MOSTAR - Muftija mostarski
Seid Smajkić u samom središtu zapadnog Mostara, između građevina u izgradnji - Hrvatskog narodnog kazališta i konkatedralne crkve - želi podići velebni Islamski centar kako bi se se, sudeći prema njegovim nedavnim i u najmanju ruku neobičnim izjavama, spriječila “kroatizacija i kršćanizacija” Mostara.
Hrvati to pak doživlljavaju kao provokaciju i namjeru Bošnjaka da prijeđu bivšu crtu razdvajanja iz vremena rata, zamišljenu i stvarnu “granicu” koja dijeli istočni od zapadnog dijela grada.
Smajkić smatra da bi tek izgradnjom Islamskog centar u zapadnom dijelu muslimani postali faktor u Mostaru.
- To je već dulje vrijeme legalni i legitimi zahtjev Islamske zajedice. Ja pred sobom imam službenu brošuru dokumenata, imamo cijelu proceduru i prepisku s gradskim vlastima koja je vođena od 1996. godine. Imamo dokumente koji dokazuju da je, prije nego što je Austro-Ugarske izgradila željezničku prugu i postaju, tamo bio Lakišića harem (u ovom slučaju to znači groblje, op. a.) - kaže Salem Dedović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Mostar, koji je prema Hrvatima otvoreniji od radikalnog muftije.
‘Muslimanski vjernici imaju potrebu za suvremenim centrom jer su nam svi vjerski objekti iz 16. i 17. st.’
- Zemljište Lakišića harema prostiralo se na površini od 19 duluma, na čitavom prostoru središnje gradske zone. Na tom je lokalitetu sagrađena stara željeznička postaja. Na granici tog prostorom sagrađena je Lakišića džamija, a njen graditelj, utemeljitelji i vakif je
Ahmed beg Lakišić - pojašnjava Dedović.
Islamska zajednica svoje argumente temelji na zapisniku od 2. svibnja 1897. kod kotorskog vakufskog povjerenstva u Mostaru. Povjerenstvo je tada, zbog prijepora s austrougarskim vlastima, željelo dokazati da je ondašnje zemljište na kojem je izgrađena željeznička postaja i popratni objekti zapravo bila fakuf, zavještena imovina.
Mustajbegovo svjedočenje
Povjerenstvo je pozvalo ljude koji su govorili o tome da je 19 duluma (19.000 m2) bila zemlja Ahmed bega Lakišića, koji je, računajući od danas prije 350 godina, u današnjem dijelu središnjeg mostara kupio tri njive. Lakišić je, navodno, jednu njivu kupio za sebe, na drugoj sagradio džamiju, a treću zidom ogradio i na njoj su se ukopavali mrtvi.
No, austrougarske vlasti su navodno porušile zidove groblja i nišane zbog izgradnje željeznice.
I Mustajbeg Lakišić iz Mostara je toga 2. svibnja 1897. svjedočio pred povjerenstvom.
“Meni je dobro poznato da je to Lakišića harem i da se vazda u njeg kopalo... i mnogo je nišana u istom haremu bilo, pa kad je početa željeznica u Mostaru onda je taj harem porušen”, govorio je Mustajbeg.
Pitanje je mogu li zapisnici vakufskog povjerenstva stari 111 godina imati danas pravnu težinu. Imam Dedović na upit o tome kako sada u vezi toga zemljišta formalno-pravno stvari stoje, odgovara:
- Gledajte, mijenjale su se vlasti, bilo je nepovoljno vrijeme za vjerske zajednice, općenito je otimana i oduzimana imovina. I prije komunističkih vlasti, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, počeo je negativan trend za vakufe, koji održavaju život islamske zajednice.
Taj je prostor mijenjao vlasnike, preknjižavan je i uknjižavan, a u konačnici je danas u nadležnosti grada Mostara. Naime, odlukom međunarodne zajednice, odnosno visokog prestavnika, da središte grada bude u nadležnosti zajedničkog Gradskog vijeća, sve su dotadašnje odluke poništene i obustavljena je svaka gradnja. Islamska zajednica je zakoniti imovinski vlasnik toga zemljišta, koristila je i koristit će sva raspoloživa pravna sredstva da je vrati - kategoričan je imam Dedović.
Zaustavljena gradnja crkve
Islamska zajednica je, u tom smislu, 1994. godine, kaže Dedović, tražila podršku ostalih vjerskih zajednica za inicijativu da se na razini Hercegovačko-neretvanske županije povrati imovina zajednicama, međutim, nije bilo odjeka.
- Katolička crkva očitovala se da to treba donijeti na razini države. No, mi u Islamskoj zajednici smatramo da bi donošenje takvog zakona na razini kantona bila dobra poruka, ali na razini grada nisu imali takva stajališta. Ideja je da središnja gradska zona bude mjesto susreta. Govorimo o jedinstevnom gradu Mostaru, vrijeme podjela je iza nas - odgovorio je Dedović.
S obzirom na to da su u Mostaru brojni islamski vjerski objekti, Hrvati su uznemireni i misle da se Islamski centar ne gradi zbog vjerskih razloga nego radi političkih. Imam Salem Dedović to opovrgava.
- Muslimanski vjernici u Mostaru, njih 30 tisuća, imaju realnu životnu i vjersku potrebu za Centrom. Taj je projekt zamišljen kao suvremeni izraz u arhitekturi iza kojeg stoji arhitekt Amir Pašić, koji je dao veliki obol obnovi Staroga mosta i stare gradske jezgre. U Centru bi bile prostorije za stanovanje, garaže te učilište i novi sadržaji. Za sada pripremamo dokumentaciju - priča Dedović.
Gradnju novoga centra opravdava i time što postojeći muslimanski vjerski objekti u Mostaru datiraju iz 16. i 17. stoljeća.
No, unatoč svemu, Islamska će zajednica teško dobiti građevinsku dozvolu, budući da je teško dokazati vlasništvo nad zemljištem.
S druge strane, Hrvati smatraju da je inicijativa izgradnje Islamskog centra rekacija na planove da se uredi i urbanizira hrvatska transverzala na kojoj je od sjevera (od hotela Ero) prema jugu (padinama brda Hum), započeta izgradnja novog kulturno-duhovnog centra Mostara, koji bi gradu dao hrvatski “štih”.
‘Gradnja Islamskog centra nema svrhe, riječ je o inatu i islamizaciji koja je na djelu u cijeloj Bosni i Hercegovini’
Na toj transverzali nalaze se konkatedralna crkva Kristova Uskrsnuća (u izgradnji), Hrvatsko narodno kazalište (u izgradnji), austrijska gimnazija te netom obnovljena franjevačka crkva Sv. Petra i Pavla. Uz tu crkvu hercegovački su franjevci podigli betonski zvonik koji je viši od tornjeva zagrebačke katedrale.
Konkatedralna crkva Uskrsnuća Kristova počela se graditi odmah nakon rata, a nakon toga je odlukom visokog predstavnika središte grada izuzeto iz nadležnosti općina pa je gradnja stala.
Središte je od tada pod upravom grada u kojem je, odlukom visokog predstavnika, uspostavljen politički paritet, dakle, nitko nema isključivu vlast niti može sam donositi odluke za središte grada.
Ogorčeni don Krešo
Don Krešo Puljić, župnik župe Sv. Ivana Apostola i Evanđelista, predvodi izgradnju konkatedralne crkve Kristova Uskrsnuća. Nakon predane dokumentacije započeta je gradnja koja je stala 1999. Budući da njegova župa broji oko 20 tisuća vjernika, don Puljić je prisiljen već 15 godina držati misu u unajmljenim prostorijama, barakama bivše JNA. Stoga je ogorčen na na gradsku administraciju i hrvatske političare u Mostaru i BiH.
- Otkad su 1999. godine prestali radovi na izgradnji crkve, hrvem s neradom i neredom, s ubitačnom gradskom administracijom i ostacima bivšeg komunizma - kaže Puljić.
Točka prijepora
- Crkva je takvim ljudima više sredstvo pred izbore nego stvarna potreba. Mislim na hrvatsku politiku i političare. Oni uopće nisu svjesni da će kao takvi ući u anale crkve. Borimo se s dva HDZ-a, koji nam nanose više štete nego dobra. Ako nam već ne pomažu, nek nam ne odmažu - rezolutan je don Puljić.
Na upit što misli o planovima izgradnje Islamskoga centra, don Puljić odgovara:
- Kada smo mi počeli graditi konkatedralnu crkvu, muslimani su tvrdili da gradimo crkvu na tursko-muslimanskom Lakišića haremu, koji je bio barem 400 metara dalje od crkve i koji je, poslije, premješten još dalje. Kad smo dokazali da to nije Lakišića harem nego prostor bivše željeznice, onda su, kasnije, počeli pričati o izgradnji Islamskog centra za kojim nema nikakve potrebe jer u Mostaru ima oko 40 džamija na 40 tisuća muslimana, a samo dvije crkve na 60 tisuća katolika. Graditi Islamski centar u ovom dijelu grada je kao graditi crkvu u Musali. Izgradnja Islamskog centra nema nikave svrhe nego je riječ o inatu i islamizaciji koja je je na djelu u cijeloj BiH - zaključio je Puljić.
Središte grada će, kako se čini, ostati točka prijepora između muslimana i katolika u Mostaru. Gradske vlasti, naime, ne mogu zbog političkog pariteta u Gradskom vijeću donijeti nikakvu odluku, po čemu je Mostar iznimka u BiH.
Islamski centar, graničio bi s Ulicom kneza Domagoja i Ulicom dr. Ante Starčevića.
Predviđeno je da Islamski centar, izgrađen od kombinacije čelika, stakla i betona, ima niz sadržaja: džamiju, školu, trgovački centar, garažu za 200 vozila. Sama džamija bila bi površine 800 m2, smještena na terasi iznad druge razine i okružena vrtom s vodenom površinom i dvorištem. Visina samog centra i minareta bila bi određena prema visini konkatedralne crkve.
Konkatedralna crkva
Arhitektonski, crkva Uskrsnuća Kristova koncipirana je i prostorno organizirana kao «peterolistľ po uzoru na ranosrednjovjekovni predromanički tip crkava s višelisnim centralnim tlocrtom, sa dva zvonika. Unutrašnjost (lađa) crkve treba imati oko 600 m2 te 300 m2 dodatnog prostora. Ispod crkve predviđena je kripta. S južne strane crkve predviđen je Pastoralni centar, a sa sjeverne i istočne građevine koje bi služile u poslovne i kulturne namjene. Uz kriptu s južne strane, predviđene su podzemne garaže. Budući da do jubilarne 2000. godine nije izgrađena crkva, katolici su na brdu Hum podigli križ visok 33 metra.
Ivica Radoš
Hrvati to pak doživlljavaju kao provokaciju i namjeru Bošnjaka da prijeđu bivšu crtu razdvajanja iz vremena rata, zamišljenu i stvarnu “granicu” koja dijeli istočni od zapadnog dijela grada.
Smajkić smatra da bi tek izgradnjom Islamskog centar u zapadnom dijelu muslimani postali faktor u Mostaru.
- To je već dulje vrijeme legalni i legitimi zahtjev Islamske zajedice. Ja pred sobom imam službenu brošuru dokumenata, imamo cijelu proceduru i prepisku s gradskim vlastima koja je vođena od 1996. godine. Imamo dokumente koji dokazuju da je, prije nego što je Austro-Ugarske izgradila željezničku prugu i postaju, tamo bio Lakišića harem (u ovom slučaju to znači groblje, op. a.) - kaže Salem Dedović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Mostar, koji je prema Hrvatima otvoreniji od radikalnog muftije.
‘Muslimanski vjernici imaju potrebu za suvremenim centrom jer su nam svi vjerski objekti iz 16. i 17. st.’
|
Selem Dedović, glavni mostarski imam
|
Islamska zajednica svoje argumente temelji na zapisniku od 2. svibnja 1897. kod kotorskog vakufskog povjerenstva u Mostaru. Povjerenstvo je tada, zbog prijepora s austrougarskim vlastima, željelo dokazati da je ondašnje zemljište na kojem je izgrađena željeznička postaja i popratni objekti zapravo bila fakuf, zavještena imovina.
Mustajbegovo svjedočenje
Povjerenstvo je pozvalo ljude koji su govorili o tome da je 19 duluma (19.000 m2) bila zemlja Ahmed bega Lakišića, koji je, računajući od danas prije 350 godina, u današnjem dijelu središnjeg mostara kupio tri njive. Lakišić je, navodno, jednu njivu kupio za sebe, na drugoj sagradio džamiju, a treću zidom ogradio i na njoj su se ukopavali mrtvi.
No, austrougarske vlasti su navodno porušile zidove groblja i nišane zbog izgradnje željeznice.
I Mustajbeg Lakišić iz Mostara je toga 2. svibnja 1897. svjedočio pred povjerenstvom.
“Meni je dobro poznato da je to Lakišića harem i da se vazda u njeg kopalo... i mnogo je nišana u istom haremu bilo, pa kad je početa željeznica u Mostaru onda je taj harem porušen”, govorio je Mustajbeg.
Pitanje je mogu li zapisnici vakufskog povjerenstva stari 111 godina imati danas pravnu težinu. Imam Dedović na upit o tome kako sada u vezi toga zemljišta formalno-pravno stvari stoje, odgovara:
- Gledajte, mijenjale su se vlasti, bilo je nepovoljno vrijeme za vjerske zajednice, općenito je otimana i oduzimana imovina. I prije komunističkih vlasti, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, počeo je negativan trend za vakufe, koji održavaju život islamske zajednice.
Taj je prostor mijenjao vlasnike, preknjižavan je i uknjižavan, a u konačnici je danas u nadležnosti grada Mostara. Naime, odlukom međunarodne zajednice, odnosno visokog prestavnika, da središte grada bude u nadležnosti zajedničkog Gradskog vijeća, sve su dotadašnje odluke poništene i obustavljena je svaka gradnja. Islamska zajednica je zakoniti imovinski vlasnik toga zemljišta, koristila je i koristit će sva raspoloživa pravna sredstva da je vrati - kategoričan je imam Dedović.
Zaustavljena gradnja crkve
Islamska zajednica je, u tom smislu, 1994. godine, kaže Dedović, tražila podršku ostalih vjerskih zajednica za inicijativu da se na razini Hercegovačko-neretvanske županije povrati imovina zajednicama, međutim, nije bilo odjeka.
- Katolička crkva očitovala se da to treba donijeti na razini države. No, mi u Islamskoj zajednici smatramo da bi donošenje takvog zakona na razini kantona bila dobra poruka, ali na razini grada nisu imali takva stajališta. Ideja je da središnja gradska zona bude mjesto susreta. Govorimo o jedinstevnom gradu Mostaru, vrijeme podjela je iza nas - odgovorio je Dedović.
S obzirom na to da su u Mostaru brojni islamski vjerski objekti, Hrvati su uznemireni i misle da se Islamski centar ne gradi zbog vjerskih razloga nego radi političkih. Imam Salem Dedović to opovrgava.
- Muslimanski vjernici u Mostaru, njih 30 tisuća, imaju realnu životnu i vjersku potrebu za Centrom. Taj je projekt zamišljen kao suvremeni izraz u arhitekturi iza kojeg stoji arhitekt Amir Pašić, koji je dao veliki obol obnovi Staroga mosta i stare gradske jezgre. U Centru bi bile prostorije za stanovanje, garaže te učilište i novi sadržaji. Za sada pripremamo dokumentaciju - priča Dedović.
Gradnju novoga centra opravdava i time što postojeći muslimanski vjerski objekti u Mostaru datiraju iz 16. i 17. stoljeća.
No, unatoč svemu, Islamska će zajednica teško dobiti građevinsku dozvolu, budući da je teško dokazati vlasništvo nad zemljištem.
S druge strane, Hrvati smatraju da je inicijativa izgradnje Islamskog centra rekacija na planove da se uredi i urbanizira hrvatska transverzala na kojoj je od sjevera (od hotela Ero) prema jugu (padinama brda Hum), započeta izgradnja novog kulturno-duhovnog centra Mostara, koji bi gradu dao hrvatski “štih”.
‘Gradnja Islamskog centra nema svrhe, riječ je o inatu i islamizaciji koja je na djelu u cijeloj Bosni i Hercegovini’
|
Don Krešo Puljić, župnik i voditelj gradnje katedrale
|
Konkatedralna crkva Uskrsnuća Kristova počela se graditi odmah nakon rata, a nakon toga je odlukom visokog predstavnika središte grada izuzeto iz nadležnosti općina pa je gradnja stala.
Središte je od tada pod upravom grada u kojem je, odlukom visokog predstavnika, uspostavljen politički paritet, dakle, nitko nema isključivu vlast niti može sam donositi odluke za središte grada.
Ogorčeni don Krešo
Don Krešo Puljić, župnik župe Sv. Ivana Apostola i Evanđelista, predvodi izgradnju konkatedralne crkve Kristova Uskrsnuća. Nakon predane dokumentacije započeta je gradnja koja je stala 1999. Budući da njegova župa broji oko 20 tisuća vjernika, don Puljić je prisiljen već 15 godina držati misu u unajmljenim prostorijama, barakama bivše JNA. Stoga je ogorčen na na gradsku administraciju i hrvatske političare u Mostaru i BiH.
- Otkad su 1999. godine prestali radovi na izgradnji crkve, hrvem s neradom i neredom, s ubitačnom gradskom administracijom i ostacima bivšeg komunizma - kaže Puljić.
Točka prijepora
- Crkva je takvim ljudima više sredstvo pred izbore nego stvarna potreba. Mislim na hrvatsku politiku i političare. Oni uopće nisu svjesni da će kao takvi ući u anale crkve. Borimo se s dva HDZ-a, koji nam nanose više štete nego dobra. Ako nam već ne pomažu, nek nam ne odmažu - rezolutan je don Puljić.
Na upit što misli o planovima izgradnje Islamskoga centra, don Puljić odgovara:
- Kada smo mi počeli graditi konkatedralnu crkvu, muslimani su tvrdili da gradimo crkvu na tursko-muslimanskom Lakišića haremu, koji je bio barem 400 metara dalje od crkve i koji je, poslije, premješten još dalje. Kad smo dokazali da to nije Lakišića harem nego prostor bivše željeznice, onda su, kasnije, počeli pričati o izgradnji Islamskog centra za kojim nema nikakve potrebe jer u Mostaru ima oko 40 džamija na 40 tisuća muslimana, a samo dvije crkve na 60 tisuća katolika. Graditi Islamski centar u ovom dijelu grada je kao graditi crkvu u Musali. Izgradnja Islamskog centra nema nikave svrhe nego je riječ o inatu i islamizaciji koja je je na djelu u cijeloj BiH - zaključio je Puljić.
Središte grada će, kako se čini, ostati točka prijepora između muslimana i katolika u Mostaru. Gradske vlasti, naime, ne mogu zbog političkog pariteta u Gradskom vijeću donijeti nikakvu odluku, po čemu je Mostar iznimka u BiH.
Islamski centar, graničio bi s Ulicom kneza Domagoja i Ulicom dr. Ante Starčevića.
Predviđeno je da Islamski centar, izgrađen od kombinacije čelika, stakla i betona, ima niz sadržaja: džamiju, školu, trgovački centar, garažu za 200 vozila. Sama džamija bila bi površine 800 m2, smještena na terasi iznad druge razine i okružena vrtom s vodenom površinom i dvorištem. Visina samog centra i minareta bila bi određena prema visini konkatedralne crkve.
Konkatedralna crkva
Arhitektonski, crkva Uskrsnuća Kristova koncipirana je i prostorno organizirana kao «peterolistľ po uzoru na ranosrednjovjekovni predromanički tip crkava s višelisnim centralnim tlocrtom, sa dva zvonika. Unutrašnjost (lađa) crkve treba imati oko 600 m2 te 300 m2 dodatnog prostora. Ispod crkve predviđena je kripta. S južne strane crkve predviđen je Pastoralni centar, a sa sjeverne i istočne građevine koje bi služile u poslovne i kulturne namjene. Uz kriptu s južne strane, predviđene su podzemne garaže. Budući da do jubilarne 2000. godine nije izgrađena crkva, katolici su na brdu Hum podigli križ visok 33 metra.
|
Islamski centar
|
Ivica Radoš