Trebalo je ići na ponovljene izbore. To je dojam za koji su jednako zaslužni saborski zastupnici koji su u petak odrađivali jednu od najvažnijih zadaća parlamenta - izglasavanje nove Vlade, kao i oni koji su došli tražiti povjerenje i sjeli nasuprot njih. Nova garnitura političara još nije počela raditi, a već se ponaša lijeno i bahato. Sabornica je bila gotovo pa prazna, a ni stolice što su ih zauzeli budući dužnosnici izvršne vlasti nisu bile popunjene. Jedan od dvojice najspornijih kandidata za ministre, onaj za kulturu, Zlatko Hasanbegović, na tri sata je ispario iz sabornice, dok su ostali članovi buduće Vlade lutali duhom. Tomislav Karamarko nije se skidao s telefona, a Božo Petrov s tableta.
Prvi korak, a to je čin potvrđivanja nove Vlade, izgledao je jadno.
Sve je bilo zbrda-zdola i doista nije jasno zašto su Orešković, Karamarko i Petrov inzistirali da se u petak održi saborska sjednica na kojoj će se glasati o povjerenju Vladi, a nisu od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović zatražili dodatnih 30 dana za sastavljanje nove Vlade i pisanje programa. Da je zatražio dodatnih mjesec dana, Orešković si je barem mogao dati priliku da upozna ljude koji bi već sutra trebali biti ministri i da o svakome sazna barem osnovne informacije. Ovako mu se, što još nije viđeno od kada je višestranačja u Hrvatskoj, dogodilo da ga pred ulazom u Sabor na dan koji mu treba biti početak mandata dočekaju prosvjednici, a on ne zna što bi im rekao. Okupljeni pred Saborom traže da odustane od imenovanja Zlatka Hasanbegovića ministrom kulture jer negira antifašizam. Orešković djeluje zatečeno, iz čega proizlazi da nema pojma ni o tome tko je Hasanbegović, što je taj čovjek do sada radio, ni kakvi su mu stavovi. A još manje zna što bi sad napravio. Isto je i s kandidatom za ministra branitelja Mijom Crnojom koji bi radio registar izdajnika.
Da je zatražio još vremena, mandatar Orešković bi svoju PowerPoint prezentaciju makar malo dotjerao i proširio je obrazloženjima iz kojih bi se vidjeli osnovni obrisi pravaca kojima namjerava ići u rješavanju problema. Uostalom, da je upoznao svoj tim kako treba, i da je malo više poradio na glavnim politikama koje će zastupati kao premijer, mogao je barem prirediti govor s kojim bi nastupio kao državnik.
Ovako je sve ispalo vrlo traljavo, uključujući čak i to da su glavni koalicijski partneri - Domoljubna koalicija i Most, potpisivanje svog koalicijskog sporazuma ostavili za zadnji čas. Trebali su ga potpisati neposredno pred saborsku sjednicu, a onda su i to prolongirali do pauze.
Toliko se traljavosti pokazalo u sklopu čina potvrđivanja nove Vlade, da se nameće pitanje je li sve to baš slučajno. Je li istjecanje ustavnog roka od 30 dana za potvrđivanje programa i članova nove Vlade, koji traje do petka u ponoć, jedini razlog za takvu zbrku. Ili je možda “cajtnot” u kojemu su se našli Orešković, Karamarko i Petrov svima dobro došao da preko noći nametnu svoja rješenja. Hasanbegović, Crnoja, Buljević i još neki ušli su u Tim’s tim preko noći, no bi li ušli da se o njima moglo raspravljati narednih mjesec dana?