Taksi servis Uber mogu u Hrvatskoj zaustaviti, prije svega, na vlastitu štetu. O tom bi lako dokazivom zaključku mogli razmisliti vijećnici zagrebačke Gradske skupštine kad sutra budu odlučivali o novoj regulaciji taksi prijevoza, o tome tko se i pod kojim uvjetima ima pravo baviti tom djelatnošću.
Nominalni cilj gradskih vijećnika je standardizacija usluge, a radi zadovoljstva korisnika. Tehnologija, međutim, danas omogućuje da kvalitetu usluge ocjenjuju, biraju i na taj način podižu sami korisnici. U tom je pogledu ideja vijećnika zastarjela, čak i štetna. U tom je pogledu opravdana sumnja da predlagač nove regulacije zapravo želi postaviti administrativne prepreke razvitku Ubera i uopće tehnološkom pristupu u razvitku taksi prijevoza i ostalih usluga. Objektivno, to je postavljanje prepreka tehnološkom napretku. Onemoguće li razvoj Ubera ili neke slične tehnološke platforme na području taksi prijevoza u Zagrebu, vijećnici će načiniti realnu štetu samom Zagrebu. Uber ili neka slična tehnološka platforma, i ne samo na području taksi usluga, vrlo brzo postaje svjetski standard, to je neizbježno, nezaustavljivo.
Dokaz je tome vrlo jednostavan. U posljednjih mjesec dana otkad je aplikacija u Hrvatskoj lansirana, ljudi iz 46 zemalja pokušali su ili su koristili Uber u Zagrebu (vidi sliku). Naravno, više od tri četvrtine tih korisnika građani su Hrvatske. No, kako su aplikaciju u posljednjih nekoliko mjeseci u Hrvatskoj korisnici uključili više od 100.000 puta, važno je uočiti da su je Amerikanci pokušali iskoristiti 8,6 tisuća puta. Koliko puta uspješno, možete pretpostaviti i sami.
Zaključak je vrlo jednostavan: za godinu, dvije u Zagreb će na novi aerodrom slijetati putnici iz cijelog svijeta koji će iz džepa rutinski potezati svoje pametne telefone i tražiti prijevoz do grada. Ne dobiju li očekivanu uslugu, ocijenit će nas nepovoljno, kao zaostalu sredinu, u kojoj taksi prijevoz ne funkcionira na civiliziranoj razini.
Vrlo je dobra ilustracija što bi nas moglo dočekati sramota kojoj smo imali prilike svjedočiti prigodom nedavnog summita balkanskih lidera u Zagrebu, kod predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, kad je neki strani dopisnik zaključio da su bolji uvjeti za izvještavanje u Bjelorusiji i ratnim područjima Ukrajine. Pri tome je precizirao, radilo se o tehnološkim uvjetima, o bežičnom internetu.
I Europska komisija zaključila je da je tehnologija koju je na područje taksi prijevoza lansirao Uber superiorna i upravo zato nezaustavljiva. Promoviraju je sami korisnici. Jednostavnija je i lakša za korištenje, spretnija, ugodnija. A u Hrvatskoj je konkurentna i cijenom. Korisnik Ubera pozove taksi svojim pametnim telefonom, vrlo brzo dozna koliko ima čekati, vidi na ekranu kako mu se taksi približava, a kad iziđe iz taksija, samo zahvali vozaču.
Nema cjenkanja ni petljanja s gotovinom. Putnik ocijeni kvalitetu vožnje, a i vozač ocjenjuje kako se držao putnik. Činjenica da je sve, od početka do kraja, monitorirano, smanjuje mogućnost kriminala, a omogućuje prikupljanje pouzdanih podataka radi unapređenja kvalitete usluge. Ti se podaci također mogu koristiti za unapređenje prometa u Zagrebu izbjegavanjem čepova.
Hrvatskih sto tisuća otvaranja aplikacije ništa je u odnosu na Poljsku u istom razdoblju, gdje su je otvarali četiri milijuna puta. U Bruxellesu se Uberom koriste građani iz 119 zemalja. U Londonu se Uberom služi 1,2 milijuna ljudi, u Parizu više od milijun. Uber je prisutan u 66 zemalja i više od 360 gradova svijeta.
Dok je u Zagrebu ni 200 vozača koji su se prijavili za Uber, zaplašeni hajkom i premišljanjem vijećnika kako da tu službu stave pod svoju kontrolu umjesto da omoguće građanima da sami kontroliraju uslugu, u Londonu, gradu s dugom tradicijom “crnih taksija”, Uber ima 20.000 vozača.
Napokon, pitanje zaposlenja, rada i poreza. Puno je bolje pregovarati, zaključili su i Estonci, nego donositi jednostrane odluke, na vlastitu štetu. Hrvatska je članica Europske unije, na vlastitu korist. To ima svoja pravila. Hrvati mogu raditi u zemljama Unije, Hrvati mogu slobodno financijski poslovati s bankama iz Unije, hrvatska poduzeća mogu raditi u zemljama Unije i premještati u njih svoje sjedište, kao što i poduzeća iz zemalja Unije mogu poslovati u Hrvatskoj. Zemlje međusobno konkuriraju i regulacijom. To je još jedan razlog da vijećnici Zagrebačke skupštine razmisle ne čine li svima štetu pokušavajući učvrstiti zatečeno stanje.
Najbolja je ona regulacija koja potiče gospodarsku aktivnost na određenom području. Porezi će doći, bilo od vozača ili ako Uber na kraju zaključi da je Zagreb baš dobro mjesto da bude središte regionalnih operacija. Umjesto da ga tjeraju, bolje da ga privlače.