Požežanka
Vesna Pisarović svoj 30. rođendan proslavila je ove godine u Den Haagu. Ne na Međunarodnom sudu za ratne zločine koji mi Hrvati odmah vežemo uz nizozemsku prijestolnicu, nego kao jazz pjevačica koja je netom diplomirala na nizozemskoj Kraljevskoj glazbenoj akademiji. Da joj je netko prije samo dvije godine prorekao da će se odreći uspješne pjevačke karijere u domovini i otputovati daleko na sjever u potrazi za nečim novim, nikad mu ne bi povjerovala.
No Vesna je slijedila svoje srce. Profesionalno, ali i privatno. Željela je usavršiti svoj glas, naučiti nešto novo i proširiti svoje glazbene horizonte. Imala je u tome podršku ako je uz klavir.
vjerovati pričama koje Vesna ne želi ni komentirati. Navodno je već nekoliko godina u vezi s
Ozrenom Pupovcem, talentiranim glazbenikom čiji rad ne poznajemo pa moramo dodati - i sinom političara
Milorada Pupovca. On je s Vesnom navodno u Nizozemskoj čak osnovao i jazz sastav, pa zajedno i nastupaju, o čemu možemo čitati samo u rijetkim komentarima na internetskoj stranici Vesnina fun kluba. Popularna pjevačica o svojem privatnom životu, kao ni prethodnih godina, ne želi govoriti. Na upit zašto je privremeno, kako sama kaže, napustila hrvatsku estradu, Vesna odgovara:
- Snimila sam 2005. godine svoj peti album ‘V’, promovirala ga, snimila nekoliko spotova. Pjesme su izvrsno kotirale na domaćim glazbenim ljestvicama, nastupi su se odvijali vikendima, imala sam uhodani tim ljudi na koje sam se mogla osloniti u svakom trenutku. Sve je izgledalo kao da ima smisla. Ali meni je u tom krugu, koji se ciklički ponavljao od 1999., pomalo počelo nedostajati žara i motivacije. Nakon gaža koje su redovno završavale u 6 ujutro osjećala sam se sve umornijom. Počela sam primjećivati da u mojem estradnom
životu ima svega više nego glazbe. No moram naglasiti, sve to vrijeme istinski sam uživala u svojim koncertima i publici, uživali su i moji prijatelji koji su sa mnom obilazili diskoteke. Svima nam je to bio dobar izlazak. Moram priznati da se ništa radikalno nije dogodilo, jednostavno sam sazrela i odlučila poraditi na tome da i moja glazba postane zrelija, baš kao ja.
• Kakvi su vam bili prvi dojmovi kad ste stigli u Haag kao hrvatska glazbena zvijezda? Na jazz akademiji dočekali su vas studenti sa svih strana svijeta koji su u svojim sredinama anonimci.
- I ja sam ondje bila anonimac, uopće se nisam zamarala ni budućnošću niti prošlošću. Bila sam sretna što sam jedna od malobrojnih koji su dobili priliku studirati na Kraljevskoj akademiji. Promijenila sam način života i dane provodila uz klavir. Toliko sam bila sretna što je samo glazba moja svakodnevna preokupacija da sam se vrlo brzo navikla na sve što donosi hladni sjever. Ondje sam upoznala divne ljude i glazbenike s kojima sam ovo ljeto otišla na vrlo lijepu turneju po Hrvatskoj.
• Tko je utjecao na vašu odluku da se odselite iz Hrvatske?
- Sama sam, dakako, donijela tu odluku. Ili, mogu reći, koncert saksofonista Petera Brötzmanna u Berlinu. Nakon njega, definitivno sam poželjela barem se približiti slobodi i znanju koje je pokazao, barem pokušati dotaknuti ljude tako kako je njegova glazba dotaknula mene. I prije tog koncerta imala sam priliku zapjevati s jazz glazbenicima. Sjećam se jednog nastupa s Matijom Dedićem u Saxu 2004. godine. Bila sam tako daleko od samog jazza i improvizacije, ali osjetila sam energiju koja se krije iza toga. Kad to osjetiš, a
Vesna je samo nakratko došla u Hrvatsku da bi nastupila na nedavno održanom Božićnom koncertu u organizaciji VIP-a u Hrvatskom narodnom kazalištu. (Šminka: Sandra Marković, Styling: Viktor Koncept, Frizura: Ruža Kerastase)
voliš glazbu više od ičega, teško je to zaboraviti i samo tako okrenuti leđa.
• Kako ste se priviknuli na ponovni život studentice s obzirom na to da ste u Hrvatskoj već diplomirali kroatistiku i fonetiku?
- Den Haag je grad zakona, suda, zatvora. Hladan, vjetrovit grad. Nikad se nisam uspjela naviknuti na to što je svaki dan tih i miran kao u nedjeljno popodne i nikad se nisam mogla naviknuti na jak vjetar, ali na to da opet učim, da me ocjenjuju i da osjećam da time napredujem i postajem bolja, na to sam se navikla vrlo lako.
• Je li vam stipendija koju ste dobili od Grada Zagreba bila dovoljna za život ili morate i dodatno raditi?
- Stipendija koju sam tražila od Grada Zagreba 2006. iznosila je 10.000 kuna i pokrila je samo moju školarinu te godine. Zahavalna sam Gradu Zagrebu na pomoći, no vidim da još postoje neka otvorena pitanja povezana s ‘tim mojim slučajem’.
• Znate li da Johnny Štulić vozi taksi po Maastrichtu i Haagu? Jeste li ga ikad sreli?
- Nisam srela Štulića i koliko znam, više ne vozi taksi nego prepjevava ‘Ilijadu’ i ‘Odiseju’ na nizozemski. I nije mi jasno zašto ga više ne pustimo na miru kad to toliko želi.
• Preselili ste se nedavno u London. Zašto? Što ondje radite? S kime se družite?
- U proljeće ove godine otišla sam na audiciju za magisterij na prestižnoj londonskoj akademiji Guildhall School of Music and Drama. Primaju samo jednu pjevačicu i vjerovala sam da su mi šanse vrlo male. Međutim, primljena sam. Magisterij traje jednu godinu, tako da mi je ostalo još samo šest mjeseci da upijem silnu količinu informacija.
Strašno se puno radi, nisam ni znala za takvu disciplinu. Akademska godina počela je u rujnu, uživam u toj svojoj izvrsnoj edukaciji. Ima nas samo šest na godini. Pet instrumentalista i jedan vokal. Nije jednostavno, ali znanje koje dobivam, a i sam London kao grad puno mi znače. Inspiracija i motivacija ogromni su, mogu reći da se svakodnevno osjećam kao da budna sanjam.
• Gdje kupujete? Razmišljate li još toliko pažljivo što ćete odjenuti? Kako se hranite?
Bilo bi divno vratiti se s novom inspiracijom i novom energijom
- Londonska moda za žene je divna. Nemam vremena za trgovine, ali moram priznati da je s cijenama London trenutačno daleko od onog kakvog pamtimo. Kako se hranim? Jedem stvarno puno, ali sve nestane u tom tempu u kojem živim. London je grad koji daje, ali i uzima.
• Nedostaje li vam bivši stilist Marko Grubnić? Vi ste mu među prvima dali šansu, a danas je neosporna medijska pojava, možda jedan od naših najpoznatijih stilista.
- Nedostaju mi samo roditelji, brat, prijatelji i dugogodišnji suradnici: Sandra Marković, gospođa Silvija Tržec, usluge u mojem salonu Ruža Kerastase, moje cure.
• Namjeravate li se vratiti na hrvatsku estradu u onoj mjeri koju pamtimo?
- Naravno da se mislim vratiti i jako se tome veselim! Ne znam samo što mislite kad kažete u ‘onoj mjeri’, ali ako vas dobro shvaćam, bilo bi divno vratiti se u toj mjeri, no s novom inspiracijom i novom energijom.
• Imam dojam da ste se jako razočarali domaćim glazbenim svijetom. Kako drukčije objasniti vaš nagli nestanak kad je pred vama bila perspektivna karijera?!
- Nisam se uopće razočarala domaćim glazbenim svijetom. Dapače, toliko divnih glazbenika poznajem, ljudi koji su potpuno predani svojem pozivu. Povratak me samo veseli. Riječ odlazak čini mi se malo pregrubom u mojem slučaju. Možda ljepše zvuči stanka.
• Jeste li ikad požalili što ste se povukli sa scene? Biste li danas nešto promijenili?
- Znam biti nagla i mnogo sam puta u minuti morala donijeti odluku, no nikada ne bih promijenila niti jednu odluku, niti jednu sekundu svojeg života. Odluke sam donosila i razumom i srcem. Uostalom, estrada, show business, to je kao i svaki drugi posao, satkan od niza odluka koje se donose brzo i iza kojih moraš stajati. Takav je život uvijek hod po rubu. Moram priznati da odluka da radim na glazbi i na sebi nije donesena kalkulacijom, vaganjem. Neizmjerno je iskustvo koje sam stekla u svim onim godinama provedenima na estradi. No osjećala sam da sam u mašini koja melje. Tempo je postao prebrz. Život je postao prebrz, konzumiramo ga prebrzo. Shvatila sam da je jedini način da opstanem i da se držim svojeg zadatka i misije to da živim upravo suprotno - sporo. Veselim se svojem pop-albumu za godinu, dvije, veselim se svojem jazz albumu za tri, četiri godine.
• Imate li podršku roditelja i obitelji u svemu što radite ili su njihove reakcije ponekad drukčije od očekivanih?
- U početku su bili itekako zbunjeni mojom odlukom. No nakon mojeg prvog jazz koncerta u Hrvatskoj, i oni su shvatili tu moju strast i otad su mi, naravno, golema podrška.
• S kime ste od glazbenika ostali u kontaktu?
Ostalo mi je još samo šest mjeseci da upijem silnu količinu informacija
- Popriličan sam ‘vuk samotnjak’ - moji prijatelji to dobro znaju - tako da se rijetko javljam, ali sam vrlo sretna kad se sretnem s kolegama. Pratim što se događa s njima i veselim se njihovim projektima i uspjesima.
• Jeste li zaljubljeni? U koga?
- Neke se stvari nisu promijenile. Naravno, o tome vam javno neću ništa reći.
• Mislite li se skrasiti u inozemstvu, ondje osnovati obitelj?
- Jednom kad se otisneš u svijet, svaki je sljedeći put lakše. Kao što sam prije rekla, plan mi je napraviti album na hrvatskom jeziku, dakle, uskoro ću se vratiti. O svemu drugome ne bih sada.
Vedran Strukar
No Vesna je slijedila svoje srce. Profesionalno, ali i privatno. Željela je usavršiti svoj glas, naučiti nešto novo i proširiti svoje glazbene horizonte. Imala je u tome podršku ako je uz klavir.
| Pro
mijenila sam način života i dane provodim
|
- Snimila sam 2005. godine svoj peti album ‘V’, promovirala ga, snimila nekoliko spotova. Pjesme su izvrsno kotirale na domaćim glazbenim ljestvicama, nastupi su se odvijali vikendima, imala sam uhodani tim ljudi na koje sam se mogla osloniti u svakom trenutku. Sve je izgledalo kao da ima smisla. Ali meni je u tom krugu, koji se ciklički ponavljao od 1999., pomalo počelo nedostajati žara i motivacije. Nakon gaža koje su redovno završavale u 6 ujutro osjećala sam se sve umornijom. Počela sam primjećivati da u mojem estradnom
životu ima svega više nego glazbe. No moram naglasiti, sve to vrijeme istinski sam uživala u svojim koncertima i publici, uživali su i moji prijatelji koji su sa mnom obilazili diskoteke. Svima nam je to bio dobar izlazak. Moram priznati da se ništa radikalno nije dogodilo, jednostavno sam sazrela i odlučila poraditi na tome da i moja glazba postane zrelija, baš kao ja.
• Kakvi su vam bili prvi dojmovi kad ste stigli u Haag kao hrvatska glazbena zvijezda? Na jazz akademiji dočekali su vas studenti sa svih strana svijeta koji su u svojim sredinama anonimci.
- I ja sam ondje bila anonimac, uopće se nisam zamarala ni budućnošću niti prošlošću. Bila sam sretna što sam jedna od malobrojnih koji su dobili priliku studirati na Kraljevskoj akademiji. Promijenila sam način života i dane provodila uz klavir. Toliko sam bila sretna što je samo glazba moja svakodnevna preokupacija da sam se vrlo brzo navikla na sve što donosi hladni sjever. Ondje sam upoznala divne ljude i glazbenike s kojima sam ovo ljeto otišla na vrlo lijepu turneju po Hrvatskoj.
• Tko je utjecao na vašu odluku da se odselite iz Hrvatske?
- Sama sam, dakako, donijela tu odluku. Ili, mogu reći, koncert saksofonista Petera Brötzmanna u Berlinu. Nakon njega, definitivno sam poželjela barem se približiti slobodi i znanju koje je pokazao, barem pokušati dotaknuti ljude tako kako je njegova glazba dotaknula mene. I prije tog koncerta imala sam priliku zapjevati s jazz glazbenicima. Sjećam se jednog nastupa s Matijom Dedićem u Saxu 2004. godine. Bila sam tako daleko od samog jazza i improvizacije, ali osjetila sam energiju koja se krije iza toga. Kad to osjetiš, a
Vesna je samo nakratko došla u Hrvatsku da bi nastupila na nedavno održanom Božićnom koncertu u organizaciji VIP-a u Hrvatskom narodnom kazalištu. (Šminka: Sandra Marković, Styling: Viktor Koncept, Frizura: Ruža Kerastase)
 |
• Kako ste se priviknuli na ponovni život studentice s obzirom na to da ste u Hrvatskoj već diplomirali kroatistiku i fonetiku?
- Den Haag je grad zakona, suda, zatvora. Hladan, vjetrovit grad. Nikad se nisam uspjela naviknuti na to što je svaki dan tih i miran kao u nedjeljno popodne i nikad se nisam mogla naviknuti na jak vjetar, ali na to da opet učim, da me ocjenjuju i da osjećam da time napredujem i postajem bolja, na to sam se navikla vrlo lako.
• Je li vam stipendija koju ste dobili od Grada Zagreba bila dovoljna za život ili morate i dodatno raditi?
- Stipendija koju sam tražila od Grada Zagreba 2006. iznosila je 10.000 kuna i pokrila je samo moju školarinu te godine. Zahavalna sam Gradu Zagrebu na pomoći, no vidim da još postoje neka otvorena pitanja povezana s ‘tim mojim slučajem’.
• Znate li da Johnny Štulić vozi taksi po Maastrichtu i Haagu? Jeste li ga ikad sreli?
- Nisam srela Štulića i koliko znam, više ne vozi taksi nego prepjevava ‘Ilijadu’ i ‘Odiseju’ na nizozemski. I nije mi jasno zašto ga više ne pustimo na miru kad to toliko želi.
• Preselili ste se nedavno u London. Zašto? Što ondje radite? S kime se družite?
- U proljeće ove godine otišla sam na audiciju za magisterij na prestižnoj londonskoj akademiji Guildhall School of Music and Drama. Primaju samo jednu pjevačicu i vjerovala sam da su mi šanse vrlo male. Međutim, primljena sam. Magisterij traje jednu godinu, tako da mi je ostalo još samo šest mjeseci da upijem silnu količinu informacija.
Strašno se puno radi, nisam ni znala za takvu disciplinu. Akademska godina počela je u rujnu, uživam u toj svojoj izvrsnoj edukaciji. Ima nas samo šest na godini. Pet instrumentalista i jedan vokal. Nije jednostavno, ali znanje koje dobivam, a i sam London kao grad puno mi znače. Inspiracija i motivacija ogromni su, mogu reći da se svakodnevno osjećam kao da budna sanjam.
• Gdje kupujete? Razmišljate li još toliko pažljivo što ćete odjenuti? Kako se hranite?
Bilo bi divno vratiti se s novom inspiracijom i novom energijom
|
- Londonska moda za žene je divna. Nemam vremena za trgovine, ali moram priznati da je s cijenama London trenutačno daleko od onog kakvog pamtimo. Kako se hranim? Jedem stvarno puno, ali sve nestane u tom tempu u kojem živim. London je grad koji daje, ali i uzima.
• Nedostaje li vam bivši stilist Marko Grubnić? Vi ste mu među prvima dali šansu, a danas je neosporna medijska pojava, možda jedan od naših najpoznatijih stilista.
- Nedostaju mi samo roditelji, brat, prijatelji i dugogodišnji suradnici: Sandra Marković, gospođa Silvija Tržec, usluge u mojem salonu Ruža Kerastase, moje cure.
• Namjeravate li se vratiti na hrvatsku estradu u onoj mjeri koju pamtimo?
- Naravno da se mislim vratiti i jako se tome veselim! Ne znam samo što mislite kad kažete u ‘onoj mjeri’, ali ako vas dobro shvaćam, bilo bi divno vratiti se u toj mjeri, no s novom inspiracijom i novom energijom.
• Imam dojam da ste se jako razočarali domaćim glazbenim svijetom. Kako drukčije objasniti vaš nagli nestanak kad je pred vama bila perspektivna karijera?!
- Nisam se uopće razočarala domaćim glazbenim svijetom. Dapače, toliko divnih glazbenika poznajem, ljudi koji su potpuno predani svojem pozivu. Povratak me samo veseli. Riječ odlazak čini mi se malo pregrubom u mojem slučaju. Možda ljepše zvuči stanka.
• Jeste li ikad požalili što ste se povukli sa scene? Biste li danas nešto promijenili?
- Znam biti nagla i mnogo sam puta u minuti morala donijeti odluku, no nikada ne bih promijenila niti jednu odluku, niti jednu sekundu svojeg života. Odluke sam donosila i razumom i srcem. Uostalom, estrada, show business, to je kao i svaki drugi posao, satkan od niza odluka koje se donose brzo i iza kojih moraš stajati. Takav je život uvijek hod po rubu. Moram priznati da odluka da radim na glazbi i na sebi nije donesena kalkulacijom, vaganjem. Neizmjerno je iskustvo koje sam stekla u svim onim godinama provedenima na estradi. No osjećala sam da sam u mašini koja melje. Tempo je postao prebrz. Život je postao prebrz, konzumiramo ga prebrzo. Shvatila sam da je jedini način da opstanem i da se držim svojeg zadatka i misije to da živim upravo suprotno - sporo. Veselim se svojem pop-albumu za godinu, dvije, veselim se svojem jazz albumu za tri, četiri godine.
• Imate li podršku roditelja i obitelji u svemu što radite ili su njihove reakcije ponekad drukčije od očekivanih?
- U početku su bili itekako zbunjeni mojom odlukom. No nakon mojeg prvog jazz koncerta u Hrvatskoj, i oni su shvatili tu moju strast i otad su mi, naravno, golema podrška.
• S kime ste od glazbenika ostali u kontaktu?
Ostalo mi je još samo šest mjeseci da upijem silnu količinu informacija
|
|
- Popriličan sam ‘vuk samotnjak’ - moji prijatelji to dobro znaju - tako da se rijetko javljam, ali sam vrlo sretna kad se sretnem s kolegama. Pratim što se događa s njima i veselim se njihovim projektima i uspjesima.
• Jeste li zaljubljeni? U koga?
- Neke se stvari nisu promijenile. Naravno, o tome vam javno neću ništa reći.
• Mislite li se skrasiti u inozemstvu, ondje osnovati obitelj?
- Jednom kad se otisneš u svijet, svaki je sljedeći put lakše. Kao što sam prije rekla, plan mi je napraviti album na hrvatskom jeziku, dakle, uskoro ću se vratiti. O svemu drugome ne bih sada.
Vedran Strukar
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....