Izvještaji o mojoj smrti su preuveličani, pisalo je u glasovitom telegramu koji je američkim medijima iz Londona 1897. poslao američki pisac Mark Twain, reagirajući duhovito na napis lista New York Journal, gdje su pogrešno shvatili vijest o teškoj bolesti njegova rođaka.
Iako su takve greške češće nego što mislimo, bilo je nečeg zlokobnog u onoj koja se pojavila prošli mjesec, na dan Obamine inauguracije, neposredno nakon osmog rođendana Wikipedije, ogromne, rastuće internetske enciklopedije.
Bez konkurencije
Na Wikipediji se pojavio podatak da je taj datum, 20. siječnja 2009., dan smrti dvojice američkih senatora, Roberta Byrda i Teda Kennedyja. Kennedyju, kojemu je na inauguracijskoj svečanosti pozlilo, takva greška u njegovoj wiki-biografiji nije mogla biti bezazlena, jer vodi sve bezizgledniju borbu s karcinomom, bolešću koja je ranije pogodila i njegovu kćer i sina. A Byrdu, kojemu je pozlilo jer je vidio Teda kako se ruši, wiki-zabuna nije mogla biti zabavna već i stoga što su mu 92 godine.
Ove pogreške bile su zlokobne iz dva razloga: moguće je da je nepoznat netko (“jedan od anonimnih urednika”, rečeno wiki-jezikom) virtualno “umorio” dvojicu uglednika zato što je želio biti prvi, ali možda i zato što se, pod krinkom anonimnosti, htio “našaliti”. Osim toga, taj slučaj obnovio je rasprave o navodno skoroj, neizbježnoj smrti same Wikipedije, koja je u prvim godinama postojanja prerasla u zadivljujući fenomen, svima dostupnu “aleksandrijsku biblioteku” 21. stoljeća, kojoj sada proriču da će “završiti kao fusnota u razvitku weba”.
Kada su Larry Sanger i Jimmy Wales 15. siječnja 2001. pozvali korisnike interneta da im se pridruže u stvaranju neograničene online enciklopedije, nisu se mogli ni nadati da će do kraja te godine enciklopedija imati više od 20.000 članaka, a potom narasti do današnjih gotovo tri milijuna enciklopedijskih natuknica na engleskom i 12 milijuna na sve većem broju jezika.
Ništa se s time ne može mjeriti. To je saznao i Sanger, napustivši projekt i pokrenuvši konkurentski, Citizendium, u kojemu samo probrani mogu pisati i uređivati članke. Prošle su već gotovo dvije godine, a taj Wikipedijin “ozbiljni brat” ima još uvijek manje od 10.000 članaka. Nešto uspješniji je Googleov projekt Knol, koji je do 100.000 natuknica stigao i brže nego Wikipedija, no suradnike su privlačili nagradom od tisuću dolara za najbolji novi članak.
Neke mučne greške
Lako je moguće da Sanger i ostali završe kao razočarani bivši šahovski prvaci, koji su u nekom trenutku zaključili da se “šah istrošio” i krenuli izumiti “poboljšane verzije” šaha, koje su odreda propale.
“Wiki” je havajska riječ za “brzo” i sugerira stalno bujanje Wikipedije, koja je prvotno zamišljena kao ispomoć za Nupediju, zamišljenu web enciklopediju koju bi sastavljali eksperti, a “obični” korisnici trebali su samo ubrzati i olakšati početnu fazu. No, pokazala se neslućena snaga tog projekta, čak i u naizgled razočaravajućim slučajevima, kad se otkrilo da je tekstove čijim se autorom smatrao ugledni sveučilišni profesor, sastavio učenik u sklopu školskog projekta ili mladić koji je prije diplome napustio studij. Nije li takvih bilo i među pionirima silicijske doline i informatičke revolucije?
Ono što se smatralo slabošću - nekontroliran rast broja “urednika” i “autora” koji pišu, dopisuju, ispravljaju natuknice - pokazalo se i snagom, jer kao u nekoj idealističkoj, utopijskoj potvrdi žilavosti demokracije, pokazalo se da velik broj suradnika znači i velik broj nadzornika, od kojih gotovo uvijek netko brzo uoči i ispravi namjerne ili slučajne pogreške. Stara i samosvjesna Britannica, enciklopedija za koju se vjerovalo da će se brzoj Wikipediji suprotstaviti većom točnošću članaka, ima, prema nekim istraživanjima, čak za trećinu više pogrešaka od Wikipedije!
Neke od wiki-grešaka bile su osobito mučne, kao kada je u svibnju 2005. osvanula laž da je američki političar John Seigenthaler povezan s atentatom na Johna Kennedyja. Druge su u maniri viceva, kao Margaret Thatcher opisana kao “fiktivni lik”. Treće su neukusne, kao tvrdnja da se Robbie Williams u pubovima hrani kućnim ljubimcima. Ima ih i osvetničkih, kao kada je nedavno netko uklonio opsežnu natuknicu o Bruceu Springsteenu i stavio jednu objedu, pa psovačku uvredu, pa profil na japanskom, prije nego što su ovlašteni nad-urednici zaključali tu stranicu i vratili normalnu biografiju. Tako se zaključavaju i stranice o pitanjima koja pobuđuju žučne i neobjektivne intervencije korisnika, kao što je prošle godine bio slučaj s osamostaljenjem Kosova. Zlonamjernike se može suzbijati otkrivanjem lokacije njihovih računala i blokiranjem njihova pristupa sadržaju, čemu oni mogu donekle doskočiti promjenama svojih IP adresa.
Nije se obogatio
Ugledna i slavna enciklopedija ima za trećinu više pogrešaka
Reid Priedhorsky, koji na sveučilištu u Minnesoti proučava Wikipediju, otkrio je da u bilo kojem trenutku prosječno samo jedna od njezinih 140 stranica sadrži pogreške. Akademska zajednica i wiki-čelnici suglasni su da se Wikipediju koristi za opći uvid ili kao link prema drugim izvorima, ali je u znanstvenim radovima ne treba navoditi kao izvor. Prema mnogočemu, prolazi “doba nevinosti” interneta, što se vidi i na YouTubeu, koji sve više glazbenih, filmskih i inih sadržaja mora uklanjati zbog autorskih prava i prijetnji tužbama. Za sazrijevanje Wikipedije važna će biti i inovativna energija njezina pokretača i glavnog ideologa Jimmyja Walesa, koji je nedavno wiki-apelima uspio prikupiti šest milijuna dolara donacija za održavanje toga projekta. Pa dok mu mnogi prigovaraju preskupa vina i prečeste posjete salonima za masažu te umanjivanje svoje životne dobi u wiki-natuknici, većina mu priznaje da se ovim projektom mogao silno obogatiti da je htio, ali je odabrao drugi put, u kojemu zaklada Wikimedia postupno širi djelatnost, ali i zadržava potpunu pristupačnost.
Prema svim istraživanjima, Wikipedia je među deset najposjećenijih adresa na internetu (osma, prema vlastitim procjenama). Njezino uže osoblje poraslo je s devet na 23 osobe, pod operativnim vodstvom bivše kanadske novinarke Sue Gardner, uz oko tri tisuće “sveznalica” koji oklijevaju ograničiti urednička prava stotina tisuća ostalih, planetarne mase koja na pomalo anarhistični način i dalje djelatno vjeruje u snagu utopije - u isti mah suvremenu i izvanvremensku, postojanu i dinamičnu, interaktivnu enciklopediju svih i za svakoga.
Tek što je, ranije ovog mjeseca, prošao peti rođendan Facebooka, iskopana je tajna skrivana gotovo dvije godine, koja je bacila mračnu sjenu na inače sjajnu priču u kojoj su se tek počele pojavljivati prve krizne pukotine. Doznalo se da su ljudi koji su bili osmislili virtualnu društvenu mrežu ConnectU tužili Facebookova pokretača Marka Zuckerberga za krađu koda i već uznapredovale ideje te je daleko od javnosti 2007. postignuta nagodba kojom ih je sada 24-godišnji Zuckerberg isplatio 20 milijuna u novcu i 1,2 milijuna dionica. Vrijednost potonjeg je, prema procjeni koju je Facebook uspio ishoditi bila 11 milijuna dolara, iako bi zapravo bila 45 milijuna ako se uzme u obzir iznos koji je Microsoft plaćao za manjinski dionički paket. Tako, kada im je pred sudom i u izvansudskoj nagodbi trebalo, brzo su odustali od slavljene vrijednosti procijenjene na oko 15 milijardi dolara te je sveli na 3,7 milijardi.
Objava toga pretprošlogodišnjeg prijepora nije jedina neugoda za svjetski najuspješniju internetsku međuljudsku poveznicu. Na prvi pogled sve je divno - 150 milijuna korisnika, od kojih 15 milijuna svoje profile osvježava svaki dan, svaki korisnik s prosječno 120 prijatelja, mjesečno dodavanih po 850 milijuna fotografija. Uz to idu i izgledi daljnje ekspanzije i uvrštavanja novih sadržaja, a time i gomilanja prihoda koji su Zuckerberga već učinili najmlađim svjetskim dolarskim milijarderom. Baš bi novac mogao biti najveći problem u ovom razdoblju.
Facebook je već privukao 200 milijuna dolara investicija, a 2006. odbijena je ponuda Yahoo!-a da ga preuzme za milijardu dolara. Microsoft je 2007. za 1,6 posto udjela platio 250 milijuna. No, globalna financijska kriza teško pogađa reklamno tržište, a Facebook se oslanjao upravo na marketing, pa Adam Lashinsky iz magazina Fortune nije siguran ni da će “najveći svjetski klub za druženje” i dosad brzorastući poslovni imperij ostati profitabilan.
Ahmed Salihbegović
Iako su takve greške češće nego što mislimo, bilo je nečeg zlokobnog u onoj koja se pojavila prošli mjesec, na dan Obamine inauguracije, neposredno nakon osmog rođendana Wikipedije, ogromne, rastuće internetske enciklopedije.
Bez konkurencije
| Internetskoj enciklopediji ili aleksandrijskoj biblioteci 21. stoljeća mnogi najavljuju neizbježnu smrt, zbog pogrešaka i prolaska ‘doba nevinosti’ interneta. |
Ove pogreške bile su zlokobne iz dva razloga: moguće je da je nepoznat netko (“jedan od anonimnih urednika”, rečeno wiki-jezikom) virtualno “umorio” dvojicu uglednika zato što je želio biti prvi, ali možda i zato što se, pod krinkom anonimnosti, htio “našaliti”. Osim toga, taj slučaj obnovio je rasprave o navodno skoroj, neizbježnoj smrti same Wikipedije, koja je u prvim godinama postojanja prerasla u zadivljujući fenomen, svima dostupnu “aleksandrijsku biblioteku” 21. stoljeća, kojoj sada proriču da će “završiti kao fusnota u razvitku weba”.
Kada su Larry Sanger i Jimmy Wales 15. siječnja 2001. pozvali korisnike interneta da im se pridruže u stvaranju neograničene online enciklopedije, nisu se mogli ni nadati da će do kraja te godine enciklopedija imati više od 20.000 članaka, a potom narasti do današnjih gotovo tri milijuna enciklopedijskih natuknica na engleskom i 12 milijuna na sve većem broju jezika.
Ništa se s time ne može mjeriti. To je saznao i Sanger, napustivši projekt i pokrenuvši konkurentski, Citizendium, u kojemu samo probrani mogu pisati i uređivati članke. Prošle su već gotovo dvije godine, a taj Wikipedijin “ozbiljni brat” ima još uvijek manje od 10.000 članaka. Nešto uspješniji je Googleov projekt Knol, koji je do 100.000 natuknica stigao i brže nego Wikipedija, no suradnike su privlačili nagradom od tisuću dolara za najbolji novi članak.
Neke mučne greške
Lako je moguće da Sanger i ostali završe kao razočarani bivši šahovski prvaci, koji su u nekom trenutku zaključili da se “šah istrošio” i krenuli izumiti “poboljšane verzije” šaha, koje su odreda propale.
“Wiki” je havajska riječ za “brzo” i sugerira stalno bujanje Wikipedije, koja je prvotno zamišljena kao ispomoć za Nupediju, zamišljenu web enciklopediju koju bi sastavljali eksperti, a “obični” korisnici trebali su samo ubrzati i olakšati početnu fazu. No, pokazala se neslućena snaga tog projekta, čak i u naizgled razočaravajućim slučajevima, kad se otkrilo da je tekstove čijim se autorom smatrao ugledni sveučilišni profesor, sastavio učenik u sklopu školskog projekta ili mladić koji je prije diplome napustio studij. Nije li takvih bilo i među pionirima silicijske doline i informatičke revolucije?
Ono što se smatralo slabošću - nekontroliran rast broja “urednika” i “autora” koji pišu, dopisuju, ispravljaju natuknice - pokazalo se i snagom, jer kao u nekoj idealističkoj, utopijskoj potvrdi žilavosti demokracije, pokazalo se da velik broj suradnika znači i velik broj nadzornika, od kojih gotovo uvijek netko brzo uoči i ispravi namjerne ili slučajne pogreške. Stara i samosvjesna Britannica, enciklopedija za koju se vjerovalo da će se brzoj Wikipediji suprotstaviti većom točnošću članaka, ima, prema nekim istraživanjima, čak za trećinu više pogrešaka od Wikipedije!
Neke od wiki-grešaka bile su osobito mučne, kao kada je u svibnju 2005. osvanula laž da je američki političar John Seigenthaler povezan s atentatom na Johna Kennedyja. Druge su u maniri viceva, kao Margaret Thatcher opisana kao “fiktivni lik”. Treće su neukusne, kao tvrdnja da se Robbie Williams u pubovima hrani kućnim ljubimcima. Ima ih i osvetničkih, kao kada je nedavno netko uklonio opsežnu natuknicu o Bruceu Springsteenu i stavio jednu objedu, pa psovačku uvredu, pa profil na japanskom, prije nego što su ovlašteni nad-urednici zaključali tu stranicu i vratili normalnu biografiju. Tako se zaključavaju i stranice o pitanjima koja pobuđuju žučne i neobjektivne intervencije korisnika, kao što je prošle godine bio slučaj s osamostaljenjem Kosova. Zlonamjernike se može suzbijati otkrivanjem lokacije njihovih računala i blokiranjem njihova pristupa sadržaju, čemu oni mogu donekle doskočiti promjenama svojih IP adresa.
Nije se obogatio
Ugledna i slavna enciklopedija ima za trećinu više pogrešaka
|
Britannica:
|
Prema svim istraživanjima, Wikipedia je među deset najposjećenijih adresa na internetu (osma, prema vlastitim procjenama). Njezino uže osoblje poraslo je s devet na 23 osobe, pod operativnim vodstvom bivše kanadske novinarke Sue Gardner, uz oko tri tisuće “sveznalica” koji oklijevaju ograničiti urednička prava stotina tisuća ostalih, planetarne mase koja na pomalo anarhistični način i dalje djelatno vjeruje u snagu utopije - u isti mah suvremenu i izvanvremensku, postojanu i dinamičnu, interaktivnu enciklopediju svih i za svakoga.
Tek što je, ranije ovog mjeseca, prošao peti rođendan Facebooka, iskopana je tajna skrivana gotovo dvije godine, koja je bacila mračnu sjenu na inače sjajnu priču u kojoj su se tek počele pojavljivati prve krizne pukotine. Doznalo se da su ljudi koji su bili osmislili virtualnu društvenu mrežu ConnectU tužili Facebookova pokretača Marka Zuckerberga za krađu koda i već uznapredovale ideje te je daleko od javnosti 2007. postignuta nagodba kojom ih je sada 24-godišnji Zuckerberg isplatio 20 milijuna u novcu i 1,2 milijuna dionica. Vrijednost potonjeg je, prema procjeni koju je Facebook uspio ishoditi bila 11 milijuna dolara, iako bi zapravo bila 45 milijuna ako se uzme u obzir iznos koji je Microsoft plaćao za manjinski dionički paket. Tako, kada im je pred sudom i u izvansudskoj nagodbi trebalo, brzo su odustali od slavljene vrijednosti procijenjene na oko 15 milijardi dolara te je sveli na 3,7 milijardi.
Objava toga pretprošlogodišnjeg prijepora nije jedina neugoda za svjetski najuspješniju internetsku međuljudsku poveznicu. Na prvi pogled sve je divno - 150 milijuna korisnika, od kojih 15 milijuna svoje profile osvježava svaki dan, svaki korisnik s prosječno 120 prijatelja, mjesečno dodavanih po 850 milijuna fotografija. Uz to idu i izgledi daljnje ekspanzije i uvrštavanja novih sadržaja, a time i gomilanja prihoda koji su Zuckerberga već učinili najmlađim svjetskim dolarskim milijarderom. Baš bi novac mogao biti najveći problem u ovom razdoblju.
Facebook je već privukao 200 milijuna dolara investicija, a 2006. odbijena je ponuda Yahoo!-a da ga preuzme za milijardu dolara. Microsoft je 2007. za 1,6 posto udjela platio 250 milijuna. No, globalna financijska kriza teško pogađa reklamno tržište, a Facebook se oslanjao upravo na marketing, pa Adam Lashinsky iz magazina Fortune nije siguran ni da će “najveći svjetski klub za druženje” i dosad brzorastući poslovni imperij ostati profitabilan.
|
Facebook je petogodišnjak, ali s problemima odraslih
|
Ahmed Salihbegović