Može li Milanović reći: HEP - to nije moj posao?

Premijer Zoran Milanović je, odgovarajući na pitanje o smjenama u HEP-u, zaključio kako je to problem kojim se bavi ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, dok je jedan od SDP-ovih ministara, odgovarajući na sličan upit, objasnio da je HEP u nadležnosti HNS-a, a ne njegove stranke.

I tim su alibi-odgovorima, vjeruju, skinuli sa sebe i SDP-a svaku odgovornost za aferu koja već tjednima potresa političku i gospodarsku scenu.

Međutim, obojica su u teškoj zabludi. Najveću cijenu za posljedice skandaloznih zbivanja oko HEP-a, kao uostalom i za sve ostale neuspjehe Vlade, platit će upravo premijer Milanovića i SDP. Javnost, naime, ne doživljava HNS kao ozbiljan politički faktotum i uvjerena je da stranka sa 2 posto glasova potpore građana ne može bitno utjecati na rad Vlade. Stoga se svi promašaji, kojih nije malo, na kraju ipak pripisuju na konto premijera Milanovića i SDP-a. Što potvrđuju istraživanja javnog mnijenja po kojima je premijer Milanović postao najnegativniji političar u državi, a SDP-ov se rejting, od kada je preuzeo vlast, gotovo prepolovio.

Premijer Milanović i SDP ne mogu pobjeći od odgovornosti za događanja u HEP-u i zbog toga jer je riječ o jednoj od najvećih i najvažnijih državnih tvrtki i ona nikako ne može biti leno samo jedne stranke i jednog ministra. Pogotovo ako se radi o manjinskom partneru u Vladi. Osim toga, premijer Milanović dužan je utvrditi što se događa u HEP-u budući da do najavljenih smjena dolazi, kako već dulje bruje mediji, zato što je predsjednik Uprave Tomislav Šerić odbio poduprijeti ideju ministra Vrdoljaka da se u Osijeku sagradi plinska termoelektrana snage 500 megavata. Naime, kao i većina stručnjaka, tako Šerić i dio Uprave drže da je posrijedi krajnje upitna investicija jer cijene plina stalno rastu i osciliraju, a zbog krize u Ukrajini isporuka plina iz Rusije sve je nesigurnija. Zbog toga se u Europi odustaje od gradnje novih termoelektrana na plin.

Ako, dakle, ministar Vrdoljak zbog vlastitog političkog probitka želi svojoj izbornoj bazi pokloniti termoelektranu vrijednu oko pola milijarde dolara, što bi trebali platiti svi porezni obveznici, onda to nikako ne može biti samo stvar HNS-a i njega osobno. Pogotovo se ne smije dopustiti da se smjenjuju stručnjaci koji upozoravaju na promašenost takve investicije.

Ministar Vrdoljak, naime, nije nikakav ekspert niti je do sada uspio barem usporiti, ako ne i promijeniti, negativne tokove u gospodarstvu da bi imao bilo kakav politički ili stručni autoritet. Upravo suprotno, u njegovu mandatu gospodarstvo se potpuno urušilo i takvom se ministru ne samo ne može vjerovati nego mu se ne smije dopustiti da samovoljno odlučuje o sudbini tako važne tvrtke kao što je HEP i ulaganju vrijednom gotovo 500 milijuna dolara.

Inače, ministar Vrdoljak zahtijeva smjenu Uprave HEP-a neposredno nakon što su objavljeni rezultati o poslovanju državnih tvrtki u prvih šest mjeseci ove godine. Ukupna, čista dobit 51 tvrtke u vlasništvu države iznosila je 1,32 milijarde kuna, a od toga je sam HEP ostvario 1,28 milijardi kuna dobiti. Što je 68 posto više nego prošle godine u istom razdoblju.

A kako HNS-ova uzdanica Vrdoljak obavlja svoj posao pokazuje i to da je za predsjednicu Uprave HEP-a predložio svoju pomoćnicu Sabinu Škrtić premda ona tu funkciju ne može obavljati jer je u sukobu interesa. Pa je zbog toga Vlada u zadnji čas morala odustati od imenovanja nove Uprave HEP-a.

Otkako je 2011. ministar Vrdoljak zadužen za HEP u toj prevažnoj državnoj tvrtki u Upravu treba doći treća HNS-ova kadrovska postava. Prvog predsjednika Uprave Zlatka Koračevića, kojega je HNS imenovao na tu dužnost 2011., Vrdoljak je prošle godine smijenio jer je u unutarstranačkom sukobu stao na stranu Radimira Čačića i na njegovo je mjesto postavio Tomislava Šerića, također iz HNS-ova kadrovskog inkubatora. I Šerića, jer se suprotstavio ministru Vrdoljaku, nakon samo godine dana tjeraju s funkcije.

Unatoč tome što je protiv Natalije Žitko, koja je bila šefica gradskih groblja u Varaždinu, pokrenuta istraga, ta ugledna članica HNS-a početkom 2013. zaposlena je u HEP-u. Teško da se to moglo dogoditi bez znanja njenog stranačkog kolege Vrdoljaka.

A druga istaknuta članica HNS-a Ljiljana Čule, šefica HEP Distribucije, smijenila je s mjesta direktora Elektroistre Davora Miškovića, magistra elektrotehnike, i na njegovo mjesto dovela Valtera Krizmanića, za kojega se nedavno utvrdilo da je falsificirao fakultetsku diplomu. Prije toga gospođa Čule zaposlila je u HEP-u sina Vinka i njegovu suprugu Ivu Čule, kćer Ivanu Mrkoci i njezina supruga Ivana Mrkocija.

Sve to potvrđuje da su političke stranke u potpunosti privatizirale sve sfere političkog i gospodarskog života, da nakon pobjede na izborima postaju praktički vlasnici državnih tvrtki i imovine. I na vodeće pozicije postavljaju svoje ljude po političkoj pripadnosti i podobnosti, a ne po znanju i stručnosti. To je razlog zašto te tvrtke slabo posluju, zašto u njima nema stručnog, dugoročnog i odgovornog upravljanja. Što onda stvara dojam kako država nije dobar vlasnik, što dakako nije točno: u razvijenim kapitalističkim društvima državne tvrtke, u kojim se menadžeri imenuju po kriterijima stručnosti, takve tvrtke i te kako uspješno posluju.

Jedan od najvećih problema Hrvatske je što nema razrađenu strategiju razvoja, a upravo je njena izrada trebala biti prioritet ministra gospodarstva. Jer da postoji strategija razvoja, znalo bi se u kom smjeru će se kretati ekonomski razvoj Slavonije i Hrvatske, koje će se grane gospodarstva razvijati, kakva je infrastruktura potrebna, koliko će trebati energije, prije svega struje, plina, nafte… I tada bi se točno znalo treba li termoelektrana u Osijeku i treba li biti na plin.

Kako te strategije nema, onda političari mogu donositi odluke na krajnje voluntaristički način ili čak na temelju osobnih, a ne nacionalnih interesa.

I kako onda nakon svega premijer Zoran Milanović i SDP, premda je HEP u “vlasništvu” HNS-a, mogu očekivati da će ih građani poštedjeti odgovornosti za ono što se događa u toj značajnoj državnoj tvrtki.