On ima 46 godina i veoma je nervozan. U trapericama i kožnoj jakni, izbrijan i kratke kose, moli da ga ništa ne pitamo o politici. - To je zbilja posljednje što bi me sada brinulo - rekao je.
U Bosnu i Hercegovinu stigao je davno, još 1980. godine, kao student iz jedne od tada prijateljskih nesvrstanih zemalja. Apsolvirao je na Strojarskom fakultetu u Zenici, tamo se oženio i zaposlio, a tada ga je uhvatio rat i nikad nije diplomirao. Ima petero djece: najstarijem sinu već je 18, a najmlađoj kćeri četiri godine. Nakon 26 godina provedenih u Bosni i Hercegovini oduzeto mu je državljanstvo BiH: - Svakog trenutka mogu biti deportiran. Doslovno svakog trenutka.
Predložio je da ga zovemo Abu Amna. Baš njemu, koji je od svih bivših pripadnika jedinice El Mujahid najdulje prije rata živio u BiH, vlasti su prvom oduzele državljanstvo. BiH je treći put u posljednjih nekoliko godina pokrenula reviziju dodijeljenih državljanstava strancima, želeći se riješiti ljudi koji valjda već svojim fizičkim izgledom predstavljaju terorističku prijetnju. U njegovoj je zemlji rat i veoma se boji što će se dogoditi s njim ako ga izruče. U zemlji iz koje potječe ne traže ga ni zbog kakvih kaznenih djela.
- Bio sam tamo prije dvije godine. Razmišljao sam hoću li i tamo tražiti putovnicu, ali mislio sam da bi mi to moglo ovdje uzrokovati probleme jer BiH priznaje dvojno državljanstvo samo sa zemljama s kojima ima takav sporazum. Opet, da imam to državljanstvo sada kad sam ostao bez državljanstva BiH, mogao bih tražiti dozvolu boravka kao stranac. Ovako ne mogu ništa - ispričao je Abu Amna.
Nije odjeven poput vahabita, nema ni karakterističnu bradu. Kaže da je jednostavno musliman, vjernik, a da za vahabite nije niti čuo dok nije počeo rat u BiH.
S Abu Ajmanom, Abu Hamzom i Abu Amnom razgovarali smo u Abu Hamzinoj trgovini Hamzibeg na Stupu, na ulazu u Sarajevo. Abu Hamza, odnosno Alhusin Imad (43), neformalni je vođa vahabitske zajednice u Bosni i Hercegovini, njihov glasnogovornik i organizator svih prosvjeda kojima se od 11. rujna 2001. godine bivši pripadnici Armije BiH iz arapskih zemalja pokušavaju obraniti od žestoke represije međunarodnih snaga i lokalnih vlasti u BiH, koji udruženim snagama među bivšim mudžahedinima, pripadnicima jedinice El Mujahid, traže Bin Ladenove teroriste. Njegova trgovina odjeće za žene koje se pridržavaju strožih islamskih propisa, brošura i kaseta vjerskog sadržaja ne radi baš dobro.
- Kako bi ljudi dolazili kad su uvijek tu u automobilu preko puta, stalno snimaju tko ulazi i izlazi - dodao je Abu Hamza.
Dan uoči izbora u BiH organizirali su prosvjed ispred državnih institucija protiv oduzimanja državljanstava bivšim mudžahedinima koji su ostali u BiH. Njih 150 dosad je izgubilo državljanstvo, a ukupno bi ih 400 moglo ostati bez dokumenata. - To je političko, a ne pravno pitanje jer da je pravno, nitko od nas ne bi mogao izgubiti državljanstvo. Većina nas ovdje je dulje od deset godina, oženjeni smo Bosankama i nemamo nikakvih kaznenih prijava - objasnio je Abu Hamza.
Uvjeren je da je upravo zato što većina njih ispunjava uobičajene uvjete za državljanstvo, zakon nedavno promijenjen. Zbog toga nitko od njih kojima je državljanstvo oduzeto, ne smije ponovno aplicirati za državljanstvo BiH barem pet godina. Na razgovor je odmah pristao.
- Ja sam studirao u Hrvatskoj i dugujem to Hrvatskoj - ustvrdio je Abu Hamza (43).
U Rijeci i Crikvenici proživio je najljepše studentske godine, zaljubio se i oženio. Dvije godine nakon dolaska u Jugoslaviju, u Rijeci je 1985. upoznao godinu starijega Abu Ajmana, također Sirijca, koji je kao 18-godišnjak godinu dana prije stigao u Hrvatsku na studij medicine. Ostao im je ispit ili dva kada je počeo rat.
- Najprije smo pomagali izbjeglicama iz Bosne, koji su 1992. masovno stizali i na riječko područje, te radili za Igasu, Muwafaq i druge organizacije. Vodili smo i jednu delegaciju Crvenog polumjeseca iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a s njima sam kao prevoditelj bio na Hrvatskoj televiziji. Ubrzo sam vidio da ima mnogo ljudi koji mogu humanitarno pomagati, a da bih ja mogao pružiti više. Tako sam došao u Bosnu, u Zenicu - objasnio je Abu Ajman, odnosno Awad Ajeman.
"Abu", što svi oni imaju kao dio imena, znači otac. Abu Hamza rekao je da je to bila sudbina. Zajedno su radili kao humanitarci u Rijeci kad je upoznao djevojčicu od 13 godina.
- Došla je preko Tuzle. Uopće nije mogla govoriti. Nije progovorila otkad joj je majka pred očima silovana i ubijena. Tada sam shvatio da nemam više što raditi u Hrvatskoj, da idem u Bosnu - rekao je Abu Hamza.
Najprije je 1992. došao u Tešanj, ali je 1993. ponovno otišao u Hrvatsku i nije se mogao vratiti u BiH jer je u međuvremenu izbio hrvatsko-muslimanski rat te su svi putevi bili zatvoreni. Tada je upoznao svoju buduću suprugu koja je kao izbjeglica iz Kozarca pokraj Prijedora bila smještena u Savudriji. U ratu je ostala udovica s troje djece, a muž joj je ubijen u logoru u Omarskoj. Sad s njom ima još troje djece. Čim je otvorena granica, Abu Hamza se vratio u Zenicu i pridružio odredu El Mujahid.
- Otad nikad nisam izašao iz BiH, osim kad sam išao na hadž - naglasio je Abu Hamza.
Kad je završio rat, otišao je živjeti u Bočinju, srpsko selo pokraj Maglaja koje su naselili mudžahedini sve dok ih vlasti odatle nisu istjerale. Tada se preselio u Sarajevu i kupio na kredit trgovinu na periferiji.
- Pokušavam živjeti kao svaki običan čovjek - istaknuo je Abu Hamza.
To mu baš i ne uspijeva. Posao ide loše, a uvjeren je da bi trgovina odlično radila samo da nije pod ovakvim pritiskom.
- Nemate u gradu ovakvu radnju, ovu robu imam samo ja. Da me puste na miru, dobro bi išlo. Poslu bih se sav morao posvetiti, a umjesto toga većinom je zatvoreno jer stalno moram ići k odvjetniku i obilaziti urede - požalio se Hamza.
Policija mu ipak nije upadala, niti ga uhićivala.
- Znaju da sam čist. Da su imali bilo kakav povod, sigurno bi došli. No, susjede stalno ispituju za mene i ne može se nešto dogoditi u gradu a da ne pitaju što Hamza ima s tim. A ja sam običan čovjek, imam ženu i šestero djece i živim na Ilidži. Kad sam išao na hadž, avion je kasnio zbog mene. Sve to mora utjecati na čovjeka, na psihu, na život kao oca, muža, kolege i susjeda - rekao je Hamza
No, ima i dodatni problem: posudio je novac za trgovinu i stan, a sad mu dolaze i kažu kako su čuli da će ostati bez državljanstva pa neka vrati novac.
- Uložio sam najmanje 100.000 maraka. Tko će mi to vratiti - pita Abu Hamza.
Abu Ajman rekao je da se pridružio mudžahedinima zato što jednostavno nije mogao trpjeti nepravdu.
- Kad je izbio rat u Hrvatskoj, htio sam ići u rat i pomoći Hrvatima, ali oni me nisu prihvatili. Kad sam rekao kolegama da želim u gardu, smijali su mi se i govorili 'mi smo Hrvati i ne želimo u rat, a ti bi htio' - prisjetio se Abu Ajman.
Kad se zaratilo u BiH, krenuo je tamo.
- Morao sam otići kad sam čuo za silovane žene i priču o tome kako je srpski vojnik bebu od tri mjeseca bacio na bajunet. Koje srce to može izdržati? I zato što sam human čovjek, što ne volim nepravdu, morat ću odgovarati. Ova mi država vraća tako što me želi deportirati i time čini najveći zločin mojoj djeci jer im oduzima oca. Ako me izruče u Siriju, odgovarat ću zato što sam se borio za ovu zemlju. Sirija je godinama priznavala samo Jugoslaviju, tek je nedavno priznala BiH i ovdje još nema ambasadu. Ti si se borio u stranoj zemlji, tako oni to gledaju. To znači godine zatvora, uz svakodnevno ispitivanje. Ne znam tko je tu terorist, oni nas ustvari teroriziraju - ustvrdio je Abu Ajman.
On je predsjednik udruženja Ensarije, pomagači, koje bi trebalo pomoći ljudima koji sada ostaju bez državljanstva, no vlast od ožujka nije odgovorila na njihov zahtjev za registraciju.
- Dopustite nam da se branimo pravnim sredstvima. Vi imate vlast, državu, medije, sve, a mi ništa. O nama se može čuti samo ako se dogodi neki eksces - požalio se Abu Ajman.
- Želim ovdje ostati i nikakvu drugu pomoć ne trebam. Želim samo pošteno živjeti od svoga rada. Početkom 1995. sam se oženio, imam dva sina i dvije kćeri. Gradim kuću, ali još je nisam završio. Kupio sam mali plac u Zenici i nadam se da ću se do zime useliti u svoju kuću - naglasio je Abu Ajman.
Njegova je supruga iz Ahmića, a upoznao ju je u Zenici. Oženio se u općini. Sva se trojica smiju na to pitanje. Uglas govore kako nije istina da svi oni koji su došli tijekom ratu u BiH, imaju žene u drugim državama i da se Bosankama žene samo šerijatski, ali ne i civilno.
- Kamo sreće da čovjek to može - nasmijao se Abu Ajman.
No, to je nemoguće - žena hoće biti sama i sama imati svog čovjeka.
- Ta priča je nastala krajem 1993. kad su se prvi od naših počeli ženiti Bosankama. Netko je htio pokvariti te odnose između nas i domaćih djevojaka te je pustio priču da mi imamo žene i djecu u svojim zemljama. To je bila propaganda protiv ljudi koji su došli pomoći ovom narodu. Možda i jest netko bio oženjen, jedan ili dvojica, ali za njih se to odmah znalo - istaknuo je Abu Ajman.
- Kad Amerikanci kažu da nema, kad zapovjednik NATO-a kaže da nema, onda valjda nema. Utjecaj je nešto drugo. Znate, al-Qa'ida ima utjecaj u cijelom svijetu: Americi, Engleskoj, arapskom svijetu. Internet je sada svima dostupan - izjavio je Abu Ajman.
- Oni sami stvaraju al-Qa'idu time što rade u Afganistanu i Iraku - dodao je Abu Amna. - Poručujem svima koji nam čine nepravdu: nemojte sebi stvoriti buduće teroriste od naše djece za nekoliko godina kao što se to dogodilo u Londonu i Madridu zbog nepravde koju su trpjela djeca emigranata - zaključio je Abu Hamza.
Tvrde da nije istina da su napadali djevojke odjevene u minice i zaljubljene parove. - To su mogli biti samo pojedinačni incidenti. Kada bi se čulo da je netko takvo što napravio, odmah bi bio kažnjen. Takve smo isključili i govorili im da odu jer mi nismo ovamo došli praviti probleme. Najviše što ja smijem učiniti jest da vam priđem i kažem da to što radite nije u redu. Moja je dužnost da vam savjetujem ako vidim da radite krivo - rekao je Abu Hamza.
- To su bili individualni slučajevi, ali novinari su ih preuveličavali i protiv nas se vodila propaganda. Čak su i neki na vlasti pričali protiv nas, a da se krv na Vozućoj, na planini Ozren, još nije bila osušila. Zašto su vam problem mudžahedini? Je li problem to što su vam oslobodili Vozuću, koju sami nikad ne biste? Tri brigade su napadale, a nas nije bilo više od 200 - izjavio je Abu Ajman.
Vjera i tradicija
Ovdje ljudi ne razlikuju običaj od vjere, smatra Abu Amna. - Ovdašnji ljudi ne poznaju vjeru jer komunizam nije mnogo dopuštao. Jednako sam se klanjao prije i poslije rata, ali problem je nastao kad su nas nazvali vahabitima. Netko je ubacio termin da nas zavadi - kaže Ajman.
Smiju li gledati TV
- Imam satelitsku antenu, a moja djeca gledaju HRT jer je bolji od bosanske televizije - rekao je Abu Hamza. - Jedino što, kao svaki roditelj, pazimo da djeca ne gledaju nešto što je nemoralno loše - dodao je Abu Amna. No, muziku ne slušaju jer im je to zabranjeno.
Papina izjava o muslimanima
Posljednja Papina izjava ide u smjeru sukoba civilizacija. I one karikature. Papa nije osoba koja ne zna što govori i nije trebao citirati išta osim Biblije - ustvrdio je Abu Ajman i dodao da je velika razlika između ovoga i prijašnjeg pape. Ivan Pavao II. pokušao je uspostaviti kontakt, kaže.
Ratni zločini
Negiraju ratne zločine, snimka odsječenih glava nakon akcije na Vozućoj 1995. nije autentična. - Nema nikakvih odsječenih glava. Mogli su to montirati, to se nije dogodilo. Da oni imaju bilo što protiv nas, davno bismo visili u Sarajevu kod Vječne vatre - ustvrdio je Abu Ajman.
Vahabiti i bosanski islam
Nije istina da Bošnjake ne smatramo pravim muslimanima. Onaj tko poznaje vjeru pa pita što su to vahabiti i čuje kako molimo, odmah zna da nema nikakve razlike. Međutim, onima koji nikad ne čitaju Kur'an, to može biti čudno. Mi smo muslimani, a ne vahabiti, kaže Ajman.
Terorizam Bosni i Hercegovini
- Amerikanci imaju istu politiku od 1995. godine: vrše pritisak na Bošnjake tako što izmisle neki terorizam. Što je bilo s alžirskom grupom, šest Alžiraca koji su izručeni u Guantanamo, iako ih je sud oslobodio? Optužili su ih da su planirali napad na američku ambasadu, a to je nemoguće. Iz Zenice je u Sarajevo najbliže ići preko Vogošće, a ta cesta prolazi odmah uz zgradu američke ambasade. Ako prođem dva ili tri puta, odmah traže i provjeravaju zašto tuda prolazim. Terorizam se mora definirati za sve jednako. Kad mi idemo ulicom, ljudi gledaju hoće li negdje nešto eksplodirati, toliko su nas predstavili kao da smo teroristi. A mi smo njima donijeli mir. Zašto su Amerikanci na kraju zaustavili rat? Vance i Owen od početka su htjeli podijeliti Bosnu, ali kad je 1995. krenula Armija BiH, kad su krajišnici tek krenuli naprijed, onda su ih zaustavili - kaže Ajman.
Abu Hamza smatra da Bosna kao Bosna nema problem, nego je problem okruženje: Srbija i Hrvatska te strane sile koje žele da u BiH uvijek ostane malo vruće, kao vruća tepsija, da nikad ne bude mira. - Kad su izbori u Srbiji, onda im treba neki Dodik koji će govoriti o referendumu. Kad je Tuđmanu trebalo, skinuo je Kljuića i doveo Matu Bobana. Mislim da u BiH problem nisu sami narodi, Srbi, Hrvati i Bošnjaci, niti bi bio problem da se oni međusobno dogovore jer je ovo njihova zemlja.
No, problem je kad misle da im je alternativa Hrvatska ili Srbija. Bošnjaci nemaju kamo otići i takvim ponašanjem na kraju ćete od njih napraviti ono što ne želite. No, kada bi se ljudi u ovoj zemlji dogovorili, Bosna bi bila bolja od Švicarske - rekao je Abu Hamza. Bošnjaci su kaže najugroženiji jer Srbi imaju Srbiju, Hrvati imaju Hrvatsku, a jedino oni nemaju oslonca. U islamskim zemljama ga ne mogu naći jer nije riječ o istoj politici i istoj naciji.
- I ovakva Bosna može opstati jer je ona i prije imala tri naroda. Nije to ništa novo. Tijekom povijesti bilo je i takvih država i takvog rata, ovo sigurno nije bio prvi genocid. No, trebaju nam pametne glave koje će raditi u interesu sva tri naroda. Nažalost, srpska strana vuče više k sebi, a Hrvati su uvijek najugroženiji. Činjenica je da se najveći pritisak iz svijeta stalno vrši na Bošnjake i oni popuštaju. Hrvati nikad nisu popustili i Srbi nikad nisu popustili - smatra Abu Ajman i dodaje da bi se svi Srbi sutra pridružili Federaciji da je standard u Sarajevu mnogo veći nego u Republici Srpskoj.
- Mislim da je u tom smislu bolje vršiti pritisak na Srbiju, nego na 'republiku mrsku'. Zovem je 'republika mrska' jer je nastala na genocidu, a sve što je nastalo na genocidu mora biti mrsko. Kad su pritisnuli Rusiju, prestala je podržavati Srbiju. Tako bi i Srbija, da je pritisnete, ostavila Srbe u Bosni - ustvrdio je Abu Hamza. Dodaje kako Srbi žele sami živjeti u državi i ne mogu podnijeti da s njima žive oni koji drugačije misle i koji su im nanijeli velike gubitke u ratu.
- Zato hoće pošto-poto nas otjerati. Evo, kad je riječ o Nikoli Špiriću, za kojega kažu da će biti premijer, nema te rasprave u kojoj nas ne spominje, u kojoj ne napada mudžahedine. Oni nose u sebi nekakvu mržnju, a govore o toleranciji - ustvrdio je Abu Ajman, koji smatra da je možda najbolje rješnje da stranci ostanu u BiH jer su Srbi, Hrvati i Bošnjaci još kao djeca.
- Igraju se i misle tko je jači, taj će vladati u kući. Zato mora babo još biti iznad njih. Europska Unija ne može zaobići Bosnu jer će inače ovdje uvijek imati problema. Bosna bi morala ući u EU, Bosanci su europski narod - ustvrdio je Abu Hamza.
Kaže da prati hrvatske novine i vidi da odnosi Sanadera i Mesića nisu baš najbolji. Prema Mesiću osjeća veliku simpatiju i kaže da ga voli kao osobu. Kad je on izabran, kaže Hamza, Bošnjaci su osjetili da u Hrvatskoj postoji netko tko im je prijatelj. - No, ipak je taj hercegovački lobi još jak. Znam kakva je prije rata bila situacija u Hercegovini, imali su samo kamen i nebo. Njima odgovara nestabilnost zbog šverca - zaključio je Abu Hamza.
Smatra kako se situacija u Hrvatskoj kao u ogledalu prenosi na Bosnu; kad situacija u Hrvatskoj nije stabilna, nije ni u BiH. - Hrvati u BiH sada krive SDP zato što je Komšić pobijedio, a ne vide da su sami stvorili takvu situaciju kad su se podijelili na toliko stranaka. Dok je Tuđman bio živ, huškali su Hrvate u BiH i pokušali ih iskoristiti za svoje političke ciljeve da bi vršili pritisak na muslimane, na Aliju Izetbegovića. Izetbegović mu je na kraju rekao: Ja imam 250.000 vojnika, a ti radi što hoćeš.
Više nije mogao trpjeti taj pritisak. Hrvatska je imala veliku korist od Bosne: znam za situacije da je devet dijelova humanitarne pomoći za BiH otišlo u Hrvatsku, a samo jedan u BiH. Muslimanske zemlje slale su novac i oružje kako bi Hrvatsku odobrovoljile da malo pomogne Bosni, ali se događalo da isto to oružje stigne u Mostar i koristi se protiv muslimana. Hrvati u BiH trebaju se okrenuti prema Sarajevu, a ne prema Zagrebu. To je njihov najveći problem jer nas povijest uči da čim Zagreb uđe u svoje probleme, zaboravit će na njih. I to se već dogodilo - pojašnjava Abu Hamza.
Snježana Pavić
U Bosnu i Hercegovinu stigao je davno, još 1980. godine, kao student iz jedne od tada prijateljskih nesvrstanih zemalja. Apsolvirao je na Strojarskom fakultetu u Zenici, tamo se oženio i zaposlio, a tada ga je uhvatio rat i nikad nije diplomirao. Ima petero djece: najstarijem sinu već je 18, a najmlađoj kćeri četiri godine. Nakon 26 godina provedenih u Bosni i Hercegovini oduzeto mu je državljanstvo BiH: - Svakog trenutka mogu biti deportiran. Doslovno svakog trenutka.
Predložio je da ga zovemo Abu Amna. Baš njemu, koji je od svih bivših pripadnika jedinice El Mujahid najdulje prije rata živio u BiH, vlasti su prvom oduzele državljanstvo. BiH je treći put u posljednjih nekoliko godina pokrenula reviziju dodijeljenih državljanstava strancima, želeći se riješiti ljudi koji valjda već svojim fizičkim izgledom predstavljaju terorističku prijetnju. U njegovoj je zemlji rat i veoma se boji što će se dogoditi s njim ako ga izruče. U zemlji iz koje potječe ne traže ga ni zbog kakvih kaznenih djela.
- Bio sam tamo prije dvije godine. Razmišljao sam hoću li i tamo tražiti putovnicu, ali mislio sam da bi mi to moglo ovdje uzrokovati probleme jer BiH priznaje dvojno državljanstvo samo sa zemljama s kojima ima takav sporazum. Opet, da imam to državljanstvo sada kad sam ostao bez državljanstva BiH, mogao bih tražiti dozvolu boravka kao stranac. Ovako ne mogu ništa - ispričao je Abu Amna.
Nije odjeven poput vahabita, nema ni karakterističnu bradu. Kaže da je jednostavno musliman, vjernik, a da za vahabite nije niti čuo dok nije počeo rat u BiH.
S Abu Ajmanom, Abu Hamzom i Abu Amnom razgovarali smo u Abu Hamzinoj trgovini Hamzibeg na Stupu, na ulazu u Sarajevo. Abu Hamza, odnosno Alhusin Imad (43), neformalni je vođa vahabitske zajednice u Bosni i Hercegovini, njihov glasnogovornik i organizator svih prosvjeda kojima se od 11. rujna 2001. godine bivši pripadnici Armije BiH iz arapskih zemalja pokušavaju obraniti od žestoke represije međunarodnih snaga i lokalnih vlasti u BiH, koji udruženim snagama među bivšim mudžahedinima, pripadnicima jedinice El Mujahid, traže Bin Ladenove teroriste. Njegova trgovina odjeće za žene koje se pridržavaju strožih islamskih propisa, brošura i kaseta vjerskog sadržaja ne radi baš dobro.
- Kako bi ljudi dolazili kad su uvijek tu u automobilu preko puta, stalno snimaju tko ulazi i izlazi - dodao je Abu Hamza.
Dan uoči izbora u BiH organizirali su prosvjed ispred državnih institucija protiv oduzimanja državljanstava bivšim mudžahedinima koji su ostali u BiH. Njih 150 dosad je izgubilo državljanstvo, a ukupno bi ih 400 moglo ostati bez dokumenata. - To je političko, a ne pravno pitanje jer da je pravno, nitko od nas ne bi mogao izgubiti državljanstvo. Većina nas ovdje je dulje od deset godina, oženjeni smo Bosankama i nemamo nikakvih kaznenih prijava - objasnio je Abu Hamza.
Uvjeren je da je upravo zato što većina njih ispunjava uobičajene uvjete za državljanstvo, zakon nedavno promijenjen. Zbog toga nitko od njih kojima je državljanstvo oduzeto, ne smije ponovno aplicirati za državljanstvo BiH barem pet godina. Na razgovor je odmah pristao.
- Ja sam studirao u Hrvatskoj i dugujem to Hrvatskoj - ustvrdio je Abu Hamza (43).
U Rijeci i Crikvenici proživio je najljepše studentske godine, zaljubio se i oženio. Dvije godine nakon dolaska u Jugoslaviju, u Rijeci je 1985. upoznao godinu starijega Abu Ajmana, također Sirijca, koji je kao 18-godišnjak godinu dana prije stigao u Hrvatsku na studij medicine. Ostao im je ispit ili dva kada je počeo rat.
- Najprije smo pomagali izbjeglicama iz Bosne, koji su 1992. masovno stizali i na riječko područje, te radili za Igasu, Muwafaq i druge organizacije. Vodili smo i jednu delegaciju Crvenog polumjeseca iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a s njima sam kao prevoditelj bio na Hrvatskoj televiziji. Ubrzo sam vidio da ima mnogo ljudi koji mogu humanitarno pomagati, a da bih ja mogao pružiti više. Tako sam došao u Bosnu, u Zenicu - objasnio je Abu Ajman, odnosno Awad Ajeman.
"Abu", što svi oni imaju kao dio imena, znači otac. Abu Hamza rekao je da je to bila sudbina. Zajedno su radili kao humanitarci u Rijeci kad je upoznao djevojčicu od 13 godina.
- Došla je preko Tuzle. Uopće nije mogla govoriti. Nije progovorila otkad joj je majka pred očima silovana i ubijena. Tada sam shvatio da nemam više što raditi u Hrvatskoj, da idem u Bosnu - rekao je Abu Hamza.
Najprije je 1992. došao u Tešanj, ali je 1993. ponovno otišao u Hrvatsku i nije se mogao vratiti u BiH jer je u međuvremenu izbio hrvatsko-muslimanski rat te su svi putevi bili zatvoreni. Tada je upoznao svoju buduću suprugu koja je kao izbjeglica iz Kozarca pokraj Prijedora bila smještena u Savudriji. U ratu je ostala udovica s troje djece, a muž joj je ubijen u logoru u Omarskoj. Sad s njom ima još troje djece. Čim je otvorena granica, Abu Hamza se vratio u Zenicu i pridružio odredu El Mujahid.
- Otad nikad nisam izašao iz BiH, osim kad sam išao na hadž - naglasio je Abu Hamza.
Kad je završio rat, otišao je živjeti u Bočinju, srpsko selo pokraj Maglaja koje su naselili mudžahedini sve dok ih vlasti odatle nisu istjerale. Tada se preselio u Sarajevu i kupio na kredit trgovinu na periferiji.
- Pokušavam živjeti kao svaki običan čovjek - istaknuo je Abu Hamza.
To mu baš i ne uspijeva. Posao ide loše, a uvjeren je da bi trgovina odlično radila samo da nije pod ovakvim pritiskom.
- Nemate u gradu ovakvu radnju, ovu robu imam samo ja. Da me puste na miru, dobro bi išlo. Poslu bih se sav morao posvetiti, a umjesto toga većinom je zatvoreno jer stalno moram ići k odvjetniku i obilaziti urede - požalio se Hamza.
Policija mu ipak nije upadala, niti ga uhićivala.
- Znaju da sam čist. Da su imali bilo kakav povod, sigurno bi došli. No, susjede stalno ispituju za mene i ne može se nešto dogoditi u gradu a da ne pitaju što Hamza ima s tim. A ja sam običan čovjek, imam ženu i šestero djece i živim na Ilidži. Kad sam išao na hadž, avion je kasnio zbog mene. Sve to mora utjecati na čovjeka, na psihu, na život kao oca, muža, kolege i susjeda - rekao je Hamza
No, ima i dodatni problem: posudio je novac za trgovinu i stan, a sad mu dolaze i kažu kako su čuli da će ostati bez državljanstva pa neka vrati novac.
- Uložio sam najmanje 100.000 maraka. Tko će mi to vratiti - pita Abu Hamza.
Abu Ajman rekao je da se pridružio mudžahedinima zato što jednostavno nije mogao trpjeti nepravdu.
- Kad je izbio rat u Hrvatskoj, htio sam ići u rat i pomoći Hrvatima, ali oni me nisu prihvatili. Kad sam rekao kolegama da želim u gardu, smijali su mi se i govorili 'mi smo Hrvati i ne želimo u rat, a ti bi htio' - prisjetio se Abu Ajman.
Kad se zaratilo u BiH, krenuo je tamo.
- Morao sam otići kad sam čuo za silovane žene i priču o tome kako je srpski vojnik bebu od tri mjeseca bacio na bajunet. Koje srce to može izdržati? I zato što sam human čovjek, što ne volim nepravdu, morat ću odgovarati. Ova mi država vraća tako što me želi deportirati i time čini najveći zločin mojoj djeci jer im oduzima oca. Ako me izruče u Siriju, odgovarat ću zato što sam se borio za ovu zemlju. Sirija je godinama priznavala samo Jugoslaviju, tek je nedavno priznala BiH i ovdje još nema ambasadu. Ti si se borio u stranoj zemlji, tako oni to gledaju. To znači godine zatvora, uz svakodnevno ispitivanje. Ne znam tko je tu terorist, oni nas ustvari teroriziraju - ustvrdio je Abu Ajman.
On je predsjednik udruženja Ensarije, pomagači, koje bi trebalo pomoći ljudima koji sada ostaju bez državljanstva, no vlast od ožujka nije odgovorila na njihov zahtjev za registraciju.
- Dopustite nam da se branimo pravnim sredstvima. Vi imate vlast, državu, medije, sve, a mi ništa. O nama se može čuti samo ako se dogodi neki eksces - požalio se Abu Ajman.
- Želim ovdje ostati i nikakvu drugu pomoć ne trebam. Želim samo pošteno živjeti od svoga rada. Početkom 1995. sam se oženio, imam dva sina i dvije kćeri. Gradim kuću, ali još je nisam završio. Kupio sam mali plac u Zenici i nadam se da ću se do zime useliti u svoju kuću - naglasio je Abu Ajman.
Njegova je supruga iz Ahmića, a upoznao ju je u Zenici. Oženio se u općini. Sva se trojica smiju na to pitanje. Uglas govore kako nije istina da svi oni koji su došli tijekom ratu u BiH, imaju žene u drugim državama i da se Bosankama žene samo šerijatski, ali ne i civilno.
- Kamo sreće da čovjek to može - nasmijao se Abu Ajman.
No, to je nemoguće - žena hoće biti sama i sama imati svog čovjeka.
- Ta priča je nastala krajem 1993. kad su se prvi od naših počeli ženiti Bosankama. Netko je htio pokvariti te odnose između nas i domaćih djevojaka te je pustio priču da mi imamo žene i djecu u svojim zemljama. To je bila propaganda protiv ljudi koji su došli pomoći ovom narodu. Možda i jest netko bio oženjen, jedan ili dvojica, ali za njih se to odmah znalo - istaknuo je Abu Ajman.
- Kad Amerikanci kažu da nema, kad zapovjednik NATO-a kaže da nema, onda valjda nema. Utjecaj je nešto drugo. Znate, al-Qa'ida ima utjecaj u cijelom svijetu: Americi, Engleskoj, arapskom svijetu. Internet je sada svima dostupan - izjavio je Abu Ajman.
- Oni sami stvaraju al-Qa'idu time što rade u Afganistanu i Iraku - dodao je Abu Amna. - Poručujem svima koji nam čine nepravdu: nemojte sebi stvoriti buduće teroriste od naše djece za nekoliko godina kao što se to dogodilo u Londonu i Madridu zbog nepravde koju su trpjela djeca emigranata - zaključio je Abu Hamza.
Tvrde da nije istina da su napadali djevojke odjevene u minice i zaljubljene parove. - To su mogli biti samo pojedinačni incidenti. Kada bi se čulo da je netko takvo što napravio, odmah bi bio kažnjen. Takve smo isključili i govorili im da odu jer mi nismo ovamo došli praviti probleme. Najviše što ja smijem učiniti jest da vam priđem i kažem da to što radite nije u redu. Moja je dužnost da vam savjetujem ako vidim da radite krivo - rekao je Abu Hamza.
- To su bili individualni slučajevi, ali novinari su ih preuveličavali i protiv nas se vodila propaganda. Čak su i neki na vlasti pričali protiv nas, a da se krv na Vozućoj, na planini Ozren, još nije bila osušila. Zašto su vam problem mudžahedini? Je li problem to što su vam oslobodili Vozuću, koju sami nikad ne biste? Tri brigade su napadale, a nas nije bilo više od 200 - izjavio je Abu Ajman.
Vjera i tradicija
Ovdje ljudi ne razlikuju običaj od vjere, smatra Abu Amna. - Ovdašnji ljudi ne poznaju vjeru jer komunizam nije mnogo dopuštao. Jednako sam se klanjao prije i poslije rata, ali problem je nastao kad su nas nazvali vahabitima. Netko je ubacio termin da nas zavadi - kaže Ajman.
Smiju li gledati TV
- Imam satelitsku antenu, a moja djeca gledaju HRT jer je bolji od bosanske televizije - rekao je Abu Hamza. - Jedino što, kao svaki roditelj, pazimo da djeca ne gledaju nešto što je nemoralno loše - dodao je Abu Amna. No, muziku ne slušaju jer im je to zabranjeno.
Papina izjava o muslimanima
Posljednja Papina izjava ide u smjeru sukoba civilizacija. I one karikature. Papa nije osoba koja ne zna što govori i nije trebao citirati išta osim Biblije - ustvrdio je Abu Ajman i dodao da je velika razlika između ovoga i prijašnjeg pape. Ivan Pavao II. pokušao je uspostaviti kontakt, kaže.
Ratni zločini
Negiraju ratne zločine, snimka odsječenih glava nakon akcije na Vozućoj 1995. nije autentična. - Nema nikakvih odsječenih glava. Mogli su to montirati, to se nije dogodilo. Da oni imaju bilo što protiv nas, davno bismo visili u Sarajevu kod Vječne vatre - ustvrdio je Abu Ajman.
Vahabiti i bosanski islam
Nije istina da Bošnjake ne smatramo pravim muslimanima. Onaj tko poznaje vjeru pa pita što su to vahabiti i čuje kako molimo, odmah zna da nema nikakve razlike. Međutim, onima koji nikad ne čitaju Kur'an, to može biti čudno. Mi smo muslimani, a ne vahabiti, kaže Ajman.
Terorizam Bosni i Hercegovini
- Amerikanci imaju istu politiku od 1995. godine: vrše pritisak na Bošnjake tako što izmisle neki terorizam. Što je bilo s alžirskom grupom, šest Alžiraca koji su izručeni u Guantanamo, iako ih je sud oslobodio? Optužili su ih da su planirali napad na američku ambasadu, a to je nemoguće. Iz Zenice je u Sarajevo najbliže ići preko Vogošće, a ta cesta prolazi odmah uz zgradu američke ambasade. Ako prođem dva ili tri puta, odmah traže i provjeravaju zašto tuda prolazim. Terorizam se mora definirati za sve jednako. Kad mi idemo ulicom, ljudi gledaju hoće li negdje nešto eksplodirati, toliko su nas predstavili kao da smo teroristi. A mi smo njima donijeli mir. Zašto su Amerikanci na kraju zaustavili rat? Vance i Owen od početka su htjeli podijeliti Bosnu, ali kad je 1995. krenula Armija BiH, kad su krajišnici tek krenuli naprijed, onda su ih zaustavili - kaže Ajman.
SVE OPTUŽBE NA RAČUN MUDŽAHEDINA IZ BiHNapadi na djevojke u minicama |
Abu Hamza smatra da Bosna kao Bosna nema problem, nego je problem okruženje: Srbija i Hrvatska te strane sile koje žele da u BiH uvijek ostane malo vruće, kao vruća tepsija, da nikad ne bude mira. - Kad su izbori u Srbiji, onda im treba neki Dodik koji će govoriti o referendumu. Kad je Tuđmanu trebalo, skinuo je Kljuića i doveo Matu Bobana. Mislim da u BiH problem nisu sami narodi, Srbi, Hrvati i Bošnjaci, niti bi bio problem da se oni međusobno dogovore jer je ovo njihova zemlja.
No, problem je kad misle da im je alternativa Hrvatska ili Srbija. Bošnjaci nemaju kamo otići i takvim ponašanjem na kraju ćete od njih napraviti ono što ne želite. No, kada bi se ljudi u ovoj zemlji dogovorili, Bosna bi bila bolja od Švicarske - rekao je Abu Hamza. Bošnjaci su kaže najugroženiji jer Srbi imaju Srbiju, Hrvati imaju Hrvatsku, a jedino oni nemaju oslonca. U islamskim zemljama ga ne mogu naći jer nije riječ o istoj politici i istoj naciji.
- I ovakva Bosna može opstati jer je ona i prije imala tri naroda. Nije to ništa novo. Tijekom povijesti bilo je i takvih država i takvog rata, ovo sigurno nije bio prvi genocid. No, trebaju nam pametne glave koje će raditi u interesu sva tri naroda. Nažalost, srpska strana vuče više k sebi, a Hrvati su uvijek najugroženiji. Činjenica je da se najveći pritisak iz svijeta stalno vrši na Bošnjake i oni popuštaju. Hrvati nikad nisu popustili i Srbi nikad nisu popustili - smatra Abu Ajman i dodaje da bi se svi Srbi sutra pridružili Federaciji da je standard u Sarajevu mnogo veći nego u Republici Srpskoj.
- Mislim da je u tom smislu bolje vršiti pritisak na Srbiju, nego na 'republiku mrsku'. Zovem je 'republika mrska' jer je nastala na genocidu, a sve što je nastalo na genocidu mora biti mrsko. Kad su pritisnuli Rusiju, prestala je podržavati Srbiju. Tako bi i Srbija, da je pritisnete, ostavila Srbe u Bosni - ustvrdio je Abu Hamza. Dodaje kako Srbi žele sami živjeti u državi i ne mogu podnijeti da s njima žive oni koji drugačije misle i koji su im nanijeli velike gubitke u ratu.
- Zato hoće pošto-poto nas otjerati. Evo, kad je riječ o Nikoli Špiriću, za kojega kažu da će biti premijer, nema te rasprave u kojoj nas ne spominje, u kojoj ne napada mudžahedine. Oni nose u sebi nekakvu mržnju, a govore o toleranciji - ustvrdio je Abu Ajman, koji smatra da je možda najbolje rješnje da stranci ostanu u BiH jer su Srbi, Hrvati i Bošnjaci još kao djeca.
- Igraju se i misle tko je jači, taj će vladati u kući. Zato mora babo još biti iznad njih. Europska Unija ne može zaobići Bosnu jer će inače ovdje uvijek imati problema. Bosna bi morala ući u EU, Bosanci su europski narod - ustvrdio je Abu Hamza.
'Bošnjaci najugroženiji jer nemaju oslonca kod susjeda'
|
Kaže da prati hrvatske novine i vidi da odnosi Sanadera i Mesića nisu baš najbolji. Prema Mesiću osjeća veliku simpatiju i kaže da ga voli kao osobu. Kad je on izabran, kaže Hamza, Bošnjaci su osjetili da u Hrvatskoj postoji netko tko im je prijatelj. - No, ipak je taj hercegovački lobi još jak. Znam kakva je prije rata bila situacija u Hercegovini, imali su samo kamen i nebo. Njima odgovara nestabilnost zbog šverca - zaključio je Abu Hamza.
Smatra kako se situacija u Hrvatskoj kao u ogledalu prenosi na Bosnu; kad situacija u Hrvatskoj nije stabilna, nije ni u BiH. - Hrvati u BiH sada krive SDP zato što je Komšić pobijedio, a ne vide da su sami stvorili takvu situaciju kad su se podijelili na toliko stranaka. Dok je Tuđman bio živ, huškali su Hrvate u BiH i pokušali ih iskoristiti za svoje političke ciljeve da bi vršili pritisak na muslimane, na Aliju Izetbegovića. Izetbegović mu je na kraju rekao: Ja imam 250.000 vojnika, a ti radi što hoćeš.
Više nije mogao trpjeti taj pritisak. Hrvatska je imala veliku korist od Bosne: znam za situacije da je devet dijelova humanitarne pomoći za BiH otišlo u Hrvatsku, a samo jedan u BiH. Muslimanske zemlje slale su novac i oružje kako bi Hrvatsku odobrovoljile da malo pomogne Bosni, ali se događalo da isto to oružje stigne u Mostar i koristi se protiv muslimana. Hrvati u BiH trebaju se okrenuti prema Sarajevu, a ne prema Zagrebu. To je njihov najveći problem jer nas povijest uči da čim Zagreb uđe u svoje probleme, zaboravit će na njih. I to se već dogodilo - pojašnjava Abu Hamza.
'Situacija u Hrvatskoj prenosi se na Bosnu'Hrvati su kulturan narod. Možete s njima raditi i razgovarati. Drugačiji su od Srba koji ako te vole - vole, ako te mrze - mrze. Hrvati stvarno drže do svoga dostojanstva, kulture i nacije, što se meni sviđa. Žalosno je što ljudi u Bosni nisu takvi: kao što su Hrvati ponosni na to što su Hrvati, trebali bi biti i svi Bošnjaci - kaže Abu Hamza. |
Snježana Pavić