Na sutrašnji dan prije dva mjeseca u jednoj je londonskoj bolnici umro Aleksander Litvinenko, bivši ruski špijun i čovjek koji je u dva tjedna prije svoje smrti postao jedna od najspominjanijih osoba u svijetu.
Litvinenko je otrovan radioaktivnim polonijem-210, koji je od njegove smrti pronađen u još 103 osobe u Britaniji te doveo do jedne od većih zdravstvenih britanskih panika u posljednjih nekoliko godina.
Slučaj Litvinenko od samog je početka ozbiljno nategnuo odnose između Britanije i Rusije, koji se svakodnevno pomalo pogoršavaju.
Naročito nakon što je prije nekoliko dana državni ruski tužitelj Juri Chaika na zahtjev Scotland Yarda da se omogući britanskim istražiteljima da se vrate u Moskvu hladno poručio da će se to dogoditi tek nakon što britanska policija omogući ruskoj da ispita ruske disidente koji žive u Britaniji.
I dok Kremlj očigledno vjeruje - ili se pravi da vjeruje - da je ubojica među bogatim ruskim emigrantima, večeras prikazanom BBC-jevu dokumentarcu Litvinenkova je udovica optužujući prst uperila u ruskog predsjednika.
- Ne mogu točno reći da je Putin ubio mog muža, ali mogu reći da Putin stoji iza svega što se događa u Rusiji - rekla je Marina Litvinenko, što je razbjesnilo Moskvu. Putinov je glasnogovornik rekao da je apsurdno vjerovati da je ruski predsjednik, inače i sam bivši KGB-ovac, naručio Litvinenkovo ubojstvo. Ruske vlasti od početka naglašavaju da je Litvinenko bio sitna riba, ali je današnji BBC-jev dokumentarac postavio pitanje zašto je onda na njegov život bio pokušan još jedan sličan atentat - također polonijem-210. BBC, naime, vjeruje da je prvi pokušaj trovanja Litvinenka bio 16. listopada u istom Itsu restoranu na Piccadilly Circusu, ali da se Rus tada susreo s dvojicom bivših KGB-ovih špijuna - Dimitrijem Kovtunim i Andrejom Lugovojim. Kao prilog svojoj tezi BBC navodi da je polonij-210 pronađen ne za stolom za kojim je Litvinenko sjedio s talijanskim kolegom Scaramellom, nego na drugom mjestu, na stolu za kojim je sjedio s Kovtunom i Lugovojem. BBC-ju je Scaramella rekao da je tri godine radio s Litvinenkom koji mu je davao vrlo eksplozivne informacije.
- Ljudi su ubijani za takvu vrstu informacija -rekao je Scaramella koji oštro negira da je imao ikakve veze s ubojstvom Litvinenka i tvrdi da je njegova uloga u cijeloj priči bila vrlo marginalna - samo se susreo s Litvinenkom na dan kada je obolio. Supruga Marina, pak, rekla je da joj je pokojnik rekao da se s dvojicom Rusa sastao vrlo kratko, da je popio gutljaj već serviranog čaja, koji mu nije prijao jer je bio hladan. BBC je za svoj dokumentarac za Panoramu uspio ući u trag i potencijalnom svjedoku Mihailu Trepashkinu, kojega Scotland Yard još nije uspio intervjuirati. Trepashkin je također bivši KGB-ov špijun koji je završio u zatvoru dok je istraživao bombe podmetnute u jednoj ruskoj stambenoj zgradi, a koju su ruske vlasti pripisale Čečenima kako bi se opravdalo slanje vojnika da uguše čečensku pobunu.
Sam je Litvinenko javno ustvrdio da je taj napad organizirao Putin, kako bi javno mnijenje okrenuo u korist napada na Čečeniju. Trepashkin je intervju BBC-ju dao putem u zatvor prošvercanog mobitela i u njemu je tvrdio da je jedan od FSB (današnja verzija KGB-a) šefova 2001. godine pratio Litvinenka i od Trepashkina zatražio da dozna gdje se, kada i kako Litvinenko kreće.
Panorama se dočepala i tajnog talijanskog dokumenta u kojemu stoji da je Litvinenko optužio Romana Prodija, današnjeg talijanskog premijera, da je prijatelj ruske tajne službe, zbog čega je Litvinenko odustao od ideje da se - nakon bijega iz Moskve - naseli u Italiji. Scaramella je Panorami rekao da mu je Litvinenko kasnije otkrio da neki obavještajni šefovi u Moskvi Prodija smatraju svojim, KBG/FSB-ovim, čovjekom. Sam Prodi je oduvijek negirao priče da ima ikakve veze s ruskim obavještajcima. Dokumentarac je prikazan samo dva dana nakon što je list The Times objavio da je policija identificirala muškarca za kojega vjeruje da je otrovao Litvinenka te da njegova slika s nadzorne kamere u zračnoj luci Heathrow odgovara opisu koji je Litvinenko dao policajcima sa svoje samrtne postelje.
Njegovi prijatelji kažu da je muškarac tek plaćeni ubojica koji je iz Britanije nestao samo nekoliko sati nakon što je dao otrov te da ga je poslao Kremlj. Navodno je u Britaniju ušao s lažnom putovnicom neke od zemalja Europske Unije i otrovao Litvinenkov čaj koji je popio u Millenium hotelu. Neidentificirani muškarac, čiji je opis policija odlučila da neće objaviti, navodno je u Britaniju ušao na dan ubojstva - 1. studenoga - letom iz Hamburga, a zna se da se radi o visokom i snažnom muškarcu u ranim 30-ima s izrazitim srednjoazijskim crtama lica.
Navodno je došao istim zrakoplovom kao i Dimitrij Kovtun koji se, kao što je znano, susreo s Litvinenkom u spomenutom hotelu na taj dan. Na sastanku na četvrtom katu hotela, na kojemu su Kovtun i Lugovoj s Litvinenkom raspravljali o nekom poslovnom dogovoru, pojavio se i treći muškarac, koji je predstavljen samo kao Vladislav, a kao razlog njegova boravka spomenute su njegove veze koje bi Litvinenku mogle pomoći da dobije željeni posao. Taj je "Vladislav" napravio čaj, vjerojatno isti onaj koji je udovica Marina spomenula u BBC-jevu intervjuu. Mnogi u Britaniji vjeruju da se nikada neće znati tko je ubio Litvinenka, dok bi odgovor zašto mogao ležati i u njegovoj - u Rusiji zabranjenoj - knjizi koja se ovoga tjedna pojavila u britanskim knjižarama, "Blowing up Russia". U toj se knjizi pojavljuje Litvinenkova tvrdnja da je Putin ubio vlastite građane da bi postao predsjednikom i napao Čečeniju. Britanski kritičari podsjećaju na to da Litvinenkova knjiga nije prva na tu temu, niti je najbolja. Ali mu priznaju da u njoj dao ideju u kakvom je podzemlju Litvinenko radio.
Nakon što je osam godina bio u ruskoj vojsci, pridružio se sovjetskoj kontraobavještajnoj službi 1988. godine, specijalizirajući se u borbi protiv organiziranog kriminala. Na vrhuncu svoje karijere Litvinenko je bio viši operativni dužnosnik u najtajnijem odjelu KGB-a, koji se bavio analizom vrhunskih kriminalaca. Nevjerojatne priče koje Litvinenko iznosi u knjizi podupiru ono kako većina ljudi zamišlja rusko podzemlje, naročito u prijelazu sa socijalizma na kapitalizam: polulegitimni poslovni ljudi sa stotinama tisuća dolara skrivenih pod krevetom; vreće s desecima kilograma eksploziva i detonatorima kućne izrade označenima kao "šećer"; "raspašoj" od naručenih ubojstava i plaćanja mita. Mnogi vjeruju da ta knjiga - ako uopće pridonosi istrazi o Litvinenkovoj smrti - samo povećava broj potencijalnih sumnjivaca koje je razbjesnio objavljujući njihova puna imena.
Primjera za to u njegovoj knjizi ima puno, a svi su prilično formulaični - bivši komunistički aparatčik sumnjivom pretvorbom dolazi do novca koje onda ulaza u polulegalne ili čisto nelegalne poslove, koji uključuju i naručivanje ubojstva svojih protivnika, da bi na kraju i sami pali kao žrtve svojih neprijatelja, a cijelo to vrijeme spomenuti ima odnose - bilo dobre, bilo loše - s nekoliko obavještajno-vojno-policijskih organizacija.
Jedan od primjera je priča o poznatoj kurgistanskoj brigadi, koju je predvodio Alexandar Solonik, zvani Saša Makedonac. U njoj su gotovo isključivo bili bivši, ali i sadašnji zaposlenici ruskih tajnih službi. Ova se grupa početkom 90-ih pojavila u Moskvi gdje je vrlo brzo došla pod kapu Sergeja Timofejeva, zvanog Silvester, agenta ruske kontraobavještajne službe. Silvestar je, pak, imao superbliske odnose s izvjesnim obavještajcem Maiorovim, koji je pak redovno posjećivao Ivana Kuzmiča Mironova, bivšeg sekretara partije u jednoj od obavještajnih službi u bivšem SSSR-u, a koja je sada bila nadležna za hvatanje terorista.
Sredinom 90-ih u Silvesterovoj su se grupi dogodile velike promjene, jer je njegovu vlast u pitanje doveo izvjesni Sergej Butorin, zvani Osja. Ta će svađa u rujnu 1994. godine dovesti do Silvesterova ubojstva i postupnog eliminiranja njegovih suradnika. Osja potom organizira vlastitu mafiju, iz redova raznih drugih kriminalnih udruženja, uključujući obavještajce iz redova Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova Rusije.
U Butorinovoj pratnji redovno su se pojavljivali članovi različitih vojnih i policijskih odjela različitih ruskih ministarstava i špijunskih službi. U cijelom tom kaosu, grupa s početka ove priče - koja je bila tek sastavni dio Butorinova carstva - Kurganci su, poznati po okrutnosti i odanosti, nastavili svoje operacije gotovo neometani. Kada su dvojica među njima konačno bili uhićeni, dali su naslutiti da bi mogli nešto i reći o plaćenim ubojstvima, uključujući i znanog televizijskog novinara Listieva, ako bi - recimo - bili drogirani kakvom psihodeličnom drogom. Jedan od njih je obećao i mnogo više, ali je tražio da bude premješten u sigurniji zatvor. I iako su počele pripreme za transfer, informacija je procurila do zatvorenika koji su ih ubili iste noći, iako su spavali u različitim ćelijama. U svojim su "poslovima" Kurganci povremeno putove ukrštavali s izvjesnim Vasilijem Naumovim, vođom Koptev mafijaša, a koji je također bio obavještajac, i to Ministarstva unutarnjih poslova.
Iako je neko vrijeme surađivao s Kurgancima, Naumov je uočio da mu pokušavaju ukrasti posao te ih je - da ne bi izgubio poslovno carstvo - prijavio svojim obavještajnim šefovima. Tu je, međutim, na scenu stupio FSB koji je kontrolirao Kurgance i nije želio da budu uništeni. FSB-evci su brzo shvatili da je Kurgance prodao Naumov koji su mu se vrlo brzo osvetili, ubivši i njega i njegovu pratnju koja se sastojala od policijskih specijalaca. Ovaj mali detalj, kakvih u Litvinenkovoj knjizi ima puno, samo otkriva površinu kompliciranih odnosa između ruskih obavještajnih službi i njihovu povezanost s organiziranim kriminalom.
Unatoč ekstremnoj kompliciranosti, Litvinenkova je knjiga vruć materijal i navodno se za njena holivudska prava bore Warner Bros i britanski Working Title. Istovremeno, glumačka zvijezda Johnny Depp je objavio da je zainteresiran da producira film koji će Warner Bros snimati po još neobjavljenoj knjizi "Sašina priča: Život i smrt ruskog špijuna" koju piše novinar New York Timesa Alan Cowell. Depp bi u filmu mogao i glumiti, dok se kao mogući glumci za ulogu Litvinenka u filmu po vlastitoj knjizi "Blowing Up Russia" spominju John Malkovich i najnoviji James Bond - Daniel Craig.
Aleksander Litvinenko, nesretni bivši agent ruske tajne službe koji je ubijen radioaktivnim elementom polonij 210, pokušao je na razne načine u javnost plasirati informaciju da iza dolaska na vlast Vladimira Putina stoji FSB, nasljednica legendarnog i zloglasnog KGB-a, poznate tajne službe Sovjetskog Saveza. KGB je inače, bio nasljednicom NKVD-a, a svoje je izvore nalazio u zloglasnog Čeki, tajnoj policiji koja je nakon Oktobarske revolucije trebala "čuvati" novoutemeljeni državni poredak. Tako se Litvinenko dao i na pisanje knjige "Razaranje Rusije" (u ruskom originalu "Banda iz Lubjanke", sjedišta KGB-a, sada FSB-a) koja je za cilj imala dati što više podataka iz što više izvora o tajnoj operaciji koja je za cilj imala dovesti Vladimira Putina na čelo države. No, knjiga nije bila lako dostupna ruskim čitateljima na originalu jer su vlasti zaplijenile više od 4000 primjeraka na putu od Latvije, gdje je tiskana, do Moskve. Svoju su operaciju pripadnici FSB-a objasnili potrebom da se "zaštite državne tajne", iako je knjiga kasnije izdana na engleskom, a na ruskom je bila dostupna na internetu. Kritičari su zamjerali Litvinenku da je, nastojeći zaštiti svoje izvore, knjigu učinio pretjerano nejasnom. Inače, krajem prošle godine dostupne kopije te knjige bile su vrlo skupe na internetu. Na britanskom Amazonu nova je verzija knjige stajala 189 funti, dok je rabljena dosegla cijenu od 237 funti. (Ž. T.)
1. studenoga - Nekoliko sati nakon susreta s Marijom Scaramellom u Itsu sushi baru te dvojicom Rusa u Millenium hotelu, Litvinenko se razbolijeva
20. studenoga - Litvinenko je prebačen na intenzivnu njegu, a tri dana ranije stavljen je pod oružanu stražu
23. studenoga - Litvinenko umire
24. studenoga - Stručnjaci postavljaju dijagnozu: Litvinenko je otrovan radioaktivnim polonijem-210
30. studenoga - Britanski ministar unutarnjih poslova John Reid otkrio da je od Litvinenkove smrti polonij-210 otkriven na 12 lokacija u Londonu te u dva zrakoplova British Airwaysa. Istraga u idućim danima otkriva da je polonij-210, iako ne u opasnim količinama, prisutan kod Scaramelle i Litvinenkove supruge Marine
4. prosinca - Devet britanskih detektiva putuje u Moskvu
5. prosinca - Državni ruski tužitelj Juri Chaika kaže da moguće ruske osumnjičenike u slučaju Litvinenko neće isporučiti Britaniji
6. prosinca - Britanska policija objavljuje da se Litvinenkova smrt više ne tretira kao 'sumnjiva' nego kao ubojstvo
7. prosinca - Rusija priopćava da istražuje pokušaj ubojstva Dimitrija Kovtuna, jednog od dvojice Rusa koje je Litvinenko sreo 1. studenoga u londonskom hotelu, ali njegov odvjetnik tvrdi da Kovtunu nije loše. Litvinenko je napokon pokopan u sjevernom Londonu
9. prosinca - Njemačka policija otkrila polonij-210 na dvije lokacije koje je koristio Kovtun
10. prosinca - Marina Litvinenko kaže da vjeruje da bi ruske vlasti mogle stajati iza ubojstva njezina muža. Britanski policajci putuju u Njemačku, a ljudi iz Kovtunove okolice testirani pozitivno na polonij-210
16. prosinca - Bivši špijun Juri Shvets i Litvinenkov poslovni partner kaže da je Litvinenko ubijen jer je imao informacije o jednoj moćnoj figuri iz Kremlja, koji su namjerno dani visokopozicioniranoj ličnosti u Moskvi
24. prosinca - Scaramella uhićen u Napulju, kao dio istrage o prodaji oružja i kršenju državnih tajni. Scotland Yard kaže da to hapšenje nema veze s Livinenkom
27. prosinca - Ruski državni tužitelj kaže da istražuje ima li možda bivši šef naftne tvrtke Yukos, Leonid Nevzlin, veze s Litvinenkovom smrti, što Nevzlin negira
15. siječnja - Scotland Yard zatražio od Moskve da omogući dodatnu britansku istragu u Rusiji
16. siječnja - Ruski tužitelj odgovara Scotland Yardu da mora omogućiti ruskim policajcima da ispitaju ruske disidente koji žive u Britaniji, prije nego što se britanski detektivi mogu vratiti u Moskvu
21. siječnja - Britanski list The Times tvrdi da je policija identificirala Litvinenkova ubojicu čija slika odgovara opisu koji je Litvinenko dao na samrtnoj postelji. Scotland Yard odbija komentirati priču
Nataša Magdalenić Bantić
Litvinenko je otrovan radioaktivnim polonijem-210, koji je od njegove smrti pronađen u još 103 osobe u Britaniji te doveo do jedne od većih zdravstvenih britanskih panika u posljednjih nekoliko godina.
Slučaj Litvinenko od samog je početka ozbiljno nategnuo odnose između Britanije i Rusije, koji se svakodnevno pomalo pogoršavaju.
Naročito nakon što je prije nekoliko dana državni ruski tužitelj Juri Chaika na zahtjev Scotland Yarda da se omogući britanskim istražiteljima da se vrate u Moskvu hladno poručio da će se to dogoditi tek nakon što britanska policija omogući ruskoj da ispita ruske disidente koji žive u Britaniji.
I dok Kremlj očigledno vjeruje - ili se pravi da vjeruje - da je ubojica među bogatim ruskim emigrantima, večeras prikazanom BBC-jevu dokumentarcu Litvinenkova je udovica optužujući prst uperila u ruskog predsjednika.
- Ne mogu točno reći da je Putin ubio mog muža, ali mogu reći da Putin stoji iza svega što se događa u Rusiji - rekla je Marina Litvinenko, što je razbjesnilo Moskvu. Putinov je glasnogovornik rekao da je apsurdno vjerovati da je ruski predsjednik, inače i sam bivši KGB-ovac, naručio Litvinenkovo ubojstvo. Ruske vlasti od početka naglašavaju da je Litvinenko bio sitna riba, ali je današnji BBC-jev dokumentarac postavio pitanje zašto je onda na njegov život bio pokušan još jedan sličan atentat - također polonijem-210. BBC, naime, vjeruje da je prvi pokušaj trovanja Litvinenka bio 16. listopada u istom Itsu restoranu na Piccadilly Circusu, ali da se Rus tada susreo s dvojicom bivših KGB-ovih špijuna - Dimitrijem Kovtunim i Andrejom Lugovojim. Kao prilog svojoj tezi BBC navodi da je polonij-210 pronađen ne za stolom za kojim je Litvinenko sjedio s talijanskim kolegom Scaramellom, nego na drugom mjestu, na stolu za kojim je sjedio s Kovtunom i Lugovojem. BBC-ju je Scaramella rekao da je tri godine radio s Litvinenkom koji mu je davao vrlo eksplozivne informacije.
- Ljudi su ubijani za takvu vrstu informacija -rekao je Scaramella koji oštro negira da je imao ikakve veze s ubojstvom Litvinenka i tvrdi da je njegova uloga u cijeloj priči bila vrlo marginalna - samo se susreo s Litvinenkom na dan kada je obolio. Supruga Marina, pak, rekla je da joj je pokojnik rekao da se s dvojicom Rusa sastao vrlo kratko, da je popio gutljaj već serviranog čaja, koji mu nije prijao jer je bio hladan. BBC je za svoj dokumentarac za Panoramu uspio ući u trag i potencijalnom svjedoku Mihailu Trepashkinu, kojega Scotland Yard još nije uspio intervjuirati. Trepashkin je također bivši KGB-ov špijun koji je završio u zatvoru dok je istraživao bombe podmetnute u jednoj ruskoj stambenoj zgradi, a koju su ruske vlasti pripisale Čečenima kako bi se opravdalo slanje vojnika da uguše čečensku pobunu.
Sam je Litvinenko javno ustvrdio da je taj napad organizirao Putin, kako bi javno mnijenje okrenuo u korist napada na Čečeniju. Trepashkin je intervju BBC-ju dao putem u zatvor prošvercanog mobitela i u njemu je tvrdio da je jedan od FSB (današnja verzija KGB-a) šefova 2001. godine pratio Litvinenka i od Trepashkina zatražio da dozna gdje se, kada i kako Litvinenko kreće.
Panorama se dočepala i tajnog talijanskog dokumenta u kojemu stoji da je Litvinenko optužio Romana Prodija, današnjeg talijanskog premijera, da je prijatelj ruske tajne službe, zbog čega je Litvinenko odustao od ideje da se - nakon bijega iz Moskve - naseli u Italiji. Scaramella je Panorami rekao da mu je Litvinenko kasnije otkrio da neki obavještajni šefovi u Moskvi Prodija smatraju svojim, KBG/FSB-ovim, čovjekom. Sam Prodi je oduvijek negirao priče da ima ikakve veze s ruskim obavještajcima. Dokumentarac je prikazan samo dva dana nakon što je list The Times objavio da je policija identificirala muškarca za kojega vjeruje da je otrovao Litvinenka te da njegova slika s nadzorne kamere u zračnoj luci Heathrow odgovara opisu koji je Litvinenko dao policajcima sa svoje samrtne postelje.
Njegovi prijatelji kažu da je muškarac tek plaćeni ubojica koji je iz Britanije nestao samo nekoliko sati nakon što je dao otrov te da ga je poslao Kremlj. Navodno je u Britaniju ušao s lažnom putovnicom neke od zemalja Europske Unije i otrovao Litvinenkov čaj koji je popio u Millenium hotelu. Neidentificirani muškarac, čiji je opis policija odlučila da neće objaviti, navodno je u Britaniju ušao na dan ubojstva - 1. studenoga - letom iz Hamburga, a zna se da se radi o visokom i snažnom muškarcu u ranim 30-ima s izrazitim srednjoazijskim crtama lica.
Navodno je došao istim zrakoplovom kao i Dimitrij Kovtun koji se, kao što je znano, susreo s Litvinenkom u spomenutom hotelu na taj dan. Na sastanku na četvrtom katu hotela, na kojemu su Kovtun i Lugovoj s Litvinenkom raspravljali o nekom poslovnom dogovoru, pojavio se i treći muškarac, koji je predstavljen samo kao Vladislav, a kao razlog njegova boravka spomenute su njegove veze koje bi Litvinenku mogle pomoći da dobije željeni posao. Taj je "Vladislav" napravio čaj, vjerojatno isti onaj koji je udovica Marina spomenula u BBC-jevu intervjuu. Mnogi u Britaniji vjeruju da se nikada neće znati tko je ubio Litvinenka, dok bi odgovor zašto mogao ležati i u njegovoj - u Rusiji zabranjenoj - knjizi koja se ovoga tjedna pojavila u britanskim knjižarama, "Blowing up Russia". U toj se knjizi pojavljuje Litvinenkova tvrdnja da je Putin ubio vlastite građane da bi postao predsjednikom i napao Čečeniju. Britanski kritičari podsjećaju na to da Litvinenkova knjiga nije prva na tu temu, niti je najbolja. Ali mu priznaju da u njoj dao ideju u kakvom je podzemlju Litvinenko radio.
Nakon što je osam godina bio u ruskoj vojsci, pridružio se sovjetskoj kontraobavještajnoj službi 1988. godine, specijalizirajući se u borbi protiv organiziranog kriminala. Na vrhuncu svoje karijere Litvinenko je bio viši operativni dužnosnik u najtajnijem odjelu KGB-a, koji se bavio analizom vrhunskih kriminalaca. Nevjerojatne priče koje Litvinenko iznosi u knjizi podupiru ono kako većina ljudi zamišlja rusko podzemlje, naročito u prijelazu sa socijalizma na kapitalizam: polulegitimni poslovni ljudi sa stotinama tisuća dolara skrivenih pod krevetom; vreće s desecima kilograma eksploziva i detonatorima kućne izrade označenima kao "šećer"; "raspašoj" od naručenih ubojstava i plaćanja mita. Mnogi vjeruju da ta knjiga - ako uopće pridonosi istrazi o Litvinenkovoj smrti - samo povećava broj potencijalnih sumnjivaca koje je razbjesnio objavljujući njihova puna imena.
Primjera za to u njegovoj knjizi ima puno, a svi su prilično formulaični - bivši komunistički aparatčik sumnjivom pretvorbom dolazi do novca koje onda ulaza u polulegalne ili čisto nelegalne poslove, koji uključuju i naručivanje ubojstva svojih protivnika, da bi na kraju i sami pali kao žrtve svojih neprijatelja, a cijelo to vrijeme spomenuti ima odnose - bilo dobre, bilo loše - s nekoliko obavještajno-vojno-policijskih organizacija.
Jedan od primjera je priča o poznatoj kurgistanskoj brigadi, koju je predvodio Alexandar Solonik, zvani Saša Makedonac. U njoj su gotovo isključivo bili bivši, ali i sadašnji zaposlenici ruskih tajnih službi. Ova se grupa početkom 90-ih pojavila u Moskvi gdje je vrlo brzo došla pod kapu Sergeja Timofejeva, zvanog Silvester, agenta ruske kontraobavještajne službe. Silvestar je, pak, imao superbliske odnose s izvjesnim obavještajcem Maiorovim, koji je pak redovno posjećivao Ivana Kuzmiča Mironova, bivšeg sekretara partije u jednoj od obavještajnih službi u bivšem SSSR-u, a koja je sada bila nadležna za hvatanje terorista.
Sredinom 90-ih u Silvesterovoj su se grupi dogodile velike promjene, jer je njegovu vlast u pitanje doveo izvjesni Sergej Butorin, zvani Osja. Ta će svađa u rujnu 1994. godine dovesti do Silvesterova ubojstva i postupnog eliminiranja njegovih suradnika. Osja potom organizira vlastitu mafiju, iz redova raznih drugih kriminalnih udruženja, uključujući obavještajce iz redova Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova Rusije.
U Butorinovoj pratnji redovno su se pojavljivali članovi različitih vojnih i policijskih odjela različitih ruskih ministarstava i špijunskih službi. U cijelom tom kaosu, grupa s početka ove priče - koja je bila tek sastavni dio Butorinova carstva - Kurganci su, poznati po okrutnosti i odanosti, nastavili svoje operacije gotovo neometani. Kada su dvojica među njima konačno bili uhićeni, dali su naslutiti da bi mogli nešto i reći o plaćenim ubojstvima, uključujući i znanog televizijskog novinara Listieva, ako bi - recimo - bili drogirani kakvom psihodeličnom drogom. Jedan od njih je obećao i mnogo više, ali je tražio da bude premješten u sigurniji zatvor. I iako su počele pripreme za transfer, informacija je procurila do zatvorenika koji su ih ubili iste noći, iako su spavali u različitim ćelijama. U svojim su "poslovima" Kurganci povremeno putove ukrštavali s izvjesnim Vasilijem Naumovim, vođom Koptev mafijaša, a koji je također bio obavještajac, i to Ministarstva unutarnjih poslova.
Iako je neko vrijeme surađivao s Kurgancima, Naumov je uočio da mu pokušavaju ukrasti posao te ih je - da ne bi izgubio poslovno carstvo - prijavio svojim obavještajnim šefovima. Tu je, međutim, na scenu stupio FSB koji je kontrolirao Kurgance i nije želio da budu uništeni. FSB-evci su brzo shvatili da je Kurgance prodao Naumov koji su mu se vrlo brzo osvetili, ubivši i njega i njegovu pratnju koja se sastojala od policijskih specijalaca. Ovaj mali detalj, kakvih u Litvinenkovoj knjizi ima puno, samo otkriva površinu kompliciranih odnosa između ruskih obavještajnih službi i njihovu povezanost s organiziranim kriminalom.
Unatoč ekstremnoj kompliciranosti, Litvinenkova je knjiga vruć materijal i navodno se za njena holivudska prava bore Warner Bros i britanski Working Title. Istovremeno, glumačka zvijezda Johnny Depp je objavio da je zainteresiran da producira film koji će Warner Bros snimati po još neobjavljenoj knjizi "Sašina priča: Život i smrt ruskog špijuna" koju piše novinar New York Timesa Alan Cowell. Depp bi u filmu mogao i glumiti, dok se kao mogući glumci za ulogu Litvinenka u filmu po vlastitoj knjizi "Blowing Up Russia" spominju John Malkovich i najnoviji James Bond - Daniel Craig.
Aleksander Litvinenko, nesretni bivši agent ruske tajne službe koji je ubijen radioaktivnim elementom polonij 210, pokušao je na razne načine u javnost plasirati informaciju da iza dolaska na vlast Vladimira Putina stoji FSB, nasljednica legendarnog i zloglasnog KGB-a, poznate tajne službe Sovjetskog Saveza. KGB je inače, bio nasljednicom NKVD-a, a svoje je izvore nalazio u zloglasnog Čeki, tajnoj policiji koja je nakon Oktobarske revolucije trebala "čuvati" novoutemeljeni državni poredak. Tako se Litvinenko dao i na pisanje knjige "Razaranje Rusije" (u ruskom originalu "Banda iz Lubjanke", sjedišta KGB-a, sada FSB-a) koja je za cilj imala dati što više podataka iz što više izvora o tajnoj operaciji koja je za cilj imala dovesti Vladimira Putina na čelo države. No, knjiga nije bila lako dostupna ruskim čitateljima na originalu jer su vlasti zaplijenile više od 4000 primjeraka na putu od Latvije, gdje je tiskana, do Moskve. Svoju su operaciju pripadnici FSB-a objasnili potrebom da se "zaštite državne tajne", iako je knjiga kasnije izdana na engleskom, a na ruskom je bila dostupna na internetu. Kritičari su zamjerali Litvinenku da je, nastojeći zaštiti svoje izvore, knjigu učinio pretjerano nejasnom. Inače, krajem prošle godine dostupne kopije te knjige bile su vrlo skupe na internetu. Na britanskom Amazonu nova je verzija knjige stajala 189 funti, dok je rabljena dosegla cijenu od 237 funti. (Ž. T.)
|
Knjiga koju Kremlj nije volio
|
1. studenoga - Nekoliko sati nakon susreta s Marijom Scaramellom u Itsu sushi baru te dvojicom Rusa u Millenium hotelu, Litvinenko se razbolijeva
20. studenoga - Litvinenko je prebačen na intenzivnu njegu, a tri dana ranije stavljen je pod oružanu stražu
23. studenoga - Litvinenko umire
24. studenoga - Stručnjaci postavljaju dijagnozu: Litvinenko je otrovan radioaktivnim polonijem-210
30. studenoga - Britanski ministar unutarnjih poslova John Reid otkrio da je od Litvinenkove smrti polonij-210 otkriven na 12 lokacija u Londonu te u dva zrakoplova British Airwaysa. Istraga u idućim danima otkriva da je polonij-210, iako ne u opasnim količinama, prisutan kod Scaramelle i Litvinenkove supruge Marine
4. prosinca - Devet britanskih detektiva putuje u Moskvu
5. prosinca - Državni ruski tužitelj Juri Chaika kaže da moguće ruske osumnjičenike u slučaju Litvinenko neće isporučiti Britaniji
6. prosinca - Britanska policija objavljuje da se Litvinenkova smrt više ne tretira kao 'sumnjiva' nego kao ubojstvo
7. prosinca - Rusija priopćava da istražuje pokušaj ubojstva Dimitrija Kovtuna, jednog od dvojice Rusa koje je Litvinenko sreo 1. studenoga u londonskom hotelu, ali njegov odvjetnik tvrdi da Kovtunu nije loše. Litvinenko je napokon pokopan u sjevernom Londonu
9. prosinca - Njemačka policija otkrila polonij-210 na dvije lokacije koje je koristio Kovtun
10. prosinca - Marina Litvinenko kaže da vjeruje da bi ruske vlasti mogle stajati iza ubojstva njezina muža. Britanski policajci putuju u Njemačku, a ljudi iz Kovtunove okolice testirani pozitivno na polonij-210
16. prosinca - Bivši špijun Juri Shvets i Litvinenkov poslovni partner kaže da je Litvinenko ubijen jer je imao informacije o jednoj moćnoj figuri iz Kremlja, koji su namjerno dani visokopozicioniranoj ličnosti u Moskvi
24. prosinca - Scaramella uhićen u Napulju, kao dio istrage o prodaji oružja i kršenju državnih tajni. Scotland Yard kaže da to hapšenje nema veze s Livinenkom
27. prosinca - Ruski državni tužitelj kaže da istražuje ima li možda bivši šef naftne tvrtke Yukos, Leonid Nevzlin, veze s Litvinenkovom smrti, što Nevzlin negira
15. siječnja - Scotland Yard zatražio od Moskve da omogući dodatnu britansku istragu u Rusiji
16. siječnja - Ruski tužitelj odgovara Scotland Yardu da mora omogućiti ruskim policajcima da ispitaju ruske disidente koji žive u Britaniji, prije nego što se britanski detektivi mogu vratiti u Moskvu
21. siječnja - Britanski list The Times tvrdi da je policija identificirala Litvinenkova ubojicu čija slika odgovara opisu koji je Litvinenko dao na samrtnoj postelji. Scotland Yard odbija komentirati priču
|
Kronologija
|
Nataša Magdalenić Bantić