Miroslav Škoro je dobro politički poentirao na slučaju imovinske kartice HDZ-ove Dubravke Šuice. Premijeru Andreju Plenkoviću postavio je logično pitanje, otkud tolika nervoza oko imovinske kartice osobe koja je u prilici obnašati jednu od najviših dužnosti u EU, posebno ako je Šuica svoju više milijuna eura vrijednu imovinu stekla poštenim radom.
No, ono što Škoro nije isticao, a još je važnije od pitanja (ne)dostupnosti podataka iz imovinskih kartica zastupnika u Europskom parlamentu, odnosi se na pitanje jesu li kontinuirani pritisci izvršne vlasti i premijera osobno na Povjerenstvo za utvrđivanje sukoba interesa ostvarili rezultat. Povjerenstvo je prije nekoliko dana donijelo neshvatljivu odluku po kojoj je odbilo javnosti predočiti imovinsku karticu Dubravke Šuice s obrazloženjem da ona od 2011. godine nije dužnosnica u hrvatskim tijelima vlasti, a imovinska kartica sadrži osobne podatke koji su zaštićeni.
Obrazloženje je, najblaže rečeno, čudno jer je Šuica i dalje dužnosnica koju su izabrali hrvatski birači i u Europskom parlamentu predstavlja Hrvatsku i zastupa njezine interese.
Šuica, dakle, nije preko noći postala “obična” građanka, a zaštita njezinih osobnih podataka važnija od interesa javnosti, da ima uvid u njezinu imovinu i način na koji ju je stjecala. Baš suprotno, time što je došla u priliku zastupati Hrvatsku i braniti njezine boje u parlamentu EU, a potom postala i kandidatkinja za potpredsjednicu Komisije, dakle popela se još nekoliko stepenica više, postoje i dodatni razlozi za objavu njezine imovinske kartice jer su izazovi potencijalnih sukoba interesa veći, kao i posljedice.
Što se tiče imovinskih kartica predsjedničkih kandidata, oni su u kategoriji moralne obaveze. Ako želi biti vjerodostojan, SDP-ov kandidat Zoran Milanović morat će pribaviti suglasnost svojih klijenata za objavu podatka da je radio za njih.