HDZ-ova optužba da oporba eventualnim odbijanjem ustavnih promjena, kakve ih je predložila Hrvatska demokratska zajednica i prihvatila Vlada Jadranke Kosor , usporava ulazak Hrvatske u Europsku Uniju jedan je od najprozirnijih spinova na hrvatskom političkom tržištu.
Evo što o tome kažu činjenice.
Prvo, sama hrvatska Vlada beskonačno oteže odluku o brodogradilištima, čime ona, među ostalim, usporava proces dovršetka pregovora.
Drugo, i hrvatska strana, i europska strana kasne s cijelim nizom poteza, koji su već trebali biti odrađeni. Donedavno su nas uvjeravali da će sva pregovaračka poglavlja biti otvorena do kraja lipnja ove godine. Sada to više nije posve sigurno.
Kosor na hitnoj sjednici: SDP opstruira ulazak u EU ako odbije Ustav
Treće, pojedine zemlje u EU koriste famozne topničke dnevnike, pitanje koje je, ustvari, potpuno besmisleno (jer optužiti neku vojsku da je prekomjerno granatirala grad za koji se upravo borila uistinu jest besmisleno) kako bi od Hrvatske dobile neke druge ustupke ili, pak, potaknule određene političke procese u zemlji, poput stvarne reforme pravosuđa ili usmjerenije borbe protiv korupcije. Ovdje se, dakle, ne radi o topničkim dnevnicima, postojali oni ili ne, nego o uobičajenoj metodi pritiska, na koju smo se već morali naviknuti.
Četvrto, u Rezoluciji Europskog parlamenta od prije dva mjeseca hrvatske se vlasti poziva da razmotre model glasovanja Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Glasovanje u inozemstvu
Budući da HDZ pitanje glasovanja u inozemstvu nije želio uvrstiti u paket ustavnih promjena, jasno je da tom odlukom Hrvatska demokratska zajednica zapravo otežava kraj naših pregovora s Europskom Unijom (baš kao i u slučaju odgađanja odluke o brodogradilištima).
I, peto, budući da je sve izvjesnije kako, nažalost, pregovori neće biti dovršeni 2010. godine (bili bismo vrlo sretni da nas događaji demantiraju), očito je da Vlada Jadranke Kosor i Hrvatska demokratska zajednica traže krivca za taj, realni neuspjeh državne politike.
Potražiti krivca u oporbi čini nam se posve pogrešnim: takvoj interpretaciji teško da će povjerovati i veći broj HDZ-ovih birača, a kamoli svi ostali. Problem ustavnih promjena jest, naravno, problem odnosa Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, dakle jedan od glavnih hrvatskih političkih problema uopće.
Bosna i Hercegovina stalni je rezervat HDZ-ovih birača, kojih je, doduše, premalo da bi bilo kako utjecali na izbor predsjednika Republike, ali kojih može biti sasvim dovoljno da bi, u slučaju izjednačenih postotaka na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, mogli presudno odlučiti o njihovu rezultatu.
Izrazito negativne reakcije
Hrvatska demokratska zajednica, pod međunarodnim pritiskom, mjesecima je pokušavala pronaći novi model za glasovanje dijaspore (što ima operativnu političku težinu jedino u slučaju glasovanja u Bosni i Hercegovini).
Neki od HDZ-ovih prijedloga izazvali su izrazito negativne reakcije i među bosanskohercegovačkim Hrvatima, i na desnom spektru hrvatske javnosti.
Neki drugi HDZ-ovih prijedlozi, poput dopisnoga glasovanja dijaspore, pokazali su se posve neprihvatljivim za oporbu. Tko bi, dakle, vjerovao u rezultate dopisnoga glasovanja, kada je i na biračkim mjestima u Bosni i Hercegovini bezbroj puta dolazilo do falsificiranja izbornog procesa?
Oporba je, podsjetimo, ponudila da se glasuje isključivo u veleposlanstvima i konzularnim predstavništvima, što je HDZ odbio bez preciznijeg obrazloženja.
Onda je HDZ odlučio prestati pregovarati o glasovanju u Bosni te je pokušao progurati “krnji” paket ustavnih promjena.
Kada bi SDP i druge oporbene stranke pristale na “krnje” ustavne promjene, ne samo da bi iznevjerile sam razlog postojanja opozicije (a to je, među ostalim, natjecanje političkih programa i konkretnih rješenja oko važnih državnih pitanja), nego bi, doslovno, pronevjerile mišljenje većine hrvatskih birača. Naime, istraživanja pokazuju da većina hrvatskih birača želi promjenu sadašnjega modela glasovanja u dijaspori, dok gotovo polovica inzistira na ukidanju prava glasa Hrvatima u inozemstvu.
Takvo je rješenje, naravno, preradikalno pa je stoga sasvim logično što se SDP priklonio umjerenoj opciji, koja predviđa smanjeni broj glasačkih mjesta i razmjerno čvrst nadzor nad glasovanjem.
Politička kompenzacija
Krajnje je vrijeme da Hrvatska trajno riješi pitanje glasovanja dijaspore. Glasovanje dijaspore uvedeno je, zapravo, kao politička kompenzacija Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, poslije propasti ideje o izdvajanju Hrvatske Republike Herceg Bosne iz sastava BiH i njezina priključivanja Hrvatskoj.
Tokom godina ono je prvo funkcioniralo kao sredstvo transfera hrvatske političke “elite” iz Bosne i Hercegovine u državne institucije Republike Hrvatske, a danas se pretvorilo u rezervnu opciju za HDZ-ovo održavanje vlasti.
Dosadašnji se model glasovanja mora promijeniti, jer je sadašnje stanje, očigledno, neodrživo, i to zato što izaziva trajni, dubinski politički konflikt u samoj Hrvatskoj. Pritom ne mislimo da Hrvatima u BiH treba oduzeti pravo glasa, pogotovo ne u uistinu teškoj situaciji, u kakvoj se već dulje vrijeme nalaze bosanskohercegovački Hrvati.
Međutim, glasači koji ne žive u Republici Hrvatskoj ne bi smjeli presuđivati o pobjedniku izbora u Republici Hrvatskoj.
Nadalje, cijela je hrvatska javnost više od desetljeća svjedočila bezbrojnim prevarama na biralištima u BiH: od toga da su ondje glasovali pokojnici do čestih prelazaka granica između zapadne Hercegovine i Hrvatske, gdje su jedni te isti ljudi glasovali i u Širokom, i u Imotskom. Dosadašnji model glasovanja u dijaspori jedan je od uzroka žalosnog antagonizma velikoga dijela hrvatske javnosti prema Hercegovcima.
Strukturalni problemi
Očekivati od oporbe da naprosto prešuti HDZ-ov pokušaj da donese ustavne promjene, bez izmjena u načinu glasovanja dijaspore (o čemu se, ponavljamo, mjesecima raspravljalo u sklopu pregovora o mijenjaju Ustava), neočekivano je naivno.
Cijela hrvatska politička scena mora se suočiti sa strukturalnim problemima ove zemlje. Vlada Jadranke Kosor pokazla je da je kadra, barem načelno, suočiti se s ekonomskim aspektom tih problema: iako još ne znamo kada će reformske mjere stupiti na snagu, što značajno slabi uvjerljivost reforme, te mjere, sadržajno govoreći, zaslužuju potporu.
Međutim, želja HDZ-a da po svaku cijenu, pa i po cijenu daljnjeg usporavanja pregovora s EU, zadrži dosadašnji model glasovanja u Bosni i Hercegovini, zaslužuje, nažalost, snažnu osudu.
Radi se o karakterističnom slučaju isticanja stranačkih interesa ispred nacionalnih interesa, koji je, u ovom slučaju, ukrašen naivnom laži da oporba, ne glasuje li za ustavne promjene, blokira pregovore.