pročitati Watsonovu knjigu "Double Helix" iz 1968. kako biste se uvjerili kakav je on besramni seksist. Ukrao je rad svoje kolegice Rosalind Franklin i još ju je, u toj knjizi, ismijavao zbog toga. Čak ju je nazivao i ružnom. Sada je, ovim istupom, pokazao ne samo da je besramni šovinist, nego i arogantni bijeli rasist. Možemo mu zahvaliti jedino na iskrenosti. Njegovi su stavovi o ženama, kao i o Afrikancima, vrijedni prezira.
Andrea Marić
Smeđokos, sitnoga stasa, prema "vjeroispovijesti" agnostik i racionalist, poznat je po svojim knjigama u kojima se bavi šamanskim kulturama, ali i inteligencijom u prirodi. Njegova knjiga "Kozmička zmija, DNK i podrijetlo života" objavljena je na 11 jezika te prodana u oko 120.000 primjeraka. Na hrvatskom tržištu prisutna je u izdanju izdavačke kuće VBZ. Izvrsno posjećeno predstavljanje te knjige nedavno u Zagrebu pokazalo je kako Narby i ovdje ima svoju publiku.
• U svojoj knjizi postavljate tezu o mreži života utemeljenog na DNK. Vizije inducirane halucinogenom biljkom ayahuasca omogućuju šamanima pristup toj mreži, iz koje dobivaju praktične i provjerljive informacije. U južnoj Amazoni ayahuasca se koristi tisućama godina, a urođenici je danas opisuju kao "šumsku televiziju" - ona im pruža slike i poučava ih. Možete li objasniti o kakvoj je mreži života riječ?
- Istina, to je složena ideja. No ako je točno da smo mi ljudi poput jedne stanice u golemom organizmu našeg planeta, jasno je da je pojedinačnoj stanici teško razumjeti cijeli organizam čiji je dio. No znanost priznaje činjenicu da je mreža života koja okružuje planet stvorila atmosferu koju dišemo i da ima svojstvo samoregulacije. U posljednjih 50 godina znanstvenici sve više otkrivaju zaprepašćujuću sličnost ispod površine - primjerice, iako ljudsko biće izgleda mnogo drukčije od vlati trave, mikroskopski prikaz otkriva da su naše stanice stvorene od istih molekula.
Te molekule međusobno komuniciraju, i to doslovno, šaljući jedna drugoj električno-kemijske signale. Presrećući te signale, molekularni biolozi otkrili su da su to isti signali kakvima se koriste naše moždane stanice. Naviknuli smo misliti da postoji temeljna razlika između nas i bilja, jer kako kažemo, "biljke nemaju mozak, kako bi komunicirale?".
Pokazalo se da već i jednostanični organizam odašilje signale kakvima se koristi i naš mozak. Tako je cijeli živi svijet sastavljen od inteligentnih stanica koje komuniciraju. Dovoljno je pogledati unutarnju komunikaciju bakterije ili, primjerice, leptira. U prirodnom svijetu ima mnogo načina komunikacije, iako mi za nju imamo samo jednu riječ.
• Niste molekularni biolog niti fizičar, a ipak se lako služite podacima koje nude te znanosti i rabite ih u svojim antropološkim istraživanjima. Je li spajanje različitih znanosti karakteristično za naše vrijeme?
- Možda još ne, ali to postaje. Taj je pristup očito sve prihvaćeniji, bar teoretski. Nedavno su me Kraljevsko društvo antropologa (Royal Anthropological Society), a zatim i Farmakološki odjel Sveučilišta London pozvali da održim predavanje o svom radu sa znanstvenicima i šamanima te o tome kako ih spajam u suradnju. Na tim institucijama kažu da je upravo to oblik interdisciplinarnosti koji žele promovirati. Za mene je novost što me pozivaju službene istraživačke institucije i da im se sviđa takva hibridna stvar. Prije 10 godina nije bilo tako.
• Kako objašnjavate taj zaokret?
- Ljudi koji zaista razumiju podatke znaju da priroda nije samo glupi stroj, da sva ta različita bića imaju iste gene kao i mi, istu staničnu signalnu umreženost. Nematod i ljudsko biće zaprepašćujuće su slični. Znanost raspolaže gomilom podataka, no što ti podaci znače? Ne možemo negirati da je potrebno osmisliti sve te podatke. Ako oni imaju tako temeljne implikacije o prirodi prirode, i o tome tko smo i u kakvom smo odnosu s prirodom, tad trebamo širi okvir razmišljanja u kojem će se povezati i filozofi, i šamani, i antropolozi, sjedinjujući znanosti koje su dotad bile odvojene. Jasno je da ne možemo nastaviti dalje s fragmentiranim, monoracionalističkim pristupom.
• U svojoj knjizi nudite metodu istraživanja koja se temelji na naputku šamana: "promatraj oblike" te na postupku defokalizacije. O čemu je riječ?
- Sjećate li se onih stereograma kakvi su bili popularni tijekom devedesetih? Riječ je o slikama koje se sastoje od naizgled kaotične hrpe točkica, no ako se pažljivo zagledate, iz tih točkica najedanput izranjaju jasne, trodimenzionalne slike. Napor koji morate uložiti kako biste vidjeli skrivene 3D slike temelji se na tome da osvijestite način na koji gledate. Pomislio sam da je to zanimljiv koncept. Kako je još 1900. rekao antropolog Franz Boas, ako idete u drugu kulturu kako biste razumjeli njezinu "drugost", morate postati svjesni vlastitih pretpostavki, dakle, svojeg pogleda, jer u protivnom izlažete se opasnosti da ih projicirate u ono što promatrate.
Ako zaista želite razumjeti radikalno drukčiju kulturu, morate biti u stanju izdvojiti ono što vam nameće vaša vlastita. Tu, kao racionalni antropolog koji proučava šamanizam, shvatio sam da moram postati svjestan svog pogleda. Pomislio sam: bilo bi zanimljivo gledati šamanizam, bivajući istodobno svjestan svojih racionalističkih pretpostavki. Jedna od njih je da šamanizam ne pripada istoj ontološkoj ravni na kojoj je znanost; da nije zaista "ozbiljan". Šamani kažu da komuniciraju s duhovima, a za racionalista duhovi ne postoje. No što ako šamani nemaju krivo, što ako postoji stvarnost koja korespondira s onim o čemu govore? Možda je to što govore stvarno, samo mi za to još nemamo koncept.
A možda ga i imamo, ali još nismo povezali jedno s drugim. Ako je tako, što bi u konceptualnom smislu bio znanstveni ekvivalent tim esencijama s kojima šamani komuniciraju u svojim vizijama i za koje tvrde da su zajednički svim živim bićima i da su izvor znanja. Što je zajedničko svim oblicima života i nosi informaciju? Zapravo, jedina takva stvar za koju znam zove se DNK. Je li moguće da šamani u svojim vizijama doživljavaju molekularnu stvarnost i iz nje dobivaju informacije?
To mi je zvučalo previše ludo. Ipak, spoznaje do kojih su šamani došli vrlo su točne i u mnogim slučajevima, posebice kad je riječ o iskorištavanju farmakoloških svojstava nekih biljaka, laboratorijski dokazane. Odlučio sam tu primijeniti metodu gledanja kakvu traži promatranje stereograma. Susprežući nevjericu u tom slučaju, počeo sam uočavati bezbrojne korespondencije između znanstvenih opisa DNK i šamanističkih opisa tih životodajnih esencija koje povezuju sve živo i koje su nositelji informacija. Podudarnosti je bilo toliko da sam shvatio da mogu o tome napisati knjigu.
• Kozmička zmija koja se pojavljuje u praktički svim mitovima o postanku prema vašem je sudu, dakle, simbol DNK?
- U svim šamanističkim tradicijama na pet kontinenata nalazimo simbole dvostruke uzvojnice. Oblik koji opisuju šamani govoreći o tim životodajnim, sveprisutnim supstancijama potpuno odgovara obliku molekule koja kodira život. Ako se odlučite držati svoga racionalističkoga gledišta, tada ćete reći da je riječ o pukoj podudarnosti. No ne možemo negirati da u šamanističkim kulturama, koje su opstajale diljem svijeta tijekom tisuća godina, postoji očita koherentnost na simboličkoj razini.
• Vaša je knjiga očito bila uvjerljiva - neki znanstvenici svjetskoga glasa pošli su vašim tragom.
- Godine 1999. otišao sam u Amazonu s tri molekularna biologa koji su sami željeli testirati hipotezu prema kojoj možete dobiti biomolekularnu informaciju putem vizija kroz koje vas vodi ayahuasca-šaman. Testirali smo je i dobili rezultate koje sam objavio 2001., no istina je da nakon toga nije slijedio stampedo zanimanja i da je to istraživanje ostalo marginalno.
No nedavno ga je pročitao američki znanstvenik koji vodi Institut za proučavanje tuberkuloze na Sveučilištu Illinoisa u Chicagu, Scott Franzblau te odlučio i sam isprobati tu metodu. Multirezistentna tuberkuloza ubija dva milijuna ljudi na godinu, a istražujući jednu po jednu molekulu, znanstvenici koji traže lijek za tu bolest zapravo traže iglu u plastu sijena. Još je nisu našli. Zašto ne iskoračiti iz glavnostrujaške znanosti i iskušati nov pristup? U biti, to i nije tako luda zamisao jer velik broj biljaka u peruanskoj Amazoni još nije testiran, a prilično je jasno da urođenički šamani dobro poznaju svojstva biljaka.
Franzblau misli da bi i sam putem vizija, kroz koje će ga voditi šaman, možda mogao dobiti neke informacije. On želi provjeriti ideju prema kojoj bi, kroz sintezu znanstvenog i šamanističkog pristupa, bilo moguće pronaći lijek za tuberkulozu. Ako on i šaman kojemu ga vodim u tome uspiju, bit će to neka vrsta metode koja će se moći primijeniti za traženje lijeka nekih drugih bolesti. Uostalom, zašto ne? Racionalna znanost nema monopol na primjenjivo znanje.
- Morate pročitati Watsonovu knjigu "Double Helix" iz 1968. kako biste se uvjerili kakav je on besramni seksist. Ukrao je rad svoje kolegice Rosalind Franklin i još ju je, u toj knjizi, ismijavao zbog toga. Čak ju je nazivao i ružnom. Sada je, ovim istupom, pokazao ne samo da je besramni šovinist, nego i arogantni bijeli rasist. Možemo mu zahvaliti jedino na iskrenosti. Njegovi su stavovi o ženama, kao i o Afrikancima, vrijedni prezira.
James Watson je besramni seksist i arogantni bijeli rasistU svojim knjigama zastupate stav da je znanje obojano kulturom, te da svaka kultura, baš kao i znanost, ima svoje slijepe točke. U nemogućnosti njihova sagledavanja korijeni se i nerazumijevanje među kulturama, odnosno znanostima. Je li nedavni istup Jamesa Watsona, koji je ustvrdio da su Afrikanci manje inteligentni od bijelaca, primjer takvog nerazumijevanja? |
Andrea Marić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....