ZAGREB - Nakon hapšenja nekadašnjih predsjednika, potpredsjednika i ministara, sumnjičenja i optužbi za pljačku u javnim poduzećima, otkrića korupcije, nepotizma, obijesnog luksuza o narodnom trošku i mnogih drugih afera koje su ozbiljno narušile njihov ugled kod glasača, u Hrvatskoj demokratskoj zajednici sve su bliži zamisli da ponovno krenu stazom slave koju im je utabao utemeljitelj i prvi predsjednik stranke.
Jadranka Kosor izokola je već poslala poziv pomirenja uvrijeđenoj i odbačenoj obitelji Tuđman, pokajnički priznajući da su bili glupi, kratkovidni, nezahvalni i nepravedni prema vječnom djelu njihovog voljenog i neprežaljenog supruga, oca, djeda, pradjeda i svekra. Uoči novih parlamentarnih izbora HDZ se želi vratiti čistim, nevinim idealima devedesetih, poštenju i iskrenosti, časti i ponosu, vjeri i naciji, ljepoti i dobroti, skladu i simetriji izvornog tuđmanizma.
O, da! Aleluja! Hvala dragome Bogu na nebesima, uzviknuo je oduševljeno mnogi od nas kad je ovo čuo. Napokon im je došlo iz dupeta u glavu kakvog su se sjajnog čovjeka nepromišljeno odrekli, kakvo je neprocjenjivo političko, moralno i intelektualno naslijeđe zakopano zajedno s Franjom Tuđmanom, napušteno pod kosom granitnom pločom grobnice na Mirogoju.
Njegovo će genijalno djelo ponovno oživjeti, obasjat će nas razboritošću već kad smo svi povjerovali da je zauvijek zaboravljeno sveto ime Hašk Građanski.
Upravo je to ono što Hadezeu u ovom času treba, da se narod sjeti kako mu je nekada pod pokojnim Tuđmanom bilo lijepo. Da se vrati, za početak, u doba nevjerojatnog gospodarskog procvata posljednjih godina prošlog stoljeća. Hrvatskim je radnicima još živa uspomena kakve su onda plaće imali, kakva su auta vozili, stanove kupovali, vikendice zidali, kako su milostivi i pravedni bili poslodavci koje im je Franjo Tuđman, blažene oči koje su ga vidjele, u privatizaciji doveo. Samo da se to građanima vrati u mislima, Hadezeu je zajamčena još jedna izborna pobjeda.
A toliko je toga još ostalo iz veličanstvenog vremena prvog hrvatskog predsjednika, toliko je mjere i mudrosti bilo u svakoj njegovoj riječi i postupku, da nam to i danas može biti uzor, putokaz naraštajima koji dolaze. Jadranka Kosor ne treba ništa izmišljati, valja joj samo posegnuti za bogatim duhovnim blagom koje joj je ćaća u namet ostavio. Što god dohvati iz te velike škrinje, ne može pogriješiti. Tuđmanova vanjskopolitička pamet, na primjer, diplomatska okretnost i omiljenost bila je tolika da mu je jedan jedini šef države došao na sprovod.
Tko se ne sjeća kako je naša domovina u devedesetima bila poštovana i lijepo dočekivana u mnogim međunarodnim institucijama. Sva vrata su joj bila otvorena. I danas nas dirne do suza kako je Mate Granić odlazio u ministarske posjete u Ikein dućan u Grazu.
Zatim sport. Sport je bio nešto u Tuđmanovo vrijeme. Ako se sjećate, kladionice su se pojavile tek koju godinu iza njegove smrti. U devedesetima one ne bi imale smisla. Sve se unaprijed znalo jer je voljom predsjednika bila ukinuta neizvjesnost natjecanja. Tajne službe odlučivale su završnicu prve hrvatske nogometne lige, a omladina je ostala pošteđena nezdravih hazardnih iskušenja.