Naime, K. K. je oboljela od rijetke psihičke bolesti koja se teško dijagnosticira - "Münchhausenova sindroma preko posrednika" - što je jedini takav slučaj koji je vještačenjem utvrđen u najvećem hrvatskom Centru za forenzičku psihijatriju pri Psihijatrijskoj bolnici u Vrapču.
K. K. je vjerovala da je njezino tek nekoliko godina staro dijete bolesno, pa ga je vodila po bolnicama tvrdeći da mu nije dobro. Istovremeno mu je potajice davala velike količine lijekova i zavaravala liječnike brojnim znakovima bolesti koje je samo ona vidjela.
Godinu dana uvjetno
Nakon nekoliko hospitalizacija i niza provedenih pretraga na petogodišnjem dječaku M. K. liječnici su ulovili majku kako mu u tajnosti u sok stavlja prašak lijeka koji mu je bio ukinut, a kasnije je prisutnost lijeka u soku utvrđena i laboratorijskom analizom.
Koncentracija lijeka u njegovoj krvi bila je toksična, a mališan je zbog toga pao u komu. Provedena je policijska istraga. M. K. je na nekoliko mjeseci smješten u jedan zagrebački dom za djecu, ali je ubrzo vraćen roditeljima iako su se u domu tome protivili. Sudskim vještačenjem utvrđeno je da majka boluje Münchhausenova sindroma preko posrednika.
Tri godine kasnije, 1999., osuđena je zbog, otkriva sudac za mladež Tomislav Tomašić pri Općinskom sudu u Zagrebu, zapuštanja i zlostavljanja djeteta. Dobila je uvjetnu kaznu od godinu dana sa zaštitnim nadzorom uz posebnu obvezu da se podvrgne liječenju radi otklanjanja duševnih smetnji koje mogu poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog dijela.
No majka, koja je danas u mirovini i koju smo zatekli u jednoj zagrebačkoj četvrti u unajmljenom stanu kako svom sinu priprema ručak, tvrdi da se nije podvrgla liječenju i govori da uopće ne zna što je to Münchhausenov sindrom.
Dodaje da ih je socijalna radnica posjećivala prvih nekoliko godina jednom godišnje i da kasnije više nije dolazila. Ona i dalje vjeruje da je njezin sin bio bolestan te kaže da su postojali svjedoci koji su to također tvrdili.
Tvrdi da M. K. dandanas ima problema sa zdravljem te da jednom godišnje oboli od bronhitisa, pa ga liječi antibioticima. No, tijekom tog kratkog susreta majka je nabrojala niz bolesti od kojih sama boluje i zbog kojih je otišla u mirovinu. Na pitanje o presudi odgovara da je se ne sjeća te odbija razgovor na tu temu. Priča o svojim dijagnozama i lijekovima.
Spomenuti slučaj vještačen je u Centru za forenzičnu psihijatriju Psihijatrijske bolnice Vrapče. Psihijatrica dr. Nadica Buzina, vještakinja tog centra, navodi da su neke majke koje su oboljele od Münchhausenova sindroma preko posrednika i same patile od Münchhausenova sindroma.
Psihijatrica Buzina prisjetila se da je K. K. tada imala 33 godine, po struci je bila inženjer tekstilne tehnologije, udana, podrijetlom iz višečlane zemljoradničke bosanske obitelji. Liječniku se javila kad je M. K. imao četiri godine, opisujući da mališan ima napadaje gubitka svijesti. Dijete je podvrgnuto neurofiziološkoj obradi, te je u terapiju uveden antiepileptik.
Njegovala i drugu djecu
- Učinjen je niz pretraga s obzirom na to da je majka navodila svakodnevne epileptične atake, koje, međutim, nitko osim nje nije registrirao. Nakon toga dijete je hospitalizirano dva mjeseca u dječjoj klinici, ali je dijagnoza i dalje ostala nejasna. Za vrijeme djetetova boravka u bolnici majka, tada prognanica, familijarizirala se s cijelim personalom - priča psihijatrica Buzina.
Nastavlja da je K. K. stalno boravila na odjelu, njegovala dijete, pa čak i pomagala u njezi druge djece. Tako je, među ostalim, sama mjerila djetetu temperaturu i bilježila vrijednosti te registrirala djetetove epileptičke napadaje koje inače nitko od osoblja nije vidio. Uza sve to, sama je davala djetetu terapiju.
- Medicinsko osoblje nije posumnjalo u majku, a kako je bilo ratno vrijeme i medicinskog osoblja nije bilo dovoljno, pomoć majke je prihvaćena kao dobrodošla - priča Buzina.
Dodaje da su tijekom jedne kontrole kod djeteta registrirane toksične vrijednosti antiepileptika difetoina. Koncentracija lijeka bila je nerazmjerna propisanoj dozi. Liječnički tim razmatrao je tada niz teoretskih mogućnosti koje su mogle pridonijeti visokim dozama antiepileptika - od patološkog metabolizma i moguće unakrsne reakcije među lijekovima do pogreške u laboratorijskim nalazima - no sve te mogućnosti su odbačene.
Postalo je uočljivo da se djetetovo stanje pogoršavalo svaki put kada je bilo najavljeno djetetovo otpuštanje iz bolnice. Za vrijeme jednog kontroliranog posjeta majke u soku ponuđenom djetetu pronađen je bjelkasti prah. Laboratorijska analiza pokazala je da je u soku antiepileptik.
Sumnja
Kad su liječnici na Rebru posumnjali u K. K., ograničili su joj posjete na jedan sat dnevno pod nadzorom osoblja, a poslije i na pet dana tjedno. Istovremeno su uočili da je vrijednost fenobarbitona u krvi dječaka počela opadati, a više nije imao ni temperaturu. Nakon što je majka uhvaćena kako mu ostavlja sok s fenobarbitonom, ipak je pušten kući na vikend. Vratio se s proširenim zjenicama.
Željeno i voljeno dijete
Izgledao je, neslužbeno doznajemo, kao i svaki put kad bi liječnici najavili da će ga pustiti kući. K. K. bi mu tada dala veće doze lijeka i mališan bi pao u komu. Bio je blijed, dehidriran, teturao je, a zjenice su mu bile široke bez reakcije na svjetlost. Tada je pozvan policijski inspektor, a majka je upućena na razgovor s psihijatrom.
Psihijatar je tada zaključio da je K. K. zaokupljena brojnim bolestima svog djeteta, ali da je, čini se, djetetove bolesti ne zabrinjavaju, kao ni podatak da je bio u komi i sama činjenica da je bolestan. K. K. psihijatru nije znala objasniti sinovljeva stanja. Psihijatar je zaključio da je riječ o poremećaju osobnosti koji se manifestira kao namjerno izazivanje simptoma fizičke bolesti.
U jednom zagrebačkom domu za djecu, gdje je M.K. bio nekoliko mjeseci saznali smo da je mališan bio natprosječno inteligentno dijete i po svim nalazima s njim je tada sve bilo u redu. Osim toga, bio je jako željeno i voljeno dijete. Naime, K. K. je prije nego što ga je rodila imala tri spontana pobačaja i trudnoću s M. K. je čuvala. Tvrdila je da je mališan pri rođenju bio reanimiran, što se poslije također pokazalo netočnim.
U 98 posto slučajeva počinitelji su majke
Gordana Buljan-Flander odbila je komentirati konkretan slučaj. No, dosad nije čula da je ijedan slučaj Münchhausenova sindroma preko posrednika u Hrvatskoj registriran i sankcioniran.
Nastavlja da se taj sindrom u svijetu istražuje već nekoliko desetljeća. Utvrđeno je, govori Buljan Flander, da su u 98 posto slučajeva počinitelji majke, a žrtve su podjednako muška i ženska djeca.
U Americi su poznata dva slučaja majki koje su bile proglašene majkama godine zbog brige o svojoj teško bolesnoj djeci, a jedno od te djece bilo je 200 puta hospitalizirano. U oba ta slučaja kod majki je dokazan Münchhausenov sindrom, kaže Gordana Buljan-Flander. Utvrđeno je da su žrtve najčešće djeca od 15 mjeseci do šest godina, ali poznati su i slučajevi u kojima su žrtve bili i 16-godišnjaci.
- Postoje razne teorije zašto one to rade. Prema jednoj, zato što su u djetinjstvu bile zlostavljane fizički i seksualno, a prema drugoj, zato što su dobivale pažnju i ljubav samo kad su bile bolesne - priča Buljan Flander. Nastavlja da su najčešći simptomi kod takve djece povraćanje, osip, hipoglikemija i epileptički napadi.
- Dvije trećine djece preminule od Münchhausenova sindroma umrle su u bolnici. Ta djeca vrijeme uglavnom provode u bolnici iako su zapravo potpuno zdrava - rekla je Buljan-Flander. Za majke te djece utvrđeno je da su, dodaje, emocionalno udaljene od partnera i uvijek negiraju istinu kad ih se s njom suoči.
- Zato je važno da liječnik na vrijeme prepozna sindrom kako majka s djetetom ne bi hodala od doktora do doktora. Dijete treba na vrijeme zaštiti od daljnjeg zlostavljanja, koje može imati i smrtne posljedice - rekla je Buljan-Flander i napomenula da majci treba oduzeti dijete na vrijeme kako kraj ne bi bio tragičan.
Ne postoji evidencija o lijekovima
Difetoini, fenobarbitoni, tegratoli, primidoni i epilepsini samo su neki od lijekova koje je M. K. pio bez da je imao ikakvih zdravstvenih tegoba. Evidencija o lijekovima koje mu je majka potajice davala ne postoji. Punkcija koštane srži, magnetska rezonanca i EKG samo su neke od pretraga koje su napravljene na M. K. Liječnici su sumnjali na epilepsiju, bolesti imunološkog sustava, autoimune bolesti i cijeli niz drugih bolesti, zbog čega je dječak i podvrgnut tolikim pretragama.
Bit poremećaja - izmišljanje simptoma bolesti druge osobe
Münchhausenov sindrom u medicinu je prvi uveo Asher, 1951. pri dijagnosticiranju simptoma skupine bolesnika s kojima se susreo u praksi, a čija su lutanja od bolnice do bolnice i izmišljene priče podsjećale na fantastične priče baruna von Münchhausena.
Ljudi koji pate od tog sindroma pojavljuju se u bolnicama s akutnim tjelesnim simptomima najčešće u predjelu abdomena te bivaju podvrgnuti brojnim pretragama ili operacijama. U razgovoru s liječnicima daju uvjerljive, često dramatične podatke za koje se na kraju ispostavi da su lažni.
Često se utvrdi da su prethodno obišli mnoge bolnice u kojima su bili hospitalizirani, podvrgnuti kompliciranim pretragama te na kraju otpušteni s velikim ožiljcima nakon kirurških zahvata.
Münchhausenov sindrom preko posrednika je poremećaj koji se pripisuje osobi koja izmišlja simptome bolesti druge osobe, čime je ugrožava nepotrebnim pretragama i liječenjem. Obično je riječ o majci koja na taj način dovodi u opasnost dijete.
Prve opise tog slučaja dao je Meadow 1977. Radilo se o dvije obitelji koje su izazivale simptome kod svoje djece. Opisan je i slučaj 12-godišnjeg dječaka koji je bio podvrgnut nizu invazivnih dijagnostičkih pretraga na srcu zbog srčanih smetnji koje su ustvari bile rezultat majčinog davanja medikamenata.
Vanja Nezirović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....