Svake večeri novinari nam se jave s pustog i mračnog Markova trga kako bi izvijestili o zbivanjima koja su satima ranije završila - dijalozima Ustavnog suda, Sabora i civilnog društva o zahtjevu “Inicijative” da se raspiše ustavotvorni referendum o pečaćenju braka kao heteroseksualne zajednice. I svaki put ponove da je na površinu izbila “stara ideološka podjela u Hrvatskoj”. No, time uopće ne pomažu u sagledavanju situacije.
U vrijeme konsenzualne vladavine, ključne bitke jakih i slabih odvijaju se upravo kroz nazivanje pojava: jedni to rade da floskulama podignu gledanost, a drugi da, recimo, definiranjem braka pokažu moć.
U ovom slučaju, problem nije samo u tome da “podjele” zapravo nema, jer niti je “lijevi” SDP tražio provjeru ustavnosti referendumskog pitanja, niti je “konzervativni” Ustavni sud uvažio zahtjeve građana za istim, niti je civilno društvo sve ovo vrijeme bilo i trunku agilno koliko je to bila “Inicijativa”.
Problem je što uvijek iznova “padnemo” na priču o podjeli: na lijeve i desne, na moderne i tradicionalne, na partizane i ustaše itd., sve ovisno o trenutnoj potrebi. To su najbolje prepoznali u “Inicijativi” i krenuli u pohod na svođenje zamršene društvene stvarnosti na podjelu koja je jednako nestvarna koliko i dalekosežna: nitko nije “protiv obitelji”, ali potpisivanje tako prezentirane peticije jučer, i zaokruživanje tako promoviranog “za” sutra, mijenja najviši zakon ove države, Ustav.
Vještom medijskom komunikacijom - stalnim evociranjem obitelji uoči referenduma koji se njome ne bavi - “Inicijativa” uspijeva postići nacionalnu simpatiju za svoju vrlo partikularnu borbu, kojoj je stvarna hrvatska obitelj zadnja na pameti.
U potpuno nereguliranoj kampanji pozornost plijeni fotografija koju je “Inicijativa” za svoje postere s interneta maznula jednoj Iranki koja je uslikala svoju malu rođakinju kako leži na asfaltu po kojem je iscrtana crta u obliku žene. “Inicijativa” sliku na svom posteru objašnjava lažnom pričom da potez kredom pokazuje majku koju je nacrtala sama djevojčica zato jer je ona nema, te od nas traži da pokažemo kako je i nama danas stalo do “obitelji” (mada u toj temeljnoj ljudskoj zajednici živimo već tisućama godina) i da to odemo pokazati zaokruživanjem “za” na milijunski teškom referendumu o braku. Ta strategija svođenja nekog pojma, ovdje obitelji, na opći osjećaj dobro je poznata oglašivačima u promoviranju, recimo, kozmetike. Priziv emocije, ovdje sućuti, nastoji zatvoriti prostor drugačije, možda i neželjene, interpretacije zastupane ideje. Sporni poster možda nas je iznenadio, ali on je zapravo vrlo konzistentan dio načina na koji “Inicijativa” od početka nastoji ostvariti uspjeh.
Strateško stavljanje u fokus nedefinirane “obitelji” (inicijativa se ne zove “U ime braka”) nastoji prevenirati debatu o temi referenduma te proizvesti propagandu temeljenu na lažnoj podjeli jesmo li ili ne za obitelj. Odgovor mnogih tijekom tako upakiranog prikupljanja potpisa, pogotovo u površnim uličnim susretima, bio je “naravno, evo vam potpis, žurim dalje”.
Ta svi smo za “obitelj” i 700.000 potpisa teško možemo shvatiti kao sumu jednako promišljenih poteza olovkom. U zemlji koja čezne za oporavkom sugeriranje “obitelji” zaziva i toliko željeno jedinstvo “nacionalne obitelji”. No, nakon zaključenja potpisa, pokazalo se, na čuđenje mnogih, prvo, da “Incijativa” ne namjerava ostvariti ni minimum uvjeta fer komunikacije i otkriti izvore svog novca i, drugo, da skupljeni potpisi služe kao isticanje partikularnog stava kako je najbolje što za suvremenu hrvatsku obitelj možemo učiniti to da Ustavom suzimo definiciju braka.
To dakako veze nema sa spašavanjem obitelji: stvarne obitelji koja je narušena nezaposlenošću i iseljavanjem mladih, uslijed krađa i neumjerenosti raznolikih “patera familiasa”. “Svako društvo ima modernost kakvu zaslužuje”, govorio je francuski sociolog Mattelart; naša nije ni lijeva ni desna, nego neiskrena i povodljiva. “Podjelu” nam ne nameće religiozna većina (koja jest otvorena različitostima), niti ponižena homoseksualna manjina (kojoj brak ionako nije popularan), nego manjina, na društvenim mrežama opisana pojmom “katolibana”.
Društvo jest u lošem stanju, ali prije nego i na referendumu brzopleto kažemo “da, i ja sam za obitelj”, imajmo na umu da sve dok je barem blagajnik “Inicijative” nepoznat, ne znamo kome (kojoj “obitelji”?) dajemo svoju suglasnost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....