Le Clézio osvojio Nobela za književnost

ZAGREB - Francuski romanopisac Jean-Marie Gustave Le Clézio, rođen 1940. godine, dobitnik je Nobelove nagrade za književnost. Odbor ga je nazavao "autorom poetske avanture i senzualne ekstaze, te istraživačem ljudskosti unutar vladajuće civilizacije".



Le Clézio se rodio 13. travnja 1940. u Nici, a dio djetinjstva, nakon Drugog svjetskog rata, proveo je u Nigeriji. Na Bristolskom sveučilištu studirao je engleski, a diplomirao je u rodnom gradu na Institut d’Études Littéraires.



Veliku pažnju privukao je već svojim prvim romanom Le procès-verbal (1963.), prvom u nizu knjiga koje su opisivale kritične situacije u velikim zapadnim gradovima (uslijedili su Groznica 1965. i Poplava 1966.)



Le Clézio je otpočetka bio ekološki osviješten pisac, što je vidljivo iz njegovih romana Terra amata (1967.) Le livre des fuites (1969.), La guerre (1970.) i Les géants (1973.).



Pisac - putnik

Konačni uspjeh na svjetskoj sceni doživio je 1980. djelom Pustinja (Désert)  za koje je dobio nagradu Francuske akademije. Nobelov odbor je u Le Cléziovoj biografiji naveo da to djelo sadrži "veličanstvene prizore izgubljene kulture sjevernoafričke pustinje u kontrastu sa slikom Europe viđene kroz oči neželjenih imigranata".





2008. - Nobelova nagrada za književnost

2008. - Nagrada 'Stig Dagerman'

1998. - Nagrada princa od Monaka

1997. - Velika nagrada 'Jean Giono'

1980. - Velika nagrada Francuske akademije 'Paul Morand'

1972. - Nagrada 'Larbaud'

1963. - Nagrada 'Renaudot'

Prije Nobelove nagrade, Le Clézio je dobio nekoliko književnih priznanja, i to od samog početka svoje karijere.

Veliki putnik, Le Clézio je objavio i niz meditativnih eseja inspiriranih svojim boravcima u Meksiku i među Indijancima Srednje Amerike. Od devedesetih godina prošlog stoljeća sa svojom ženom živi na relaciji Albuquerque (Novi Meksiko, SAD) - Nica - Mauricijus, s kojim ima snažne obiteljske veze još iz doba francuskog kolonijalizma.



U romanu Le cercheur d’or (1985.) piše o događajima na otocima Indijskog oceana u maniri pustolovne priče, dok se u kasnijima Ourania (2005.) i Raga: approche du continent invisible (2006.) govori o svojoj fascinaciji snom o raju na zemlji, koji traži u izoliranim meksičkim dolinama ili na otočju u Indijskom oceanu. U potonjem je dokumentirao izumiranje tradiocionalnog načina života na otocima u srazu sa širenjem globalizacije.



Devedesetih godina sve više istražuje svijet djetinjstva, kao i svoju obiteljsku povijest. Taj je trend počeo s romanom Onitsha (1991.), jasnije se nastavio djelom La quarantaine (1995.), a vrhunac doživio u djelima Révolutions (2003.) i L'Africain (2004.).



Među Le Cléziovim recentnim djelima su Ballaciner (2007.), vrlo osoban esej o povijesti filmske umjetnosti i važnosti filma u njegovu životu. Najnovije djelo, Ritournelle de la faim, upravo je izašlo. Le Clézio je napisao i nekoliko knjiga za djecu i mlade, kao što su Lullaby (1980.), Celui qui n'avait jamais vu la mer suivi de La montagne du dieu vivant (1982.) i Balaabilou (1985.). Predavao je na brojnim sveučilištima diljem svijeta.



Mondo na hrvatskom

U izdanju Ceresa, u prijevodu Zlatka Crnkovića, na hrvatskom je 1997. objavljena njegova zbirka Mondo i druge priče ( Mondo et autres histoires, 1978.). Glavni junaci tog djela su djeca "kroz čije nam sudbine pisac govori o vječitoj ljudskoj čežnji za apsolutnom slobodom, za oslobađanjem od gravitacije zemaljskih i ljudskih zakonitosti".



Osim slave, Le Cléziju je pripao i novčani iznos od 1,3 milijuna dolara. Diploma i zlatna medalja bir će mu uručene 10. prosinca, na dan Nobelove smrti. (ap, đđ, kš)