Čovik je beštija. Nema toga šta čovik ne more priživit, reče mi
Lepa Smoje svako toliko kada se vidimo, a ja joj vjerujem, jer je ova čvrsta žena uistinu svakakvih strahota preživjela i u osamdeset osmoj još se sjajno drži. Većina njezina godišta, pa i mnogi mlađi, počiva negdje u čempresima, a ona sitnim koracima i danas uzduž i poprijeko prođe gradom, ne možeš je kojiput ni uhvatiti. Zaustavio sam je tek nakratko u kavani hotela Marjan da mi priča o
Smoji i
Dvorniku i drugima iz onoga vremena kada su se pisale najsjajnije stranice naše televizijske povijesti, kada je Miljenko Smoje kao scenarist uspješno debitirao TV dramom "Meštar Tonov najsritniji dan", a
Zora Dirnbach, urednica Dramskog programa Televizije Zagreb, mu hrabro naručila čitavu seriju.
- Kad je Televizija Zagreb naručila seriju, otišli smo u Tučepe, di je Smoje skicira prve likove za seriju. Uzima je puno iz realnosti, iz reportaža šta ih je pisa, ali opet, niko se nije moga do kraja pripoznat. Doktor Luiđi je, na primjer, po liku obiteljskih likara kakvi su onda živili u Dalmaciji, a obično su bili školovani u Padovi. Jedan takav, doktor Galvani, bija je likar u mome djetinjstvu u Kotoru. A Bepina je jedna tipična dalmatinska žena, krotka i prostodušna. Servantes je po osobi jednog Bračanina, šta je špila da je veliki umitnik, slikar, a ima je punu kuću mačaka. Za Roku i Anđu ja san mu dala ideju, kad san rekla da fali jedan vlaški par.
• Ali, Roko nije Vlaj.
- Dobro, možda nije čisti. Prva ideja je bila da bude pravi Vlaj, a onda je doša Dvornik i ispa je, onako, mezo, pola pola.
• U kojoj mjeri je Smoje, osim scenarija, sudjelovao u seriji? Je li bio na probnim čitanjima, razgovarao s glumcima o ulogama, sjedio na televizijskom setu?
- Bio je non-stop, na svim snimanjima. Velo misto kad se radilo, misecima smo bili u Zagrebu, u otelu Palace. Nije se moglo bez njega. Kad bi se snimila neka scena, glumci su se prije okrićali prema Smoji, nego prema režiseru. Važnije in je bilo da on bude zadovoljan. Nijedna se rič bez njegove dozvole nije smila prominit, on je puno drža do toga, nije da na se. Zbog toga je koji put dolazilo i do sukoba, znaš i sam kako glumci mogu biti mušičavi. Karlo Bulić, samo za primjer, nije tija obuć monturu od pompjera.
• Vatrogasnu uniformu nije htio obući? Pa zašto?
- A ko će ga znat? Pitaj Gospu! Udrilo mu uglavu da on to neće obuć. A Smoje mu govori: 'A dobro, moj Karlo, ako nećeš ne moraš. Ali, ako se ne obučeš, ti u ovoj epizodi umireš.' Tek tada je Bulić prista.
• Do kraja serije Smoje je postao blizak s glumcima.
- Je, istina. Posebno s Borisom. Boris je njega zva 'striče', a sebe je nazva 'Boro mali'. Puno smo se družili u to doba, makar Boris nije uvik bija ugodna osoba. Zna je bit puno grub kad bi popija. Onda bi Smoje mene pogleda i reka: 'Lepa, ajmo'. Ipak, pamtin više lipih stvari iz toga vrimena. Znaš ono u Malom mistu kad Roko i Luiđi sa ženama idu u Trst, a Bepina se smanta na granici i milicajcu reče više nego šta je smila reć? To je Smoje napisa nakon što smo nas dvoje s Borison i njegovon ženon jednon bili u Trstu. Ja san tako drćala od straja na granici... Onda, jednon, Boris u po noći zove. 'Šta je?' pita ga Smoje. 'Šta me zoveš u ovu uru.' A Boris da ga zovu kod Starog.
• Starog?
- Tita. Tito i Jovanka su u Novom Sadu slavili Novu godinu i zvali Borisa da ih zabavlja, a on nazva Smoju da mu napiše neki tekst. Smoje popizdija što ga je probudija, ali, šta će, isto mu napisa tekst. Puno godina posli Borisa izabrali u Sabor. Opet on u Smoje. 'Striče, šta ću sad?' kaže. 'A ništa', govori mu Smoje. 'Lipo ćeš gori sidit, uzimat dobru lovu, a ja ću ti pisat govore.' Da Boris nije nakon par dana odusta od Sabora, ko zna, možda bi tako i bilo? Dvornik je bija, onako, šarmantan, veseo čovik, zna je s ljudima, ali bi se začudija kako je bija mutav. Nikad on sam sebi nešto ne bi moga napisat.
• Nego, da se vratimo još malo u ono vrijeme. Kada je Malo misto polučilo velik uspjeh, je li Smoje odmah dobio narudžbu za novu seriju i počeo pisati Velo misto?
- Ne, nije, dosta dugo je on razmišlja šta bi i kako bi, a kada je već uzeja za temu to povijesno razdoblje grada, mora je napravit veliko istraživanje. S Malin miston je bilo lako, jer je to sve iz glave, neko potpuno imaginarno misto uz more, a ovdi je mora pazit da ne falije. A čin se saznalo da on piše novi tekst za televiziju, odmah su, sa svih strana, krenili pritisci glumaca ko će šta igrat. Smoje je puno toga zna već kad je pisa likove, ali koji put nije bilo po njegovu. Ulogu škovacina, Vaše svitlosti, Strikana, recimo, on je tija da ga glumi Ljubiša Samardžić.
• Ali, i Guberina je s tim likom napravio odličan posao.
- Napravio je prekrasnu ulogu, ali Smoje je, dok je pisa, vidio Samardžića.
• Prilično je hrabro bilo dati Mustafi Nadareviću onako veliku ulogu. Tko bi pomislio da njegov splitski može biti onako uvjerljiv?
- Jesi vidio kako je savlada jezik. Ka da je u Varošu i rođen i odresta.
• Za Borisa Dvornika Smoje vjerojatno nije imao nikakvih dvojbi, on je bio stvoren za ulogu Meštra.
- A ne, varaš se. Borisu je tija dat ulogu barbirskog pomoćnika Očalinka, a Boris, lukavac, ga je kasnije nagovorija da mu da Meštra. Šta je triba igrat Ivica Vidović igra je Boris, a Vidović je dobija Borisovu ulogu.
• Bio je onda onaj dvor u Velom varošu, kod Šanta, tamo su se mnogo družili.
- E, to je bilo legendarno misto, ko sve nije tamo sidija. Smoje je svih tamo vodija, u tom dvoru je naša i jednog Jelasku šta ga je posli stavija u priču. Čovik je po cilu zimu spava. Lega bi u deveti misec i diga se oko prvog maja. Ali, Šanto je ipak bija glavni lik, oko njega se sve vrtilo. Sve huncutarije su počinjale od Šanta i njegove ljubavnice, Dulčineje, kako ju je Smoje nazva. To je bilo nešto za vidit, kad bi ona njega kupala. Šanto bi se gol skinija u dvoru i seja u veliki maštil sa tri uva, a ona bi ga prala. Onda je bija veliki cirkus kad je Boris tužija Šanta za uvredu časti. Pravu tužbu su napravili i doveli Šanta na sud, kod suca Voje Pavasovića. Šanto se tamo naljutija, pritija da će Borisa probost rašpon. Kad, za nekoliko dana, evo ti Borisa ponovno u njegov dvor. 'Beštijo, rašpon ću te', kaže Šanto bisno, a Boris ti njemu tihin glason počne pivat. 'Cviće moje...', počne Boris, a Šanto mu odma vata tercu: '... i ja bi te brala'. I gotovo. Čin je ovi počeja pivat, svađa je svršila ka da je nikad nije bilo. Lipo je to vrime bilo.
Boris Dvornik zbližio se s Miljenkom Smojom na snimanjima i često se družio s njim i Lepom. U Malom mistu je Smoje neke scene napisao inspiriran njihovim zajedničkim putovanjima, ali Dvorniku nije namijenio ulogu Meštra, već ulogu njegova pomoćnika Očalinka. No, Dvornik ga je nagovorio da mu da ulogu Meštra, kojeg je trebao glumiti Ivica Vidović
Ante Tomić
- Kad je Televizija Zagreb naručila seriju, otišli smo u Tučepe, di je Smoje skicira prve likove za seriju. Uzima je puno iz realnosti, iz reportaža šta ih je pisa, ali opet, niko se nije moga do kraja pripoznat. Doktor Luiđi je, na primjer, po liku obiteljskih likara kakvi su onda živili u Dalmaciji, a obično su bili školovani u Padovi. Jedan takav, doktor Galvani, bija je likar u mome djetinjstvu u Kotoru. A Bepina je jedna tipična dalmatinska žena, krotka i prostodušna. Servantes je po osobi jednog Bračanina, šta je špila da je veliki umitnik, slikar, a ima je punu kuću mačaka. Za Roku i Anđu ja san mu dala ideju, kad san rekla da fali jedan vlaški par.
• Ali, Roko nije Vlaj.
- Dobro, možda nije čisti. Prva ideja je bila da bude pravi Vlaj, a onda je doša Dvornik i ispa je, onako, mezo, pola pola.
• U kojoj mjeri je Smoje, osim scenarija, sudjelovao u seriji? Je li bio na probnim čitanjima, razgovarao s glumcima o ulogama, sjedio na televizijskom setu?
- Bio je non-stop, na svim snimanjima. Velo misto kad se radilo, misecima smo bili u Zagrebu, u otelu Palace. Nije se moglo bez njega. Kad bi se snimila neka scena, glumci su se prije okrićali prema Smoji, nego prema režiseru. Važnije in je bilo da on bude zadovoljan. Nijedna se rič bez njegove dozvole nije smila prominit, on je puno drža do toga, nije da na se. Zbog toga je koji put dolazilo i do sukoba, znaš i sam kako glumci mogu biti mušičavi. Karlo Bulić, samo za primjer, nije tija obuć monturu od pompjera.
• Vatrogasnu uniformu nije htio obući? Pa zašto?
- A ko će ga znat? Pitaj Gospu! Udrilo mu uglavu da on to neće obuć. A Smoje mu govori: 'A dobro, moj Karlo, ako nećeš ne moraš. Ali, ako se ne obučeš, ti u ovoj epizodi umireš.' Tek tada je Bulić prista.
• Do kraja serije Smoje je postao blizak s glumcima.
- Je, istina. Posebno s Borisom. Boris je njega zva 'striče', a sebe je nazva 'Boro mali'. Puno smo se družili u to doba, makar Boris nije uvik bija ugodna osoba. Zna je bit puno grub kad bi popija. Onda bi Smoje mene pogleda i reka: 'Lepa, ajmo'. Ipak, pamtin više lipih stvari iz toga vrimena. Znaš ono u Malom mistu kad Roko i Luiđi sa ženama idu u Trst, a Bepina se smanta na granici i milicajcu reče više nego šta je smila reć? To je Smoje napisa nakon što smo nas dvoje s Borison i njegovon ženon jednon bili u Trstu. Ja san tako drćala od straja na granici... Onda, jednon, Boris u po noći zove. 'Šta je?' pita ga Smoje. 'Šta me zoveš u ovu uru.' A Boris da ga zovu kod Starog.
• Starog?
- Tita. Tito i Jovanka su u Novom Sadu slavili Novu godinu i zvali Borisa da ih zabavlja, a on nazva Smoju da mu napiše neki tekst. Smoje popizdija što ga je probudija, ali, šta će, isto mu napisa tekst. Puno godina posli Borisa izabrali u Sabor. Opet on u Smoje. 'Striče, šta ću sad?' kaže. 'A ništa', govori mu Smoje. 'Lipo ćeš gori sidit, uzimat dobru lovu, a ja ću ti pisat govore.' Da Boris nije nakon par dana odusta od Sabora, ko zna, možda bi tako i bilo? Dvornik je bija, onako, šarmantan, veseo čovik, zna je s ljudima, ali bi se začudija kako je bija mutav. Nikad on sam sebi nešto ne bi moga napisat.
• Nego, da se vratimo još malo u ono vrijeme. Kada je Malo misto polučilo velik uspjeh, je li Smoje odmah dobio narudžbu za novu seriju i počeo pisati Velo misto?
- Ne, nije, dosta dugo je on razmišlja šta bi i kako bi, a kada je već uzeja za temu to povijesno razdoblje grada, mora je napravit veliko istraživanje. S Malin miston je bilo lako, jer je to sve iz glave, neko potpuno imaginarno misto uz more, a ovdi je mora pazit da ne falije. A čin se saznalo da on piše novi tekst za televiziju, odmah su, sa svih strana, krenili pritisci glumaca ko će šta igrat. Smoje je puno toga zna već kad je pisa likove, ali koji put nije bilo po njegovu. Ulogu škovacina, Vaše svitlosti, Strikana, recimo, on je tija da ga glumi Ljubiša Samardžić.
• Ali, i Guberina je s tim likom napravio odličan posao.
- Napravio je prekrasnu ulogu, ali Smoje je, dok je pisa, vidio Samardžića.
• Prilično je hrabro bilo dati Mustafi Nadareviću onako veliku ulogu. Tko bi pomislio da njegov splitski može biti onako uvjerljiv?
- Jesi vidio kako je savlada jezik. Ka da je u Varošu i rođen i odresta.
• Za Borisa Dvornika Smoje vjerojatno nije imao nikakvih dvojbi, on je bio stvoren za ulogu Meštra.
- A ne, varaš se. Borisu je tija dat ulogu barbirskog pomoćnika Očalinka, a Boris, lukavac, ga je kasnije nagovorija da mu da Meštra. Šta je triba igrat Ivica Vidović igra je Boris, a Vidović je dobija Borisovu ulogu.
• Bio je onda onaj dvor u Velom varošu, kod Šanta, tamo su se mnogo družili.
- E, to je bilo legendarno misto, ko sve nije tamo sidija. Smoje je svih tamo vodija, u tom dvoru je naša i jednog Jelasku šta ga je posli stavija u priču. Čovik je po cilu zimu spava. Lega bi u deveti misec i diga se oko prvog maja. Ali, Šanto je ipak bija glavni lik, oko njega se sve vrtilo. Sve huncutarije su počinjale od Šanta i njegove ljubavnice, Dulčineje, kako ju je Smoje nazva. To je bilo nešto za vidit, kad bi ona njega kupala. Šanto bi se gol skinija u dvoru i seja u veliki maštil sa tri uva, a ona bi ga prala. Onda je bija veliki cirkus kad je Boris tužija Šanta za uvredu časti. Pravu tužbu su napravili i doveli Šanta na sud, kod suca Voje Pavasovića. Šanto se tamo naljutija, pritija da će Borisa probost rašpon. Kad, za nekoliko dana, evo ti Borisa ponovno u njegov dvor. 'Beštijo, rašpon ću te', kaže Šanto bisno, a Boris ti njemu tihin glason počne pivat. 'Cviće moje...', počne Boris, a Šanto mu odma vata tercu: '... i ja bi te brala'. I gotovo. Čin je ovi počeja pivat, svađa je svršila ka da je nikad nije bilo. Lipo je to vrime bilo.
Boris Dvornik zbližio se s Miljenkom Smojom na snimanjima i često se družio s njim i Lepom. U Malom mistu je Smoje neke scene napisao inspiriran njihovim zajedničkim putovanjima, ali Dvorniku nije namijenio ulogu Meštra, već ulogu njegova pomoćnika Očalinka. No, Dvornik ga je nagovorio da mu da ulogu Meštra, kojeg je trebao glumiti Ivica Vidović
|
Prijateljstvo s Borisom
|
Ante Tomić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....