Siniša Popović, prvak Drame zagrebačkog HNK, konkurira za kazališnu nagradu Zlatni Studio nominacijom za ulogu Nikole u predstavi “Ljudi od voska”, u režiji Janusza Kice.
“Dramski prvak nadahnuto igra čovjeka pomućenog ratom i nepravdom, patrijarhalnog i naivnog, tvrdog, a emotivnog. Nesretnog pater familiasa koji gubi obitelj, vjeru i domovinu upravo zato što je živio za obitelj, vjeru i domovinu, Popović igra nehinjenim patosom i trajno ostaje u pamćenju”, obrazložio je ukratko žiri kazališne nagrade Zlatni Studio (I.Mikuličin, V. Brešan, T. Čadež). Famozni Nikola ovdje se događa u interpretaciji glumca koji je Splićanin rođenjem, Hvaranin i Šibenčanin podrijetlom, te je za života Ranka Marinkovića bio i prijatelj i interpret njegovih djela - dakle, dosad više verziran da tumači bodule negoli vlaje.
- Nikola je atipičan predstavnik primitivne, patrijarhalne sredine. Život mu je odnio ženu i dijete, ali mu nije odnio osjećaj za pravdu. Razdiru ga gorčina i želja za osvetom, a s druge su strane ti negativni osjećaji u sukobu s njegovom urođenom dobrotom i osjećajem za pravdu, pa i mudrošću, u nekim naznakama. Autor nije Nikolinu priču do kraja definirao, no više je indicija da Nikola nije bio zlostavljač svojeg djeteta, nego da je tu priču izmislio Jozo (B. Navojec) kako bi opravdao činjenicu da je tom djetetu prodavao drogu. Moje unutarnje neizgovoreno opredjeljenje bila je varijanta da Nikola nije kriv - otkriva Popović, kojem je ovo drugi put da igra neki Matišićev tekst. Prethodno je, naime, s velikim uspjehom igrao u “Legendi o sv. Muhli”, u Histrionima.
- Kad počnem razmišljati o Matišiću, uvijek me čudi da smo napravili samo ta dva teksta kao autor i kao glumac. Moja naklonost Matišiću kao autoru, čovjeku i prijatelju nagoni me da mislim da je naša suradnja bila veća.
Razmišljajući o drugom dijelu Matišićeve trilogije ‘Ljudi od voska’, kojoj je naslov ‘Prvi musliman u selu’, rekao bih da Matišić želi reći nešto šire od toponima Dalmatinske zagore, da cilja na širi dijapazon ljudskih osobina i ponašanja. Kad bismo maknuli govor imanentan području, vidjeli bismo da se djelo odnosi na sve nas, da je univerzalnije od određenja Zagore - razmišlja glumac, koji je za ulogu Nikole već dobio nagradu “Mila Dimitrijević” , kao i Nagradu glumišta. Za Zlatni Studio borit će se uz bok kolegama iz iste predstave, Milanu Pleštini, Goranu Grgiću, Bojanu Navojcu.
- Konkurencija je laskava, Nikad nisam bio gramziv za nagradam, no lagao bih kad bih rekao da mi ne bi bilo drago da je dobijem kao priznanje struke, a pogotovo kao nagradu publike, zbog toga što je ona nešto na što smo se počeli manje referirati, a ipak je publika ključni čimbenik za kazalište - nastavlja Popović.
Teško se sjetiti kada je neka predstava u teatru trajala više od tri sata, a da nakon završetka čovjek ima želju otići na i pauzu i vratiti se odgledati i četvrti dio predstave, kojeg, eto, nema.
-Tekst je izuzetan u razmjerima svjetske dramaturgije, ne po tome što je bolji, značajniji, nego po tome što ne znam da je ijedan pisac napravio lice od vlastite osobe; koristeći dokumentarizam kao polazište na koje se veže fikcija, on se onda u zadnjem dijelu trilogije pita tko je zapravo autor, jel to zaista on ili ga je drugo lice izmanipuliralo da se odluči biti autor- rekao je Popović.
GORAN GRGIĆ: Za ulogu Viktora trebalo je i snage i mazohizma
Nominiran za ulogu Viktora, piščeva alter-ega u 'Ljudima od voska', središnjeg državnog teatra
Predstava “Ljudi od voska”, u kojoj Goran Grgić tumači glavnu ulogu piščeva alter ega Viktora te za koju je nominiran u kategoriji najbolji glumac za kazališnu nagradu Zlatni Studio, po broju ukupnih nominacija najzastupljeniji je naslov protekle sezone.
A glasaju li čitatelji i kazališna publika za Grgića, to će nacionalnom prvaku zagrebačkog HNK biti treća nagrada za ulogu Viktora. Grgić se proslavio glumeći alter ego sjajnog dramatičara i scenarista Mate Matišića.
- Prosudbena komisija Zlatnog Studija već je sada, s ovoliko nominacija naše predstave, skrenula pozornost na zavidan broj upečatljivih kreacija u ‘Ljudima od voska’ i to je veliko priznanje ansamblu. Poznajem se dugo s Matom Matišićem, no čini mi se da smo se preko uloge Viktora na jedinstven i originalan način još čvršće povezali.
Znam da će predstava još niz godina živjeti i da će nam uvijek biti zajedničko uzbuđenje oživljavanje lika koji je duboko promiješan našim osobnostima - govori glumac, koji će se za Zlatni Studio boriti protiv vlastitih kolega jer su i Siniša Popović te Milan Pleština također nominirani za “Ljude od voska”, kao i Bojan Navojec, koji je i u “Ljudima od voska”, ali je nominiran za “Ivanova”. Tu je i Damir Lončar, koji je dobio nominaciju za Komedijina “Revizora“.
- Za Sinišu, Milana i Bojana mogu reći da su mi prijatelji i bliski kolege s kojima godinama živim na pozornici, ali i izvan nje. Ponosan sam što smo svi skupa izdvojeni jer sam svjedok energije i mazohizma s kojim zajedno, gotovo svakodnevno, ulazimo u nove izazove. Ovo je kolektivna igra i bez jakih suigrača ne može se puno, a za njih trojicu mogu mirno izjaviti da su sjajni glumci i izvrsni partneri. Damira Lončara i cijelu njegovu generaciju gledao sam kao srednjoškolac u Osijeku i mogu reći da su mi bili uzor, inspiracija i poticaj za moj glumački put - nastavlja Grgić.
Manje je poznato da je ulogu Viktora trebao dobiti Franjo Kuhar, koji je iz privatnih razloga izašao iz podjele. Je li bio stres naknadni ulaz u predstavu?
- Stres je dio našeg posla i bez obzira na iskustvo, nikada se ne može bez adrenalina stati pred publiku. U tom trenutku smo u kazalištu izašli s predstavom ‘Tartuffe’, a drugi dio ansambla usporedo je pripremao ovu predstavu i bilo je napeto i uzbudljivo odmah nakon premijere pridružiti se drugoj ekipi i uhvatiti se novog materijala. No, zaista je cijeli ansambl stao iza mene i nakon izlaska pred publiku i takvog uspjeha predstave sva se muka zaboravlja - govori Grgić.
DAMIR LONČAR: Čovjek nije postao ništa bolji od doba Gogolja do danas
Nominiran za ulogu Antona A.S. Dmuhanovskog u 'Revizoru' kazališta Komedija
“Glumac i redatelj zagrebačke Komedije oblikovao je klasičan Gogoljev karakter, lokalnog moćnika u provincijskoj zabiti, unijevši u lik vlastito scensko čitanje u režiji Dražena Ferenčine, gdje unutarnji život lika iskrsava kao suvremen.
Njegov Dmuhanovski doputovao je od Gogoljeva do današnjeg političara, koji više i ne pokušava skriti da ‘katkad ne govori istinu’. Njegov Dmuhanovski jest koliko ambiciozan toliko neurotičan, koliko rutiniran lažov toliko i preplašen papučar. Kao da je svjestan vlastite prolaznosti na mnogo strašniji način nego što je to bilo moguće u 19. st.”, objašnjenje je žirija kazališne Nagrade Zlatni Studio za nominaciju Damira Lončara kao najboljeg glumca.
U prvom krugu za Zlatni studio čitatelji glasaju za po jednog od ponuđenih kandidata ili ostvarenja u svakoj od 20 kategorija, a potom se zbrajaju njihovi glasovi i kreće se u drugi krug biranja koji završava 19. veljače. U prvom krugu u svakoj kategoriji ostaju po tri nominacije, a čitatelji potom ponovno glasove daju najboljima.
Odluku o pobjednicima donose glasovi čitatelja portala Jutarnji.hr (50%) i kuponi iz Studija (50%).
Tko su pobjednici, doznat ćemo u izravnom televizijskom prijenosu na Hrvatskoj televiziji 27. veljače u 20 sati.
UPUTE ZA GLASANJE POŠTOM:
Izrežite listić i zalijepite na dopisnicu ili pošaljite u kuverti. Glasati možete do 29. siječnja, slanjem na adresu: Zlatni Studio, p.p. 221, 10000 Zagreb
Koliko je suvremenog i osobnog unio u lik Dmuhanovskog?
- Sve ono pročitano, proživljeno, promišljeno ili intuitivno nanjušeno što se po životnom putu dogodi, glumac hoće-neće procesuira kroz vlastiti organizam. Taj i takav organizam njegovo je osnovno sredstvo za rad. Moj Dmuhanovski je, na taj način gledano, samo moj. On je produkt genijalnog Gogoljeva predloška i mog vlastitog iskustva, mašte, znoja, talenta, trenutka u kojem se događa... I suigre s partnerima - govori Lončar. Koliko je današnja politika bila inspiracija za kreaciju Gogoljeva lika?
- “Revizor”, iako napisan 1836., suvremen je komad. “Htio sam sve ono loše u Rusiji staviti na jednu hrpu”, reče Gogolj. Moja uloga je veliki dio te njegove odluke. Licemjerje, beskičmenjaštvo, sluganstvo, pohlepa, moralna iskrivljenost - to su stvari koje žive u našem društvu. Nažalost, nije čovjek postao ništa bolji od Gogoljeva vremena do danas. I tako, radeći svoju ulogu, nisam morao zamišljati nešto daleko i nepoznato, sve je to konstantno i neumitno prisutno oko mene. Ono što smo u predstavi htjeli izbjeći je doslovnost u smislu preinaka teksta, e da bi neke stvari bolje korespondirale s današnjicom. Nismo htjeli banalno konkretizirati- nastavlja Lončar. Koliko je njegov lik determiniran ambicijom svoje supruge?
- Ima u narodu izreka “Našla krpa zakrpu.” Načelnik grada Dmuhanovski je stari lisac koji vješto kormilari u sumnjivim vodama sukoba interesa, svakodnevne korupcije i zloporabe položaja, da se izrazim današnjim rječnikom. I to već 30n godina. No kad mu se otvori mogućnost da promijeni život nabolje, preseli se u glavni grad i postane ugledna osoba, njegove ambicije narastu do neba. Njegova žena, provincijski određena kao i on sam, brzo uviđa prednosti i koristi takvog razvoja. Bez puno riječi slože se oni da će iz opanka u cipelu. Sa štiklom. Nije čudo da su već godinama u nekoj čudnoj simbiozi nalik braku - završava glumac.